Molim vas pomozite mi...
ja neznam sta se samnom desava mene je toliko stid da pisem na ovoj stranici, jer nezasluzujem paznju... puno sam u zivotu grijesila i neznam kako dalje
Zadnje 2 god nisam dobro, ucinila sam blud u trenutku nerazmisljanja, naravno to vise nikad nisam ponovila...to sam vec spominjla...
ali sad ima strahove, samo strahove da mi Allah neoprosti, jer nisma sigurna da zasluzujem oprost
strah da se mojim roditeljima nesto nedesi, strah da mi sestru nesto ruzno ne zadesi, strah za moje najmilije... u zadnje vrijeme neka mi Allah dz.s oprosti samo razmisljam na ubistvo, nije do mene, nesto kao da me tjera da to ucinim, ja zelim da zivim imam nepune 24g, ali nemogu dalje ljudi, nemogu dalje, stalno placcem, zatvorila sam se u stan, nigdje neidem ,niskim se nedruzim, potpuno kontra od mog prijasnjeg zivota...taj grijeh me pojede... neda mi miram, a mozda je i nesto drugo ali od tog trenurka nisam dobro...
nesto me tjera na to zlo da se ubijem... ali kad se sjetim roditelja i koliko su se zrtvovali za moj zivot i da me izvedu na pravi put, ali ja sam ih razocarala toga sam svijesna, to me jede... mada oni neznaju za moj grijeh, ali stid me s njim zivit pod istim krovom, nezasluzujem to... nisu oni sigurno ovakvo djete htjeli odgojit da ovo djelo ucini... nemogu im to priznati, ali nemogu im ni u lice iskreno pogledati...
moze li u meni neki sejtan da bude nakon ucinjenog ovog grijeha... moze li nesto jace na to da me nagovara... molim vas pomozite ja neznam koliko dalje ovako
znam da nezasluzujem vase vrijeme, ovdje na stranici ima dobrih ljudi, koji nisu ovakve grijehove pravili i velikih vjernika... ja se trudim namaz da obavljam, ali bojim se da nije kasno za moje ispravke, trudim se, svoje ranije greske nikako neponavljam,
molim vas oprostite mi sto se javljam, mozda meni ovdje nije mjesto
Allah vas nagradio...
Razmisljam o samoubistvu...
Moderator: EMIRgr
Re: Razmisljam o samoubistvu...
Selam alejkum.
Molim Allaha da ti olaksa stanje.
Da bi ti neko pomogao, ti se moras pokreniti....
Pricom preko foruma ne postize se previse....
Moras pricati sa nekim, moras otici na rukju, mada bih ti preporucio da neides ni tu gdje su grupne rukje, gdje se samo ucii....idi do nekog gdje mozes porazgovarati...ne mora da znaci da je problem od sihra, do dzina, moze da bude griznja savjest.Al moras se pokreniti.
Osamljivanjem neces postici nista...Allah prasta i milostiv je, On nas stvorio kao grijesnike, da kad pogrijesimo trzimo oprosta.
Musliman ne smije gubiti nadu u Allahov milost.
Primjer u tom je primjer Ebu Bekra.....gdje je rekao da kad bi znao da je samo jedno mjesto u dzenetu, nadao bi se da je to njegovo mjesto, a kad bi znao da je samo jedno mjesto u dzehenemu, strahovao bi da opet nije njegovo.
A iman Ebu Bekra je bio toliki da kad bi stavili iman citavog covjecanstva na jedan tas vage a na drugi Ebu Bekrov, prevagnuo bi njegov.
Covjek zivi izmedu nade i straha, ali za nadu se mora potruditi.Ako se ne trudis nema ni nagrade.
A ne treba pretjerivati, kao sto to ti cinis sa razmisljanjem gdje te vodi da pocinis samoubistvo...a to je grijeh koji, znamo gdje vodi...
Zvuci grubo, ali sazaljevanjem nad samim sobom, neces nista postici, moras se pokreniti, izaci, porazgovarati...kad nista imas stranicu www.http://nahla.ba/ pa im se obrati da ti preporuce da, ako neces da ides na rukju, da porazgovaras sa psihologm, koji poznaje i vjeru.
Ne znam sta drugo da ti kazem.....
Molim Allah da nas sacuva iskusenja, koja ne mozemo podnijeti kao pravi muslimani.
Molim Allaha da ti olaksa stanje.
Da bi ti neko pomogao, ti se moras pokreniti....
Pricom preko foruma ne postize se previse....
Moras pricati sa nekim, moras otici na rukju, mada bih ti preporucio da neides ni tu gdje su grupne rukje, gdje se samo ucii....idi do nekog gdje mozes porazgovarati...ne mora da znaci da je problem od sihra, do dzina, moze da bude griznja savjest.Al moras se pokreniti.
Osamljivanjem neces postici nista...Allah prasta i milostiv je, On nas stvorio kao grijesnike, da kad pogrijesimo trzimo oprosta.
Musliman ne smije gubiti nadu u Allahov milost.
Primjer u tom je primjer Ebu Bekra.....gdje je rekao da kad bi znao da je samo jedno mjesto u dzenetu, nadao bi se da je to njegovo mjesto, a kad bi znao da je samo jedno mjesto u dzehenemu, strahovao bi da opet nije njegovo.
A iman Ebu Bekra je bio toliki da kad bi stavili iman citavog covjecanstva na jedan tas vage a na drugi Ebu Bekrov, prevagnuo bi njegov.
Covjek zivi izmedu nade i straha, ali za nadu se mora potruditi.Ako se ne trudis nema ni nagrade.
A ne treba pretjerivati, kao sto to ti cinis sa razmisljanjem gdje te vodi da pocinis samoubistvo...a to je grijeh koji, znamo gdje vodi...
Zvuci grubo, ali sazaljevanjem nad samim sobom, neces nista postici, moras se pokreniti, izaci, porazgovarati...kad nista imas stranicu www.http://nahla.ba/ pa im se obrati da ti preporuce da, ako neces da ides na rukju, da porazgovaras sa psihologm, koji poznaje i vjeru.
Ne znam sta drugo da ti kazem.....
Molim Allah da nas sacuva iskusenja, koja ne mozemo podnijeti kao pravi muslimani.