Pogledaj neodgovorene postove | Pogledaj aktivne teme Danas je Pon Nov 20, 2017 6:45 pm




Odgovori na temu  [ 1 Post ] 
 MOLIM VAS ZA POMOC!!! 
Autoru Poruka
Posmatrač

Pridružio se: Sre Sep 28, 2011 4:24 pm
Postovi: 1
Post MOLIM VAS ZA POMOC!!!
Es-selamu alejkum,

Cesto pokusavajuci naci sama izlaz iz nekog bremena kojeg nosim na svojoj dusi nailazila sam samo na duboki otpor i zavrsavajuci s mislju da sam mozda takva i da navike mjenjati moram.Uvijek sam bila osoba koja je nekako zarobljena u svojoj glavi i sanjarenje je moj svakodnevni hobi ali se sve to cini normalno u nekim godinama kad ste dijete a sada sam vec odrasla osoba.Ponekad imam osjecaj kao da sam zarobljena u sopstvenom tijelu i glavi i nisam u stanju da vidim svu ljepotu oko sebe i sve sto pokusam uraditi odustanem jako brzo obuzmume misli da ja to ne mogu i neki neopisiv strah prode kroz mene.Na zalost i kad je prakticiranje vjere u pitanju krenem nekim tempom i da klanjam i da se obracam Uzvisenom ali i tu nakon nekoliko dana prestajem.Imam onaj osjecaj kad sjedim i razmisljam da mogu puno toga a kad krenem kao da me nesto vuce nazad.Na fakultetu mi je isto tako danima ucim,ucim ali od prvog dana sebi govorim ja to ne mogu i onda kad je vrijeme ispita i ne izadem na njega.To mi predstavlja ogroman zamor i zelju da se nesto mjenja i sto je najgore jako sam nezadovoljna,predstravljena od svega i u stanju da pomislim da je malo dijete pametnije od mene a prije nisam takva bila.Bila sam druzeljubiva,volila ljudima davati savjete i prenositi lijepe misli a sada mogu po citav dan sjediti i gledati u jednu tacku i ako nista ne radim osjecam umor i mogla bih spavati po citav dan.Nekad me obuzme takva jeza da slusajuci Kuran ili ponekad neku Ilahiju pocnem plakati iz sveg glasa od neke srece jer pomislim na dragog Allaha i na ljepotu koju je dao i podem mu se zahvaljivat a onda se sutra dan nekako sve okrene.Moji najblizi za mene kazu da nisam lijena samo mi treba da se pokrenem i upravo je tako.Dodu dani kada sve zapustim oko sebe i sebe samu i nemam zelje da to mjenjam a i kad mi dode krenem,i samo se vratim na kauc i gledam negdje daleko a misli kao lude dolaze.Razmisljam samo o losem i trazim mane u drugima iako sam to uvijek smatrala losom osobinom...:( Od nedavno sam i u braku i par dana funkcionise dobro onda odjednom pocnem svome muzu da povisujem ton,da mu govorim neke rijece koje nisu nikome primjerene i galamim...i kad krenem nikako da stanem onda odjednom kad se smirim shvatim sta sam uradila i onda dodem u stanje neke druge mene.Snovi su mi isto tako mracni,losi i ostavljaju mi neki ruzan osjecaj.
Duboko u meni je zelja da se promjenim,sve svoje lose navike,da budem uzorna zena svome muzu i da sam prije svega Allahu mila i zato vas molim da mi date savjet sta da radim,kako da se promjenim jer sve psihologije sam primjenila i nije pomoglo.Zelim da se opet smijem nakon dugo dugoooo godina a da ne budem uvijek mrzovoljna.Zelim da opet spoznam ljepotu oko sebe i u svojoj dusi.Zelim da zavrsim fakultet i pronadem sebe jer na zalost vec dugo mislim da nizasto nisam sposobna iako duboko u sebi osjecam da jesam.Hvala vam unaprijed za pomoc i nadam se da cete Insallah naci vremena da ovo procitate.


Čet Sep 29, 2011 11:13 am
Profil
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Odgovori na temu   [ 1 Post ] 

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group.
Designed by STSoftware.
Prevod - www.CyberCom.rs