Borba

Pitati mogu svi ali admistrator(Enes) samo može dati odgovor!

Moderator: EMIRgr

Odgovori
Semira
pisem pomalo
Postovi: 10
Pridružio se: Pon Maj 07, 2007 6:53 am

Borba

Post od Semira » Uto Jun 25, 2013 3:21 pm

Selam alejkum brate Enese,
Nadam se i molim Allaha da ste svi zivi i zdravi i da ce te ovo moje pisanje zateci u dobrom zdravlju i raspolozenju. Eto tako, ja malo malo, pa tebi ispricam moju muku. Halali ako te zahmetim i oduzimam vrijeme ali eto nekako osjecam da ces me razumjeti...
Vec si upoznat sa situacijom u vezi mog sina i njegovom navodnom epilepsijom koje nema. Sve pretrage nisu donijele ni jednu dijagnozu tako da je odlucio da ne koristi nikakve lijekove. Nas efendija je nakon price sa mnom zakljucio kao iz topa da se to desava jer sam ga hranila haramom, tj kamatom iako ni ja ni muz nikada nismo uzeli kamatu i ne bi ni zasto na svijetu. To je zakljucio bez pregleda sina tako da sam u neku ruku i odustala od trazenja pomoci kod njega. Desavalo se da sin danima bude miran i nema nikakvih trzanja i onda odjednom pocne. Primijetila sam da svaki put kad se uznemiri, pa makr bila i radost, to pocne. Sve je to nekako bilo u neku ruku podnosljivo. Muz radi nocnu smjenu pa kada ga ispratimo, pustim Kur'an da uci ali audio na Arapskom i Engleskom naizmjenicno, tako da oboje mozemo cuti u svojim sobama. i razumjeti znacenje. On se bio navikao da slusa u toj mjeri da me je znao probuditi da ponovim kada prestane. Kaze, dok Kur'an uci ja mogu spavati, cim prestane ja se probudim. To nam je sad vec mejsecima postalo uobicajena praksa. Jednostavno ne mogu ni zaspati ako ne slusam Kur'an.
Prije nekih dva mjeseca preselila je jedna starija zena koju je moja mama poznavala. Iz dzamije su me zvali i pitali da li bih pristala da gasulim. Naravno da sam prihvatila u nadi da cu zaraditi sevapa. Novac ne uzimam jer se borim za Allahovo zadovoljstvo i trudim se da sve obavim koliko mogu bolje. Ako neko ponudi "kovertu" ja odbijem ali se i zahvalim i kazem da ako hoce to doniraju u dzamiju jer nam svaki dolar treba.
E nakon toga nastaje ovaj moj kosmar za koji samo dragi Allah zna kraj. Napravila sam brate nekoliko uzasnih gresaka i to sve iz neznanja i ne razmisljanja (ko zensko, leti pred rudu). Pozvana sam bila nakon gasuljenja da posjetim kcerku od te zene, da dodjem na zalost, Nakon sto sam svoje obavila otisla sam kuci i kasnije sam dosla na zalost. Unuka je bila jako pogodjena smrcu nene ali nije nista znala o islamu i pocela mi je postavljati pitanja. Objasnjavala sam joj koliko sam znala i savjetovala da ode u dzamiju na vjeronauku jer je vec djevojka i trebala bi biti upucena. Malo se smirila i obecala da ce ici da nauci prouciti svojoj neni fatihu. Nista neuobicajeno za ovaj moj narod ovdje. Sljedece sedmice poziv na sedminu. Ja ne volim takve skupove jer sam svasta vidjala, svakakvih obicaja koji su mi smetali i koji zaista nemaju veze sa Islamom (ucenje na krevetu umrlog, stavljanje vode u prozor, ice i pice...) Radi moje mame otisla sam jer me je zamolila da budem uz nju. Tu je bila i jedna zena koju nisam znala, sedamdesetih godina i iz postovanja sam je zagrlila. Nakon ucenja prisla mi je unuka opet i rekla kako je nene posjecuje nocu i kako ne moze spavati. Opet sam sa njom pricala i objasnjavala joj proces zaljenja i kako je vazno da nastavi ici u dzamiju. Obradovalo me je sto je ona to prihvatila i redovno ide i trudi se. Alli me je i zbunilo kada je njena mama rekla da treba slusati Fatimu i ne ici u dzamiju i ne uciti neko vrijeme da bi prestala sanjati. Osjetila sam tegobu u prsima i pomislih, moji zivci sa ovim narodom su skroz popustili, odoh kuci dok nisam nesto rekla. Samo sam rekla to nije u redu i otisla.
Nakon toga deslio se da se jedna zena objesila i opet su me molili iz dzamije i nisam odbila. Nije me puno interesovalo to sto se pricalo da se bavila sihirima i kakva je bila osoba. Ja sam imala drugu dilemu. Samoubistvo u Islamu nije dozvoljeno i bilo mi je krivo sto je tako odlucila. Uz sve to da ne navodim da je meit bio u mrtvacnici previse dugo... Nije isto brate gasuliti nekoga ko umre od bolesti, starosti...i nekoga ko uzme sebi zivot, samo to mogu reci. Pokusala sam da odagnem i blokiram u svojoj glavi. Uvijek mi je uspijevalo uz Allahovu pomoc. Danima je sve bilo u redu a onda jedne noci uzasan san! Sanjam moj sin se objesio, vidim ga u cefinima i vicem zasto sine moj...da skratim detalje, bilo je uzasno i danima me je tuga gusila. Klanjala sam, dovila, ucila hiljadu salavata Poslaniku saws, borila se. I onda mi dodje ona zena sa kcerkom (iz prvog slucaja) jer samo joj obecala sasiti haljinu za dzamije. Djevojka je lijepo pricala ali majka je opet spomenula Fatimu i kako bi trebala prestati ici u dzamiju. Pitala sam ko je ta Fatima i kako se usudjuje reci takvo nesto. Rekla mi je da je to ona zena koju sam zagrlila, ona saljeva stave. Sokirala sam se. Svi moji argumenti nisu dolazili do usiju majke, dok je kcerka pazljivo slusala i u jednom momentu rekla majci; Iako je Fatima ucila nesto i saljevala na moju pidzamu ja i dalje sanjam nenu. Onda joj je majka rekla da je to i njena nena radila...zamisli moj sok!
Nakon te posjete primijetila sam da se neke promjene desavaju u mojoj kuci ali prije svega moj muz se poceo mijenjati i to do te mejre da ga nisam na momente mogla prepoznati. U pocetku sam mislila da se radi o umoru, nenanspavanosti...odjednom je prestao sa mnom razgovarati. Na moje pitanje sta se desava, samo bi odgovorio nije nista i tako se danima nastavljalo. Primijetila sam da je poceo mrsati, da ne jede, ne spava vise od dva sata dnevno i zabrinula sam se bila dokle ce tako izdrzati. Za mjesec dana izgubio je oko 25 kg. U svemu tome, u razgovoru sa rodjakom, razmisljajuci o snu koji nisam mogla iz glave izbaciti, rekla sam joj da ako je sihir rastavljanja bilo bi mi lakse da je meni i muzu dosao nego djetetu (kao i svaka majka). Zanimljivo je da je sin u to vrijeme bio u redu, nije imao nocne more ni trzanja tijelom, jedino me je taj san naveo da to kazem.. Muz nije cuo za taj moj razgovor. Dosao je s posla kuci i ja sam rijesila da raspravim jer prvo me je brinulo njegovo zdravlje a i to ponasanje nikako nije u skladu sa njegovim karakterom. Rekao mi je da mu necu vjerovati ali on vise nema sta izgubiti. Rekao mi je kako mu dolaze u san neke uzasne prikaze i traze mene, kako se on bori i ne da me i zato i ne spava, boji se za moj zivot...Ja sam pokusala da ga smirim, okrenula na salu i kazem pa pusti me, neka me uzmu, to je samo san...Postao je odjednom ljut. Onda mi je rekao da nije to sve. Da mu pustaju neke "filmove" pred oci koji traju nekoliko sekundi ali on za to vrijeme ne zna u kojem je svijetu. Ti filmovi su o meni navodno mom ponasanju, govore mu vidi kakva je ona, ostavi je, daj je nama...ona je tebe varala...ona nije postena...i tako i u snu i na javi. Kaze dolaze mu i dok je na poslu, na momente i kazu da on ima 27 godina i naci ce sebi drugu. On radi u fabrici sira i nekad se desi da sir bude na podu...mislila sam da je to razlog. Kazem mu da uci, kaze ne vrijedi, ucim ali opet te traze. Nazvala sam jetrvu da joj se pozalim jer nikad za 24 godine braka ovako nesto nije bilo medju nama. Nikada nije bilo ljubomore ni ne rijesenih pitanja. Mi smo zivjeli u ljubavi u ime Allaha i nikada se nije moglo desiti da izgubimo povjerenje jedno u drugo jer znamo da se bojimo Allaha i ne bi napravili nikakvu glupost. Normalna doza opreza, postovanje i razumijevanje su nam bili uvijek prisutni. Jetrva mi je ispricala pricu o njegovom ocu rahmetli kako je rodjak neki sanjao slicno, da su dosli po njegovog oca i rodjaka i da se taj rodjak u snu uspio oteti i da je njegov otac umro. I nakon toga da je rodjak rekao kako su mu rekli u snu da ce doci po njega i da je i on umro nakon sedam dana. Sva ta prica meni je bila nekako cudna. Osjecala sam se kako da zivim u nekom filmu. Samo sto nikad taj film nisam gledala. Ponovo sam rekla bez obzira na sve, ja se samo Allaha bojim pa ako mi je ista sudjeno takvo, to ce i biti i nema svrhe da se on unistava i ne spava. Medjutim, moj muz se poceo mijenjati iz sata u sat. Na momente je bio onaj stari kojeg sam poznavala, na momente je postajo neko drugi, neko ko me mrzi, ko me vrijedja i ponizava, ko me optuzuje za "neke momke", neko ko navodi neka imena ljudi sa kojima ja nikada nisam imala veze. Niko ko poznaje moga muza ne bi mogao ni pomisliti da bi on bio u stanju ni izmisliti takve gadosti ni zamisliti, a kamo li izgovoriti. Svi su u soku bili i savjetovali mi da ga odvedem psihijatru. To bi trajalo nekoliko dana. Cak je jedan dan izvadio posjetnicu od advokata za razvod i kaze evo ja sam bio tu ali se ne sjecam. Ne znam ni jesam li napravio tuzbu...i pocijepao je. Nekoliko dana bi bio opet onaj stari ali sve je to samo zatisje pred buru. Ja sam mu jednom pustila Rukju i on je odmah zaspao i nakon nekoliko minuta pocela je reakcija. Mrmljanje, plakanje, lijeva ruka se tresla i desna noga...puls mu je bio normalan iako nije disao ravnomjerno. Kada se probudio rekao je da se osjeca odmoran prvi put nakondugo vremena. I ubrzo se sve vratilo na pocetak...kaze na pauzi na poslu, dok je stajao pred zoru na polju, dosla mu je od moje tetke kcerka i rekla mu da me ostavi. On joj je rekao da on zna da je ona u Bosni i da to nije lijepo nakon svega sto sam ucinila za nju. Rekla mu je kako hoces i nestala. I opet je poceo sa provociranjima i trazenjem razvoda. Cak je i sinu poceo pricati neke gadosti sto zaista ne lici na njega. Kada ja kazem u redu, potpisat cu razvod, sve se promijeni. On kako da se probudi. Dugo mi prica kako me voli kako on nece razvod, kako se bori koliko moze da mu ne govore i da ih ne slusa...kako on ne moze zivjeti bez mene. Zna nekada biti i ljut i kaze kako ne razumijes, ja nemam nista s tim, zar ovolike godine zivota nisu bile dovoljne da me dovoljno upoznas, ja tebe razumijem i znam da to nije istina..Ne znam stvarno sta vise da mislim. Zaista nema nikakve osnove niti logike!.Da se ikad tako nesto desavalo on ne bi proveo toliko godina samnom u braku i on to dobro zna.. S druge strane, meni je jako tesko da i slusam da moj muz moze izgovoriti na primjer, ja sam sjedio u dnevnom boravku dok si ti predamnom pricala preko telefona sa bivsim momkom...i takve gluposti da me sabur izda i onda planem na njega. Ovo sto se desava je van svake kontrole. Savjetovala sam mu da ide kod naseg hodze da mu uci. Ipak bi bilo lakse, on odbija, kaze nas hodza puno prica...hiljadu izgovora da ne ode. S druge strane, kada me ne mrzi, pretjerano je uz mene, ne odvaja se koraka. To u nasim godinama zvuci smijesno i ja bih se smijala da mi se ne place.
Sin mi je rekao da on ne moze prepoznati svoga babu i da ga se boji. Ali i da vise njega ne ":proganjaju": Juce se desila jedna od tih promjena, odjednom je postao onaj stari, i otisli smo do moje mame. Sjedili smo na balkonu i sin je dosao i sjeo sa nama. U jednom momentu je preblijedio, poceo se znojiti i onda se cijelo tijelo ukocilo i naglo odskocilo, uz uzasan zvuk, kao da je naglo ispustio sav zrak iz pluca. To se desilo nekoliko puta za redom, uplasili smo se da ce pasti sa stolice i dobiti klasicnu padavicu. Nakon toga smo izasli i krenuli kuci. Sin je bio vidljivo potresen, zbunjen i poceo je mucati sto se nikada do sada nije desilo. Zbunjeni smo svi i zabrinuti. ja sam izmedju dvije vatre. S jedne strane osjecam se krivom, nekad sama sebi kazem eto sta sam pozeljela, to sam i dobila. Krvim sebe sto mi je trebalo sve ovo, sto sam se morala zamijerati mnogima..Tjeram sebe da odagnam misli i kazem sebi da sve sto sam govorila i radila je u skladu sa propisima Islama, pa i sto sam narodu koji mi se obracao savjetovala da zapale i uniste zapise...Govorila sam im ono kako vjerujem jer cu biti pitana na Sudnjem danu sto sam znala a nisam rekla. Savjetovala sam da Rukja ne lijeci nego Allah i da je to sredstvo koje nam je Allah dozvolio i Kur'an da je lijek...preispitujem sebe.. Jedino sto znam je da sam jedne prilike, slusajuci svakakve price i gledajuci kako ovdje neki pate a neki prave, u huji ili mozda iz zalosti sto se to desava, tresnula: ko god hoce eto neka meni pravi, pustite druge na miru! To je jos jedna od mojih gluposti ali rekla sam to zaista u ocaju. Ovdje je prava epidemija "zapisa", postalo moda, skoro pa ko ne zna sta ce za rucak, nazove sihirbaza da priupita...Borim se koliko mogu da me sumnja ne savlada iako vidim da ima dosta smutnje medju narodom. Jos nesto dok nisam zaboravila: U jednom od tih promjena raspolozenja moga muza, vidim da je posalo selam u emailu na fb mojoj tetisni, istoj onoj koja mu se navodno pojavila na poslu. Cudno mi je jer za sve ove godine nikakvog kontakta nije bio izmedju nas i nje. Njena sestra zivi u Salt lake, znam da je u mnogim stvarima umijesana izmedju moje sestre i njenog bivseg muza koji je donosio zapise iz Bosne...druga je i duga je to prica (ako moze biti duze od ove).
Eto brate, ja se izjadah opet tebi. Ako uspijes naci vremena da procitas ovo, halali mi na opsirnosti. A ako procitas samo ovo zadnje, Allah te nagradio i za to. Voljela bih samo da mi kazes da li si dozivio slican slucaj u praksi...ja eto ko zensko, nekako opet bih voljela da je kakav sihir nego da mi je muz bezobrazan. Ali znas kako kazu, dobro razmisli prije nego sto pozelis...
Mahsuz selam tebi i tvojima,
Semira

Odgovori