Talismani

[Ernest]

Prije govora o ovome smatram da bi bilo lijepo dati kratak prikaz suštine „širka“. Širk je kada rob obožava još nekog uz Allaha s.w.t., moli ga, nada se dobru od njega, strahuje od njega, na njega se oslanja, moli ga da posreduje kod Allaha s.w.t. za njega, doziva ga u pomoć, kada je u nevolji, traži od njega pomoć u onome što je samo Allah s.w.t. u stanju učiniti, traži od njega presudu, pokorava mu se čineći grijeh, uzima ga kao izvor zakona, kolje mu kurban, zavjetuje mu se ili ga voli kao što voli Allaha s.w.t. Širk je svaka riječ, ubjeđenje ili djelo koje je Allah naredio kao obavezno ili poželjno, a čini se nekom drugom a ne Allahu s.w.t.

Nama ništa ružnije (kao što to rade kršćani) od poređenja nemoćnog i siromašnog stvorenja sa Bogatim i Svemoćnim. Oni koji se ohole, pozivaju ljude da ih pretjerano hvale i veličaju, da im se pokoravaju, da njima svoje nade i želje usmjere, (kao što to čine neke šije i sufije) da od njih strahuju, da od njih pomoć i zaštitu traže – oni pokušavaju prisvojiti djelove Allahovog s.w.t. gospodarstva i božanstva. Širk je vid lošeg mišljenja o Allahu. Uzimanje posrednika između Allaha i Njegovih stvorenja je umanjenje Allahovog gospodarstva, božanstva i jednoće. To je ružno mišljenje o Allahu s.w.t. Nemoguće je da to svojim robovima pripiše Uzvišeni. Nošenje talismana spada u širk u uzrocima, a on može biti i mali i veliki širk u zavisnosti od onoga koji ga nosi. Zbog toga, ne može se generalno reći da je mali, odnosno, veliki širk, već treba vidjeti stanje onoga koji nosi amulet i kakav je sam amulet. Tako ako objesi na vrat kip, zapis u kojem je širk, traženje pomoći od lažnih bogova ili traženje lijeka od njih ili krst to je, bez imalo sumnje, veliki širk. U suprotnom je mali širk.
U širk spada i nošenje narukvice, konca i slično zbog čuvanja od nesreće ili njenog uklanjanja . Ako osoba vjeruje da navedeni predmeti uklanjaju nevolju ili čuvaju od nje počinio je veliki širk u Allahovom gospodarstvu, jer to znači vjerovanje da još neko stvara i upravlja. Takođe, podrazumijeva i širk u robovanju jer je svoje srce vezao za te predmete i svoje nade i želje položio na njih. Ako vjeruje da jedino Allah s.w.t. čuva od nesreće i jedino On uklanja nesreću, ali nosi te predmete vjerujući da su uzrok, onda smatra da je uzrok nešto što nije uzrok ni u šerijatu a ni u Allahovoj s.w.t. odredbi. To je zabranjeno i laž je na šerijat i na Allahovu s.w.t. odredbu. Šerijat to najstrožije zabranjuje, a što šerijat zabrani to nije koristan uzrok. Neki zapisi i talismani sadrže veliki širk kao u slučaju kada se u njima nalazi zapisano dozivanje u pomoć šejtana ili nekih drugih stvorenja. Pozvati u pomoć stvorenja u nečemu što je Allah s.w.t. moćan pomoći spada u širk. Uzvišeni Allah s.w.t. je rekao:
Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.” (10, 107)
Što se tiče talismana, rekao je autor djela Lisanu-l-Arebi: To su predmeti kojima se čuva od zla. Ebu Mensur je rekao da se to odnosi na kamenčiće koji se nose zbog zaštite. Talisman je, znači, ogrlica napravljena od probušenih kamenčića koja se nosi na vratu. Preneseno je od Ibn Džinnija da je prenio drugu definiciju, a ona glasi: talisman je ogrlica napravljena od kosti i predmeta za zaštitu od zla. Preneseno je od S’aleba da je prenio definiciju talismana u kojoj stoji da je talisman sve što čovjek nosi na sebi da bi se sačuvao od zla.
Rekao je Ebu Mensur: Talisman je ogrlica napravljena od kamenčića koju su Arapi stavljali na vrat djeci kako bi ih od uroka sačuvali. Mislili su da je to ispravno ali Islam je to poništio.
Rekao je Ibn Hadžer: Talisman je ogrlica ili kamenčići koji se stavljaju na glavu. Vjerovalo se da otklanja zlo, prije Islama.
Rekao je Ibn el-Esir: Talisman je ogrlica od kamenčića koju su Arapi stavljali na vrat djeci kako bi ih zaštitili, prema njihovom ubjeđenju, od uroka. Islam je to zabranio.
O tome govori hadis koji je prenio Ibn Omer r.a.: Ako bih objesio na vrat talisman bilo bi mi sve jedno šta uradim nakon toga. U drugom hadisu stoji:Ko objesi talisman na vrat neka mu Allah ne upotpuni što je htio. Kao da su vjerovali da talismani upotpunjuju liječenje. Ubrojao je talismane u širk zato što su se pomoću njih htjeli zaštititi od sudbinski propisanih nedaća. Tražili su uklanjanje neprijatnosti od nekog drugog mimo Allaha, a jedino ih On otklanja.
Na osnovu navedenih definicija u jeziku zaključujemo da ljudi talismane koriste iz dva razloga:

1. Zbog preventivne zaštite od bolesti i uroka, prije nego što se dogode. To se jasno vidi iz vješanja talismana na dječije vratove, konje, kuće i slično.
2. Zbog otklanjanja zla koje se već dogodilo. To se jasno vidi iz vješanja talismana na oboljele od slabosti, groznice.

U nekim definicijama se spominje da je talisman ogrlica napravljena od kamenčića, što predstavlja definiciju navođenjem primjera, jer talismani nisu svedeni na ogrlice od kamenčića. Arapi su koristili i druge talismane kao što je zečija šapa, nju su na sebe vješali i govorili da štiti od uroka i sihira.

Kao talisman su koristili i konopac istošenog luka. Rekao je Ibn El-Esir: Vjerovali su da vješanje konopca istrošenog luka štiti od uroka i nesreća. Islam je to zabranio. U hadisu stoji da je Poslanik s.a.w.s. naredio da se potrgaju svi konopci sa konja koje su neki bili svezali s tom namjerom.

Na osnovu toga kažemo slijedeće: sve što se objesi ili koristi na bilo koji način zbog prethodno navedena dva cilja smatra se pokuđenim i nedozvoljenim. Bez obzira da li se radilo kamečićima, drvcetu, travama, listovima, koncu ili metalnim predmetima. Nazivi nisu važni, važna je suština i sve dok onaj koji objesi nešto od toga s ciljem da se sačuva očekivanog zla ili od nečega što se već dogodilo i nosi to uz sebe, propis je isti. To je isto kao u slučaju alkohola, jer sve što razum obuzima i muti ga je alkohol bez obzira bio od grožđa ili ne.

Dokazi o zabrani nošenja talismana su brojni. Allah s.w.t. kaže:

Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, - pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On Svemoćni, i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudar i Sveznajući. (6, 17-18)

I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti čas Gospodara svoga s drugim izjednači da bi nezahvalnost pokazali prema onome što smo im Mi dali. Pa uživajte, ali, zbilja, znaćete! (16, 54-55)

Ovi časni ajeti ukazuju jasno da jedino Allah s.w.t. otklanja zlo i da sva stvorenja trebaju od Njega tražiti dobro i zaštitu od zla. On je moćan uraditi to putem uzroka ili bez njih, tj. putem dova i rukji ili oslanjanjem na Njega Uzvišenog.
Amuleti nemaju, apsolutno, nikakvog uticaja na onoga koji ih nosi. Kakve veze imaju kamenčići sa otklanjanjem zla ili sticanjem dobra kada su to samo obični predmeti koji nemaju uticaja? Oslanjanje na njih je isto kao i oslanjanje nevjernika na umrle i kipove koji ne čuju, ne vide, ne mogu pomoći, za koje mušrici vjeruju da oni posreduju kod Allaha s.w.t. Takođe vjeruju da su blagoslovljeni i da se taj blagoslov prenosi na njihove obožavaoce, imetke i opskrbu. Da su amuleti zabranjeni jasno ukazuje i ajet:

Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik! (22, 78)


Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmije: Ko god se obrati stvorenju ili se osloni na njega bit će razočaran u njega, i takav je mušrik, a Allah s.w.t. je rekao:

A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio. (22, 31)

Hadiski dokazi o zabrani nošenja talismana su takođe brojni. Spomenućemo neke od njih:
• Preneseno je od Imrana ibn Husajna r.a. da je Poslanik s.a.w.s. vidio na ruci nekog čovjeka bakrenu narukvicu pa ga je upitao: Zašto nosiš tu narukvicu? Rekao je: Zbog slabosti. Rekao je: Skini je! Ona ti samo povećava slabost. Kada bi umro s tom narukvicom nikada ne bi bio spašen.
• Preneseno je od ’Ukbea ibn ’Amira r.a. da je rekao: Čuo sam Poslanika s.a.w.s. kada je rekao: Ko objesi na sebe talisman neka mu Allah ne ispuni šta je želio! Ko uzme školjku kao amulet nikada ne imao mira!
• Preneseno je od ’Ukbea ibn ’Amira el-Džuhenija r.a. da je Poslaniku s.a.w.s. došla grupa ljudi dati prisegu na islam. Prihvatio je prisegu devetorice a od desetog nije htio. Oni su rekli: Allahov Poslaniče, prihvatio si prisegu devetorice a nisi od ovog? Rekao je: On nosi talisman. Tada čovjek izvadi talisman i pocijepa ga i dade prisegu. Tada je Poslanik s.a.w.s. rekao: Ko nosi amulet počinio je širk.
• Preneseno je od Isaa ibn Abdurrahmana da je rekao: Ušli smo kod Abdullaha ibn ’Ukejma, obišli smo ga jer je bio bolestan. Neko reče: Da li si stavio kakav amulet? Rekao je: Zar da to uradim a čuo sam Poslanika s.a.w.s. kada je rekao: Ko objesi neki amulet bit će prepušten tome.

Navedeni hadisi skupa ukazuju nepobitno da su amuleti zabranjeni i da spadaju u širk, jer je to potvrđeno od Poslanika s.a.w.s. i od njegovih časnih ashaba r.a., a oni najbolje znaju njegovu uputu. Takođe, ukazuju da amuleti štete tevhidu, a ponekad se u potpunosti kose sa njim. Esselamu alejkum we rahmetullahi.