Nov sam na ovoj stranici, tek sam je našao prije dan-dva, ima dosta zanimljivog može se čovjek fino obrazovati

Sad malo o mom belaju: neki bi to nazvali mucanje,,,mada bih ja prije nazvao nemogućnost izgovora, znači teže mi izgovarati nekad, a nije to sad ono pppppprrrrrr tj. klasnično mucanje. Ovaj problem je učestaliji kad sam bio u školi pogotovo prilikom odgovaranja itd. (inače ovo traje 10-ak godina, sad imam 19). A skoro je neprimijetno kad sam sa haverima

Što se tiče metoda liječenja izlijevao sam dosta strava podavno, nisam tad baš bio upućen u Islam tako da nisam znao da ne valja. Međutim nije ništa pomoglo. Drugi način je bio odlazak kod nekog "lika", kod kojeg je kobajagi rješenje bilo da se prilikom svake riječi kucne kažiprstom i palcem, iskreno to mi je izgledalo bezveze tako da nisam primjenjivao tu metodu, a trebao sam nekih 7 dana poslije toga bi trebalo ko ići sve glatko. Zatim idem doktoru Bori Stoilkoviću dok je bio u Sarajevu na 2-3 terapije. Nisu izgledale ništa zanimljivije, naime sjednem na stolicu ispružene ruke na koljena,dlanovi okrenuti prema gore i ponavljam u sebi rečenica tipa: ja sam smiren i opušten, ja sam hrabar, ja govorim tečno, sve lagano se to ponavlja...kod njega dobijam i knjigu 40 savjeta za sticanje samopouzdanja, iskreno roditelji su primjetili nakon terapija da lakše izgovaram. Međutim zbog moje tadašnje neodgovornosti ja ni tu terapiju nisam redovno praktikovao
Poslije toga idem nekoj "običnoj" ženi koja je završila neki studij u londonu i bavi se svakojakim problemima tipa sticanje samopouzdanja, neke teže gripe i tako (uglavnom nema veze oko religijskih pitanja, sve sa naučnog stanovišta", i kod sam išao jedno vrijeme i uvijek je davala neke tabletice koju se veličine makova zrna..čim sam došao prvi put rekao sam odma koji je problem, znači otežan govor, međutim nju je interesovala moja cijela biografija tako npr. prvo je htjela da izliječi neke stresove pa ovo pa ono,,i ja uvidih da to može potrajati dosta dugo tako da sam i to batalio (kakvi bi rezultati bili neznam). Veliki dio u svemu ovome je moja neodgovornost, znači nisam se pridržavao skoro ničega što su mi ti "ljekari" govorili.
Inače u ratu sam bio u Njemačkoj, kada sam se vratio u Sarajevo imao sam možda 8 godina, nisam siguran da li sam u Njemačkoj imao ovaj problem tj. da li je steknut rođenjem, a jedan detalj mi ima neke logike, kod ove žene što sam išao (zadnji "ljekar" u nizu), i kada je mama bila sa mnom, ta žena je pitala da li je mama doživjela neko stresno stanje u životu, na šta je odgovorila da je bila situacija kad je npr. jedan rođak prepao dok je bila trudna samnom pa da nije možda moguće da je to posljedica što danas imam ovaj problem i tako.
Evo sad kad sam sa rajom može se reći da je sve ok, znači fino mi je nekad zastanem ali ništa strašno, ali sad na faxu da izađem pred cijelog salom sa nekim referatom i sl. mislim da bi se napatio pravo.., što je moguće da je čisto do samopouzdanja, dakle nedovoljno vjerovanja u sebe.
Što se tiče uticaja


Stalno se sjetim ajeta u kojem se kaže (neću citirati bukvalno): da bismo nešta željelji što je loše po nas, a da nebismo nešta željelji što je dobro po nas". A također sjetim se i riječi jednog hodže koji je rekao da onaj ko ne priča puno ko šuti da mu je Allah dž.š. darovao mudrost
Evo ja sad imam osjećaj da nemam ovaj problem da bi bio...tulumario vazdan, radio ko zna šta, nebi obraćao pažnju na vjeru sekunde i tako..
Inače namaz sam počeo redovno praktikovati od prije nekih godinu dana..prije toga samo ovako ponekad, imao sam ono čvrsto ubjeđenje da to treba raditi a sad šta je presudilo neznam, valjda sad i svijest da se nakon punoljetnosti sam odgovara za svoja dijela.
huh napisah se i ja


Hvala na strpljenju i selaaam
