Nakon 10 dana dolazi lice na forum i napada me namjerno vjerskim stvarima, tumačenjima, prosipa po forumu moje informacije putem mojih usta i svađamo se. On kao hipnozom pokazuje mi razaranje djela grada i ja ga molim da ne čini to. Predstavlja se uticajem na daljinu kao šejtan lično, a to mu kćer i kao bi li ja sa njima i nju.
15.8.2010 Dolazi Allah sa oblacima igra, prvo formirani od oblaka moja djeca idu, pa ja i ona zagrljeni, pa formirano od oblaka EL ROI, pa EL ALLAH, pa zastor kao, te formirani meleci veliki i mali potom. Ništa ljepše nisam vidio , kao koncert. Nikako toj kući nisam mogao prići, potom prošetah. Jednom prilikom napadalo me nešto iz vazduha dok se nisam poklonio na jednoj muslimanskoj zemlji (Mehovci), a jednom prilikom bi čudan oblak na Goloj pllanini. Nisam nikomu nikad nažao ništa ni učinio, mogu reći.
On je prestao sa mnom biti, ali počela je stalno biti ona i Allah nas posječivao. Onda su mi rekli da ležim Allah naložio da idem na psihijatriju, prethodno je kaže ona lebdio iznad mene i ja vidih to. Na psihijatriji je ušao u doktoricu koja je imala florescentno zelene oći i tako Allah priča sa mnom kao je li sve u redu. Lebdio je još dva puta iznad mene. Potom 2 mj ona je stalno ta džinica tako se i predstavila bila sa mnom kao zove se Nermina i čerka je efendijina, i non stop me usmjeravaše na toga efendiju. Nikad u životu nije mi se nešto slično desilo.
Mnogo me lagala, navela me da se posvađam s ukućanima, i dođe opet hitna i ja na psijihatriju. Ona je dobra, ali me lagaše, vodio sam ljubav s njom kao sa ženom, u stvari ja sam spavah, a Allah to gleda i kroz dijete me pita ''jesi proradio''. Svašta mi se izdešavalo. U stvari ležao sam sam i kroz misli vodio ljubav s njom.
Bio sam često sa sestrinom djecom i vradžbina izgleda otjera ih od mene, i kad rekoh tom šejtanu efendiji što mi uradi s djecom, on ih pusti i djeca gle dođoše.
Negdje početkom 11mj 2010 ja bih kod tog efendije za koga kažu da najviše zna i on mi reće da ima dva sina, znaći nema kćer, ja mu kratko rekoh nešto samo, a ne ovo sve, rekoh mu zašto sam nosio pismo i za ženu, a majka mi kaže da on sve o meni zna da ne moram puno pričati, pa ne znam šta mi činiti. Rekao mi je prvo psihijatri, pa onda On i da dođem nakon nove godine, i još nisam mu otišao.
Pre nego što sam ga vidio efendiju kad sam ga jednom prilikom tražio, istjerao me njegov sin iz dvorišta govoreći da nema Nermine, a potom kad je došao mlađi hodža smijao se i bezobrazno slušao razgovor, zato što su čuli da sam se zaljubio u tu ženu kojoj sam nosio pismo, a oni tvrde da je to žena mlađeg hodže i na kraju uvrijeđen valjda hodža mi zaprijeti.
Čudno mi ovo sve, može li ko dati neki savjet, jako sam ljut na ovo sve od jučer, najgore ljut sam na efendiju.
Što se tiče mog vjerskog usmjerenja, pripadam nikomu, već mohikancima, a ovi me htjedoše sebi.
Eto. Zna li ko što o ovomu i što bi to bilo, ta džinica možda je još u meni ali ćuti, nije mi naškodila osim lažima, a u jednom momentu bi još jedan džin u meni kao efendija.
Isto tako tih pola godine kao da su me pratili mongi i policija pa i helikopteri.
Čudan svijet.
