U ime Allaha Milostivog Samilosnog...
Nova sam na forumu, a prijavila sam se jer mi treba pomoc...razgovor, uputa..Ne znam ni sama sta je to sto mi treba.Ali da krenem od samog pocetka.
-Udala sam se prije 1,5 godinu.Hvala Allahu, moj muz je divan covjek.Pazi me, postujemo se, volimo i sretni smo jedno s drugim elhamdulillah. Medjutim, pojavio se problem-iako smo htjeli dijete do trudnoce nije dolazilo.Krenuli smo na pretrage.Doktori se cudili i cudili jer su i njegovi i moji nalazi bili uredni hvala Allahu.Pricali kako treba da se opustim..da sama sebi stvaram pritisak, da je to razlog sto ne mogu da ostanem trudna.Hajjr!!!(Nakon 16 dugih mjeseci Milostivi nas obraduje trudnocom.Ali na zalost, ne za dugo.

((( Imala sam spontani u 9 sedmici trudnoce.Doktori kazu da je bebino srce samo prestalo da kuca.Fizicki bol je prosao...bio je jak da je moj rodjeni brat kad me vidio mislio da su mi to zadnji trenuci. Uglavnom plod je spontano otsiao..ali posteljica i njeni dijelovi su ostali i izazivali uzasne bolove.Hajr..i to prodje.Ali psihicki bol..ono neprestano pitanje zasto.Jesam li negdje zgrijesila pa me Gospodar kaznio??? Jesam li negdje trebala halala traziti, pa nisam???I kako dr nemaju objasnjenja...po glavi mi se pocnu vrtiti razni scenariji.Prije na 10-ak dana nego sam imala spontani, u kupatilu na ogledalu pronadjem neki smotuljak.Kad sam ga htjela otvoriti da vidim sta je-muz mi nije dao nego je to odnio da baci. Ni to mi nije bila dovoljna opomena..Vodjena mislju da mene Allah cuva...i da mi niko ne moze nikakvo zlo nanijeti ako On to nece nisam se obazirala ni na upozorenja moje rodice da posjetim nekog hodzu. Kad sam prokrvarila, nista mi nije ni padalo na pmaet nego samo da se molim da sve bude u redu s mojom bebom.Mirovala sam-dr mi tako rekli.Namaz sam obavljala vise u mislima, nego po propisu jer su mi rekli da se ne smijem ni saginjati ni naprezati niti ista.Isti taj dan kad sam prokrvarila nazove mene muzeva tetka (prvi put otkad sam se udala) i kaze kako je cula da sam prokrvarila i jel to znaci da sam BILA trudna??Ja joj kazem da elhamdulillah ja jos uvijek jesam trudna.Kaze mi ona:"Dok si ti prokrvarila nema od te trudnoce nista!" Hajjr...prekinem razgovor, isplacem se i dalje.Sta da radim..Allah, najbolje zna. Dan pred spontani, dodje ista ta muzeva tetka i kaze meni:"Nece ti TO ostati..."Ja rekoh bice onako kako je Allah dragi odredio.A kako god je On odredio-hvala Mu.Tu je razgovor na tu temu zavrsio.
Sutra sam imala kontrolu u bolnici.Osjecala sam se dobro.Imala standardne mucnine, povracala..imala sve simptome trudnoce.Dr pogleda na ultrazvuk-i kaze srce je stalo da kuca.I to ne davno jer je sve jos izgledalo uredno.Dalju agoniju, dr koji su me pregledali, procedure i lijekove koje sam prosla vam necu opisivati.Molim Allaha dz.s. da mi olaksa dusi, i odrzi me u pameti.
Poslije svega toga sam se pobojala da ipak ima tu nesto vise od ljudske zlobe. Znam da sura Bekare smeta dzinima..muz i ja nemamo problema s tim. Cak sta vise, kad slusamo njeno ucenje smiruje.Nekako grije dusu.Nemam problema ni kad stanem na namaz...Ne znam sta da radim???Da ipak potrazim nekoga ucenijeg...ili sta???
Svaki savijet je dobrodosao.Da vas Allah nagradi svakim dobrom i sacuva vas od iskusenja koja ne mozete podnijeti.
Najljepsi selam!!