Molim za pomoc

Pitanja vezana za oblast lijecenje i neobjanjenog putem savremene nauke

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
senci2012
Posmatrač
Postovi: 5
Pridružio se: Uto Jan 24, 2012 3:27 pm

Molim za pomoc

Post od senci2012 » Pet Apr 20, 2012 5:30 pm

Es-selāmu 'alejkum,
molim vas sto prije da mi bilo kako pomognete. moj problem je taj, sto me covjek, koga volim, sad nece. do prije 2 sedmice je htjeo da mu budem zena, i ja sam tek sad uvidjela da ga stvarno volim, ali medjutim on je naso sebi drugu i kaze da on sad ima vezu i nemoze da prekine, iako je govorio da u bilo koje doba da se odlucim da hocu njega , samo da dodjem i on ce biti samno. sad nema cak vise ni osjecaje za mene, sto je imao do prije 2 sedmice. ja samo mislim na njega. klanjam sve namaze, istiharu namaz, nocni namaz i molim dragog Allaha da mi ga vrati. on je sad prema meni fin, jer se boji, da cu poslati poruke sto mi je slao sadasnjoj curi! sta da radim, kako da se smirim? molim dragog Allaha svake sekunde da mi pomogne i da mi ga vrati, jer ga stvarno volim i zelim da provedem moj zivot sa njim. kako da ga vratim? hvala unaprijed. Allah vas nagradio na pomoci
Es-selāmu 'alejkum

Haris
Veteran
Postovi: 1466
Pridružio se: Pet Nov 14, 2008 6:35 pm
Lokacija: Zavidovici, Bosna i Hercegovina
Kontakt:

Re: Molim za pomoc

Post od Haris » Pet Apr 20, 2012 8:52 pm

Esselamu alejkum,

Sa moje strane gledišta, neutralno, ne poznajem ni tebe ni njega da bih mogao reći šta je u pitanju.
Gledaj i ti objektivno i razmisli.

On je slao poruke tebi dok je bio sa njom. I on se boji da ti te poruke ne proslijediš njoj. Zar misliš, ako je toliko iskren i dobar, da ne bi to isto tebi uradio? Slao nekoj trećoj dok je sa tobom..

Ummah
Stari član
Postovi: 306
Pridružio se: Ned Dec 04, 2011 7:44 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Ummah » Sub Apr 21, 2012 3:48 pm

Esselamu alejkum, senci.:)

joj, tipicno si zensko - kuku, lele i to shvatas koliko ti neko znaci kad ode.:) prepoznajem se.:)

ja sam, za razliku od harisa, shvatila da je taj neki lik prvo bio u vezi sa tobom, pa je odnedavno u vezi sa nekom drugom. valjda si se ti neckala:), a on nije dugo cekao...to ti znas.

helem, znam da ti je tesko - svima nama se dese slicne situacije. ali, ta tuga zbog gubitka voljene osobe i tako jaka zelja je pokazatelj nase vezanosti za dunjalukom.zar nije?

vezanost za ovaj svijet ne predstavlja samo vezanost za novac, odjecu, kuce, auta...vec i vezanost za ljude i trenutke, draga moja senci.:)

druga stvar - zar ne vjerujes u kader? tvoje je da uputis dovu, da klanjas istiharu, onda kad treba, i onda se prepustis odluci Gospodara svih svjetova. zar On nije onaj Koji nas najbolje poznaje i zna sta je najbolje za nas?

koliko god se ti opirala realnosti i trudila da vratis nekog ko je odlucio da ode, bespotrebno se trosis i ubijas sebe u pojam. bit ce onako kako je odredjeno da bude.

savjetujem ti da, iako je jako tesko, da pokusas zatvoriti to poglavlje imajuci u vidu da ce ti nas Gospodar dati ono sto je bolje od toga, ako se istinski oslonis samo na Njega i potrudis da ti veza sa Njim bude prioritet.

iako sad ne shvatas mudrost i dobro u odvajanju od tog bivseg proci ce neko vrijeme, mozda i koja godina, kad ce se upaliti lampica i kad ces dokuciti mudrost takvog razvoja dogadjaja.

ja sam prije nekoliko mjeseci, takodje, tesko podnijela odvajanje od nekog koga sam znala relativno kratko, i mogu ti reci da mi je pomoglo cvrsce vezivanje za svog Gospodara - ucenje Kur'ana, zikr (izgovaraj estagfirullah sto vise - i 1000 puta) i predavanja sejha saliha al maghamisija (mislim da se tako pise), koja sam nasla na youtube-u. ima jedno njegovo predavanje, koje je naslovljeno -lijek za zaljubljenost. molim te, poslusaj i to i jos neka druga predavanja. vidjeces da ce ti se um razbistriti.

Ummah
Stari član
Postovi: 306
Pridružio se: Ned Dec 04, 2011 7:44 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Ummah » Sub Apr 21, 2012 3:58 pm

i jos ovo, senci. umjesto sto groznicavo dovis da ti se vrati, mislim da je bolje da dovis za nekog ko ti je hajir i sa kim ces biti sretna na oba svijeta.

kad su u pitanju poruke preporucujem ti da ih izbrises jer ces ga lakse preboljeti. sve dok ih iznova citas zivjet ces u iluziji da ta nekadasnja osjecanja jos uvijek postoje.

a poslati poruke koje ti je slao njegovoj sadasnjoj djevojci bi bilo doticanje dna, krajnje nekarakterno.

pusti i nju i njega da zive svoj zivot. okreni se sebi.onda kad im iskreno zazelis srecu i svoje stanje prepustis svom Gospodaru, nadajuci se samo najboljem, vjeruj, tad ce se pojaviti svjetlo u mracnom tunelu.

Esselamu alejkum.

Ummah
Stari član
Postovi: 306
Pridružio se: Ned Dec 04, 2011 7:44 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Ummah » Sub Apr 21, 2012 4:20 pm

Esselamu alejkum.

senchi, kazi dragichka:)) nasla sam ti jedan tekst jaaaaaaaaaaaaaako dobar. licno sam se pronasla u njemu, a vjerujem da ces i ti. mislim da ce ti pomoci da prevazidjes sadasnje stanje.

posto je dug, slat cu ti u dva dijela.

I dio

Zašto ljudi ostavljaju jedni druge .

Kada sam imala sedamnaest godina sanjala sam jedan san. Sanjala sam kako sjedim u mesdžidu, a neka djevojčica mi prilazi i postavlja jedno pitanje. Pitala me je: “Zašto ljudi moraju napuštati jedni druge?” Pitanje je bilo lične prirode, ali mi je bilo jasno zašto je upućeno baš meni. Ja sam bila ona koja se vezuje. Još od djetinjstva, ovo je bila moja karakteristična osobina. Dok su ostala djeca u vrtiću lakše ponosila dnevne rastanke sa roditeljima, ja to nisam mogla. Kada bi jednom moje suze potekle, nisu mogle stati lahko. Kako sam odrastala, naučila sam da se vezujem za sve oko sebe. Još dok sam bila u prvom razredu bila mi je potrebna najbolja prijateljica. Kako sam rasla, bilo kakav razlaz sa prijateljima duboko bi me potresao. Nisam se mogla rastati ni od čega.

Ljudi, mjesta, događaji, fotografije, trenuci, čak i posljedice, bivali su predmet jake vezanosti. Ako se stvari nisu odvijale onako kako sam željela ili zamišljala da bi trebalo, bila sam shrvana. A razočarenje za mene nije bila obična emocija. Bilo je katastrofalno. Jednom kada bih bila ostavljena, nikada nisam bivala u potpunosti oporavljena. Nikada nisam mogla zaboraviti i lom se nikada nije mogao zaliječiti. Poput staklene vaze koju stavite na ivicu stola i koja se poslije prvog loma više nikada ne može u potpunosti sastaviti.

Ali problem nije bio u vazi, ili u tome što su se vaze nastavljale lomiti. Problem je bio u tome što sam ih uporno stavljala na ivicu stola. Kroz svoja vezivanja bila sam ovisna o tim vezama kako bih ispunila svoje potrebe. Dozvolila sam tim vezama da definiraju moju sreću ili tugu, osjećaj ispunjenja ili praznine, sigurnosti ili samovrednovanja. I tako, poput vaze, koja je stavljena na mjesto sa kojeg će neminovno pasti, kroz te ovisnosti, sebe sam predodredila za razočarenje. Predodredila sam sebe da budem slomljena. I upravo je to ono na šta sam nailazila – razočarenje i lom nakon loma.

Ali ljudi koji su me lomili nisu mogli da budu krivi jednako kao što ne možemo kriviti gravitaciju za lom vaze. Ne možemo kriviti zakone fizike kada grančica pukne zato što smo stali na nju. Grančica nije stvorena da nas nosi. Naša težina je namijenjena da bude nošena od strane Boga. Rečeno nam je u Kur’anu: “…Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah sve čuje i zna.” (Kur’an, 2:256)

U ovom ajetu postoji jedna izuzetno značajna lekcija – da postoji samo jedan oslonac koji se nikada ne lomi. Samo je jedna stvar na koju se u potpunosti možemo osloniti, samo je jedan odnos koji bi trebao definirati našu samosvijest i samo jedan izvor potpune sreće, ispunjenja i sigurnosti – to je Bog.

Ali na ovom svijetu sve to se traži svugdje drugo. Neki od nas to traže u karijeri, neki u bogatstvu, neki u statusu. Neki, poput mene, tragaju za tim u svojim odnosima sa ljudima. U svojoj knjizi “Jedi, moli, voli” Elizabeth Gilbert opisuje svoju potragu za srećom. Ona opisuje početke i završetke svojih veza, i čak putovanje svijetom u potrazi za ovim ispunjenjem. Traga za tim ispunjenjem – neuspješno – u svojim vezama, u meditaciji, čak i u hrani.

I upravo tako sam i ja provela većinu svog života, tragajući za načinom da ispunim svoju unutarnju prazninu. Tako da nije čudo što mi je djevojčica u snu postavila ovo pitanje. Bilo je to pitanje o gubitku, o ostavljanju. Bilo je to pitanje o tome kako je to biti razočaran, pitanje o tome kako je to tragati za nečim a vratiti se praznih ruku. Bilo je o tome kako je to kopati po betonu golim rukama. Ne samo da se vratite bez ičega već polomite i prste tokom tog procesa. I naučila sam ovo ne čitajući, ne tako što sam čula od nekog mudraca. Naučila sam to tako što sam pokušavala iznova, i iznova, i iznova.

I tako je pitanje ove djevojčice bilo u biti moje sopstveno pitanje… postavljeno samoj sebi.

U konačnici, pitanje je bilo o prirodi dunjaluka kao o mjestu prolaznih trenutaka i privremenih vezivanja, kao o mjestu gdje su neki ljudi danas sa tobom, a napuste te ili umru sutra. Ali, to nas boli jer je u suprotnosti sa našom prirodom. Mi, ljudi, stvoreni smo da tragamo, volimo i da stremimo savršenstvu i onome što je trajno. Stvoreni smo da tragamo za vječnošću. Tragamo za tim zato što nismo stvoreni za ovaj život. Naš prvi i istinski dom bio je Džennet, svijet koji je i savršen i vječan, tako da je čeznja za ovom vrstom života dio našeg bića. Problem je samo u tome što to pokušavamo naći ovdje. I tako proizvodimo kreme protiv starenja i izumili smo kozmetičku hirurgiju u očajničkom pokušaju da trajemo, u pokušaju da uobličimo ovaj svijet u ono što nije i nikada neće biti.

Upravo to je razlog zašto nas dunjaluk lomi ukoliko na njemu živimo srcem. Zato dunjaluk boli. To je zato što je definicija dunjaluka, kao nečeg što je privremeno i nesavršeno, protiv svega za što smo stvoreni i čemu težimo. Uzvišeni Allah je u nama stvorio težnju koja može biti ispunjena samo onim što je vječno i savršeno. Pokušavajući da pronađemo ispunjenje u onome što je nepostojano, jurimo za hologramom… fatamorganom, kopamo po betonu golim rukama. Težeći da pretvorimo ono što je po svojoj prirodi privremeno u nešto što je vječno je kao pokušaj da izvadimo nešto iz vatre. Samo se opečemo. Ali, onda kada prestanemo polagati nade u dunjaluk, samo onda kada prestanemo pokušavati učiniti dunjaluk onim što on nije, i nikad ne bi trebao da bude (džennet), ovaj svijet će napokon prestati slamati naša srca.

Moramo, također, shvatiti da se ništa ne dešava bez razloga. Ništa. Čak ni slomljena srca. Čak ni bol. To slomljeno srce i ta bol su lekcije i znakovi za nas. Oni su upozorenje da nešto nije u redu, upozorenje da moramo nešto promijeniti. Upravo kao što nas bol kada se opečemo upozorava da pomjerimo ruku sa vatre, emocionalna bol nas upozorava da moramo da prođemo kroz određenu unutarnju promjenu, da moramo da se odvojimo od nečega. Bol je jedan oblik nasilnog odvajanja. Poput nekog koga volite a ko vas povređuje nanovo, i nanovo, i nanovo. Što nas više dunjaluk boli, to se više odvajamo od njega. Neizbježno, prestajemo ga voljeti.

A bol je pokazatelj naših vezanosti. Ono što nas tjera na plač, ono što nam pričinjava najviše boli je pokazatelj gdje stoji naša lažna vezanost. A te stvari za koje se vezujemo, iako bismo trebali biti samo vezani za Allaha, postaju barijere na našem putu prema Njemu. A sama bol je ono što čini da ta naša lažna vezanost bude očigledna. Bol stvara takvo stanje u našim životima koje prirodno želimo da promijenimo, i ako postoji nešto u tom našem stanju što nam se ne sviđa, postoji i božanska formula da se to promijeni. Allah kaže: “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni.” (Kur’an, 13:11)

Ummah
Stari član
Postovi: 306
Pridružio se: Ned Dec 04, 2011 7:44 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Ummah » Sub Apr 21, 2012 4:26 pm

II dio

Nakon godina upadanja u isti obrazac razočarenja i slomljenog srca, konačno sam počela da shvatam nešto jako važno. Uvijek sam mislila da ljubav prema dunjaluku znači vezanost za materijalne stvari, a ja nisam bila vezana za materijalne stvari. Vezivala sam se za ljude. Vezivala sam se za trenutke. Vezivala sam se za emocije. Tako da sam mislila da se ljubav prema dunjaluku ne odnosi na mene. Ono što nisam shvatala jeste to da su ti ljudi, trenuci i emocije dio dunjaluka. Ono što nisam shvatala jeste to da je sva bol koju sam doživjela u životu bila rezultat jedne stvari, i samo jedne stvari – ljubavi prema dunjaluku.

Čim sam počela to da shvatam, podigao se veo sa mojih očiju. Počela sam da uviđam u čemu je moj problem. Očekivala sam da ovaj život bude ono što on nije i što nikada nije trebao da bude – savršen. I kako sam bila idealista, borila sam se svakom ćelijom svoga bića da ga učinim takvim. Morao je biti savršen. I nisam prestajala dok ne bude. Dala sam svoju krv, znoj i prolila suze u ovom nastojanju, nastojanju da učinim da ovaj svijet bude džennet. Ovo je značilo to da sam očekivala da ljudi oko mene budu savršeni. Očekivala sam da moje veze sa ljudima budu savršene. Očekivala sam puno toga od onih oko mene i od života. Očekivanja, očekivanja, očekivanja… I ako postoji ijedan recept za nesreću, to je upravo taj – očekivanja. Tu je ležala fatalna greška. Moja greška nije bila u tome što sam imala očekivanja, mi ljudi ne trebamo nikada gubiti nadu. Problem je bio prema kome ili čemu su bila usmjerena moja očekivanja i nadanja. Na kraju dana moja očekivanja i nadanja nisu bila usmjerena prema Allahu. Moja nadanja i očekivanja bila su usmjerena prema ljudima, vezama, sredstvima. Na koncu, moja nada bila je usmjerena prema ovom svijetu, a ne prema Allahu, Gospodaru svih svjetova.

I tako sam spoznala duboku Istinu. Padao mi je na pamet jedan ajet. Bio je to ajet koji sam čula nekad davno, ali sam po prvi put shvatila da je opisivao upravo mene: “Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni.” (Kur’an, 10:7)

Misleći da mogu imati sve ovdje, moja nada nije bio moj susret sa Allahom. Moja nada bila je usmjerena prema dunjaluku. A šta znači da su nadanja usmjerena prema dunjaluku? Kako se to može izbjeći? To znači da kada imaš prijatelje, ne očekuj od prijatelja da popune osjećaj praznine. Kada se udaš ili oženiš, ne očekuj od svog supružnika da ispuni svaku tvoju potrebu. Kada si aktivista, ne daj da nada bude usmjerena prema rezultatima. Kada si u nevolji, ne oslanjaj se na samog sebe ili samu sebe. Ne oslanjaj se na ljude. Osloni se na Allaha.

Traži pomoć od ljudi, ali shvati da nisu ljudi ti (niti čak sam/a ti) koji te mogu spasiti. Samo Allah može učiniti ove stvari. Ljudi su samo alatke, sredstva koja Bog koristi, ali oni nisu izvor pomoći ili spasenja bilo koje vrste. Samo Bog jeste. Ljudi ne mogu čak stvoriti niti krilo muhe (22:73). I tako, čak i kada si u interakciji sa ljudima, okreni svoje srce prema Allahu. Okreni svoje lice prema Njemu kada si sam, kako je to poslanik Ibrahim, a.s., lijepo kazao: “Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!” (Kur’an, 6:79)

Ali, kako poslanik Ibrahim, a.s., opisuje svoje putovanje do tog odredišta? On proučava Mjesec, Sunce i zvijezde, i shvata da nisu savršeni. Oni nestaju. Oni nas napuštaju.

Tako je poslanik Ibrahim, a.s., upućen da okreće svoje lice samo prema Allahu. Poput njega, i mi trebamo da se nadamo u Allaha, da imamo povjerenja u Njega i da zavisimo samo od Njega, samo od Njega. I ako to učinimo, naučit ćemo šta znači konačno postići mir i stabilnost srca. Samo tada će tobogan koji je nekoć definirao naše živote prestati da djeluje. To je zato što ako je naše unutarnje stanje vezano za nešto što nije stabilno, i ono će biti nestabilno. Ako naše unutarnje stanje ovisi o nečemu što je promjenljivo i privremeno, ono će biti u stalnom stanju nestabilnosti, potresenosti i nemira. To bi značilo da smo jednog trenutka sretni, ali čim se promijeni stvar o kojoj ovisi naša sreća, onda i naša sreća nestaje. I postajemo tužni. Ostajemo se njihati od jednog ekstrema do drugog, ne shvatajući zašto je to tako. Proživljavamo ovaj emocionalni tobogan zato što nikada ne možemo pronaći stabilnost i trajni mir sve dok ne budemo vezani i ovisili o nečemu što je stabilno i trajno.

Kako se možemo nadati da pronađemo stabilnost ukoliko je ono za šta se čvrsto držimo promjenljivo i sklono nestajanju? U poznatoj izjavi Ebu Bekra jasna je ilustracija ove istine. Nakon što je poslanik Muhammed, s.a.v.s., preselio, ljudi su bili u šoku i nisu znali kako da se nose sa tom viješću. Ali, iako niko nije više volio Poslanika od Ebu Bekra, Ebu Bekr je, dobro shvatajući za koga se treba vezati i od koga se ovisi, kazao: “Uistinu, ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je on mrtav. Ko obožava Allaha, neka zna da je On živ i da nikada neće umrijeti.”

Da bi se postiglo to stanje, ne dozvolite da izvor ispunjenja vaše duše bude bilo šta drugo do vaš odnos sa Bogom. Ne dozvolite da vaša definicija uspjeha, poraza, osjećaja vrijednosti bude vezana za bilo šta drugo negoli za vaše mjesto kod Njega (Kur’an, 49:13.). I ako budete ovako postupali, postajete nesalomljivi zato što je ono za šta se čvrsto držite nesalomljivo. Postajete neporaženi zato što Onaj koji vam daje podršku nikada ne može biti poražen. I nikada se nećete osjećati isprazno zato što je izvor vašeg ispunjenja beskrajan i nikada ne nestaje.

Razmišljajući ponovo o tom snu koji sam sanjala kada sam imala sedamnaest godina, pitam se da li sam ta djevojčica bila ja. Pitam se to zato što odgovor koji sam joj dala bila je lekcija zbog koje sam morala da prođem kroz bolne godine kako bih je naučila. Moj odgovor na njeno pitanje zašto ljudi ostavljaju jedni druge bio je: “Zato što ovaj život nije savršen, jer da jeste, kako bi se onda budući svijet zvao?”

Yasmin Mogahed

tekst sam preuzela sa:

http://www.minber.ba/index.php?option=c ... &Itemid=66

Senad5
Mlađi član
Postovi: 120
Pridružio se: Ned Jan 15, 2012 8:07 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Senad5 » Sub Apr 21, 2012 9:45 pm

U ovom slučaju je problem strast, a ne dunjaluk. Strast je nešto što odvodi sa pravog puta.

Ummah
Stari član
Postovi: 306
Pridružio se: Ned Dec 04, 2011 7:44 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Ummah » Sub Apr 21, 2012 10:16 pm

Esselamu alejkum.

senade, ne poznajem senci pa ne znam ocijeniti jesi li u pravu, ali sudeci po onome sto ja osjecam i nacin na koji ispoljavam emocije ne bih to nazvala strascu.

mada i strast potpada pod dunjalucke 'zamke' i u svakom slucaju vezivanje za dunjaluk.

kod mene je rezultat jakih emocija posljednji put bio usmjeren prema osobi koju nisam na taj nacin dozivljavala, u smislu da je izazivao strast, vec prosto sam osjecala kao da smo srodne duse. vidjela sam da slicno razmisljamo, da pridajemo vaznost istim stvarima i pomislila sam kako je to druga polovina. a vrhunac je bio kad sam vidjela koliko mjeri svaku rijec i... tako to.:)

kad se nista nije odvijalo onako kako sam zamisljala da treba uslijedila je tuga. ali, hvala Allahu, to prodje i civjek se nauci tj. uci da gubi.

pretpostavljam da muskarci prozivljavaju jake emocije prema suprotnom polu onda kada je ukljucena strast, tako da ti stvari vidis na taj nacin.

Senad5
Mlađi član
Postovi: 120
Pridružio se: Ned Jan 15, 2012 8:07 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Senad5 » Ned Apr 22, 2012 3:42 pm

Strast prema dunjaluku ili strast prema voljenoj osobi. Ima različitih strasti, suptilnih i grubih, a za to je zadužen šejtan čime čovjeka odvlači sa Allahovog puta. U svakom slučaju je strast ta koja se je upalila nakon gubitka voljene osobe, a koju ona nije htjela dok nije našao drugu. Nije ga htjela, a sad ga ho'e jer joj je krivo što ima drugu. Sad je ljubomorna i strast je drma. Strast je ta koja odvodi od istine i pravog puta. Ljubav i strast nisu isto.

Kur'an 38:26 O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi
ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova
puta;
one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome
svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.

Mariam
Mlađi član
Postovi: 102
Pridružio se: Sre Feb 22, 2012 8:58 pm

Re: Molim za pomoc

Post od Mariam » Uto Apr 24, 2012 3:19 pm

Proči če te.

Inače, kako možeš voliti osobu koja ti je poslala par poruka, a ni ne poznaš je? Neznaš ništa o njoj? Možeš biti zaluđena - ili kako kažu zaljubljena, no voliti nekoga s kim nisi pojeo ni kilu hljeba pod istim krovom baš ni ne možeš. Ljubav se radja u braku. I ako ti sada misliš da je to-to, ja ipak mislim da si više pod uticajem svojih predstava u glavi(znači svojih snova kako bi moglo biti o skupnom životu) o toj osobi nego o realnom stanju tog čovjeka i ovoj situaciji (njegovog ponašanja, ophodenja prema dunajluku itd.). Žene smo mnogo osjetljive na mušku pozornost i normalno je da je želimo. Dovoljan nam je samo pogled - i zato je muškarcima po Islamu zabranjen. Posebno ako neko obeča brak, zna se desiti da više ne hodamo nego letimo.

A realnost je ovo. Po Islamu obečavati brak i onda pobječi...to ne postoji. To je haram i zabranjeno. Čak kad se u šali brak obeča, smatra se validnom zarukom u dužan se je oženiti. Možda sada uvidjaš kakav musliman je to, pa bi ti zaista voljela živiti uz osobu koja daje munafička obečanja koja ne ispunjava? Osim toga, očigledno je sebi držao otvorene mogučnosti pa je "furao" više djevojki odjednom (a ti nisi zato znala, jer je lagao - druga stvar bi bila, da je bio otvoren). Meni bi ovo bilo dovoljno, da se mi osoba zgadi. Zahvali Allahu s.w.t. što te je odaljio od tog čovjeka. Ako su mu toliko bitne stvari šala, neču ni da zamišljam kakav bi bio na ostalim poljima u životu. Brak ne uspijeva radi zaluđenosti, nego su jako bitne osobine čovjeka. Jer kad se smetana poliže u prva dva mjeseca - onda dodje do realnosti, i možda upravo ta ne bi bila toliko lijepa.

A ako izostavimo gornji zapis, pa on ima puno pravo da sebi bira koga želi. Njegova greška je bila u obečavanju - mogao je reči, da želi da se još upozna sa tobom pa čete viditi kako dalje. A inače (da naprimer nije ništa obečavao) on nije dužan tebe htjeti. Po kojim zakonima? Svako bira sebi, šta želi. Prekid bračnih ugovora se isto dešava...ali absolutno njegovo ponašanje i stav koji je zauzeo nagovještuje na to da ta osoba nema toliko odličnog ahlaka. Ako je situacija, da on ni ne obavlja svojih vjerskih dužnosti - znači nije musliman, neču ni ulaziti. Takvi muškarci obično nemaju poštovanje do ničega i njihova riječ nema nikakve validnosti.

Ženama je nekad teško prihvatiti da su bile druga violina. Ili da jih neko neče. Pa onda traže milion razloga u pozadini, jedan izmedju njih je i sihir. Djevojko, on te očigledno nije htio. Imaj svoj ženski ponos, i dovi Allahu da ti nakloni pravog muslimana koji če te usrečiti, a ne zagorčavati ti život.

Selam.

sara23
pisem pomalo
Postovi: 14
Pridružio se: Pon Feb 20, 2012 1:18 pm

Re: Molim za pomoc

Post od sara23 » Sre Apr 25, 2012 6:13 pm

Selam Senci,

ja nisam davno pocela se "vracati" vijeri i nisam jos upucena u to sto treba i ne treba vezano za ljubav, tako da ti nemogu dat savjete kao drugi ovdje.

ali mogu ti nesto rec iz svog iskustva a to je da je tvoje razmisljanje sasvim pogresno. imala sam vezu i bila je (kao) ozbiljna, mislila sam on je taj i niko drugi. ostavio me je bez ikakvog razloga i svako njegovo "volim te" ma svako njegovo slovo je se ispostavilo kao obicna laz. kasno sam shvatila ali bolje i kasno nego nikako :)

bila sam ista ti, joj sta cu sad, joj jadna ja i mogu ti reci da to sve ne potice iz srca nego iz glave ... ljubav, patnja, bol, tuga itd. jer puno razmisljas. ja sam tad mislila tu mi je kraj, koliko sam patila a nikad takva nisam bila i nisam znala kako da se nosim s tim. pale su mi na pamet te rijeci koje sam ja nekad drugarici rekla "sve pocinje u glavi". znaci brisala sam poruke, brisala sam njegov broj, posvetila se bitnijim stvarima tako da nisam imala vremena da mislim na njega. posto i ne zivimo bas blizu jedno drugog nismo se ni vidjali. kako se kaze daleko od ociju - daleko od srca :)

probaj i vidjeces kako ce to djelovat na tebe. izbjegavaj sve. znam kako ti je i ja sam takva bila pa sad kazem "budala" jer se fakticki samo ponizavas ali umisljas tu neku ljubav i tak oopravdas svaki svoj cin. taj moj je odma nakon mene nasao drugu curu, dalje se meni javljao i na kraju mi je bio smijesan jer sam ja u medjuvremenu povezala stvari i skontala da je bila ona istovremeno kad i ja. nije me bolilo. prije bi reci "ako Bog da udat cu se za njega" a sad kazem "daleko mi bio" ... vidis kako se mijenjaju stvari :)

jednostavno ga izbjegavaj i ako ti je u mogucnosti promijeni broj da nisi dostupna za njega jer ce se on javljat cisto onako da ima tu potvrdu da je "dobar" i da te moze imat. glupost vijeruj. srela sam svog bivseg neki dan, dijelovao mi je kao stranac i kad sam prosla pored njega nasmijala sam se samoj sebi.

a sto se tice vijere, praktikuj zbog sebe a ne da vratis nekog jer Allah zna sto ste rastavljeni i to ne bi bilo, da nije bolje za vas odnosno za tebe. on ce sebi nac neku poput njega ali budi uvijerena da joj je kao tebi sto je bilo (varanje, laganje, ...). ja sam sad zahvalna sto mi je to tako doslo i sto sam se rijesila te osobe.

okreni se malo vise vijeri, ja sam postepeno, da bi shvatila sve, i mogu ti rec da nije dobar osijecaj bit pod abdestom, ucit, citat Kuran itd. nego je neopisiv, kako se ljepse i zaspe i sanja i probudi i provede dan ... da sam znala ranije bi :)

Odgovori