Bujrum savjeti, Allah vas nagradio

Pitanja vezana za oblast lijecenje i neobjanjenog putem savremene nauke

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
Frozen
Posmatrač
Postovi: 3
Pridružio se: Sub Nov 16, 2019 1:30 pm

Bujrum savjeti, Allah vas nagradio

Post od Frozen » Uto Nov 19, 2019 10:39 pm

Esselamu alejkum.

Nova sam ovdje i uclanila sam se ne bi li mi, uz Allahovu pomoc, i vi pomogli mozda sa svojim iskustvima u ovoj situaciji kroz koju trenutno prolazim, a mozda insAllah i ja pomognem drugima sa svojim iskustvom, ako nista da znaju da nisu sami. Allah najbolje zna.
Prije dvije-tri sedmice sam napokon uzela Kur'an u ruke nakon, nazalost, dugo godina.
Bila sam, na veliku zalost, dugo godina, na pogresnom putu, ne zelim ni da pisem o tome...

Uglavnom, nakon proucenog Ja'sina tu noc, sve je pocelo...

Nespavanje, nemir, pritiskanje u prsima, tesko disanje, glavobolja, vidjanje razlicitih uzasnih stvari, zivotinje, krv, ruke koje me guse, saptanje na uho navece, dah na vratu, paraliza ruku i osjecaj da me neko udara po glavi, lupanje, grebanje... Svaku noc nesto drugo bi se desilo i dvije sedmice nisam spavala skoro pa nikako. Svaku noc sat-dva sna maksimalno i to pred jutro kad vec trebam krenuti na posao. Kako mi se vise to desavalo, tako sam ja vise ucila i spominjala Allaha, ali bivalo je sve gore i gore.

Da bih jednu noc, nakon sto me nesto pritislo, uhvatilo za vrat i doslovno pocelo gusiti, obratila se za pomoc rodici i upitala je za savjet.
Odmah me to jutro odvela kod ucaca rukje...

Isla sam u mekteb, davala sam hatmu, upoznata sam sa dosta toga, ali nikad insan ne vjeruje da ce se nesto desiti bas njemu, o takvim stvarima vecinom samo slusas da se nekome drugom desilo i o temi dzina nisam bas mnogo znala (i dalje ucim i trudim se nositi sa svim ovim kako najbolje znam i umijem, uz Allahovu pomoc).

Kada sam to jutro primjetila prvu reakciju tokom ucenja rukje (pocela sam govoriti da prestanu, da su dosadni, da mi ne mogu nista s tim, da mogu uciti do sutra, pocela i ja uciti za njim i ismijavati itd.), i dalje nisam znala sta se desava i nije mi bilo jasno zasto govorim to sto govorim. Kao da sam sjedila negdje sa strane i posmatrala samo sta se desava (odnosno slusala sta se desava). Ucio je za njim Ihlas, Feleq, Nas, Ajetul kursiju, govorio ''To su njene najdraze, to mi uci svaku noc'' :(

Cijelo vrijeme sam bila svjesna svega i znam sve sta se desavalo, samo ne znam zasto i kako.
''Ona nije ona, ja sam ona, vi nemate pojma ni o cemu, zasto ja ovo moram slusati, dosadni ste, smijesni ste'' itd.

Pokusavala sam i dalje u glavi cijelo to vrijeme pronaci neko drugo objasnjenje za to sto se desava i sto ne mogu iskontrolisati svoje tijelo i ono sto govorim i radim, ali nije ga bilo. Poslije sam u razgovoru s hodzom rekla mu, tj. on mu rekao da nikad nece izaci, pustite djevojku na miru, samo je mucite, zasto joj ovo radite, ne dam da joj ovo radite..., na kraju sam povratila i bilo mi je malo lakse. Mislila sam da ce to biti to... Da je s tim gotovo i da samo ostanem na pravom putu na koji sam se, hvala Allahu, vratila.

Isti taj dan nakon sto nisam mogla otici svom muzu kuci, nakon sto mi se doslovno oduzela cijela lijeva strana i natjeralo me da prestanem voziti i stanem, nazvala sam rodicu, nekako se prebacila do nje i ona me ponovo odvela kod drugog ucaca rukje navece gdje se tek tad ovaj moj stanovnik raspricao i, izmedju ostalog, rekao da mogu uciti svi koliko hoce i da ga odmah mogu ubiti ali da me nece ostaviti nikad. Tu smo shvatili iz njegove price da me napao taj dan jer nije zelio da odem kuci svom muzu. Tokom te rukje ja sam se pojavljivala par puta i plakala, a u tom bi se opet on javljao, brisao mi suze i govorio da ne placem, galamio na njih zasto mi to rade itd. Ponovio je hrpu puta da ga ubiju ali da me ne moze ostaviti. Na kraju sam zaista i ostala kod mame tu noc i nisam ni otisla muzu jer nisam imala snage ni za sta.

Iduce jutro muz je nabavio broj od poznatog i jakog lijecnika Kur'anom koji je pristao da dodjemo do njega sutradan nakon jacije. Tu noc sam elhamdulillah odlucila da opet klanjam prvi put nakon toliko godina...
Prvo sam odugovlacila satima, 'ajd dok ovo, dok ono, koju cu maramu, hocu uzeti abdest ili se okupati, nemam postekiju, okupala se, ajd dok osusim kosu itd...

Kad sam napokon stala i zanijetila farz jacije, iste sekunde sam pocela plakati i osjecati ogromnu neopisivu bol i pritisak u prsima. Malo je reci, da sam jedva izdrzala do kraja, ali dok sam dosla do kraja namaza sve vise sam ostajala bez daha, mislila sam da je gotovo i da cu umrijeti na sedzdi tog trena. Jedva sam docekala da zavrsim i skinem maramu sa sebe za koju sam imala osjecaj da me davi cijelo vrijeme i reze mi vrat. :(
Pala sam na pod i uvijala se od bolova osjecajuci kako mi se lomi svaka kost u tijelu i kao da kamion prelazi preko mene (bez pretjerivanja). Muz se prvi put susreo sa tim svim i bilo mu je pretesko gledati to jer mi nije mogao pomoci i nije znao sta da radi. Mislim da je bio vise prestrasen nego ja.
Legla sam na krevet u nepodnosljivim bolovima i sjecam se u trenutku tog bola i ocaja rekla sam sama sebi: ''NECU VISE, samo prestani molim te!'' – i samo tako bol je nestala u sekundi.

Ustala sam s kreveta i stala pred ogledalo cesljati kosu kao da nista nije bilo. Koliko je muz tek tad bio prestrasen i izgubljen ne mogu vam ni opisati…

Nakon sat-dva sam malo lakse klanjala nafile-namaz, a sutradan sve ostale namaze… Konstantno sa bolom I pritiskom u prsima I zgrcenim ramenima, ali klanjala sam elhamdulillah.

Iducu noc otisli smo tom covjeku (Allah ga nagradio) i nakon rukje i razgovora s mojim stanovnikom mislili smo da je insAllah problem rijesen jer je ‘’izisao na prst ruke’’. Tokom rukje ga je isto provocirao I izazivao da prestane, cak je u nekim momentima ucio odredjene ajete s njim koje ni ja ne znam, tj. nisam svjesna da znam, ne znam je li nekad mogao cuti to tokom mog zivota, ali ja ih u glavi nemam. Dugo su pricali, uglavnom ucac rukje je zakljucio da se radi o messu (ispravite me ako pogresno velim, ali uglavnom po njegovom misljenju nije sihir).

Dosta toga je receno, ali pretpostavljam da mu je to sve nalagao, kako je vjernik, kako se kaje, kako ne zna kako da izadje, kako je samo za mene znao, kako nije mislio da ista lose radi, cak je fol I plakao, rekao kako ne radi nista lose, kako je samo bio tu za mene dok sam bila tuzna I nisam imala nikoga… Ama hrpu stvari. Na kraju je ‘’pristao’’ da izadje na prst ruke, sam podignuo lijevu ruku (ja nisam) I mislili smo da je, insAllah, to to.

Osjecala sam cak I ogromno olaksanje kad je sve proslo I bila sam zedna kao sto mu je I receno da me ostavi zednom u znak izlaska… Tu noc sam spavala kod sestre I malo je reci da sam se oduzela od spavanja nakon dvije sedmice patnje.

Klanjala sam jaciju normalno, nafile-namaz, iduce jutro sabah-namaz… Otisla na posao sva sretna, ali opet… Cim sam krenula kuci muzu nakon posla, opet isto… Dosla sam kuci jedva, ponovo klanjala, ibadetila, ucila Kur’an cijelu noc I kad sam krenula na spavanje ponovo trzaji, trganje, osjecaj kao da me gladi po licu, bol u prsima sto vise ucim, vise boli… Osjecaj neki u glavi I mozgu kao da me struja udara, kao da neke zice pucaju u glavi I iskre frcaju, toliko me to zdrma…cesto mi se bas to desava… Ama ne mogu vam opisati nikako sve kroz sta navece prolazim I koliko se bojim uopste zatvoriti oci jer samo cekam sta ce iduce da se desi.

Bila sam jednostavno prihvatila cinjenicu da moram zivjeti s tim, da je tako kako je I ne odustajati I da ce, uz Allahovu pomoc, valjda jednog dana ostaviti me sam kad ga izludim ibadetom ili kad mu dosadi.

Od toga je proslo par dana I sinoc sam radila hidzamu, jer su mi I to preporucili, osjecala sam se mnogo bolje I zaspala sam k’o mala beba.
Jutros sve ok isto bilo, ali oko podne kad me sastavilo I pocelo boljeti nisam znala sta da radim sa sobom. A da ne spominjem moje misli kroz cijelu ovu pricu, konstantno imam misli u glavi za koje znam da nisu moje. Boze sacuvaj I Boze me zakloni, ali npr. danas ja ucim, a u glavi psujem. :(

Nisam mogla izdrzati dan na poslu do kraja I otisla sam kod mame kuci jer je blizu posla, morala sam kuci da uzmem abdest I klanjam nesto, imala sam osjecaj da mi otpada lijeva ruka I da ce mi zraka nestati svakog casa.
Stanem na postekiju I opet ista prica od prvu noc… Ogroman bol, pritisak u prsima, neopisiva tuga I ocaj, osjecaj iscrpljenosti, plac… Jedva sam izdrzala, ali izdrzala sam. :(

Nekako sam se uspjela smiriti, muz je opet zvao tog covjeka sto smo zadnji put kod njega bili, sutra opet idemo kod njega. Vidjet cu sta ce biti, ne znam vise sta da ocekujem...

Dok sam ovo pisala nisam se osjecala lose, ali opet mi dolazi nemir i nije mi jasno umjesto da pomogne hidzama imam osjecaj kao da sam gore sada…

To je ono kroz sta sam prosla kroz ovih skoro mjesec dana.
Napisah ja vama skoro roman. :)
Ne odustajem, ne dam se, svaki put kad me zaboli znam da je to sto radim ispravno I da mu smeta… I molim Allaha da mi pomogne, sve biva Njegovom voljom I On zna najbolje.

Bujrum ako neko ima savjet kakav kako da lakse podnesem ovo sve, uz Allahovu pomoc.

Esselamu alejkum.

Frozen
Posmatrač
Postovi: 3
Pridružio se: Sub Nov 16, 2019 1:30 pm

Re: Bujrum savjeti, Allah vas nagradio

Post od Frozen » Čet Nov 21, 2019 10:34 pm

Esselamu alejkum

Jedan update...

Nazalost, kako smo i ocekivali, put ce biti dug...

Sinoc smo shvatili da, naravno, nikud nije otisao, da uopste nije vjernik, da mu nista ne znaci sto mu se uci i prijeti kaznom Allahovom. Bar tako kaze...
Svakakve grozote je rekao, subhanAllah...
Na pitanje je li vjernik ili ne, kazao je sto vam je to toliko bitno, zar moram nesto biti, zasto tu vjeru toliko forsirate, itd.

Ucio je za njim cijelo vrijeme sve ono sto ja znam, kaze da mu ne smeta sto ja ucim, da vidi da to mene smiri i da ce me pustiti da ja radim svoje, ''To je nesto njeno, ona u to vjeruje, ja se u to ne mijesam iako mi nema smisla...''

Kad ga je upitao zasto joj onda ne das spavati, rekao je ''pa znas kraj koga spava...''

Ucac je na kraju nakon silnog pokusavanja bio vidno razocaran... Rekao mi je da saburim, uzdam se u Allaha, da vidi vec da je iscrpljen ali da je jednostavno totalna zaljubljenost i zaludjenost u pitanju i da nece tako lako otici...

Mnogo puta mu je dao sansu, upitao ga, rekao mu, samo suti, sjedi i mase glavom da nece... Naucenu vodu pijem bez problema i ne osjetim nista da pali ili nesto slicno. Tokom price s njim mi je davao, pila sam i nista osjetila nisam..
Preporucio mi je terapiju dvije-tri sedmice da i abdest uzimam s takvom vodom i jednom na dan kupanje s takvom vodom...

Ako neko ima jos kakvih savjeta, bujrum...

Neka Allah dz.s. pomogne i meni i svima...

IbnHamza
Posmatrač
Postovi: 2
Pridružio se: Uto Jun 15, 2021 11:20 pm

Re: Bujrum savjeti, Allah vas nagradio

Post od IbnHamza » Sub Jul 17, 2021 9:44 pm

Selam, sestro. Mozes li se javiti privatnom porukom?

Odgovori