PSIHIJATRIJA-DA LI KUR'AN IMA ODGOVOR?POGLEDAJTE SLIJEDEĆA

Pitanja vezana za oblast lijecenje i neobjanjenog putem savremene nauke

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

PSIHIJATRIJA-DA LI KUR'AN IMA ODGOVOR?POGLEDAJTE SLIJEDEĆA

Post od Senad » Pon Okt 31, 2005 7:36 pm

Esselamu alejkum

Zašto? naslov DA LI KUR'AN IMA ODGOVOR NA DOLE POSTAVLJENA PITANJA! Uglavnom medicina nema riješenje za postavljena pitanja sve se svodi na zaliječenje ili ublažavanje tegoba.


Hvala i Zahvala pripadaju Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je Selam i salavat na Njegovog miljenika Muhammeda na njegovu časnu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast" Kur'an El-Isra 82

Ovo su neka od postavljenih pitanja na www.cybermed.hr


sa mi je
Autor: xxx ()
Datum: 26.10.05 21:54

imam 16 godina, živim s roditeljima, sestrom i bakom u kući..da ne duljim duže o nebitnim stvarima.. otkako smo se ja i moja obitelj (bez bake) vratili iz njemačke prije 8 godina stalno se svađamo, u kući postaje neizdržljivo..samo tražim neke izlike da ne dolazim doma, a tako i moja sestra... otc previše pije, a mama i baka su stalno u svađi i podmeću si... moja sestra postaje glavni krivac za sve i ona ispašta...a ništa nije kriva... od mene i sestre se traži da ne pričamo više s bakom, ne smije nam kupiti niti čokoladu..i već nastaje svađa.. roditelji si misle da nas(mene i sestru) se 'podkupljuje'i praktički se otimaju tko će pridobiti nas dvije... ja volim sve jednako,ali traže od nas nemoguće...
sestra mi je prošlo ljeto imala bakterijski meningitis i skoro je umrla.. nedavno je izbila strašna svađa i doživjela je nešto kao živčani slom, htjela se ubiti,ali ne voljno, nego je bila u 'transu' (tako mi je pričala)... a sad mi je baka dobila moždanu kap...
ovo je neizdržljivo.. teško je živjeti svaki dan s tim problemima i gledati ljude koje voliš kako pate.. nitko ne želi potražiti pomoć,a svi znamo da nam razgovor ne pomaže.. uvijek se posvađamo, okriviljavamo jedne druge... budemo istjerane iz kuće pa se vratimo...a onda još svakodnevni poslovi..škola...
od svega se najvise bojim da sam bezosjecajna.. ne znam zasto, ali sad kad mi je baka imala moždanu kap, svi plaču,a ja ne mogu, kad mi je sestr skoro umrla, svi su plakali, a ja nisam mogla...a nju navise volim, volim ju vise od roditelja..
bojim se da sam bezosjećajna, ne želim da sam tako hladna nad tako ozbiljnim stvarima... kao da mi nije stalo... ali..to boli.. sto je samnom? kako izaci iz ovih problema??
(vjerujem da cete reci da potrazimo pomoc od strucnih ljudi,ali kako, kad mene nitko ne zeli slusati, ipak sam ja najmlađa u kući i još sam naivna i nista ne znam o zivotu... )


------------------------------------------------------------------------------------
Autor: Zoran ()
Datum: 26.10.05 18:25

Imam 28 godina i jos uvek nisam imao devojku.Osecam da umem da volim kao junaci latinoamerickih serija;ali problem je u tome sto sve ono sto bi trebalo da osecam prema devojkama mojih godina osecam prema starijim zenama.Sta moze biti uzrok tome i moze li se to promeniti?Unapred hvala.


-------------------------------------------------------------------------------------
Autor: gabi ()
Datum: 20.10.05 23:28

već petu godinu imam ponavljajuće napadaje panike(uz prekide). sve je krenulo odmah nakon rođenja moga sina. ne znam kako da opišem taj stav društva prema rodiljama. nestručnost neprofesionalizam medicinskih radnika? bez ikakve pomoći ,savjeta o brizi oko dijeteta, dojenju a sa tisuću neodgovorenih pitanja puštena sam iz rodilišta u jednu još hladniju sredinu gdje me je dočekao stav" a šta se ti buniš kao da si jedina na svijetu rodila dijete". sve to skupa zajedno sa saznanjem da mi dijete ima srčanu manu srezalo je mene kao osobu koja je do tada bila itekako čvrsta snažna ambiciozna samouvjerena... sve je to palo u vodu. nekoliko godina kasnije evo nekako sam se skrpala i probijam se kroz život. dijete mi je hvala bogu zdravo ali dosta je toga trulog oko mene. neki dan se kino dvorana srušila na mene(panika strah gušenje). dakle opet se vraćaju ti famozni napadaji a ja ne mogu da se snađem odakle da tražim pomoć. moja liječnica opće prakse me uglavnom spraši van s kojekakvim izjavama da će hzzo bankrotirati zbog mene i sl. sa svime time se nekako mogu nositi ali u zadnje vrijeme najviše me dotuče nerealna strah za moje dijete. on je zijenica moga oka, zrak koji udišem i život koji živim i doslovce strepim i bdijem nad njim dan i noć. ne puštam ga iz vida ni na trenutak a ako se to ipak desi uhvati me smrtni strah s hičkokovim scenarijima u glavi šta mu se sve može desiti. neki dan mu je susjed dao tvrdi bombon a ja sam se skoro srušila od straha (jednom se uistinu gušio od tvrdog bombona). sve u svemu osjećam da mi hitno trba nekakva pomoć. trenutno popijem pokoji praxiten,koji mi moja doktorica propiše bez da me išta pita. postoji li kakva nova terapija nešto što bi pomoglo brže i trajnije kada me uhvati panika?

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Uto Nov 01, 2005 5:35 pm

anksioznost
Autor: Leo ()
Datum: 19.10.05 22:53

Bolujem od nek blaze vrste anksioznosti vec godinu dana , u pocetku sam imao napade , kao sto su tesko disanje , trnci u rukama , bol u predelu vrata , lupanje srca , kocenje prstiju . Posle obaveljenih detaljnih pretraga , doktori nisu znali sta je razlog konstantno visiokog pritiska , kada mi je kardiolog rekao da bolujem od anksioznosti a to je zakljucio nakon sto sam mu ja objasnio svoje simptome . Kasnije sam se obratio psihijaytru koji je potrvdio ono sto je kardiolog zakljucio , i prepisao mi terapiju Ksalol 0.25 2x1 + bevipleks pod tom terapiom sam bio oko mesec dana .Ali u zadnjih 5-6 meseci su ti simptomi prestali . Ponekad dobijem napad anksioznosti ali uvek se nekako smirim kontrolisanim disanjem , ako je napad jaci i nemogu da se tako smirim onda popijem pola tablete bromazepama od 1.5 . Moj trenutni problem je taj sto nemogu dugo da budem u jednom mestu , kao npr. kaficima . Posle 20-30 min mene hvata napad panike i istog momenta moram da izadjem iz lokala i odem kuci valjda se u kuci osecam najsigurnije . Neznam sta prouzrokuje tu paniku .Mozete li mi pomoci kako da resim ovaj problem i dali je resenje moguce .



------------------------------------------------------------------------------------

je li moguće
Autor: ina ()
Datum: 30.05.05 14:03

Imam 39 godina. Pred 2 mjeseca završila sam u bolnici sa dijagnozom depresija (duboka sa najcrnijim mislima) i psihotični poremećaj. Nikada prije nisam bolovala od duševnih bolesti. Inače nikad nisam imala depresivan stav o životu a to se desilo za vrijeme uzimanja helexa (preporučen zbog šubova visokog tlaka). Liječnici smatraju da je to bila reakcija na dugotrajni stres. Sada uzimam Zoloft 100 mg dnevno. Prezine - više ne po preporuci liječnika. Liječim se 2 mjeseca. Puno mi je bolje međutim još uvijek osjećam nervozu, nedostatak osjećaja, prazninu u glavi i smanjenu koncentraciju. Molim vas odgovor
Dali nakon 2 mjeseca uzimanja terapije mora doći do potpunog nestanka simptoma ili može proći i više vremena da bi simptomi potpuno nestali? Dali je moguće u ovim godinama razboljet se od neke kronične i teške duševne bolesti (šizofrenija, manično-depresivna depresija) ili bi se ona ispoljila ipak ranije?Dali se stanje može pogoršati u vrijeme uzimanja terapije? I na kraju dali je u mom slučaju moguće da mi se vrati moja vedrina, sreća, moj optimizam koji je nestao preko noći u potpunosti ili bi bilo dobro da se pomirim sa ovim stanjem zauvijek i zahvalim Bogu da nije gore.

Najiskrenije zahvaljujem i molim za odgovor. Ina


----------------------------------------------------------------------------------

problem sa dečkom
Autor: Ivana ()
Datum: 26.04.05 08:19

Pozdrav!
Ja imam 30 godina, a moj dečko 32 godine. U vezi smo 10 godina. Ali imamo jedan problem. Prije godinu i pol ostala sam trudna i imala sam spontani pobačaj. Od tada nemamo seksualnih odnosa. Poslije pobačaja počela sam i živjeti s njim. Mislila sam da će sve biti ok. Ali nije. Pitala sam ga u čemu je problem? Htjela sam razgovarati s njim i o pobačaju, i o drugim stvarima šta ga to odbija, ali on nije htio razgovarati o ničemu. Čak me je počeo i vrijeđati. Govorio mi je da mu se gadim i da ga više ne privlačim. Osjećala sam se grozno. Uspjela sam živjeti kod njega nekih 6 mjeseci. Onda sam ga ostavila. Poslije par mjeseci smo se pomirili. Molio me je da mu se vratim i rekao mi je da je pogriješio i da me voli. Opet smo skupa. Više me ne vrijeđa, ali još se ništa nije promijenilo što se tiće seksualnih odnosa. Više ne znam šta da radim? Kako da mu priđem i da mu pomognem da prebrodi neke stvari? Htjela bih da ova veza uspije, jer ga stvarno volim. Molim za pomoć. Šta da napravim? Ima li lijeka za ovu vezu ili da jednostavno probam krenuti dalje?


Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Pon Nov 07, 2005 8:29 pm

[b]anksioznost i depresija
Autor: sonja ()
Datum: 03.05.05 18:26

već neke dvije godine imam problema sa anksioznošću.Isprva nisam uopće imala pojma o čemu se radi ,samo odjednom bilo bi mi mučno(mučnina u želucu srce bi mi jako i ubrzano kucalo jednostavno mislila sam da će mi se nešto loše dogoditi,da ću se onesvjestiti i slično) kad bi morala ići nekuda bilo u grad ili još dotad u školu.Nisam znala što da radim i kome da se obratim dok me moja doktorica nije poslala kod psihijatra na psihoterapiju,ja sam se toga jako uplašila jer sam mislila da će me poslati u bolnicu i tamo liječiti.Kad sam vidjela da me ipak neće slati nikamo malo mi je bilo lakše.Međutim pošto sam u to vrijeme krenula na studij izvan grada bilo mi je jako naporno odlaziti na psihoterapiju pa sam odustala od nje.Jedno vrijeme mi je bilo dobro i mislim da se napadi (panični )nisu javljali.Međutim u zadnje vrijeme nekih par mjeseci napadi su se opet počeli javljati ,ne znam iz kojeg razloga.Usto već nekih dva-tri tjedna jako sam depresivna i loše se osjećam,nemam volje za puno toga.Prije sam se znala rastužiti svaki put kad bi mi bilo loše tj kad bih negdje otišla a meni bi pozlilo jer sam se osjećala manje vrijednom i da me ta anksioznost ogrančava.Mislila sam da neću nigdje moći otići i da će me ta anksioznost pratiti cijeli život.Molim vas za savjet što da radim?Hoće li se to moje stanje pogoršati i hoće li mi se ako se izliječim od ovog poremećaja on vratiti?Kakve su šanse za oporavak?


puno vam hvala
sonja

---------------------------------------------------------------------------------
strah
Autor: Luce ()
Datum: 11.05.05 21:49

Poštovani,
u početku ovog pisma činit će Vam se da pišem krivoj osobi, zato Vas molim da ga pročitate do kraja i sve će Vam biti jasnije. Smatram da imam jedan problem koji je više na bazi moje psihe. Da počnem...Imam 20 godina i veoma osjetljiv želudac. Ne smijem jesti ništa mlječno ali i neku drugu hranu jer me jako boli trbuh i onda dobijem proljev. Više puta sam znala doći i u neugodnu situaciju zbog tog svog osjetljivog želudca. Inače pazim što jedem, ali problem je što već neko duže vrijeme mene počne boljet trbuh upravo jer me strah da me on ne zaboli. Mene je npr. strah izaći van s društvom ili u grad...u stvari bilo gdje, a da se ne zapitam hoće li me boljeti trbuh ili ne. A onda i kad izađem iz stana, prva pomisao mi je da li će me boljet trbuh ili ne. I onda samo o tome mislim, te se javlja strah i stvarno me onda i počne boljeti. Pokušavala sam sama sebe tješiti ili sama sebi kažem "nemoj misliti na to" ali ništa ne pomaže jer jednostavno, to je jače od mene. Zato bih Vas molila za pomoć kako da se riješim toga straha. Ovo me više izluđuje i stvarno mislim da to nije u redu. Zato još jednom Vas jako molim za pomoć.
Unaprijed hvala. Luce
[/b]

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sre Dec 28, 2005 7:03 pm

Autor: Nikolina ()
Datum: 28.12.05 08:55

Majka mi je već tri godine bolesna od depresije . u navedenom periodu bila više puta hospitalizirana . Trošila različite antidepresive - Velafax , Amizol , Portal , Anafranil , Ladiomil , Fluval , Prozac , Seroxat , Zoloft, Calixtu i još nekoliko međutim bez poboljšanja .

Molim pomoć . Da li nam preostaje još neke lijek ili način liječenja ?
Koliko kod ovako teške depresije mogu pomoći psihoterapije te molim preporuku kojega psihoterapeuta kontaktirati ?
Unaprijed zahvaljujemo


biti sretan?
Autor: Maria ()
Datum: 21.12.05 16:57

Jedno jednostavno pitanje. Moze li osoba biti sretna i kako? Kako podici rasplozenje? Osjecati se dobro i ne misliti o glupostima? Znam,bitno je baviti se necim sto volimo i sl...ali sto ako imamo sve u zivotu a ne osjecamo srecu? Samo neku tugu i sl. Mislimo o kojekakvim glupostima. Ima li spasa? Moze li 'dici' covjeka ista od droge i alkohola? A i to je samo 'trenutno'...............


Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Pet Dec 30, 2005 6:19 pm


život kao laž srce kao
Autor: augusto ()
Datum: 12.12.05 01:16

poštovani:

Ovo pismo bih volio da procita svatko tko ima slicnih problema kao ja.
Vijerujem da je svatko individua i da nitko nema indentican isti problem. i da umišljeni bolesnik ne postoji ,vec je to bolesnik kojega treba ozbiljnije shvacati i ozbiljnije prelaziti njegovom problem,m ja to govorim iz osobnoga iskustva.
naime , zovem se recimo LOVRO iz dalmacije sam i imam 33godine , bolujem od tzv " otrcane" diagnoze -anxiose neurosis- koja govori o meni mnogo , a u biti ništa ozbiljno, niti konkretno, da ne ispadne da ja ne prihvacam svoju diagnozu i da izumišljam nešto, odmah cu reci da sam sasvim svijestan svog stanja , da je uzrokovano psihom, i da mi je poremetila tok života za 180 stupnjeva od kada sam prvi put dobio panicni napadaj straha sa 15 godina uz lupanje srca i strah od smrti i infrakta, i dan danas nisam izljecen.
sve je meni to jasno sada dok mi je stanje pod kontrolom ali iako imam terapiju
zoloft 2x 2 tablete 20mg
helex 3x 3 tablete 1 miligram
nikad mi nece biti jasno kad ce me uhvatiti napad , jer se sve odvija u trenutku i traje ovisno o jacini i intenzitetu panike i straha , ali kad sve to završi, i ostanem živ, jer mi srce lupa užasno jako i tlak mi skoci preko 200 što me najviše io zabrinjava ,nakon toga napadaja kojeg sam do sada preživljavao ostaje gorak okus i ubija dio mene, kao osobu jer znam da mi je taj psihicki problem u tim trenutcima smanjio životni vijek i oštetio i fizicko zdravlje, na kojeg jako pazim više nego da pušim pijjem i drogiram se zajedno, a živim uredno, sportski i zdravo.
molim vas da poslušate opis takvog psihickog panicnog napadaja:
OPIS NAPADAJA PANIKE KOD MENE:
sva kontrola se gubi, pokušaji relaksacije izazivaju još vecu uznemirenost te sve šanse da se smirim svedene su na minimum,
odvija se prava drama, psihicko stanje kao da luci nekakve skroz štetnee i smrtonosne hormone koji naprežu moje srce i krvotok te otkucaji se pretvaraju u burljanje srca a tlak mi askoci i na 180 ili 220 / 130
strah mi obuzima srce , gnjeci ga , osjetim miris smrti, te me uhvati panika koja to još više pogorša,
panicno dozivam imena majke ili ukucana, hvatam slušalicu i biram broj 94 te mi njihova smirenost donese nekakvo stanje kao da to sve nije opasno i pocmu mi se simptomi povlaciti, srecom to se dešava sve rijeđe, ali zaista to nije lupanje srca kao trcanjem uzrokovano, vec neki hormoni ga razaraju, a ja se toga jako jako bojim i strah me da me taj strah ne ubije, jer ne bih volio tako umrijeti, lažno i bez pravog povoda,
a život mi klizi iz ruku jer me taj strah sputava biti sam i putovati,
srce mi je snimano i u redu je , tlak mi je malo povišen inace , građen sam sportski, živim fizicki zdravo.
ništa me ne može šokirati i razocarati više od napadaja koji drugima izgleda kao da sam se poplašio, a u meni igra dramu života i smrti.
potencijalni pred napad je sexualni vrhunac, trcanje, zapuhanost i sve što mi u normali malo ubrza puls , ali se cesto desi u depresiji i bez ikakvog povoda, ili kad slušam o infraktu ili smrti
molim vas koliko mogu još takvih napadaja preživjeti, i kako se postaviti kad me to uhvati??
hvala


Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sub Dec 31, 2005 11:03 pm

homoseksualnost
Autor: mario ()
Datum: 10.12.05 18:45

Štovani!
Kao specijaliste psihijatre ja vas molim da iskreno odgovorite na pitanje je li za vas homoseksualnost bolest, ako je je li ju moguće lijeciti-ja sam homoseksualac.i imam strasnih problema zbog toga , mozete misliti?!pa ako imate savjete...razvila se anksioznost i jako sam pod stresom i pritiskom.jos me zanima je li svaki psihijatar psihoterapeut?i kako psiholog postaje psihoterapeut!hvala najljepsa


Nedim
Mlađi član
Postovi: 61
Pridružio se: Pon Maj 30, 2005 8:38 pm

Post od Nedim » Sre Jan 04, 2006 9:33 am

Šta sad sa ovim pitanjima?

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sre Jan 04, 2006 8:53 pm

Nedim napisao:Šta sad sa ovim pitanjima?
Sekica
Posmatrač
Član od: 01 Sep 2005
Komentari: 1 Upisano: Četvrtak Sep 01, 2005 6:22 am Naslov komentara: hafiz Slulejman Bugari
________________________________________
Zna li neko kako Sulejman Bugari lijeci , dali je neko isao kod njega?Kojeg ucaca predlazete u Sarajevu?
Mnogo hvala na odgovorima.
aselamu alejkum
----------------------------------------------------------------------------
Nedim
pisem pomalo
Član od: 30 Maj 2005
Komentari: 28 Upisano: Četvrtak Sep 01, 2005 5:13 pm Naslov komentara:
________________________________________
Sve halal i njega bih ti preporučio. Ostali neka kažu svoje.

-------------------------------------------------------------------------------------
Esselamu alejkum!
Nedime , ovaj tvoj odgovor koji si dao sekici vjerovatno je rezultat tvog odlaska kod Bugaria, ako griješim halali. Prije nego si otišao kod Bugario vjerovatno si imao razlog. Ako si imao razlog za odlazak vjerovatno si i imao neke od simptoma koji se navode u gore postavljenim pitanjima. Evo postirem neke od simpoma koji se navode u gore navedenim postovima.

*stalno se svađamo, u kući postaje neizdržljivo..samo tražim neke izlike da ne dolazim doma, a tako i moja sestra... otc previše pije, a mama i baka su stalno u svađi

*nedavno je izbila strašna svađa i doživjela je nešto kao živčani slom, htjela se ubiti,ali ne voljno, nego je bila u 'transu'

*kako izaci iz ovih problema??

*sve ono sto bi trebalo da osecam prema devojkama mojih godina osecam prema starijim zenama.Sta moze biti uzrok tome i moze li se to promeniti

*opet se vraćaju ti famozni napadaji a ja ne mogu da se snađem odakle da tražim pomoć

*Bolujem od nek blaze vrste anksioznosti vec godinu dana , u pocetku sam imao napade , kao sto su tesko disanje , trnci u rukama , bol u predelu vrata , lupanje srca , kocenje prstiju

*Posle 20-30 min mene hvata napad panike i istog momenta moram da izadjem iz lokala i odem kuci valjda se u kuci osecam najsigurnije . Neznam sta prouzrokuje tu pani

Svi oni koji se liječe od džinsko šijetanskog uticaja u 99% slučajeva imaju neke od ovih simptoma.

Svjedok sam , a i moje dugogodišnje iskustvo mi govori da osobe sa ovim simptomima uzalud traže samo riješenje kod savremene medicine.

Ova pitanja ponajviše postirem iz jednog prostog razloga da se čovjek okrene vjeri. Ovo su klasični primjeri osoba koje traže lijeka a nisu islamske vjeroispovjesti, sve je uzalu, nažalost ogromna većina islamske vjeroispovjesti boluje od ovih bolesti. Imamo lijek u rukama a neznamo ga koristiti. Allah opet najbolje zna.

Svakako ovi postovi u kojima se postavljaju pitanja nebi trebalo da ostavi nikoga ravnodušnim i da se ismijava ovim oboljelim osobama. Smatram da se može dosta pouke izvući iz gore navedenih pitanja.

Esselamu alejkum!



Odgovori