Kada se sultan Muhamed ibn Mahmud ibn Melik-šah vratio iz opsade Bagdada u Hemedan, snašla ga je opaka bolest koja ga je oborila na smrtnu postelju. Prije nego što je umro naredio je da mu dovedu i donesu pred dvorac sve njegovo bogatstvo. I dok je on sjedio na balkonu svoga dvorca okupila se pred njim sva njegova konjica i pješadija, doneseno je sve blago i zlato iz državnih hazni i dovedeni svi robovi, sluge i sluškinje. Vidjevši taj prizor...
... zaplakao je, rekavši: ''Ogromna vojska, a ništa mi pomoći ne može niti me može spasiti od Allahove odredbe, niti mi život za jedan trenutak produžiti. Zatim je pogledao u gomile zlata, blaga, poslugu i robove, i rekao: ''Kada bi Melek smrt htio primiti sve ovo u zamjenu za moj život, ja bih mu sve ovo dao, ali spasa nema.'' I tog trenutka je izdahnuo.
Rekao je Ibnul-Dževzi : ''O ti čija je mladost prošla, a knjiga djelâ grijesima ispunjena! Zar ne znaš da će ljudska koža, kad na Sudnjem danu za svjedoka bude pozvana, progovoriti? Zar ne znaš da je vatra zbog nevjernika i grješnika stvorena i da će sve što u nju uđe izgorjeti? Zato zapamti i uvijek imaj na umu da je pokajanje zastor od Džehennema, a da suza pokajnička vatru gasi."
Abdussamed Busatlic
Kajanje koje dolazi kasno
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin