Tefsir Ibn Kesir
114
EN - NAS / Ljudi
Objavljena u meki*, ima 6 ajeta
"Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi, /1/ Vladara ljudi, /2/ Boga ljudi, /3/ od zla šejtana - koji nanosi zle misli pa se skrije, /4/ koji zle misli unosi u srca ljudi /5/ "od džinova i od ljudi.'" /6/
Ovdje su istaknuta tri svojstva Uzvišenog Gospodara: gospodstvo /rububijjet/, vlast /el-mulk/ i Božanstvenost /el-uluhijjet/. On je dakle Gospodar, Vladar i Bog svega što postoji - Sve što je stvoreno pripada Njemu i Njegovi su robovi. On naređuje onima koji traže zaštitu od zla šejtana - napasnika, koji nabacuje zle misli da je traže od /725/ onoga koji je opisan gore navedenim svojstvima, jer nema nijednog čovjeka, a da nema svoga šejtana koji mu uljepšava grijehe i na njih ga navodi. U vjerodostojnom hadisu stoji: /726/ "Nema niko od vas a da nema svoga druga /šejtana/." Rekli su: "Ni ti, Allahov Poslaniče!" "Ni ja", odgovorio je, samo što me Allah pomogao pa sam ga savladao, te mi naređuje samo dobro." U vjerodostojnom hadisu koji navode Muslim u svome i Buharija u svome Sahihu, od Enesa se prenose riječi Allahovog Poslanika u kojima je rekao: /727/"Šejtan po čovjekovom tijelu kruži kao krv." Imam Ahmed preko Ebu-Temime navodi opis pratioca Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kaže: /728/ "Magarac na kome je jahao Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom je posrnuo, pa sam rekao: "Propao šejtan!" Na to je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Ne govori: 'Propao je šejtan', jer kad to kažeš on je još veći", dodavši: "Ja sam ga svojom snagom savladao. Kad kažeš: 'U ime Allaha', on se smanji i postane sitan kao mušica." Ovaj hadis bilježi samo Ahmed,a lanac prenosilaca dobar je i jak.
U ovom hadisu aludira se na to kad god se srce sjeti Allaha, dž.š., šejtan biva pobijeđen i ponižen, a ako se ne spomene Allah, dž.š., šejtan pobijedi i biva veći.
Seid bin Džubejr prenosi od Ibn-Abbasa da je u vezi sa riječima ”...koji nanosi zle misli, a potom se sakrije”, rekao: ”Šejtan čuči (i vreba) na ljudskom srcu i ako čovjek zaboravi i nemaran je od sjećanja na Allaha, dž.š., šejtan mu nanosi zle misli, a ono se sjeti (i spomene) Allaha, dž.š., on se skrije.
El-Mu‘temir bin Sulejman prenosi od svog oca da je rekao: ”Rečeno je da šejtan koji nanosi zle misli, radi to sa ljudskim srcem kada je čovjek u stanju tuge ali i radosti, a ako čovjek spomene Allaha, dž. š., tada šejtan nestane i skrije se.
Allahove riječi: ”...koji zle misli unosi u srca ljudi (i džina).” Ovdje riječ označava i ljude i džine.
Ibn-Džerir kaže: ”Za džine je u Kur‘anu upotrijebljen izraz (ljudi od džina) i nije nikakvo čudo što se riječ odnosi i na njih.”
Riječi Uzvišenog: ”...od džina i od ljudi”, jačaju stav da se riječ upotrebljava i za ljude i za džine.
Postoji mišljenje da se riječi odnose na onoga koji nanosi ružne misli pa bio on od ljudi - šejtana ili od džinskih šejtana. Kao što kaže Uzvišeni:
”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.” (El-En‘am)
Kao što prenosi Imam Ahmed od Ebu-Zerra koji je rekao: /729/ ”Došao sam Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a bio je u džamiji, pa mi je rekao: 'O Ebu-Zerre, jesi li klanjao?' Rekoh: 'Nisam.' On reče: 'Ustani I klanjaj.'" Ebu-Zerr dalje kazuje, pa kaže: ”Ustao sam pa klanjao, a zatim sam sjeo, a Poslanik ponovo reče: 'O Ebu-Zerre, traži od Allaha zaštitu od zla ljudi-šejtana, i zla džina-šejtana.' Ja sam ga upitao: 'O Allahov Poslaniče, zar i među ljudima ima šejtana?', a On reče: 'Da.'”
Imam Ahmed sa svojim lancem prenosilaca prenosi od Ibn-Abbasa da je rekao: /730/ ”Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu je rekao: 'O Allahov Poslaniče, ja u sebi zamišljam neke stvari, a draže mi je da padnem sa neba nego da to i spomenem.' Poslanik reče: 'Allahu ekber (Allah je najveći), Allahu ekber, elhamdu lillah (hvala Allahu) koji je šejtanske spletke sveo na nanošenje loših misli.'” Hadis bilježe Ebu-Davud i Et-Tirmizi.
Završetak skraćenog
komentara sure En-Nas,
Allahu hvala na tome.
Tefsir
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
Tefsir Ibn Kesir
113
EL - FELEK / Svitanje
Objavljena u meki*, ima 5 ajeta
Imam Ahmed od Zerr b. Hubejša navodi da je rekao: "Ubej b. Kabu rekao sam da Ibn-Mes'ud u svome Mushafu ne piše poglavlja "pa mi je rekao: /719/ 'Svjedočim da mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu je Džibril, a.s., rekao:
'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'', pa sam rekao. Onda mi je rekao: 'Reci:
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', pa sam i to rekao. Mi izgovaramo ono što je izgovarao i Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ovo prenosi El-Buhari i En-Nesai.
Vjerovatno ova dva poglavlja Ibn-Mes'ud nije bio čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ni svojim ušima ni sigurnim predanjem i vjerovatno je kasnije promjenio mišljenje i priklonio se mišljenju većine (džema'a), jer su njihovo postojanje u mushafima potvrdili ashabi, r.a., i tako ih prenijeli u druge krajeve.
Muslim u svome Sahihu od Ukbe b. Amira navodi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /720/ 'Zar ne vidiš da su noćas objavljeni ajeti kakve nikada nije vidio: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'' i
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi.''" Od Ebu-Seida prenosi se: /721/ "Da je Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od očiju džina i ljudi." Za ovo predanje Et-Tirmizi kaže da je hasenun-sahihun.
"Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja, /1/ od zla onoga što On stvara, /2/ i od zla mrkle noći kad razastre tmina, /3/ i od zla smutljivca kad smutnje sije, /4/ i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.'" /5/
O tome šta znači riječ dato je mnogo mišljenja. Ipak, najispravnije je ono koje kaže da se pod njom misli na svitanje. Za ovakvo mišljenje opredjeljuje se i El-Buhari u svome Sahihu, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje.
Riječi Uzvišenog: "...od zla onoga što On stvara", znače: od zla svih Njegovih stvorenja, a riječi: "...i od zla mrkle noći kad razastre tmine", po Mudžahidu znače: od noćne tmine koja obavije Zemlju kad zađe Sunce. Ovakvo mišljenje prenosi se i od El-Buharije i Ibn-Abbasa, kao i drugih. Neki kažu da se pod ovim misli na Mjesec. Oni se u ovakvom tumačenju oslanjaju na Imama Ahmeda koji od Harisa b. Ebi-Seleme prenosi da je Aiša, r.a., rekla: /722/ "Poslanik me je uzeo za ruku i pokazao na Mjesec kad je izašao i rekao: 'Zatraži od Allaha da te sačuva od ovoga kad se pomoli.'" Ovaj hadis prenose Buhari i Nesai. Zastupnici prvog mišljenja kažu da je to znak noći kad izađe. Ovo se ne kosi sa našim mišljenjem, jer je Mjesec znak noći i jer on samo u njoj dolazi do izražaja. Takav je slučaj i sa zvijezdama koje sijaju samo noću. Radi se najvjerovatnije o onome što smo već ranije rekli. Allah, opet najbolje zna!
Riječi Uzvišenog: "...i od zla onih koji u čvorove pušu" znače one koji čaraju i u uzlove pušu. Buhari u svome Sahihu u poglavlju o liječenju od Aiše, r.a., prenosi da je rekla: /723/ "Allahov Poslanik bio je opčaran do te mjere da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a zapravo im nije prilazio." Sufjan kaže: "Ovo je najteži vid čarolije, kad do nje dođe." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Aiša, znaš li da mi je Allah dao rješenje za ono što sam Ga molio? Došla su mi dva čovjeka, pa je jedan sjeo pored moje glave, a drugi pored nogu. Onaj koji je sjedio kod glave rekao je onom drugom: '[ta je ovom čovjeku?' 'Opčaran je', odgovorio je. 'A ko ga je opčarao?', upitao je. 'Lubejd b. Asam, čovjek iz plemena Beni-Zurejk, dvoličnjak i saveznik jevreja', odgovorio je. Ovaj je upitao: 'A čime?' 'Češljom i dlakama', odgovorio je. 'Gdje?', upitao je. 'U kori muškog izdanka palme ispod jedne ploče u bunaru Zervan.'" Aiša je dalje rekla: "Otišao je tamo, izvadio ono što je u njemu bilo i rekao: 'Ovo je taj bunar koji sam u snu vidio. Voda mu je bila ustajala baruština, a palme oko njega, oblika šejtanskih glava.' Kad je to izvadio, upitala sam: 'Jesi li ozdravio?' pa je rekao: 'Tako mi Allaha, On me je izliječio. Ne volim da ikome od ljudi nanosim bilo kakvo zlo.'" Ovaj hadis prenose Muslim i Ahmed. Komentator Kur’ana Es-Sa’lebi u svome tefsiru navodi da su Ibn-Abbas i Aiša, r.a., pričali da je jedan jevrejski mladić služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da se jevreji nisu okanili dok mladić nije uzeo češljanjem opale dlake od Poslanika, s.a.v.s., i nekoliko zubaca od češlja Allahovog Poslanika koje je dao jevrejima da ga opčaraju. Imam Ahmed od Zejda b. Erkama prenosi da je rekao: /724/ "Jedan jevrej opčarao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ga je to mučilo nekoliko dana, kad je došao Džibril i rekao: 'Jedan te je jevrej opčarao, spleo ti uzlove u tom i tom bunaru, pa pošalji nekoga da ti to donese.' Allahov je Poslanik poslao da mu se to donese, pa je kad mu je bilo doneseno uzeo i razvezao uzlove, ustao i ustao kao da je oslobođen okova. Jevrejinu to nije spomenuo niti ga je vidio dok je bio živ. Ibn-Džerir navodi: /725/ "...da je Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., i upitao: 'Nešto te muči Muhammede?', pa je odgovorio: 'Da!' Džibril je tada rekao: 'U ime Allaha liječim te od svake bolesti koja te muči, od zla zavidnika i oka pakosna. Neka te Allah izliječi!'" Vjerovatno se na ovo žalio Poslanik kad je bio opčaran, nakon čega ga je Uzvišeni Allah izliječio, a spletke čarolije i zavidnosti okrenuo protiv jevreja, osramotio ih i ponizio. Usprkos ovome Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ukorio onoga ko mu je to učinio, jer ga je Allah izliječio i dao mu zdravlje.
113
EL - FELEK / Svitanje
Objavljena u meki*, ima 5 ajeta
Imam Ahmed od Zerr b. Hubejša navodi da je rekao: "Ubej b. Kabu rekao sam da Ibn-Mes'ud u svome Mushafu ne piše poglavlja "pa mi je rekao: /719/ 'Svjedočim da mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da mu je Džibril, a.s., rekao:
'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'', pa sam rekao. Onda mi je rekao: 'Reci:
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', pa sam i to rekao. Mi izgovaramo ono što je izgovarao i Vjerovjesnik, s.a.v.s." Ovo prenosi El-Buhari i En-Nesai.
Vjerovatno ova dva poglavlja Ibn-Mes'ud nije bio čuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s., ni svojim ušima ni sigurnim predanjem i vjerovatno je kasnije promjenio mišljenje i priklonio se mišljenju većine (džema'a), jer su njihovo postojanje u mushafima potvrdili ashabi, r.a., i tako ih prenijeli u druge krajeve.
Muslim u svome Sahihu od Ukbe b. Amira navodi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /720/ 'Zar ne vidiš da su noćas objavljeni ajeti kakve nikada nije vidio: 'Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja'' i
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi.''" Od Ebu-Seida prenosi se: /721/ "Da je Poslanik, s.a.v.s., tražio zaštitu od očiju džina i ljudi." Za ovo predanje Et-Tirmizi kaže da je hasenun-sahihun.
"Reci: 'Utječem se Gospodaru svitanja, /1/ od zla onoga što On stvara, /2/ i od zla mrkle noći kad razastre tmina, /3/ i od zla smutljivca kad smutnje sije, /4/ i od zla zavidljivca kad zavist ne krije.'" /5/
O tome šta znači riječ dato je mnogo mišljenja. Ipak, najispravnije je ono koje kaže da se pod njom misli na svitanje. Za ovakvo mišljenje opredjeljuje se i El-Buhari u svome Sahihu, neka mu se Uzvišeni Allah smiluje.
Riječi Uzvišenog: "...od zla onoga što On stvara", znače: od zla svih Njegovih stvorenja, a riječi: "...i od zla mrkle noći kad razastre tmine", po Mudžahidu znače: od noćne tmine koja obavije Zemlju kad zađe Sunce. Ovakvo mišljenje prenosi se i od El-Buharije i Ibn-Abbasa, kao i drugih. Neki kažu da se pod ovim misli na Mjesec. Oni se u ovakvom tumačenju oslanjaju na Imama Ahmeda koji od Harisa b. Ebi-Seleme prenosi da je Aiša, r.a., rekla: /722/ "Poslanik me je uzeo za ruku i pokazao na Mjesec kad je izašao i rekao: 'Zatraži od Allaha da te sačuva od ovoga kad se pomoli.'" Ovaj hadis prenose Buhari i Nesai. Zastupnici prvog mišljenja kažu da je to znak noći kad izađe. Ovo se ne kosi sa našim mišljenjem, jer je Mjesec znak noći i jer on samo u njoj dolazi do izražaja. Takav je slučaj i sa zvijezdama koje sijaju samo noću. Radi se najvjerovatnije o onome što smo već ranije rekli. Allah, opet najbolje zna!
Riječi Uzvišenog: "...i od zla onih koji u čvorove pušu" znače one koji čaraju i u uzlove pušu. Buhari u svome Sahihu u poglavlju o liječenju od Aiše, r.a., prenosi da je rekla: /723/ "Allahov Poslanik bio je opčaran do te mjere da mu se činilo da prilazi svojim ženama, a zapravo im nije prilazio." Sufjan kaže: "Ovo je najteži vid čarolije, kad do nje dođe." Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Aiša, znaš li da mi je Allah dao rješenje za ono što sam Ga molio? Došla su mi dva čovjeka, pa je jedan sjeo pored moje glave, a drugi pored nogu. Onaj koji je sjedio kod glave rekao je onom drugom: '[ta je ovom čovjeku?' 'Opčaran je', odgovorio je. 'A ko ga je opčarao?', upitao je. 'Lubejd b. Asam, čovjek iz plemena Beni-Zurejk, dvoličnjak i saveznik jevreja', odgovorio je. Ovaj je upitao: 'A čime?' 'Češljom i dlakama', odgovorio je. 'Gdje?', upitao je. 'U kori muškog izdanka palme ispod jedne ploče u bunaru Zervan.'" Aiša je dalje rekla: "Otišao je tamo, izvadio ono što je u njemu bilo i rekao: 'Ovo je taj bunar koji sam u snu vidio. Voda mu je bila ustajala baruština, a palme oko njega, oblika šejtanskih glava.' Kad je to izvadio, upitala sam: 'Jesi li ozdravio?' pa je rekao: 'Tako mi Allaha, On me je izliječio. Ne volim da ikome od ljudi nanosim bilo kakvo zlo.'" Ovaj hadis prenose Muslim i Ahmed. Komentator Kur’ana Es-Sa’lebi u svome tefsiru navodi da su Ibn-Abbas i Aiša, r.a., pričali da je jedan jevrejski mladić služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da se jevreji nisu okanili dok mladić nije uzeo češljanjem opale dlake od Poslanika, s.a.v.s., i nekoliko zubaca od češlja Allahovog Poslanika koje je dao jevrejima da ga opčaraju. Imam Ahmed od Zejda b. Erkama prenosi da je rekao: /724/ "Jedan jevrej opčarao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa ga je to mučilo nekoliko dana, kad je došao Džibril i rekao: 'Jedan te je jevrej opčarao, spleo ti uzlove u tom i tom bunaru, pa pošalji nekoga da ti to donese.' Allahov je Poslanik poslao da mu se to donese, pa je kad mu je bilo doneseno uzeo i razvezao uzlove, ustao i ustao kao da je oslobođen okova. Jevrejinu to nije spomenuo niti ga je vidio dok je bio živ. Ibn-Džerir navodi: /725/ "...da je Džibril došao Poslaniku, s.a.v.s., i upitao: 'Nešto te muči Muhammede?', pa je odgovorio: 'Da!' Džibril je tada rekao: 'U ime Allaha liječim te od svake bolesti koja te muči, od zla zavidnika i oka pakosna. Neka te Allah izliječi!'" Vjerovatno se na ovo žalio Poslanik kad je bio opčaran, nakon čega ga je Uzvišeni Allah izliječio, a spletke čarolije i zavidnosti okrenuo protiv jevreja, osramotio ih i ponizio. Usprkos ovome Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ukorio onoga ko mu je to učinio, jer ga je Allah izliječio i dao mu zdravlje.
EL - IHLAS / Iskrenost
Objavljena u meki*, ima 4 ajeta
Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:
"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je:
'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/ "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči:
'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'',
'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.
"Reci: 'On je Allah - Jedan!'/1/ Allah je utočište svakom!' /2/ Nije rodio i nije rođen, /3/ i niko Mu ravan nije!'"/4/
"Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: "Nije rodio i rođen nije" znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice "...i niko Mu ravan nije", tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!!
"On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže:
"I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95)
U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."
Ovim se,
zahvaljujući Allahu
i uz Njegovu pomoć,
završava kratki komentar
poglavlja "Iskrenost" .
Objavljena u meki*, ima 4 ajeta
Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio:
"Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je:
'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu. Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/ "Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči:
'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'',
'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i
'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.
"Reci: 'On je Allah - Jedan!'/1/ Allah je utočište svakom!' /2/ Nije rodio i nije rođen, /3/ i niko Mu ravan nije!'"/4/
"Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: "Nije rodio i rođen nije" znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice "...i niko Mu ravan nije", tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan. Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!!
"On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže:
"I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95)
U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."
Ovim se,
zahvaljujući Allahu
i uz Njegovu pomoć,
završava kratki komentar
poglavlja "Iskrenost" .
Tefsir Ibn Kesir
111
EL - LEHEB / Plamen
Objavljena u meki*, ima 5 ajeta
"Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!"/1/ "neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", /2/ "ući će on sigurno u vatru rasplamsalu", /3/ "i žena njegova što drvlje nosi", /4/ "o vratu njenu će biti uže od ličine usukane."/5/
Buhari od Ibn-Abbasa navodi /712/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao jednog jutra u Bathu (dolinu Meke), popeo se na brdo i počeo dozivati. Oko njega su se okupili Kurejševići pa im je rekao: "Šta mislite, kad bi vam rekao da će vas neprijatelj, jutros ili večeras napasti, bi li mi povjerovali?" "Bismo", odgovorili su. "Ja vas onda, samo, prije teške patnje opominjem", rekao je. Na to je Ebu-Leheb rekao: "Propao dabogda, zar si nas zbog toga skupio?" Na ovo je Allah objavio: "Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!", tj. propao i uzalud mu trud i nastojanje bili.
Ebu-Leheb je jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., amidža. Njegovo ime je bilo Abdul-Uzza b. Abdul-Muttalib, a ime po djetetu (kunje) Ebu-Utbe. Ebu-
-Lehebom su ga zvali zbog plamenkaste boje lica. Mnogo je vrijeđao, mrzio i ismijavao se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Ponižavao ga je i omalovažavao vjeru koju je poslanik saopćavao. Kad bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., pozivao: "O ljudi, recite: "Nema drugog boga osim Allaha, uspjet ćete!" I dok su se ljudi oko njega okupljali, on bi ga pratio, stajao iza njega i govorio: "Laže, on je napustio svoju vjeru!" Pratio ga je i ne bi mu dao nikuda mirno ići.
"I propao je", tj. gotovo je, već se desila njegova propast i nesreća. Ebu-Leheb bi govorio: "Ako je istina ono što moj bratić govori, ja ću se na Sudnjem danu imetkom i djecom iskupiti od kazne." Na to je Uzvišeni Allah objavio:
"Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", tj. imetak i djeca. Riječi Uzvišenog:
"...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu", tj. vatru sa varnicama i plamenom koja će sve pred sobom pržiti, žariti i paliti.
"...i žena njegova što drvlje nosi." Bila je jedna od uglednijih kurejšijskih žena. Zvali su je Ummu-Džemil. Pravo joj je ime bilo Erva bint Harb b. Umejje, Ebu-Sufjanova sestra. Svoga muža je bodrila i pomagala u nevjerovanju i inadu. Zato će sa njim na Sudnjem danu dijeliti zajedničku kaznu i muke u džehenemskoj vatri. Zato Uzvišeni kaže:
" ...što drvlje nosi, o vratu njenu bit će uže od ličine uskukane." Seid b. el-Musejib kazuje da je imala skupocjenu ogrlicu i da je govorila: "Prodat ću je i potrošiti u borbi protiv Muhammeda!", pa će joj Allah umjesto nje u Džehennemu dati oko vrata uže od ličine usukane. Neki učenjaci kažu da se pod riječima Uzvišenog:
"...o vratu njenu bit će uže od ličine usukane" misli na uže od vatre oko vrata koje će je do vrha, a onda do dna paliti i tako naizmjenično.
Učenjaci, također, kažu da se u ovoj suri krije mu’džiza i nepobitni dokaz o istinitosti Muhamedovog, alejhis selam poslanstva, jer mu je objavom ovog poglavlja:
"...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane", dato do znanja da su njih dvoje nesretnici i da nikada ni srcem ni jezikom, ni javno i tajno, neće povjerovati. Ovo se ubraja u dokaze njegovog poslanstva.
Ovim se,
zahvaljujući Allahu
i uz Njegovu pomoć,
završava kratki komentar
poglavlja "Plamen"
111
EL - LEHEB / Plamen
Objavljena u meki*, ima 5 ajeta
"Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!"/1/ "neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", /2/ "ući će on sigurno u vatru rasplamsalu", /3/ "i žena njegova što drvlje nosi", /4/ "o vratu njenu će biti uže od ličine usukane."/5/
Buhari od Ibn-Abbasa navodi /712/ da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., izašao jednog jutra u Bathu (dolinu Meke), popeo se na brdo i počeo dozivati. Oko njega su se okupili Kurejševići pa im je rekao: "Šta mislite, kad bi vam rekao da će vas neprijatelj, jutros ili večeras napasti, bi li mi povjerovali?" "Bismo", odgovorili su. "Ja vas onda, samo, prije teške patnje opominjem", rekao je. Na to je Ebu-Leheb rekao: "Propao dabogda, zar si nas zbog toga skupio?" Na ovo je Allah objavio: "Neka propadne Ebu-Leheb, i propao je!", tj. propao i uzalud mu trud i nastojanje bili.
Ebu-Leheb je jedan od Poslanikovih, s.a.v.s., amidža. Njegovo ime je bilo Abdul-Uzza b. Abdul-Muttalib, a ime po djetetu (kunje) Ebu-Utbe. Ebu-
-Lehebom su ga zvali zbog plamenkaste boje lica. Mnogo je vrijeđao, mrzio i ismijavao se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Ponižavao ga je i omalovažavao vjeru koju je poslanik saopćavao. Kad bi Božiji Poslanik, s.a.v.s., pozivao: "O ljudi, recite: "Nema drugog boga osim Allaha, uspjet ćete!" I dok su se ljudi oko njega okupljali, on bi ga pratio, stajao iza njega i govorio: "Laže, on je napustio svoju vjeru!" Pratio ga je i ne bi mu dao nikuda mirno ići.
"I propao je", tj. gotovo je, već se desila njegova propast i nesreća. Ebu-Leheb bi govorio: "Ako je istina ono što moj bratić govori, ja ću se na Sudnjem danu imetkom i djecom iskupiti od kazne." Na to je Uzvišeni Allah objavio:
"Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao", tj. imetak i djeca. Riječi Uzvišenog:
"...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu", tj. vatru sa varnicama i plamenom koja će sve pred sobom pržiti, žariti i paliti.
"...i žena njegova što drvlje nosi." Bila je jedna od uglednijih kurejšijskih žena. Zvali su je Ummu-Džemil. Pravo joj je ime bilo Erva bint Harb b. Umejje, Ebu-Sufjanova sestra. Svoga muža je bodrila i pomagala u nevjerovanju i inadu. Zato će sa njim na Sudnjem danu dijeliti zajedničku kaznu i muke u džehenemskoj vatri. Zato Uzvišeni kaže:
" ...što drvlje nosi, o vratu njenu bit će uže od ličine uskukane." Seid b. el-Musejib kazuje da je imala skupocjenu ogrlicu i da je govorila: "Prodat ću je i potrošiti u borbi protiv Muhammeda!", pa će joj Allah umjesto nje u Džehennemu dati oko vrata uže od ličine usukane. Neki učenjaci kažu da se pod riječima Uzvišenog:
"...o vratu njenu bit će uže od ličine usukane" misli na uže od vatre oko vrata koje će je do vrha, a onda do dna paliti i tako naizmjenično.
Učenjaci, također, kažu da se u ovoj suri krije mu’džiza i nepobitni dokaz o istinitosti Muhamedovog, alejhis selam poslanstva, jer mu je objavom ovog poglavlja:
"...ući će on sigurno u vatru rasplamsalu i žena njegova što drvlje nosi; o vratu njenu bit će uže od ličine usukane", dato do znanja da su njih dvoje nesretnici i da nikada ni srcem ni jezikom, ni javno i tajno, neće povjerovati. Ovo se ubraja u dokaze njegovog poslanstva.
Ovim se,
zahvaljujući Allahu
i uz Njegovu pomoć,
završava kratki komentar
poglavlja "Plamen"
110
EN-NASR / PomoĆ
Objavljena na Mini*, ima 3 ajeta
"Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu", /1/ "i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze", /2/ "ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima." /3/
El-Buhari od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: "Omer me uvodio u društvo istaknutih učesnika Bitke na Bedru. Nekima od njih kao da se to nije sviđalo pa su rekli: 'Zašto da ovaj sjedi s nama kad i mi imamo sinova poput njega?' Omer je odgovorio: 'Za njega znate ko je i od koga je...' Jednog dana me je pozvao i poveo me kod njih sa sobom. Mislim da me je toga dana poveo samo da im pokaže...pa je upitao: 'Šta kažete o riječima Allaha, dž.š.:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?' Neki su rekli: 'Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu kad nam pomogne i da pobjedu.' Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili. Mene je upitao: 'Ibn-Abbase, kažeš li i ti tako?' Rekao sam: 'Ne!', pa me je upitao: 'A šta ti kažeš?' Rekao sam: 'To je smrtni čas Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je (Allah) nagovijestio riječima:
'Kad Allahova pomoć i pobjeda dođe' to je znak tvoje bliske smrti.
'...ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.' Na to je Omer b. el-Hattab rekao: 'Iz ovog poglavlja ne vidim ništa drugo, do što ti kažeš.'" Ovu verziju navodi jedino El-Buhari.
Imam Ahmed od Ibn-Abbasa navodi da je rekao: /707/ "Kada je objavljeno:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nagoviještena mi je smrt.' On je, doista u toj godini i umro." Od Aiše se, također, prenosi da je rekla: (708) "Pred kraj života Allahov Poslanik, s.a.v.s., često je učio: 'Neka je slavljen i hvaljen Allah. Njega molim za oprost i Njemu se kajem', a zatim bi rekao: 'Gospodar moj mi je unaprijed dao do znanja da ću u svome ummetu vidjeti predznak i naredio mi, kada ga vidim, da Ga veličam i hvalim i da od Njega oprost tražim, jer On uvijek pokajanje prima. Ja sam taj predznak vidio u:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu..."' Ovaj hadis prenosi Muslim.
Nakon što je objavljeno ovo poglavlje Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da se što više posveti ahiretu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /709/ "Došla je pobjeda, došla je Allahova pomoć, došli su Jemenjani. "Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, a ko su Jemenjani?" "Narod mehkanih srca i prefinjene naravi, kad zavlada vjera i razboritost u vjeri" Značenja ovog poglavlja, kako su ga protumačili učesnici Bitke na Bedru iz Omerova društva o kome se govori u hadisu koji navodi El-Buhari, da nam je Uzvišeni, kad dođe pobjeda i osvajanje gradova i utvrđenja, naredio da Ga veličamo, slavimo i zahvaljujemo Mu, svakako je ispravno i tačno. Kao dokaz za to služi namaz koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od osam rekata u doba "Ed-Duha" klanjao u Meki prilikom njenog oslobođenja. Neki su rekli da je to "Duha-namaz", ali su drugi odgovorili da ovaj namaz Allahov Poslanik nije redovno obavljao ni kad je bio kod kuće, pa kako će ga obavljati kao musafir koji nije namjeravao zadržati se u Meki? Zbog toga je u Meki ostao do kraja ramazana, oko devetnaest dana, skraćujući namaz i mrseći ramazan, ne samo on nego i sva vojska koja je brojala oko deset hiljada ljudi. Ovi drugi kažu da je to bio "Salatul-feth" i dodaju da je preporučeno da komandant vojske, prilikom oslobađanja grada, klanja čim u njega uđe.
Ovaj namaz sastoji se od osam rekata. Zna se da ga je klanjao Sa’d ibn Ebu-Vekkas prilikom oslobađanja Medine. Neki kažu da se klanja sa jednim selamom. Ispravnije je da se selam predaje svaka dva rekata kako se navodi u Ebu-Davudovu Sunenu: /710/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na namazu prilikom oslobađanja Meke selam predavao svaka dva rekata." Što se, pak, Ibn-Abbasova i Omerova tumačenja tiče, kako se navodi u hadisu koji navodi El-Buhari, da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nagoviješteno da će ubrzo umrijeti, njega treba shvatiti u značenju: Znaj da, kad oslobodiš Meku, svoj rodni grad iz koga si prethodno protjeran, i kad vidiš ljude da u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, sa ovim je svijetom za tebe završeno. Zato se pripremaj za odlazak sa njega. Onaj svijet za tebe je, zaista, bolji od ovog. Tvoj Gospodar će ti dati pa ćeš zadovoljan biti. Zato je i rečeno:
"...i ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima." Ovdje se pod pbojedom misli na oslobođenje Meke, jer je cio okolni svijet očekivao kada će i ona primiti islam, što se konačno i desilo. I oni koji nisu primili islam govorili su: "Ako pobjedi svoj narod, zaista je, poslanik." Jedan od Džabir b. Abdullahovih komšija pričao je: /711/ "Došao sam sa puta kada me je posjetio i poselamio Džabir b. Abdullah. Pričao sam mu o neslozi među svijetom i kakve je sve novotarije izmislio, pa je počeo plakati rekavši mi na kraju: 'Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru. U skupinama će je i napuštati.''"
Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,
završava kratki komentar poglavlja "Pomoć".
EN-NASR / PomoĆ
Objavljena na Mini*, ima 3 ajeta
"Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu", /1/ "i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze", /2/ "ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima." /3/
El-Buhari od Ibn-Abbasa prenosi da je rekao: "Omer me uvodio u društvo istaknutih učesnika Bitke na Bedru. Nekima od njih kao da se to nije sviđalo pa su rekli: 'Zašto da ovaj sjedi s nama kad i mi imamo sinova poput njega?' Omer je odgovorio: 'Za njega znate ko je i od koga je...' Jednog dana me je pozvao i poveo me kod njih sa sobom. Mislim da me je toga dana poveo samo da im pokaže...pa je upitao: 'Šta kažete o riječima Allaha, dž.š.:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?' Neki su rekli: 'Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu kad nam pomogne i da pobjedu.' Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili. Mene je upitao: 'Ibn-Abbase, kažeš li i ti tako?' Rekao sam: 'Ne!', pa me je upitao: 'A šta ti kažeš?' Rekao sam: 'To je smrtni čas Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji mu je (Allah) nagovijestio riječima:
'Kad Allahova pomoć i pobjeda dođe' to je znak tvoje bliske smrti.
'...ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.' Na to je Omer b. el-Hattab rekao: 'Iz ovog poglavlja ne vidim ništa drugo, do što ti kažeš.'" Ovu verziju navodi jedino El-Buhari.
Imam Ahmed od Ibn-Abbasa navodi da je rekao: /707/ "Kada je objavljeno:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Nagoviještena mi je smrt.' On je, doista u toj godini i umro." Od Aiše se, također, prenosi da je rekla: (708) "Pred kraj života Allahov Poslanik, s.a.v.s., često je učio: 'Neka je slavljen i hvaljen Allah. Njega molim za oprost i Njemu se kajem', a zatim bi rekao: 'Gospodar moj mi je unaprijed dao do znanja da ću u svome ummetu vidjeti predznak i naredio mi, kada ga vidim, da Ga veličam i hvalim i da od Njega oprost tražim, jer On uvijek pokajanje prima. Ja sam taj predznak vidio u:
'Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu..."' Ovaj hadis prenosi Muslim.
Nakon što je objavljeno ovo poglavlje Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastojao je da se što više posveti ahiretu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /709/ "Došla je pobjeda, došla je Allahova pomoć, došli su Jemenjani. "Neko je rekao: "Allahov Poslaniče, a ko su Jemenjani?" "Narod mehkanih srca i prefinjene naravi, kad zavlada vjera i razboritost u vjeri" Značenja ovog poglavlja, kako su ga protumačili učesnici Bitke na Bedru iz Omerova društva o kome se govori u hadisu koji navodi El-Buhari, da nam je Uzvišeni, kad dođe pobjeda i osvajanje gradova i utvrđenja, naredio da Ga veličamo, slavimo i zahvaljujemo Mu, svakako je ispravno i tačno. Kao dokaz za to služi namaz koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., od osam rekata u doba "Ed-Duha" klanjao u Meki prilikom njenog oslobođenja. Neki su rekli da je to "Duha-namaz", ali su drugi odgovorili da ovaj namaz Allahov Poslanik nije redovno obavljao ni kad je bio kod kuće, pa kako će ga obavljati kao musafir koji nije namjeravao zadržati se u Meki? Zbog toga je u Meki ostao do kraja ramazana, oko devetnaest dana, skraćujući namaz i mrseći ramazan, ne samo on nego i sva vojska koja je brojala oko deset hiljada ljudi. Ovi drugi kažu da je to bio "Salatul-feth" i dodaju da je preporučeno da komandant vojske, prilikom oslobađanja grada, klanja čim u njega uđe.
Ovaj namaz sastoji se od osam rekata. Zna se da ga je klanjao Sa’d ibn Ebu-Vekkas prilikom oslobađanja Medine. Neki kažu da se klanja sa jednim selamom. Ispravnije je da se selam predaje svaka dva rekata kako se navodi u Ebu-Davudovu Sunenu: /710/ "Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na namazu prilikom oslobađanja Meke selam predavao svaka dva rekata." Što se, pak, Ibn-Abbasova i Omerova tumačenja tiče, kako se navodi u hadisu koji navodi El-Buhari, da je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nagoviješteno da će ubrzo umrijeti, njega treba shvatiti u značenju: Znaj da, kad oslobodiš Meku, svoj rodni grad iz koga si prethodno protjeran, i kad vidiš ljude da u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, sa ovim je svijetom za tebe završeno. Zato se pripremaj za odlazak sa njega. Onaj svijet za tebe je, zaista, bolji od ovog. Tvoj Gospodar će ti dati pa ćeš zadovoljan biti. Zato je i rečeno:
"...i ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje prima." Ovdje se pod pbojedom misli na oslobođenje Meke, jer je cio okolni svijet očekivao kada će i ona primiti islam, što se konačno i desilo. I oni koji nisu primili islam govorili su: "Ako pobjedi svoj narod, zaista je, poslanik." Jedan od Džabir b. Abdullahovih komšija pričao je: /711/ "Došao sam sa puta kada me je posjetio i poselamio Džabir b. Abdullah. Pričao sam mu o neslozi među svijetom i kakve je sve novotarije izmislio, pa je počeo plakati rekavši mi na kraju: 'Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ljudi su u skupinama ulazili u Allahovu vjeru. U skupinama će je i napuštati.''"
Ovim se, zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć,
završava kratki komentar poglavlja "Pomoć".
109
EL-KAFIRUN / Nevjernici
Objavljena u meki*, ima 6 ajeta
"Reci: 'O vi nevjernici', /1/ "ja ne robujem onome čemu vi robujete",/2/ " niti ste vi robovi onome Kome ja robujem", /3/ "niti sam ja rob onome čemu vi robujete", /4/ " niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem",/5/ "vama vaša vjera, a meni moja."/6/
U Muslimovom Sahihu se od Džabira navodi da je rekao: /701/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovo je poglavlje
i 'Reci: 'On, Allah je jedan!'', učio na dva rekata namaza poslije obavljenog tavafa." U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je /702/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., poglavlja:
"Reci: 'O vi nevjernici'", i
"Reci: 'On je Allah-Jedan'", na dva rekata sabaha. u Ahmedovom Musnedu od Ibn-Omera se prenosi da je /703/ Allahov Poslanik ova dva poglavlja učio na dva rekata namaza prije sabaha i dva rekata namaza poslije akšama, proučio dvadeset i nekoliko puta, ili deset i nekoliko puta." Ebu-Kasim et-Taberani prenosi da je Džebele ibn Haris, brat Zejda ibn Harisa, rekao da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /704/ "Kad legneš u postelju prouči:
'Reci: 'O vi nevjernici...'' do kraja, jer je ovo poglavlje odricanja od idolopoklonstva /širka/. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /705/ "Reci: 'O vi nevjernici'", vrijedi koliko četvrtina Kur’ana." Ovim poglavljem odriče se od onoga što rade idolopoklonici. Ono naređuje iskrenu predanost Allahu (ihlas). Riječi Uzvišenog: "Reci: 'O vi nevjernici'", odnose se na svakog nevjernika na Zemlji, iako su one u prvom redu upućene nevjernicima, Kurejšijama. Priča se da su oni bili tolike neznalice /džahili/ da su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pozvali da jednu godinu zajedno obožavaju njihove kumire, a drugu ono što on obožava, pa je Allah objavio ovo poglavlje u kome je Svome Poslaniku, s.a.v.s., naredio da se u potpunosti odrekne njihove vjere, pa je rekao:
"... ja ne robujem onome čemu vi robujete", tj. kipove i one koje Mu ravnim smatrate. "... niti ste vi robovi onome Kome ja robujem ", tj. Allaha Koji nema nikakva sudruga. ^estica ovdje je u ulozi odnosne zamjenice . On je zatim rekao:
" ... niti sam ja rob onome čemu vi robujete ", tj. ja niti ću obožavati ono što vi obožavate, niti ću to slijediti i za njim se povoditi, nego ću vjerovati i obožavati Allaha onako kako On voli i kako je On zadovoljan. Zato je rekao: "... niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem ", tj. niste se povodili ni slušali Allahove naredbe i propise vezane za Njegove ibadate, nego ste sami od sebe izmislili kriva božanstva. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa" (53:23), pa se Poslanik, s.a.v.s., odrekao svega što je njihovo. Otuda je značenje riječi:
"Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik", tj. nema nikoga ko bi se mimo Allaha mogao obožavati, a jedini put da bi se ispravno vjerovalo jeste da se slijedi ono što je donio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, idolopoklonici nisu obožavali Allaha, nego druga božanstva mimo Njega. Dakle, njihovo obožavanje nije propisao ni dozvolio Allah.
Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "A i vama - vaša vjera, a meni - moja." U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"...i ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.'" (10:41) Eš-Šafi i drugi učenjaci, Allah im se smilovao, na osnovu kur’anskog ajeta: "A vama vaša vjera, a meni moja" izvlače zaključak da su sve vrste kufra (nevjerovanja), zapravo jedna (ne)vjera. On smatra da je dozvoljeno da jevrej naslijedi kršćanina i obratno, jer su sve vjere, osim islama, neistina i jedna te ista stvar. Ahmed i neki drugi smatraju da nije dozvoljeno da se međusobno nasljeđuju radi hadisa: /706/ “Ne nasljeđuju se međusobno sljedbenici dvije različite vjere”.
Ovim se, uz Allahovu zahvalu
i Njegovu pomoć,
završava kratki komentar
poglavlja "Nevjernici" .
EL-KAFIRUN / Nevjernici
Objavljena u meki*, ima 6 ajeta
"Reci: 'O vi nevjernici', /1/ "ja ne robujem onome čemu vi robujete",/2/ " niti ste vi robovi onome Kome ja robujem", /3/ "niti sam ja rob onome čemu vi robujete", /4/ " niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem",/5/ "vama vaša vjera, a meni moja."/6/
U Muslimovom Sahihu se od Džabira navodi da je rekao: /701/ "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovo je poglavlje
i 'Reci: 'On, Allah je jedan!'', učio na dva rekata namaza poslije obavljenog tavafa." U Muslimovom Sahihu od Ebu-Hurejrea prenosi se da je /702/ Allahov Poslanik, s.a.v.s., poglavlja:
"Reci: 'O vi nevjernici'", i
"Reci: 'On je Allah-Jedan'", na dva rekata sabaha. u Ahmedovom Musnedu od Ibn-Omera se prenosi da je /703/ Allahov Poslanik ova dva poglavlja učio na dva rekata namaza prije sabaha i dva rekata namaza poslije akšama, proučio dvadeset i nekoliko puta, ili deset i nekoliko puta." Ebu-Kasim et-Taberani prenosi da je Džebele ibn Haris, brat Zejda ibn Harisa, rekao da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /704/ "Kad legneš u postelju prouči:
'Reci: 'O vi nevjernici...'' do kraja, jer je ovo poglavlje odricanja od idolopoklonstva /širka/. Od Ibn-Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /705/ "Reci: 'O vi nevjernici'", vrijedi koliko četvrtina Kur’ana." Ovim poglavljem odriče se od onoga što rade idolopoklonici. Ono naređuje iskrenu predanost Allahu (ihlas). Riječi Uzvišenog: "Reci: 'O vi nevjernici'", odnose se na svakog nevjernika na Zemlji, iako su one u prvom redu upućene nevjernicima, Kurejšijama. Priča se da su oni bili tolike neznalice /džahili/ da su Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pozvali da jednu godinu zajedno obožavaju njihove kumire, a drugu ono što on obožava, pa je Allah objavio ovo poglavlje u kome je Svome Poslaniku, s.a.v.s., naredio da se u potpunosti odrekne njihove vjere, pa je rekao:
"... ja ne robujem onome čemu vi robujete", tj. kipove i one koje Mu ravnim smatrate. "... niti ste vi robovi onome Kome ja robujem ", tj. Allaha Koji nema nikakva sudruga. ^estica ovdje je u ulozi odnosne zamjenice . On je zatim rekao:
" ... niti sam ja rob onome čemu vi robujete ", tj. ja niti ću obožavati ono što vi obožavate, niti ću to slijediti i za njim se povoditi, nego ću vjerovati i obožavati Allaha onako kako On voli i kako je On zadovoljan. Zato je rekao: "... niti ste vi robovi Onome Kome ja robujem ", tj. niste se povodili ni slušali Allahove naredbe i propise vezane za Njegove ibadate, nego ste sami od sebe izmislili kriva božanstva. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"Oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa" (53:23), pa se Poslanik, s.a.v.s., odrekao svega što je njihovo. Otuda je značenje riječi:
"Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov poslanik", tj. nema nikoga ko bi se mimo Allaha mogao obožavati, a jedini put da bi se ispravno vjerovalo jeste da se slijedi ono što je donio Poslanik, s.a.v.s. Međutim, idolopoklonici nisu obožavali Allaha, nego druga božanstva mimo Njega. Dakle, njihovo obožavanje nije propisao ni dozvolio Allah.
Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "A i vama - vaša vjera, a meni - moja." U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"...i ako te oni budu u laž utjerivali, ti reci: 'Meni moja, a vama vaša djela; vi nećete odgovarati za ono što ja radim, a ja neću odgovarati za ono što vi radite.'" (10:41) Eš-Šafi i drugi učenjaci, Allah im se smilovao, na osnovu kur’anskog ajeta: "A vama vaša vjera, a meni moja" izvlače zaključak da su sve vrste kufra (nevjerovanja), zapravo jedna (ne)vjera. On smatra da je dozvoljeno da jevrej naslijedi kršćanina i obratno, jer su sve vjere, osim islama, neistina i jedna te ista stvar. Ahmed i neki drugi smatraju da nije dozvoljeno da se međusobno nasljeđuju radi hadisa: /706/ “Ne nasljeđuju se međusobno sljedbenici dvije različite vjere”.
Ovim se, uz Allahovu zahvalu
i Njegovu pomoć,
završava kratki komentar
poglavlja "Nevjernici" .
Re: Tefsir
Ajetul-Kursij
"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegova kursija obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!"/255/
Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki značajJedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi AllahovojImam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvažniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivši to više puta, a zatim je kazao: "Ajetul-Kursija" ("Ajet Pijedestala"). On mu je rekao: "Čestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, on ima jezik i usne koje veličaju Vladara kod Prijestolja, Arša!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život..."
Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Džunduba ibn Džunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslaniče: /402/ Šta je najveće od onoga što je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija":
"Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni Održavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)
El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da čuvam zekat ramazana, pa mi je jednom došao neki čovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da ću to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Šta je uradio tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tužio se da ima velike teškoće i da je u oskudici, pa sam se ja sažalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on će se vratiti!" Sada sam znao da će se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet došao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da ću kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neću se vraćati više!" Ponovo sam se sažalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, šta je tvoj uhićenik sinoć učinio?" Kazao sam: "Allahov Poslaniče, žalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sažalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit će se!" Sad sam i treći put stražario čekajući ga, i on je došao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio"E, sad ću sve reći Allahovom Poslaniku, jer evo treći put kako si tvrdio da se nećeš vraćati, pa si opet došao!" On mi reče: "Pusti me, a ja ću te podučiti riječima za koje će ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to riječi?" A on mi reče: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!' pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se neće približiti do svanuća!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Šta uradi tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tvrdio je da će me podučiti riječima za koje će mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to riječi?" Rekao mi je: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajet Pijedestala' od početka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!', pa je još dodao: pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se do svanuća neće približiti!" Ashabi su pažljivo slušali da nešto nauče, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lažac! Znaš li ko je s tobom razgovarao tri noći, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on će na to: "To je bio šejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najveće ime, kojim kada se zamoli uslišava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ).
Ovaj ajet sadrži deset posebnih rečenica.
Riječi Allaha Uzvišenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrže obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja;
"Živi i Vječni Održavatelj!", tj. Živi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Čijeg održavanja nema opstojnosti bića.
"Ne obuzima Ga drijemež niti san." Ne obuzima Ga, znači ne savlađuje Ga drijemež, pospanost, pa zato poslije toga kaže:
"niti san", jer je on jači od drijemežaU sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među nama je ustao i obratio se sa četiri riječi: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podiže je; Njemu se diže dnevno djelovanje prije noćnog, a noćno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do čega pogled doseže."
"Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopćava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlašću, potčinjenošću i upravom, kao što kaže:
"Ta svaki će od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doći!" (19:93)
"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!",
"a oni se neće zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veličine, Uzvišenosti i Veličanstvenosti, niko se neće usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopuštenje za zauzimanje, kao što stoji u "hadisu zagovora": /406/ Doći ću ispod Prijestolja sedždu čineći, pa će me podugo ostaviti tako, a zatim će mi biti kazano: "Podigni glavu i kaži, pa ćeš biti slušan, zauzmi se i bit će ti prihvaćeno!" Zatim kaže: "pa će mi biti određena granica i uvest ću ih u Džennet!"
"On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaća sva bića uključujući njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što Allah Uzvišeni ističe govoreći o melecima:
"A mi nećemo tamo ući osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono što je ispred nas, ono što je iza nas i što je između toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64)
"i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On želi!" Niko ne može saznati ništa od Allahovoga Znanja osim ono što mu da Allah da sazna i s čime ga upozna.
"Kursija Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kaže: Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /407/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aršu samo kao željezna halka postavljena između dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veličina Arša, prema tom, Kursiji je poput veličine pustinje prema toj halci."
"i Njemu nije teško da ih održava!", tj. nije Mu teško i ne opterećuje ga što održava nebesa i Zemlju i ono što je na njima, odnosno između njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome što ona radi, nadzire sve stvari; Njemu ništa ne može promaći niti izbjeći, jer sve stvari su Njemu potčinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On čini što hoće; Njemu niko ne postavlja pitanje šta je učinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadređeni nad svim, Obračunitelj svega, Nadzornik, Veličanstveni i UzvišeniNema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim NjegaStoga riječi: "On je Svevišnji i Veličanstveni!" imaju značenje kao i riječi:
"On je Veličanstveni i Uzvišeni" (13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su došli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."
"Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegova kursija obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!"/255/
Ovo je Ajetul-Kursija ("Ajet Pijedestala") i on ima veliki značajJedan vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi da je to najvredniji ajet u Knjizi AllahovojImam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ubejja ibn Ka'ba: /401/ da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: "Koji je najvažniji ajet u Allahovoj Knjizi?", a on je rekao: "Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju", ponovivši to više puta, a zatim je kazao: "Ajetul-Kursija" ("Ajet Pijedestala"). On mu je rekao: "Čestitam na znanju, Ebu-Munzire! Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, on ima jezik i usne koje veličaju Vladara kod Prijestolja, Arša!" To prenosi i Muslim, ali bez dodatka: "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život..."
Drugi hadis prenosi imam Ahmed od Ebu-Zerra Džunduba ibn Džunade, koji u jednom hadisu navodi da je upitao: "Allahov Poslaniče: /402/ Šta je najveće od onoga što je tebi objavljeno?" Odgovorio je: "Ajetul-Kursija":
"Allah, osim Koga drugog boga nema, Živi je i Vječni Održavatelj!" (Prenosi En-Nesa'i.)
El-Buhari u svom Sahihu navodi od Ebu-Hurejrea da je rekao: /403/ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovlastio me da čuvam zekat ramazana, pa mi je jednom došao neki čovjek i uzeo malo hrane. Uhvatio sam ga i rekao da ću to kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem On me zamolio: "Pusti me! Ja sam u oskudici, imam porodicu i velike potrebe!" Pustio sam ga, a kada je svanulo Vjerovjesnik me upitao: "Šta je uradio tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tužio se da ima velike teškoće i da je u oskudici, pa sam se ja sažalio i pustio ga!" Poslanik je rekao: "Slagao ti je, on će se vratiti!" Sada sam znao da će se vratiti, s obzirom da je to rekao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, pa sam pratio i on je opet došao i uzeo malo hrane. Opet sam ga uhvatio i prijetio da ću kazati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ponovo molio: "Pusti me! U velikoj sam oskudici, imam brojnu porodicu! Neću se vraćati više!" Ponovo sam se sažalio i pustio ga da ode, a kad je svanulo, Allahov Poslanik me je upitao: "Ebu-Hurejre, šta je tvoj uhićenik sinoć učinio?" Kazao sam: "Allahov Poslaniče, žalio se da je u oskudici i da ima veliku porodicu, pa sam se sažalio i opet ga pustio da ode!" On mi odvrati: "Slagao ti je, vratit će se!" Sad sam i treći put stražario čekajući ga, i on je došao opet i uzeo malo hrane, a ja ga opet uhvatio"E, sad ću sve reći Allahovom Poslaniku, jer evo treći put kako si tvrdio da se nećeš vraćati, pa si opet došao!" On mi reče: "Pusti me, a ja ću te podučiti riječima za koje će ti Allah koristi dati!" Upitah: "Koje su to riječi?" A on mi reče: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajetul-Kursiju' do kraja 'Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!' pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se neće približiti do svanuća!" Opet sam ga pustio, a kada je svanulo, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: "Šta uradi tvoj uhićenik noćas?" Rekao sam: "Allahov Poslaniče, tvrdio je da će me podučiti riječima za koje će mi Allah koristi dati, pa sam ga opet pustio!" On, sallallahu alejhi ve sellem, upita me: "A koje su to riječi?" Rekao mi je: "Kada pođeš u postelju, prouči 'Ajet Pijedestala' od početka do kraja: 'Allah, osim kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni!', pa je još dodao: pa će te čuvar poslan od Allaha stalno čuvati i šejtan ti se do svanuća neće približiti!" Ashabi su pažljivo slušali da nešto nauče, a Vjerovjesnik je na to rekao: "Istinu ti je rekao, iako je on lažac! Znaš li ko je s tobom razgovarao tri noći, Ebu-Hurejre?" Rekao sam: "Ne znam!" A on će na to: "To je bio šejtan..." Od Ebi-Umame prenosi se direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /404/ Allahovo najveće ime, kojim kada se zamoli uslišava dovu, nalazi se u tri poglavlja: "El-Bekare" (Krava), "Ali-Imran" (Imranova porodica) i "Taha" (Taha ).
Ovaj ajet sadrži deset posebnih rečenica.
Riječi Allaha Uzvišenog: "Allah je Bog, osim Kojega drugoga boga nema" sadrže obavijest da je On Jedini Bog za sva stvorenja;
"Živi i Vječni Održavatelj!", tj. Živi po Sebi, koji nikada ne umire, Utemeljitelj svega drugoga, bez Čijeg održavanja nema opstojnosti bića.
"Ne obuzima Ga drijemež niti san." Ne obuzima Ga, znači ne savlađuje Ga drijemež, pospanost, pa zato poslije toga kaže:
"niti san", jer je on jači od drijemežaU sahih hadisu se navodi od Ebu-Musaa da je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, među nama je ustao i obratio se sa četiri riječi: /405/ "Allah doista ne spava, niti treba da spava; On smanjuje mjeru i podiže je; Njemu se diže dnevno djelovanje prije noćnog, a noćno prije dnevnog; Njegov zastor je svjetlo ili vatra i, kada bi ga podigao, od sjaja Njegova lica izgorjelo bi sve stvoreno do čega pogled doseže."
"Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji!" Time se saopćava da su svi Njegovi robovi pod Njegovom vlašću, potčinjenošću i upravom, kao što kaže:
"Ta svaki će od njih, i onaj na nebesima, i onaj na Zemlji, kod Svemilosnog kao rob doći!" (19:93)
"Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!",
"a oni se neće zauzimati osim za onoga kojim On bude zadovoljan!" (21:28) Dakle, zbog Njegove Veličine, Uzvišenosti i Veličanstvenosti, niko se neće usuditi da se zauzima za drugoga osim uz Njegovo dopuštenje za zauzimanje, kao što stoji u "hadisu zagovora": /406/ Doći ću ispod Prijestolja sedždu čineći, pa će me podugo ostaviti tako, a zatim će mi biti kazano: "Podigni glavu i kaži, pa ćeš biti slušan, zauzmi se i bit će ti prihvaćeno!" Zatim kaže: "pa će mi biti određena granica i uvest ću ih u Džennet!"
"On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih." To je dokaz da Njegovo Znanje obuhvaća sva bića uključujući njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost, kao što Allah Uzvišeni ističe govoreći o melecima:
"A mi nećemo tamo ući osim uz zapovijed Gospodara tvoga! Njemu pripada ono što je ispred nas, ono što je iza nas i što je između toga! A tvoj Gospodar nije zaboravan!" (19:64)
"i oni ne mogu obuhvatiti od Njegova znanja osim koliko On želi!" Niko ne može saznati ništa od Allahovoga Znanja osim ono što mu da Allah da sazna i s čime ga upozna.
"Kursija Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju." Ed-Dahhak navodi predanje od Ibn-Abbasa: "Kada bi se Sedam nebesa i Sedam Zemalja razastrli tako da dopiru jedni do drugih, prema prostranstvu Pijedestala bili bi kao karika u prostranoj pustinji!" Ebu-Zerr kaže: Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: /407/ "Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Kursija je prema Aršu samo kao željezna halka postavljena između dvije pustinje na Zemlji." Ebu-Bekr ibn Merdevejh navodi predanje s lancem od Ebu-Zerra el-Gafarija, prema kojem je on pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za Pijedestal, pa mu je on odgovorio: /408/ "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, Sedam nebesa i Sedam Zemalja su prema Kursiji samo kao karika postavljena na pustinji zemaljskoj. Veličina Arša, prema tom, Kursiji je poput veličine pustinje prema toj halci."
"i Njemu nije teško da ih održava!", tj. nije Mu teško i ne opterećuje ga što održava nebesa i Zemlju i ono što je na njima, odnosno između njih. Naprotiv, to je Njemu lahko i jednostavno jer On vodi brigu o svakoj osobi i onome što ona radi, nadzire sve stvari; Njemu ništa ne može promaći niti izbjeći, jer sve stvari su Njemu potčinjene, jednostavne, niske i sitne u odnosu na Njega, ovisne o Njemu. On je nezavisan od svega i hvale vrijedan, On čini što hoće; Njemu niko ne postavlja pitanje šta je učinio, dok se njima (robovima) pitanje postavlja. On je Nadređeni nad svim, Obračunitelj svega, Nadzornik, Veličanstveni i UzvišeniNema boga osim Njega, nema drugog osim Njega, niti gospodara osim NjegaStoga riječi: "On je Svevišnji i Veličanstveni!" imaju značenje kao i riječi:
"On je Veličanstveni i Uzvišeni" (13:9)Najbolji stav prema ovim ajetima i vjerodostojnim hadisima jeste stav sljedbenika zdrave tradicije, koji su za njih govorili: "Prihvatite ih kako su došli, bez ikakvih modifikacija ili antropomorfizma."