Pogledaj neodgovorene postove | Pogledaj aktivne teme Danas je Pet Nov 17, 2017 7:30 pm




Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 
 Poslanikove a.s. žene-MAJKE VJERNIKA 
Autoru Poruka
Veteran

Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Postovi: 1054
Lokacija: Doboj Istok
Post Poslanikove a.s. žene-MAJKE VJERNIKA
Majke vjernika: Safijja bint-Hujejj

Sanjala je da joj je Mjesec pao u krilo...

Prije primanja islama, sanjala je čudan san: vidjela je Muhammeda, a. s., i sebe kako ih melek pokriva svojim krilima.

Bila je izrazito inteligentna, blaga, ugledna i poštovana, lahka na suzi i samilosna. Ubraja se među prenosioce hadisa (Majka vjernika: Safijja bint-Hujejj)

Puno ime joj je bilo Safijja bint-Hujejj bin Ahtab. Vodi porijeklo od Ishaka, a. s., a potom i od Haruna, a. s. Majka joj je bila Berra, kćerka Samuelova. Porodica joj je bila izrazito bogata i poštovana. Kod svojih roditelja bila je vrlo omiljena i bila im najdraže dijete. Safijja je prije primanja islama bila židovka i živjela je u Hajberu, dobro utvrđenom židovskom gradu sjeverno od Medine, udaljenom oko 70 milja.

Safijja je bila izrazito inteligentna, blaga, ugledna i poštovana u svome narodu. Bila je časna i lijepa. Prvo je bila udata za Selama bin-Miškema, a potom za Kenanu bin-ebil Hakika. Ova dvojica su bili židovski pjesnici u Medini. Drugi je bio veliki agitator i urotnik protiv islama i muslimana. Ovaj Kenana je ubijen u Bitki na Hajberu zbog zločina počinjenih nad muslimanima. Safijja, njegova tek oženjena nevjesta, tako je postala zarobljenica u ovoj bitki ...

Uglednica plemena Kurejze

Nakon Bitke na Hajberu, dođe ashab Dihje Poslaniku, a. s., i zatraži od njega da uzme jednu robinju za sebe. Poslanik, a. s., odobri mu te on izabra Safijju. Tako je, nakon Bitke na Hajberu, Safijja kao robinja pripala Dihji bin-Halifi el- Kelbiju.

S obzirom na njeno porijeklo, položaj u plemenu i sl., ljudi su se obraćali Resulullahu, a. s., riječima: “Allahov Poslaniče! Ona je uglednica plemena Kurejze te si je ti jedini dostojan”. Poslanik, a. s., naredio je da je Dihje pusti, a da uzme drugu robinju. Potom joj Muhammed, a. s., ponudi islam, a ona ga prihvati i držala ga se u svim situacijama. Tada se pokrila hidžabom.

Nakon što joj je Poslanik, a. s., ponudio da se uda za njega, ona je rekla: “To sam potajno priželjkivala u širku (mnogoboštvu), pa kako da ne pristanem u islamu!” Njen mehr bio je puštanje na slobodu.

Prije primanja islama, sanjala je čudan san: vidjela je Muhammeda, a. s., i sebe kako ih melek pokriva svojim krilima.

S obzirom da se Resulullah, a. s., s njom oženio u toku vojnog pohoda na Hajber, njen slučaj nam je još zanimljiviji.

Poslanik, a. s., upriličio je skromno svadbeno veselje. Zvanice su pogošćene hurmama s maslom i brašnom (tada nije bilo mesa u muslimanskoj vojsci). Nakon ovoga, kad je Safijja bila spremna za brak, Poslanik, a. s., prišao joj je i s njom, kao sa svojom nevjestom, proveo tri dana na vojnom pohodu.

Lahka na suzi

Ni u toku džihada Resulullah, a. s., nije joj uskratio pravo i počasti. Ni njoj niti ikome drugom, Muhammed, a. s., nikad nije uskratio neko pravo koje pripada po slovu šerijata.

Kada joj je prišao, Poslanik, a. s., na njenom licu vidio je modrilo te je upitao: “Šta je ovo?” Ona odgovori: “Allahov Poslaniče, prije tvoga dolaska u Hajber, ugledala sam kako se Mjesec pokrenuo i pao meni u krilo. Ispričah svome mužu san, a on me udari preko lica i reče: 'Ti želiš za sebe tog kralja koji je u Medini!'"

Događaj Poslanikove, a. s., ženidbe sa Safijjom zbio se početkom sedme godine po Hidžri.

Bila je lahka na suzi. Jedne prilike je Safijja razgovarala sa Aišom, r. a., i Hafsom, r. a., te su njih dvije rekle kako su one vrednije od nje, a kao dokaz im je bilo to što su one pripadnice plemena Kurejš te su i bliže Poslaniku, a. s., jer je ona porijeklom židovka. Ona je, sva tužna i uplakana, to spomenula Muhammedu, a. s., te joj on reče: “A zašto im nisi rekla: 'Kako da vas dvije budete bliže od mene Poslaniku kad je moj muž Muhammed, moj otac je Harun, a moj amidža je Musa?” (Tirmizi). Kasnije je Poslanik, a. s., poučio Hafsu i Aišu, r. a., i blago ih ukorio skrećući im pažnju na grešku. Druge prilike, u Safijjinoj sobi sakupilo se ljudi koji su učili Kur’an, spominjali Allaha, dž. š., i činili sedždu, te je to Safijju veoma rasplakalo.

U predaji o Safijjinom porijeklu vidimo Resulullahov, a. s., stav i poštovanje naspram poslanika Musa, a. s., i Haruna, a. s., koje židovi svojataju i tvrde da ih slijede, šta pojašnjava da su židovi koji prihvate islam, ustvari, i sljedbenici Musa, a. s., i Haruna, a. s., i njihovi duhovni potomci. Ovim se ulijeva pouzdanje u kontinuitet Allahovih objava i njihovu međusobnu povezanost.

Od nje mnogi prenose hadise

Safijja se ubraja među prenosioce hadisa od Poslanika, a. s., i od nje hadise prenose mnogi.

Alija sin El-Husejnov prenosi od Safijje da je rekla: “Jedanput sam došla Vjerovjesniku, a. s., da s njim razgovaram, a on je bio u itikafu u mesdžidu. Nakon razgovora, Poslanik, a. s., ustade i otprati me do moje kuće. U putu nas susretoše dvojica ljudi ensarija, a kad vidješe Poslanika, a. s., vratiše se od stida. On ih zovnu i reče im: 'Dođite, ovo sa mnom je moja žena Safijja bint-HHah Hujejj!' Oni rekoše: 'Allahu se utječemo (od bilo kakve pomisli) i On neka je slavljen, o Allahov Poslaniče!' A Poslanik, a. s., reče: 'Zaista, šejtan kola ljudskim tijelom poput krvi! Prepao sam se da nešto ružno ne pomislite!'"

Ovaj događaj zbio se noću, te Poslanik, a. s., želi da se ne ostavi nikakva klica sumnje.

Upitali su Šafiju, r. a., o smislu ovog postupka te im on odgovori da ova dvojica ashaba nisu posumnjali u Resulullaha, a. s., niti se, pak, Poslanik, a. s., njima pravdao, nego je smisao u tome da u ummetu ostane propis da se to treba pojasniti kad se dogodi situacija koja bi izazvala bilo kakve sumnje.

Safijja, majka vjernika, jedan je od dokaza istinitosti Vjerovjesnikove, a. s., misije jer je ona svo vrijeme slušala od svoga naroda kako govori o Muhammedu, a. s., kao o obećanom Poslaniku koga su i oni očekivali, ali ih njihova zavist, mržnja, zabluda, krivovjerstvo i stranputica odvratiše od toga da povjeruju da je on posljednji Allahov Poslanik, kojeg je nagovijestio, Musa, a. s., Isa, a. s., i drugi poslanici u svojim misijama, a o kome govore i sve objavljene knjige, bilo direktno ili indirektno. Međutim, sve to im je bilo nedovoljno i negativni porivi njihovih duša bili su jači od istine koja je kolala njihovim umovima! Allahovom milošću, najbolji od njih su shvatili istinu, priznali i slijedili Muhammeda, a. s. Safijji se ukazala i veća čast od te! Ona je postala supruga Poslanikova, a. s., i majka svih vjernika do Sudnjega dana!

Sam Safijjin otac Hujejj je bio zakleti neprijatelj Poslanika, a. s. I on je znao za opise Poslanika, a. s., ali je bio njegov otvoreni neprijatelj do svoga stradanja sa plemenom Kurejze. On je otišao do Resula, a. s., još dok je stigao u Kubaa, i tu se uvjerio u istinitost njegovih opisa kao poslanika, te odmah po povratku svome narodu, čiji je bio uglednik, pozvao ih je na vječno neprijateljstvo protiv Poslanika, a. s., i njegovih sljedbenika i pomagača.

Bila je veoma samilosna

Kad je Poslanik, a. s., umirao, ona je rekla: “Allahov vjerovjesniče, zaista bih voljela da to što se tebi događa pređe na mene!” Ostale žene se uzbudiše, a Poslanik, a. s., im reče: "Tako mi Allaha, ona je iskrena!"

Jedne prilike Safijjina sluškinja je otišla Omeru bin-Hattabu, r. a., i rekla mu kako Safijja voli subotu i kako je bliska sa židovima. Omer, r. a., upita je o tome, a ona reče: “Što se tiče subote, ne volim je više nakon što mi je Allah zamijeni petkom. Što se tiče židova, oni kod mene imaju pravo rodbinstva jer ja od njih potičem”. Potom je upitala svoju robinju o tome šta ju je navelo da ovo govori Omeru, r. a. Ona joj odgovori: “Šejtan!” Safijja joj reče: “Idi, slobodna si!”

Jedne prilike su Poslanik, a. s., Safijja, Enes i Ebu-Talha putovali te je deva na kojoj su bili Poslanik, a. s., i Safijja posrnula i pala. Pali su i Resulullah, a. s., i Safijja. Ebu-Talha odmah priskoči Poslaniku, a. s., i upita ga: “Jesi li dobro, Allahov Poslaniče!” Poslanik, a. s., odgovori: “Da, idi pomozi Safijji.”

Historičari se razilaze o vremenu njene smrti. Jedni kažu da je umrla 36 godine po Hidžri, a drugi kažu 50. godine po Hidžri. Ukopana je u medinskom mezaristanu Beki’i.


Sub Dec 08, 2007 6:58 pm
Profil YIM WWW
pisem pomalo

Pridružio se: Sre Jul 18, 2007 1:02 pm
Postovi: 29
Post 
Allah te nagradio za ovaj tekst, odavno trazim na netu literaturu o Poslanikovim s.a.vs. zenama, i uvjek nadjem tekstove polovicne,ili ih ne nadjem nikako, samo se nadam da ces potaviti jos ovakvih tekstova
sellam


Uto Dec 11, 2007 8:17 pm
Profil
Veteran

Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Postovi: 1054
Lokacija: Doboj Istok
Post Hatidža, radijallahu anha,
Hazreti Aiša prenosi da bi Poslanik alejhisselam kada bi zaklao ovcu rekao: "Pošaljite i Hatidžinim prijateljima." Spomenula sam mu to jednoga dana", veli Aiša, a on reče: "Ja volim one koje je ona voljela."



Hatidža u doba džahilijjeta
Hatidža, kćerka Huvejlidova bin Abdul-Uzza ibn Esad, bila je iz plemena Kurejš, ogranak Esed, nazvana Iskrenom, prva je majka pravovjemih i prva žena plemenitog Poslanika, kao i majka njegove djece (izuzev Ibrahima).
U doba džahilijjeta bila je udata za Ebi Halet ibn Zarare Et-Temimijja s kojim je rodila Hinda koji je prihvatio islam, bio Poslanikov prijatelj i učesnik Bedra. U prvom braku rodila je još jednog sina po imenu Halet ibn Ebi Halet koji je takode pristao uz Poslanika. Nakon smrti prvog muža Ebi Haleta udala se za Atik ibn Abida EI-Mahzumija, i iz ovog braka rodila se kćerka kojoj su dali ime Hinda koja je kao i njena braća po majci prihvatila islam.
Poslije Atikove smrti udala se za najboljeg muža Muhammeda sina Abdullahova. U doba džahilijjeta zvali su je: "Čista", zbog njenog poštenja i neporočnosti, a kada bi je opisivali opisivali bi je kao "gospođu" Kurejševićkih žena.
Hatidža kao trgovac
Kao bogata, ugledna trgovkinja, Hatidža je zapošljavala mnogo ljudi. Bila je veliki konkurent ostalim Kurejšijama koji su bili poznati kao veliki trgovci.
Jednom prilikom, dok su sjedili Ebu Talib i njegov sinovac Muhammed, amidža reče bratiću: "Slušaj sinko. Ja sam siromašan čovjek, a došla su teška vremena, godine nepouzdane za nas jer nemamo sredstava niti trgujemo. Hatidža je prvakinja tvoga naroda, a ovih se dana sprema za Siriju. Ona traži trgovce i pratioce za karavanu, pa bi bilo dobro da se ponudiš jer će prije uzeti tebe nego druge zbog tvoje neporočnosti za koju je sigurno čula."
Muhammed alejhisselam je rekao: "Možda ona sama pošalje po mene!?" Hatidža je šula za razgovor izmedu amidže i bratića mu, a pošto je znala za Muhammeda alejhisselama da je pošten i pouzdan, poslala je po njega. Kada se odazvao ponudila mu je da kao trgovac sa njenom karavanom pođe u Siriju. Dala mu je najbolju robu, a kao pomoćnika mu odredila jednog dječaka po imenu Mejsir. Tako je Poslanik prihvatio ponudu i kao trgovac otišao u Siriju.
Poslovni partner postaje životni drug
Iz Sirije Muhammed alejhisselam se vratio sa zaradom kakvu Hatidža do tada nikad nije ostvarila. Kada se dječak, saputnik Muhamemmeda alejhiselam za Siriju, vratio i ispričao Hatidži o lijepom putovanju sa Muhammedom, te o njegovoj umješnosti, poštenju i lijepom moralu, Hatidžino srce je zaigralo. Poželjela je da taj čovjek, kome je odista teško naći sličnog, bude ne samo njen partner u trgovini već i saputnik u životu.
Mladić bez mladićke požude (grijeha), trgovac bez požude trgovca, siromah koji ima dostojanstvo. Kurejšija, a u njemu ni truna oholosti Kurejševića!?
Ali, običaj je da muškarci prose žene, kako sada da žena prosi muškarca? Taj problem Hatidža je na vrlo lijep način riješila posredstvom prijateljice Nefise.
Poslala je Nefisu da uputi Muhammedu alejhisselam nekoliko pitanja. "Šta te spriječava da se oženiš?” upitala ga je Nefisa. Odgovorio je: "U svom posjedu nemam ništa." Ona ga opet upita. "A ako bi tvoja potražnja bila zadovoljena imetkom, ljepotom i valjanošću?"
Muhammed alejhisselam reče: "A ko mi to može pružiti?"
Nefisa odgovori: "Hatidža!"
Poslanik je upita: "Kako da to učinim?"
Nefisin odgovor je bio: "To je moja briga." Poslanik je prihvatio ponuđeno a Nefisa je požurila Hatidži da je obraduje onim što je postigla ovim razgovorom.
Nedugo poslije toga Hatidža je odredila sastanak gdje će se naći Muhammedove amidže sa Hatidžinom porodicom. Tako su Muhammed i njegova dvojica amidža Ebu Talib i Hamza isprosili Hatidžu od njenog amidže Amr ibn Eseda. Ugovoren je mehr od dvadeset krava. Muhammed je tada imao dvadeset pet a Hatidža četrdeset godina.

Uzoran brak

Da je Muhammed alejhisselam htio, mogao se oženiti djevojkom, od Kurejševićkih djevica, umjesto udovicom koja se već dva puta udavala i koja je već ušla u četrdesetu godinu života, čije lice skoro da se već izboralo a kosa posijedila. Da mu je bilo do tjelesnih užitaka i zadovoljenja strasti mlada djevica bi imala prednost. Bio je poznat, ničim ukaljan Kurejšija i Hašimija čija se prosidba ne odbija. Kao ličnost jako stabilan, lijepog morala i vanjštine i iz čuvene porodice. Bio je u usponu a svijetla budućnost pred njim. Međutim... On je tražio veliko srce i razboritost i našao ih je u Hatidži!!!
Nalazi se pred Hatidžom koja je u to vrijeme kod Kurejševića bila prva žena po porijeklu, kao i najuglednija i najbogatija od njih. Zbog te osobenosti veliki broj Kurejševićkih velikana i uglednih željeli su je za ženu. Mnogi su je prosili, ali ih je ona redom odbijala.Osjećala je da prose njeno bogatstvo, a ne nju lično. Prosili su bogatu Hatidžu, a ne Hatidžu ljudsko biće.
Odbila je Hatidža najuglednije Kurejševiće, a nije joj smetalo da se ponudi siromašnom mladiću koji radi kod nje. Ona je u Muhammedu našla svoj ideal i odabrala ga srcem plemenitim.
U stvari, za sebe je odabrala vječnost i ušla u historiju kroz nasvjetlija, najšira vrata.
Pa ko je preči Muhammedu od Hatidže? Ko je preči Hatidži od Muhammeda!? Najpreče je da žena koju su prozvali (et-Tahira) "Čista" pripadne čovjeku koga su prozvali (el-Emin) "pouzdani" ili "čestiti." "",čestite (žene) su za čestite (ljude) a čestiti (ljudi) su za čestite (žene)", (En-Nur 26)
Taj brak je bio odista srećan i uspješan, vedar, bez ijednog dana oblačnosti. Njegovu bistrinu nije pomutila omamljenost imetkom bogate žene niti uobraženost mladića njegovom mladošću, nego je sva njegova mladost pripadala njoj, a sav njen imetak bio je njegov.
Trošio je iz tog imetka u ono što je vidio da je potrebno i da je dobro.
Jedne sušne godine došla je Halima Sa'dija, Poslanikova dojilja, do Poslanika. Počastio ju je i ugostio, a kada se vraćala od njega sa njom je poslao mužjaka deve koji je nosio vodu i četrdeset grla iz Hatidžina imetka.
Hatidža je bila prva Poslanikova žena i ostao je sam sa njom do kraja njenoga života. Izrodila mu je svu djecu, osim Ibrahima. Rodila mu je dva sina i to: Kasima koji je najstariji, po kojem je Poslanik dobio naziv Ebu Kasim, Abdullaha koga su zvali "dobri" ili "čisti". Pored ova dva sina Hatidža je rodila sa Poslanikom i žensku djecu: Rukejju, Zejneb, Ummi Kulsum i na kraju Fatimu, njihovu najmlađu kćerku. Sinovi, Kasim i Abdullah su umrli u doba džahilijjeta, dok su kćeri dočekale islam i učinile hidžret sa svojim ocem, tada Allahovim Poslanikom.
Očekivali su da će Hatidža pasti u stanje malodušnosti nakon smrti sinova sa čovjekom koga voli, a posebno što je to bilo u vremenu kada su se živa ženska djeca zakopavala. Medutim, Hatidža je i tada kao i uvijek bila primjer veličine razboritosti, vjere i strpljenja.

Hatidža kao vjernica

Tri su žene istaknute u životima trojice poslanika, donosilaca triju velikih vjera: Asija - žena Fir'anova u životu Musaa, Merjema - kćer Imranova u životu Isaa, i Hatidža - u životu Poslanika Muhammeda alejhisselama. Svaka od njih podržavala je na neki način poslanika prije poslanstva i brinula se o njemu na najbolji način. Svaka od njih je vjerovala u ono što je kojem od njih objavljeno.

U vezi s tim, Poslanik je ove potpunosti zaokružio jednim hadisom kada je rekao: "Veliki je broj ljudi upotpunio njihovu vjeru i ljudskost, a od žena su to učinile samo Merjema kći Imranova, Asija žena Fir'anova i Hatidža kći Huvejlidova."

Mudrost veli: "Iza svakog velikog čovjeka stoji i žena kao siguran oslonac, bilo da mu je ona majka ili supruga."

Dakle, Hatidža je bila žena koja je bila iskreni pomagać i sigurni oslonac Muhammedu alejhisselam.
U džahilijjetu mu je pomagala da očuva svoj život daleko od kumira, alkohola, kocke, besposlićarenja i strasti. Bila mu je pomagać u trenucima povučenosti, meditacije, izoliranosti od svakodnevnog života i njegove buke. Opskrbljivala ga je i omogućavala mu svake godine da ramazan provede u pečini Hira, iako se to nije slagalo sa njenim osjećajima, jer joj nije bilo svejedno kao ženi ako odsustvuje samo jednu noć, a kamoli tolike noći.
Ali, ona je osjećala da njen muž nije kao ostali ljudi i da ono što on radi nije bez cilja. Neka njegova stremljenja budu uzdignuta a njegova dobrota stigne do najvišeg stepena.
Ponekad ga je posjećivala i provodila neko vrijeme s njim u ovoj pečini, a katkad bi ostajala s njim danima i noćima praveći mu društvo i pazeći ga. Njenu pokornost prema Muhammedu alejhisselam prije poslanstva i hitrinu u ispunjavanju njegovih želja ilustruje primjer da, kada je primijetila njegovu naklonost prema Zejd ibn Harisu, njenom robu, ona mu ga je poklonila. Svojim postupkom doprinijela je tome da Zejd bude jedan od prvih koji su prihvatili islam.
Ovo je Hatidža u doba džahilijjeta. O tome kakva je bila nakon primanja islama saznajemo iz onoga što kaže Aiša. Najsvjetliji slučaj je kod primanja Objave u pečini Hira. Džibril je Poslanika u trenutku spuštanja Objave iscrpio do posljednjeg atoma. Drhteći skoro u bunilu, vratio se Hatidži i rekao: "Pokrij me, pokrij... Zaista sam se preplašio!!!"
Ovaj trenutak Hatidžu nije učinio jednom od onih kod kojih razum bježi od straha. Ovo iznenaženje, čudo i neobičnost nije je spriječilo da pravilno rasuđuje i razborito misli.
Pronicljivošću i zdravim razumom prepoznala je Allahov zakon u ponašanju Njegovog roba, pa je sa sigurnošću i ubjeđenjem rekla svome mužu: "Tako mi Allaha, Allah tebe neće poniziti, pokazuješ milosrđe, paziš rodbinu, podnosiš sve, zarađuješ izgubljeno, istinu govoriš, dočekuje? i ugošćuješ goste."
U drugoj predaji se prenosi da je rekla. "Obraduj se i ohrabri, sine amidžin! Tako mi Onoga u čijoj je ruci život Hatidžin mislim da ćeš biti Poslanik ovoga ummeta."
Ona se nije zadovoljila samo riječima utjehe nego ga je odvela do svog amidžića Vereke ibn Nevfela koji je u doba džahilijjeta bio kršćanin. Poznavao je hebrejski i prepisivao neke citate iz Indžila. Hatidža mu je rekla: "Dragi amidžiću, saslušaj tvog rođaka, tj. mog muža." Vereka ga je upitao: "Sta se dogodilo (šta si vidio )?" Tada mu je Poslanik ispričao šta je vidio i doživio. Vereka je nakon toga rekao: "To je melek od Allaha poslat, koji je i Musau dolazio." Tako je Hatidža bila osnov milosti, povjerljivo utočište i sigurna zaštita za Muhammeda alejhisselam.

Uvijek je bila uz njega kada je osjećao tegobu ili neugodnost. Bila je riznica svega što mu je bilo potrebno i nada njegova kada bi posustao, smirenost i pouzdanost kada bi ga život u ćorsokak satjerao. Ibn Ishak prenosi: "Hatidža je prva povjerovala u Allaha i Njegova Poslanika i u ono što mu je objavljeno. Ona mu je bila olakšanje od Allaha dato." Ona mu je to bila jer nigdje nije mogao ćuti lijepu riječ, svi su ga napadali i u laž ugonili, što ga je jako žalostilo, a Allah mu je dao olakšanje u Hatidži. Ona ga je bodrila i tješila i savjetovala mu da se ne obazire na postupke pojedinih ljudi.
Dijelila je s njim svu težinu poslaničke misije. Pomirila se i bila zadovoljna bolima koje je donijelo poslanstvo. Kada bi išao medu ljude išla je s njim. Okusila je težinu bojkota i gorčinu gladi, i pored toga što je imala svega u izobilju i mogla živjeti lagodnim životom. Zato nije nimalo čudno što je njoj poslat selam preko D?ibrila.
Buharija prenosi od Ebu Hurejre: "Došao je Džibril Allahovom Poslaniku i rekao: "O Allahov Poslaniče! Evo ti dolazi Hatidža sa zdjelom hrane, pa kada dode prenesi joj selam od njenog Gospodara i od mene i obraduj je dvorcem u džennetu od suhog bisera u kome nema buke niti neprijatnost."

Suhejl kaže: "Dvorac je ovako opisan zato što ona nikad nije podigla glas na Poslanika, niti ga je ikad bilo, niti ga je zamarala, a kamoli viknula na njega i osora bila."
Smrt i ispunjenje

Deset godina po poslanstvu a tri godine prije Hidžre, Allahova odredba koja iskušava vjeru u ljudima je htjela da odvoji od Poslanika njegovu voljenu ženu Hatidžu koja mu je, kako kaže Ibn Hišam, istiniti pomagač u islamu.
Na malo prije njene smrti umro je njegov vjerni pomagač, amidža mu Ebu Talib. Hatidža je bila unutrašnje utočište, dok je Ebu Talib bio pomoć i podrška spolja, tj. tjelesni zaštitnik. Smrt to dvoje ljudi je ostavila duboke tragove u duši Poslanika. To je dovelo do toga se ova godina nazove "godina žalosti."
Hatidža je umrla, ali Poslanikovo sjećanje na nju u njegovoj duši nije nikad umrlo. Sjećanja su ostala bistra tokom cijelog Poslanikovog života.
Uvijek je se rado sjećao, ljubazan bio prema njenoj porodici i srdačan prema njenim prijateljima. Aiša, poslije nje Poslaniku najdraža žena, i nakon njene smrti bila je ljubomoma na nju.
Prenosi da Poslanik gotovo nikad nije izašao iz kuće a da ne spomene Hatidžu i to na najbolji način.
Aiša nastavlja. "To spominjanje je jednog dana izazvalo u meni ljubomoru pa sam rekla: "Zar nije stara zamijenjena ljepšom od nje?" Poslanik se tada rasrdio da mu je kosa zadrhtala pa je rekao: "Tako mi Allaha, On mi nije dao bolju od nje; vjerovala je u mene kada su me ljudi odbacili, vjerovala mi je kada su me drugi u laž ugonili, pomogla me svojim imetkom kada su me ljudi bojkotovali, a Allah mi je samo s njom podario djecu." Aiša zatim kaže: "Rekla sam sama sebi: Nikad je više po ružnom neću spominjati."

Neka joj se Allah smiluje i zadovoljan njome bude. Neka je nagradi radi svoga Poslanika i njegova poslanstva najljepšom nagradom za iskrene!!!
Amin!!!


Sre Dec 12, 2007 8:18 am
Profil YIM WWW
Veteran

Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Postovi: 1054
Lokacija: Doboj Istok
Post 
Esselamu alejkum
Zavisno od predaje pojavljuju se ponegdje različiti podaci po određenom pitanju. U ovom pisanju navodim više predaja gdje se ponešto ponavlja a ima se što i novo naučiti.


Aiša bint Abdullah b. Osman b. Amir b. Amr b. K'ab b. S'ad b. Tejjim b. Murre. r.a. (arapski: عائشة) `ā'isha, „ona koja živi“, takođe pisana kao A'ishah, Ayesha, 'A'isha, ili 'Aisha, Turski Ayşe, Majka pravovjernih. Aiša je kćer Ebu-Bekra i Umm Rumman, porijeklom je iz plemena Kurejš.
Udaja

Prema predaji oženio je Aišu po naredbi svoga Gospodara, a donio mu je Džibril njen lik u komadu svile, prije nego što će je oženiti. Hadis kaže: „Rekao je Poslanik, s.a.v.s., Aiši: “Pokazano mi je u snu kako te dovodi melek u platnu od kvalitetne svile, govoreći mi: „Ovo je tvoja žena.“ Zatim sam otkrio veo sa tvoga lica, pa kad ono ti. Rekao sam: Ako ovo bude od Allaha, ostvarit će se.“

Neslaganja oko Aišinih godina

Postoje različita mišljenja o starosti Aiše u vrijeme kad je zaručena za Poslanika i kada se udala za njega. Prema nekim mišljenjima Poslanik Muhammed se zaručio Aišom, u Mekki, kada je imala šest godina, dvije godine nakon smrti Hatidže, Muhammedove prve žene , a oženio je u Medini, kada je imala devet godina, i to u Ševalu prve godine po hidžri. Sa Poslanikom je živjela devet godina, a postala je udovica u osamnaestoj.
Prema drugom mišljenju koje se temelji na računanju godina Aišinih prema njenoj sestri Esmi, Aiša je imala devetnaest godina kada se udala za Poslanika Muhammeda. Naime, kaže se da je Esma imala dvadest osam godina u prvoj godini po Hidžri, a bila je starija od Aiše deset godina, koja je prve godine po Hidžri imala prema ovom računu osamnaest godina. Udala se za Poslanika Muhammeda godinu dana po Objavi, a zaručena je za njega sa četrnaaest ili petnaest godina. Esma je umrla u stotoj godini starosti u sedamdest trećoj godini po Hidžri.
Takođe, postoji stajalište da je Aiša imala najmanje deset godina u vrijeme kad je zaručena, a između četrnaest i petnaest godina kada se udala za Poslanika Muhammeda.

Život i djelovanje Aiše

Aiša sa Poslanikom nije imala djece. Dosta predaja govori o tome da je Aiša bila najdraža supruga Poslanikova. Ebu Musa prenosi hadis: „Savršenstvo su dostigli mnogi muškarci, a od žena samo: Merjem bint Imran i Asija bint Muzahim, faraonova žena, a Aiša u odnosu na ostale žene odlikuje kao što popara odlikuje nad ostalim jelima“
Ipak, sama Aiša je bila ljubomorna na Hatidžu, jedinu Poslanikovu suprugu sa kojom je imao potomstvo unatoč tome što je kada se Aiša udala za Poslanika Hatidža već bila mrtva. Poslanik Muhammed je umro Aiši na krilu.

Prenosilac hadisa

Aiša je prenosioc mnogih hadisa. Naime, prenijela je od Poslanika Muhammeda 1210 hadisa. El-Buhari i Muslim, prenosioci pouzdanih hadisa složili su se na 174 njena hadisa, dok sam Buharija bilježi pedeset četiri, a sam Muslim njih šezdeset osam. Najveći broj hadisa koje je prenijela Aiša su propisi, zbog toga se kaže da je prenijela četvrtinu šerijata. Ata' ibn Ebi-Rebbah kaže: „Aiša je bila najboljeg razumijevanja u fikhu, najučenija i najtačnijeg viđenja u svemu općenito.“
Mesruk ibn El-Edzde'a je rekao: „Vidio sam starije, ugledne ashabe Poslanika, s.a.v.s., kako je pitaju o nasljednom pravu.“
Od nje prenosi veliki broj ashaba, njen otac Ebu-Bekr, Omer ibn El-Hattab, njegov sin Abdullah, Ebu-Hurejre, Ibn-Abbas, Amr ibn El-As, Ebu-Musa El-Esari, i drugi.

Objave zbog Aiše

Zbog Aiše je došlo nekoliko Objava. Aiša je sa drugom ženom Poslanikovom Hafsom u dogovoru zbog ljubomore Poslaniku rekla da ima neugodan zadah od meda koji je jeo kod Zejnebe, njegove supruge. Drugi hadis kaže da je Poslanik uzeo med od Hafse, a Aiša se dogovorila sa Sevdom. Zbog toga što Poslanik nije volio neugodne mirise, ta zamjerka mu je teško pala i zato je odlučio da više ne uzima med od Zejnebe. Nakon toga je došla Objava ajeta Et-Tarim.
Druga Objava koja je povezana direktno sa Aišom je jedanaesti ajet sure En-Nur.

Pete godine poslije Hidžre, bio je pohod na Beni Mustalik. Na tom pohodu Poslanika je pratila Aiša, r.a.,jer se svaki put Kada je Poslanik kretao na put jedna od njegovih žena išla sa njim. U jednom momentu Aiša, se udaljila od kolone radi obavljanja nužde. Kada se vratila, svi su već bili otišli i niko nije primijetio da je ona ostala jer je bila jako lagana i niko nije primjetio da je nema devi, koju su odveli misleći da je ona u koljevci na devi. Aiša kada je shvatila da je ostala iza karavane je ostala na tom mjestu čekajući da se vrate po nju i međuvremenu je zaspala. Tada je naišao Safvan bin Muattal es-Sulemi i kada je prepoznao da je to Aiša, supruga Poslanika Muhammeda, odmah ju je na svojoj devi povezao ka vojsci i koloni. Njeno izostajanje i gubljenje iza ostalih bio je povod da je Abdullah bin Ubejj bin Ebi Selul optuži za blud. Uskoro je cijela Medina čula za to. Ta situacija potrajala je oko mjesec dana dok nije došla Objava u kojoj se kaže da je ta optužba na račun Aiše laž.

Smrt

Pošto je postojala direktna zabrana ženidbe sa suprugama Poslanika Muhammeda Aiša se poslije smrti svoga muža nije nikada više udala. Aiša je umrla 17. Ramazana, 58. godine po hidžri, a zakopana je u Bekijji.
IŠA bint EBI BEKR (Ashab)

"Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su - kao majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite. To u Knjizi piše." (Prijevod značenja - El-Ahzab, 6.)


Puno ime joj je Aiša bint Abdullah (ime Ebu Bekra, r.a.) b. Osman b. Amir b. Amr b. K'ab b. S'ad b. Tejjim b. Murre. Ona je iz plemena Kurejš, jedna je od Majki vjernika, ona je najučenija žena ovoga Ummeta...

Njena majka je bila Ummu Ruman bint Amir bin 'Uvejmir bin Abduššems, bin 'Uttab bin Uzejne el Kinanijje. Ummu Ruman je jedna od četiri supruge halife Allahova Poslanika, s.a.v.s., Ebu Bekra, r.a. Pored Aiše ona mu je rodila i sina Abdurrahmana. Abdurrahman nije odmah primio Islam, te se s mušricima borio protiv muslimana na Bedru i Uhudu. Islam je primio za vrijeme Hudejbije. Sa muslimanima je učestovao u bici na Jemami protiv lažnog poslanika Musejleme Lašca. Sa Aišom je bio u "Bici kod deve". Umro je 53 god. po H.

Udaja za Poslanika

Nakon smrti Hatidže, r.a., Poslanik, s.a.v.s., se neko vrijeme nije oženio s drugom ženom. Slučaj njegove ženidbe sa Aišom, r.a., spomenut ćemo ukratko. Havle bint Hakim je došla, jedne prilike, do Poslanika, s.a.v.s., i upitala ga: "Zašto se ne oženiš, o Allahov Poslaniče?" "A koga?" - upita je on.

-"Dali bi se želio oženiti s djevojkom ili udavanom ženom?"

-"Na koga misliš od djevojaka, a na koga misliš od udavanih žena?"

- "Mislim na djevojku, kćerku tebi najdražeg Allahovog stvorenja (misli se na kćerku Ebu Bekra, r.a., p.p.) ili na udavanu ženu Sevdu bint Za'meh. I jedna i druga su povjerovale u tebe i slijede te u vjeri.

-"Otiđi do njih i spomeni im mene"

Havla je tako i uradila. Nakon nekog vremena Poslanik, s.a.v.s., vjenčao je i Aišu i Sevdu u isto vrijeme. Potom je sa Sevdom živio tri godine, a Aiši je prišao u ševvalu poslije bitke na Bedru.

U vezi s Poslanikovom ženidbom s Aišom, r.a., prenosi se i hadis u kome stoji da joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vidio sam te u snovima tri puta. Donio te melek, a ti si bila zamotana u svilu. Melek mi reče: "Ovo je tvoja supruga!" Ja ti otkrih lice, kada vidjeh tebe!. Ja rekoh: “Ako je ovo od Allaha ja prihvatam."

Poslaniku najdraža osoba

Amr bin As je upitao, jedne prilike, Poslanika, s.a.v.s.: "Ko ti je najdraži od ljudi, o Allahov Poslaniče?" "Aiša," - on reče. "A od muškaraca?" "Njen otac," - odgovori Poslanik, s.a.v.s.

Poslanik, a.s., volio je samo ono što je lijepo i dobro u svakom pogledu. U ovom hadisu on je nedvosmisleno rekao da mu je najdraži od ljudi najbolji od njegovog Ummeta Ebu Bekr, r.a., a od žena iz njegovog Ummeta je majka vjernika Aiša, r.a.

Poslanikova ljubav prema Aiši bila je poznata u to vrijeme, što se vidi iz brojnih primjera i slučajeva. A u njima se jasno vidi da je Poslanik nju volio više od ostalih supruga. U hadisima se također navodi da je Džibril preko Poslanika poselamio Aišu, r.a., a ona mu je uzvratila na selam.

Deset Aišinih, r.a., odlika nad ostalim ženama

Od nje, r.a., se prenosi da je rekla ostalim Poslanikovim, a.s., suprugama: "Odlikovana sam nad vama sa deset stvari i ne hvališem se time! Bila sam mu najdraža žena, moj otac mu je bio najdraži od ljudi, sa mnom se jedinom oženio kao djevicom, vjenčao me je kada mi je bilo sedam, a oženio me kada mi je bilo devet godina. Moje opravdanje ('uzr) je objavljeno s neba, Poslanik, a.s., je pitao svoje supruge i tražio izuna (dozvolu) riječima: "Meni je postalo teško da se mijenjam kod vas. Dozvolite mi da boravim kod neke od vas!" Ummu Seleme mu reče: "Znamo šta želiš. Želiš da boraviš kod Aiše, dozvoljavamo ti!" Posljednje što je imao na dunjaluku, bilo je od mene, donesen mu je misvak pa mi je rekao: "Umekšaj mi ga, o Aiša!", pa sam ga umekšala. Umro je na mome krilu i ukopan je u mojoj kući."

Iz svoje ljubavi Poslanik, a.s., bi, kada bi pred njega bilo doneseno neko meso, prvo nju ponudio, pa kada bi ona jela, on bi jeo s mjesta na kojem su ostali tragovi njenih zubi (odakle je ona jela) i pio bi s mjesta gdje je ona svoje usne stavljala kada bi pila. Mislim da je rijetka ovakva briga i pažnja, ljubav i osjećaji danjašnjih muslimana muževa naspram osjećaja i želja njihovih supruga!

Slučaj potvore

Poslanik, s.a.v.s., kada bi krenuo negdje na put, kockom bi izvlačio koja od žena će ga pratiti na tom putu. Pete godine poslije Hidžre, bio je pohod na Beni Mustalik. Na tom pohodu Poslanika, a.s., je pratila Aiša, r.a., kojoj je tada bilo 12 godina. U jednom trenu Aiša, r.a., je morala da se udalji od kolone radi lične potrebe. Kada se vratila, vidjela je da su svi otišli i niko nije primijetio da je ona ostala. A devu koja je nosila Aišu, r.a., oni su poveli misleći da je ona u njoj. (Na toj devi je bila nosiljka i kako je ona bila lahka, ni na hodu deve se nije primijetilo da je nema) Ona je ostala na tom mjestu nadajući se da će kolona uvidjeti da je nema, te da će se vratiti po nju. U međuvremenu je zaspala. U to je naišao Safvan bin Muattal es-Sulemi i kada je poznao, odmah ju je na svojoj devi povezao ka vojsci i koloni. Ovaj slučaj njenog izostajanja i gubljenja iza ostalih muslimana, bio je povod da je Abdullah bin Ubejj bin Ebi Selul izmislio potvoru na Majku vjernika kako je učinila blud. Naime, ovaj čovjek je bio vođa munafika i neprijatelj Allaha i Njegovog Poslanika, a Poslaniku je najviše zavidio zbog uticaja u društvu, jer se nadao da će on biti kralj i uglednik Arapa Medine. U tome da potvori Aišu, r.a., je vidio priliku da oslabi Poslanika, a.s., i njegove iskrene ashabe, te da ubaci klicu sumnje među muslimanske mase.

Ova potvora se brzo raširila u Medini. U prvo vrijeme Aiša i nije znala za nju. Međutim, ova laž je bila doprla do skoro svih... Aiša, r.a., je danju-noću plakala i upućivala dove Allahu Uzvišenom.

Sama situacija potrajala je oko mjesec dana. Objava nije nikako silazila. Aiša, r.a., je stalno učila ajet iz Kur'ana: "- i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite." (Prijevod značenja - Jusuf, 18 .)

Vjerničke grudi je pogađala tuga i bol, a sve zbog laži i dezinformacije onih koji muslimanima ne žele dobro. Tek nakon mjesec dana Uzvišeni Allah je objavio 11 ajet sure "Nur-Svjetlost", u kojem nedvosmisleno kaže da je Aiša nevina i da je potvora i laž smišljeno djelo munafika. "Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio, čeka patnja velika. (Prijevod značenja - En-Nur, 11.)

U ovom događaju imamo još jednu potvrdu istinitosti poslanstva Poslanika, neka je Allahov mir i spas na njega. Jer, da je on lažac, i da je on izmišljao Kur'an, kako ga opisuju neprijatelji Islama i muslimana, on je mogao odmah da izmisli riječi kojima bi opravdao i otklonio svaku sumnju od svoje najdraže supruge. Nezamislivo je da on govori bilo šta osim ono što mu Allah objavljuje!

Aiša, r.a., je bila izuzetno mnogo ljubomorna. A najljubomornija je bila na Hatidžu, r.a., koju je Poslanik često spominjao.

Najučenija žena Ummeta

Za Aišu, r.a., se kaže da je "muftija žena", jer ona je Kur'an učila pred Poslanikom, neka je Allahov mir i spas na njega. Poznavanje halala i harama također. Pjesništvo, rodoslovlje i historiju Arapa i drugih je učila od oca Ebu Bekra, r.a., koji je bio od najučenijih ljudi i prije primanja Islama, kao i od drugih. A dobro je poznavala i medicinu jer kada su Poslaniku, s.a.v.s., dolazile brojne delegacije, one su sa sobom imale i liječnike, pa bi Aiša, r.a., slušala njih i od njih učila, također je medicinu učila i od ljudi koji su je u to doba poznavali, kao i od samog Poslanika, neka je Allahov mir i spas na njega.

On je ljudima govorio neke recepte i savjete za zdravlje. Vidimo je dakle kao svestrano obrazovanu ličnost. Njeno obrazovanje je počelo veoma rano i bilo je konstantno. Njeno poznavanje vjere i vjerskih propisa nema pramca, jer je često bila s Poslanikom, a.s. Ali ona je shvatila da prava muslimanka mora stalno učiti i ona je sve svoje vrijeme, pored osnovnih obaveza žene, posvetila izučavanju, kao što vidimo, raznih znanosti. Njen doprinos hadisu i hadiskoj znanost je nemjerljiv. Ona prenosi brojne hadise u kojima nam se pojašnjavaju brojna pitanja iz Poslanikovog, s.a.v.s., intimnog života sa svojom porodicom…

Aiša, r.a., je jedna od osoba koja se rodila u Islamu. Mlađa je od Poslanikove kćerke Fatime dvije godine. Za svoje roditelje je rekla: "Ne pamtim svoje roditelje osim kao muslimane".

Aiša prenosi oko 2210 hadisa. Od toga na 174 hadisa su se složili Buharija i Muslim (tj. oba prenose ove hadise), Buharija posebno prenosi 54 hadisa, a 69 ih posebno prenosi Muslim. Bila je veoma plemenita i hrabra žena. Bila je daija među muslimanima. Kada bi se ashabi u nečemu razišli, išli bi do Aiše, r.a., i kod nje bi nalazili jasan odgovor. Umrla je 27. noći mjeseca ramazana 57. god. poslije Hidžre, nakon obavljenog vitr-namaza. Kada je preselila na Ahiret bilo joj je 63. god. i nekoliko mjeseci. (Sa isto toliko godina su preselili i Poslanik, a.s., i Ebu Bekr, r.a.!!) Naredila je da je istu noć ukopaju. Ukopana je u mezaristanu Beki'i. Dženazu joj je klanjao Ebu Hurejre, r.a.

Neko od selefa je rekao za Aišu, r.a.: "Nju ne voli osim onaj kome je ona majka!" tj. nju vole samo vjernici, a mrze je samo nevjernici.

Za nju je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zar nisi zadovoljna da mi budeš supruga na dunjaluku i Ahiretu?" "Da, tako mi Allaha!", - ona je odgovorila.

Majke vjernika: Hazreti Aiša, r.a.

PRVAKINJA MEĐU ŽENAMA UMMETA

Poslanikov, a.s., životni put od rođenja, djetinjstva, mladalačkog i muževnog doba do poslanstva, svaki segment njegovog života veoma je važan za svakog muslimana, muslimanku, vjernika, vjernicu – počevši od njegovog fizičkog izgleda, duhovnosti i osobina koje su krasile najsavršenijeg čovjeka, do onog što je radio, govorio i nama preporučio. Allah, dž.š., u Kur´anu, a.š., kaže:»Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor! Za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.» (Al-Ahzab, 21)

Kako nam je Muhammed, a.s., divan uzor, tako su nam uzor i njegove supruge, koje Allah, dž.š., naziva majkama vjernika. Njihova vjera bila je veoma čvrsta, one su, uistinu, bile pokorne Allahu, dž.š., i Njegovom poslaniku, bile su obrazovane, plemenite, brižne, žene mudžahidi, odane supruge, dobre majke koje su podredile sav svoj život interesima islama. Jedna od njih je i Aiša, r.a., najučenija žena u ummetu.

Rođena je u Mekki 7 godina prija Hidžre. Kćerka je najboljeg predstavnika Poslanikovog ummeta hazreti Ebu Bekra es-Sidika (pouzdan, pravedan i vjeran prijatelj) i majke Zejneb čiji je nadimak Umm Rumman, r.a. Hazreti Aiša, r.a., je rekla: «Kad sam spoznala svoje roditelje oni su već bili u islamu».
Imala je jednog rođenog brata po ocu i majci – Abdurrahmana, te polubraću i polusestre po ocu: Abdullaha, Esmu, Muhammeda i Umm Kulsum.
Prije zaruke za Poslanika, a.s., hazreti Aiša, r.a., bila je zaručena za Džubejra, r.a., i ta zaruka je raskinuta nakon čega ju je Poslanik zaprosio. Božiji Poslanik kaže (Aiši, r.a.): »Vidio sam te u snovima tri puta. Donio te je melek, a ti si bila zamotana u svilu. Melek mi reče: »Ovo je tvoja supruga!» Ja ti otkrih lice i kad vidjeh rekoh – ako je od Allaha, ja prihvatam.» Nakon toga hz. Aiša, r.a., rekla je da se Poslanik, a.s., njom oženio. Brak s njom sklopio je kada je ona imala 6 godina a bračni život započeo kada je imala 9 godina.

Kao i svi muhadžiri, i hazreti Ebu Bekrova porodica podnijela je izvjesne poteškoće na putu za Medinu, tadašnji Jesrib. Te teškoće ogledale su se u nepogodnim klimatskim uslovima i zaraznim bolestima, koje su u tom periodu harale tim područjem te su zahvatile i hazreti Ebu Bekra i njegovu kćer Aišu, r.a. Kada bi ih takve bolesne vidio, poslanik Muhammed, s.a.v.s., bi učio dovu: «Gospodaru naš, učini da zavolimo Medinu kao što volimo Mekku, ili više od toga, podari nam berićet u njenim blagodatima i odstrani groznicu iz nje; neka ona pogodi naše neprijatelje.» Allah, dž.š., je uslišao tu dovu pa je Medina postala jedno od najljepših mjesta na zemlji.
Muhammed, a.s., se hz. Aišom, r.a., oženio u ševvalu, druge hidžretske godine, nakon bitke na Bedru, i odnosio se prema njoj kao najbolji muž, imajući u vidu njenu mladost i potrebu za atmosferom koja odgovara njenom uzrastu. Prenosi se, u Buharijinoj zbirci, da je Poslanik, a.s., dovodio njene prijateljice da se s njom igraju.

Posebno mjesto koje je Aiša imala kod Poslanika, a.s., imalo je svoje opravdanje. Prenosi se da je postila tokom cijele godine, osim u dane kada je zabranjeno postiti. Prenosi se od Ummu Durre, žene koja je posjećivala hz. Aišu, r.a., da joj je jednom prilikom došao imetak od 80.000 dirhema. Tog dana je postila i sve je to podijelila siromasima i za potrebe muslimana. Kada je omrklo, nije više bilo ni dirhema. Za vrijeme iftara pozvala je djevojku da joj donese iftar i ona joj je donijela hljeb i ulje. Ummu Durre je tada rekla: »Zar nisi mogla danas od onoga što si podijelila ostaviti makar jedan dirhem pa da nam se kupi nešto mesa da iftarimo?» «Ne kori me, da si mi to spomenula, uradila bih tako!», odgovorila je hz. Aiša.

Jaka i u iskušenjima

Još jedan od uzroka Poslanikove ljubavi prema hazreti Aiši, r.a., u odnosu na ostale njegove supruge, jesu i liepe osobine koje joj je Allah, dž.š., dao a koje nisu posjedovale ostale žene. To su: istančan ukus, divna narav i rječitost.
Jednom prilikom Poslanik, a.s., je od nje zatražio da mu dozvoli da je ostavi u postelji radi ibadeta, a ona mu tako lijepo odgovara: »Tvoja blizina mi je draga, ali mi je draže da ti ispunim želju.»

Savjetovala je žene da se sređuju i uljepšavaju muževima, a jednoj je rekla: »Ako možeš da zamjeniš zjenice očiju ljepšim od tih što ih imaš, učini to za svog čovjeka.»

Što se tiče ljubavi i bračne harmonije, sve Poslanikove žene su bile sretne, međutim, poznata nam je njegova skromnost što se dunjaluka tiče. To je nagnalo sve žene pa i h. Aišu, r.a., da zatraže od Poslanika, a.s., da im omogući bolje uvjete za život, ili da ti uvjeti, u najmanju ruku, budu na nivou najskromnijeg stanja nekog od ashaba. Poslanik, a.s., se na njih naljutio i izolovao se izvjesno vrijeme. Tim povodom Allah, dž.š., je objavio sljedeći ajet: » O vjerovjesniče, reci ženama svojim: ako želite život na ovome svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, dat ću vam pristojnu opremu i lijepo ću vas otpustiti. Ako želite Allaha i poslanika Njegova, i onaj svijet, pa Allah je, doist,a onima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.» (Al-Azhab,28-29). Sve su, bez sumnje, odabrale Allaha, dž.š., i Poslanika, a.s.

Kada bi Poslanik, a.s., krenuo u bitku, da ne bi nanio nepravdu svojim suprugama, strelicama bi izvlačio koja će ga supruga pratiti. Pete godine po Hidžri bio je pohod na Benu Mustalik i Aiša, r.a., je krenula s njim nakon što je objavljen hidžab. Bila je u zadnjoj nosiljci. Nakon bitke krenuli su nazad i vojska je radi odmora povremeno pravila predahe.

Na jednom od tih odmorišta hz. Aiša se udaljila zbog svojih potreba. Vraćajući se, pukla joj je ogrlica i dok ju je sakupila malo se zadržala. Kada se vratila, vojska je već bila otišla. Nisu ni primijetili da je nema. Ostala je na tom mjestu i zaspala. Tim putem naišao je ashab Safvan bin Muatal, koji je bio zadužen za izviđanje, da pazi da šta nije zaboravljeno i sl. Naišao je na h. Aišu, r.a., i rekao: »Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!»

Pošto ju je poznao, poveo ju je na svojoj devi do vojske. To je bio povod da jedan od munafika i najvećih neprijatelja islama Abdullah bin Ubejj izmisli potvoru i veliku laž na hazreti Aišu – kako je učinila blud sa spomenutim ashabom. Spomenuti čovjek bio je vođa munafika i neprijatelj Allahov, dž.š., i Poslanikov, a.s., i u tome je vidio priliku da oslabi Poslanika, a.s., i muslimane. Njegova potvora brzo se raširil Medinom. Hazreti Aiša je sa zakašnjenjem to čula jer je bila bolesna, ali ubrzo ta vijest dođe i do nje. Plakala je i dan i noć i upućivala dove, Allahu, dž.š. Svi su bili u nedoumici oko mjesec dana. Objava nije silazila.

Hazreti Aiša je stalno učila ajete iz Kurana »Ja se neću jadati, od Allaha ja tržim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.» (Jusuf, 18 ).
Vjerničke grudi je pogađala tuga i bol zbog laži i dezinformacija onih koji muslimanima ne žele dobro.Tek nakon mjesec dana Allah, dž.š., je objavio 11. ajet sure Nur u kojem nedvosmisleno kaže da je hazreti Aiša nevina i da je potvora i laž smišljeno djelo munafika. »Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika».
Slavljen neka je Allah, dž.š.! Šta može biti teže vjerničkim grudima od toga da čuju potvoru na sebe!? Šta nam danas može biti teže od toga da čujemo kako se o nama pričaju laži, neistine, pa čak i potvore!? Neistine koje udaljavaju srca i koja su povod brojnim svađama, sumnjama i nedaćama! Još teže je kada vjernici o vjernicima prenose neistine. Zato se pripazimo toga!


Iz svega treba izvlačiti pouke

Allah, dž.š., kaže da u ovom događaju ima hajra za muslimane: »To je dobro za vas!» Muslimani su upozoreni na opasnost gibeta i izigravanja častima ljudi, a preko čega neki olahko prelaze! Upozorava se na munafike! Kontroliše se istinost govora.!
Svi alimi koji su izučavali, između ostalog, i život hz. Aiše, r.a., slažu se da je ona bila i utočište slabim i potlačenim ženama u odbrani njihovih prava. Prenose Buharija i Muslim da je ona, kada joj je spomenut hadis: »Kvari namaz prolazak magarca, psa i žene ispred klanjača», rekla: «Poredite nas s magarcima i psima?! Tako mi Allaha, vidjela sam Allahova Poslanika kako klanja dok sam ležala na krevetu između njega i kible pa sam poželjela da se pridignem, međutim, nisam htjela da se ispravim na krevetu i tako uznemirim Allahovog Poslanika, a.s., nego sam se iskrala iz sobe kraj njegovih nogu.»
Za hz. Aišu kaže se da je ženski muftija jer je Kur´an učila pred Poslanikom, a.s., i bila vrsni poznavatelj halala i harama a dala je veliki doprinos hadisu i hadiskoj nauci. Muhammed, a.s., za nju kaže: «Uzmite trećinu vjere iz Aišine kuće.»
Hakim u Mustedreku prenosi da je Zuhri rekao: «Kad bi se skupilo znanje svih ljudi i znanje žena Allahovog Poslanika, a.s., Aišino znanje bi bilo veće (u njihovo vrijeme - op. prev.).
Završna riječ o hz. Aišinom znanju može se izreći u nekoliko sljedećih redova koje je napisao prof. Seid el-Afgani u predgovoru Zerkešijeve knjige El-Idžabe: «Proveo sam nekoliko godina izučavajući život hz. Aiše, pa sam se našao pred čudom koje se ne može opisati. Najviše što te kod nje može zadiviti jeste ogromno znanje, duboko kao more, te njeni široki pogledi i svestranost: izuzetno poznavanje islamskog prava (fikh), pisane tradicije Allahovog Poslanika, s. a. v. s. (hadis), tumačenja Kur’ana (tefsir), islamskog uređenja društva, književnosti, poezije, legendi, rodoslovlja (genealogija), hvalospjeva, medicine, historije...
Naći ćeš u svemu tome ono što će te zadiviti i nećeš se moći načuditi njenoj stručnosti u svemu tome. Sve to poznavala je prije osamnaeste godine života»
Kako je hz. Aiša sazrijevala, jačala je njena privrženost Allahu, dž. š., dovama, postu i povlačenju u samoću. Kontakte s vanjskim svijetom održavala je radi potreba nauke i izdavanja fetvi o pitanjima propisa halala i harama. Svoje nafile (i danju i noću) činila je dužim. Pazila je da propisane namaze obavi u džematu, tako da ih je klanjala pristajući za džamijskim imamom, dok bi ona bila u svojoj sobi koja je bila povezana s džamijom, ili se, pak, kod nje okupljala skupina žena, te bi ih ona, stojeći u prvom safu, predvodila u namazu.
Na ahiret je preselila u utorak, 27. noći ramazana, 57. godine po Hidžri, nakon obavljenog vitr-namaza, u 63. godini života. Istu noć klanjana joj je dženaza. Ukopana je u mezaristanu Beki´i, pored ostalih Poslanikovih supruga. Dženazu joj je klanjao Ebu Hurejre.


Ned Dec 23, 2007 5:55 pm
Profil YIM WWW
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Odgovori na temu   [ 4 Posta ] 

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group.
Designed by STSoftware.
Prevod - www.CyberCom.rs