Bediuzzaman Said Nursi
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog !
A oni koji, kada ih zadesi neka nevolja, kazu : " Mi smo Allahovi, Njemu se vracamo... " ( 2/156 ) " i koji me hrani i poji, i kada me kad se razbolim, lijeci... " ( 26/79-80 )
PRVI LIJEK
Hej ti nemocni i bolesni! Ne brini, budi strpljiv. Tvoja bolest tebi nije teret, vec ti je, na neki nacin, spas. Jer zivot je kao i imetak, odlazi. Ako ne dadne plodove, gubi se i nestaje. Ako se uz to provodi bezbrizno i u nemaru, brze ce i proci. Bolest. uz veliki dobitak, taj tvoj imetak cini plodom. Pritom, neda zivotu da brzo prodje, zadrzava ga, cini ga duzim, kako bi ga pustio da ode tek nakon ostavljanja plodova.
I poslovica : " Vrijeme nesrece je jako dugo, vrijeme zadovoljstva vrlo kratko " , nama pokazuje da zivot u bolesti bude i duze traje.
POSLANICA BOLESNIMA
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
-
AbuAmRibnFadL
- Veteran
- Postovi: 897
- Pridružio se: Čet Apr 14, 2005 3:20 pm
- Kontakt:
DRUGI LIJEK
Hej ti bolesni, koji si nestrpljiv! Budi strpljiv pa i zahvalan. Ta tvoja bolest ti moze svaku minutu zivota pretvoriti u po jedan sat ibadeta. Jer, postoje dvije vrste ibadeta.
Prva : potvrdjeni ibadet, poznat kao namazi dova.
Druga : nepotvrdjeni ibadet - unesreceni, usljed svoje bolesti i nesreca, shvata vlastitu slabost i nemoc. Trazi utociste kod Milostivog Stvoritelja, moli.
Postize jedan istinski, iskreni, duhovni ibadet.
Postoje i autenticne predaje o tome da zivot proveden u bolesti za mu`mina jest poput ibadeta, pod uvjetom da se ne zali na Allaha.
Izvornim predajama i istinskim otkrovenjima potvrdjeno je da : nekim strpljivim i zahvalnim bolestima jedna minuta bolesti je poput jednog sahata ibadeta, te da je jedna minuta bolesti nekim velikanima kao jedan dan ibadeta...Ne zali se, vec budi zahvalan na bolesti koja pretvorivsi jedan minut u hiljadu minuta, produzuje tvoj vijek
Hej ti bolesni, koji si nestrpljiv! Budi strpljiv pa i zahvalan. Ta tvoja bolest ti moze svaku minutu zivota pretvoriti u po jedan sat ibadeta. Jer, postoje dvije vrste ibadeta.
Prva : potvrdjeni ibadet, poznat kao namazi dova.
Druga : nepotvrdjeni ibadet - unesreceni, usljed svoje bolesti i nesreca, shvata vlastitu slabost i nemoc. Trazi utociste kod Milostivog Stvoritelja, moli.
Postize jedan istinski, iskreni, duhovni ibadet.
Postoje i autenticne predaje o tome da zivot proveden u bolesti za mu`mina jest poput ibadeta, pod uvjetom da se ne zali na Allaha.
Izvornim predajama i istinskim otkrovenjima potvrdjeno je da : nekim strpljivim i zahvalnim bolestima jedna minuta bolesti je poput jednog sahata ibadeta, te da je jedna minuta bolesti nekim velikanima kao jedan dan ibadeta...Ne zali se, vec budi zahvalan na bolesti koja pretvorivsi jedan minut u hiljadu minuta, produzuje tvoj vijek
TRECI LIJEK
O ti bolesni koji nisi izdrzljiv ! Neprestani odlasci onih koji su dosli i starenje mladih i neprestano kotrljanje ka nestajanju i rastajanju svjedoce da covjek na ovaj svijet nije dosao radi zabavljanja i uzivanja. Uz to covjek, koji je najsavrseniji i najuzvisenije stvorenje Allahovo, obdareno najsavrsenijim organizmom i slozenim tjelesnim funkcijama, koji je cak i sultan svih zivih bica, razmisljanjima o svojim proslim uzivanjima i buducim nesrecama i nevoljama koje nisu dosle, cini svoj zivot sumornim i tegobnim, gorim cak i od zivotinjskog.
Znaci da covjek na ovaj svijet nije dosao samo radi lijepog zivljenja i da bi svoj zivot prozivio uzivajuci i u zadovoljstvu.
Sigurno je da je covjek, koji posjeduje veliki imetak, dosao da, trgujuci, zaradi srecu vjecitog zivota. Taj imetak, koji mu je dat u ruke, jest upravo njegov zivot. Da nije bolesti, zdravlje i zadovoljstvo covjeka bi bacili u nemar. Ovaj svijet prikazuju mu lijepim i cine da zaboravi na Ahiret. Ne zele da podsjecaju na kabur i smrt. A zivotni imetak potrosit ce uzalud. Bolest mu pak odjednom otvori oci.
Njegovom postojanju i tijelu kaze : " Ti nisi besmrtno bice, niti si bez Gospodara, a imas i svoju ulogu. Ostavi ponos i razmisljaj o svom Stvoritelju, znaj da ces otici u kabur, pa se tako i spremi. "
Eto, iz ovog aspekta, bolest je jedan savjetnik koji ne obmanjuje i uputitelj koji opominje. S obzirom na to, na bolest se ne treba zaliti, vec biti zahvalan, a ako bude i suvise tesko, treba moliti za strpljenje.
O ti bolesni koji nisi izdrzljiv ! Neprestani odlasci onih koji su dosli i starenje mladih i neprestano kotrljanje ka nestajanju i rastajanju svjedoce da covjek na ovaj svijet nije dosao radi zabavljanja i uzivanja. Uz to covjek, koji je najsavrseniji i najuzvisenije stvorenje Allahovo, obdareno najsavrsenijim organizmom i slozenim tjelesnim funkcijama, koji je cak i sultan svih zivih bica, razmisljanjima o svojim proslim uzivanjima i buducim nesrecama i nevoljama koje nisu dosle, cini svoj zivot sumornim i tegobnim, gorim cak i od zivotinjskog.
Znaci da covjek na ovaj svijet nije dosao samo radi lijepog zivljenja i da bi svoj zivot prozivio uzivajuci i u zadovoljstvu.
Sigurno je da je covjek, koji posjeduje veliki imetak, dosao da, trgujuci, zaradi srecu vjecitog zivota. Taj imetak, koji mu je dat u ruke, jest upravo njegov zivot. Da nije bolesti, zdravlje i zadovoljstvo covjeka bi bacili u nemar. Ovaj svijet prikazuju mu lijepim i cine da zaboravi na Ahiret. Ne zele da podsjecaju na kabur i smrt. A zivotni imetak potrosit ce uzalud. Bolest mu pak odjednom otvori oci.
Njegovom postojanju i tijelu kaze : " Ti nisi besmrtno bice, niti si bez Gospodara, a imas i svoju ulogu. Ostavi ponos i razmisljaj o svom Stvoritelju, znaj da ces otici u kabur, pa se tako i spremi. "
Eto, iz ovog aspekta, bolest je jedan savjetnik koji ne obmanjuje i uputitelj koji opominje. S obzirom na to, na bolest se ne treba zaliti, vec biti zahvalan, a ako bude i suvise tesko, treba moliti za strpljenje.
CETVRTI LIJEK
Hej, ti bolesni, koji se stalno zalis ! Ti nemas pravo da se zalis, vec treba da budes zahvalan i strpljiv.
Jer, tvoje tijelo, organi i udovi nisu tvoja svojina. Nisi ih ti napravio, niti si ih kupio u kakvoj trznici. Znaci, oni su svojina nekog drugog. A vlasnik sa svojom svojinom moze ciniti sta hoce. Vrlo bogat i vjest kreator zeli pokazati svoje prelijepe kreacije i velicinu bogatstva i raskosi. Kao model na kojemu ce isprobavati svoje kreacije, plati lijenom besposlenom covjeku da jedan sahat na ton siromasku isprobava svoje raskosne, vjesto skrojene kosulje i odijela. Na njemu vrsi prepravke, prekraja. Da bi pokazao svoje nadnaravno stvaralastvo, sijece, izmjenjuje, produzava, skracuje.
Pa zar taj placeni tromi lijenstina ima pravo da se zali i velemajstoru da prigovara :
" Ti mene mucis. Patis me zahtjevajuci od mene da se saginjem, ispravljam i da mijenjam polozaj kako tebi odgovara. Jos i kvaris moju ljepotu, sijecanjem ove kosulje koja me uljepsava. "
Moze li on imati pravo na takve prigovore ? Moze li ga optuziti da je nemilosrdan i bezdusan ?
Dakle, hej bolesnice ! Isto tako i tebe Sveuzviseni Tvorac, koji ti, poput kosulje, oblaci tijelo ukraseno svijetlim osjetilima kao sto su oko, uho, pamet, srce, kako bi pokazao vezove svojih Lijepih imena, i tebe, okrece kroz mnoga stanja i oblike, provlaci te kroz razlicita zivotna stanja.
Kao sto gladju spoznajes Njegovo ime Rezzak ( Obskrbitelj ), u bolesti spoznaj ime Shafi ( Onaj Koji lijeci )
Boli i nesrece pokazuju odredbe nekih Allahovih imena, pa se u njima ogledaju odsjaji mudrosti i zraci milosti. U toj svijetlosti je puno ljepote. Ako se zavjesa otkloni, iza tog zastora bolesti koje se plasis, koju mrzis, naci ces draga i lijepa znacenja.
Hej, ti bolesni, koji se stalno zalis ! Ti nemas pravo da se zalis, vec treba da budes zahvalan i strpljiv.
Jer, tvoje tijelo, organi i udovi nisu tvoja svojina. Nisi ih ti napravio, niti si ih kupio u kakvoj trznici. Znaci, oni su svojina nekog drugog. A vlasnik sa svojom svojinom moze ciniti sta hoce. Vrlo bogat i vjest kreator zeli pokazati svoje prelijepe kreacije i velicinu bogatstva i raskosi. Kao model na kojemu ce isprobavati svoje kreacije, plati lijenom besposlenom covjeku da jedan sahat na ton siromasku isprobava svoje raskosne, vjesto skrojene kosulje i odijela. Na njemu vrsi prepravke, prekraja. Da bi pokazao svoje nadnaravno stvaralastvo, sijece, izmjenjuje, produzava, skracuje.
Pa zar taj placeni tromi lijenstina ima pravo da se zali i velemajstoru da prigovara :
" Ti mene mucis. Patis me zahtjevajuci od mene da se saginjem, ispravljam i da mijenjam polozaj kako tebi odgovara. Jos i kvaris moju ljepotu, sijecanjem ove kosulje koja me uljepsava. "
Moze li on imati pravo na takve prigovore ? Moze li ga optuziti da je nemilosrdan i bezdusan ?
Dakle, hej bolesnice ! Isto tako i tebe Sveuzviseni Tvorac, koji ti, poput kosulje, oblaci tijelo ukraseno svijetlim osjetilima kao sto su oko, uho, pamet, srce, kako bi pokazao vezove svojih Lijepih imena, i tebe, okrece kroz mnoga stanja i oblike, provlaci te kroz razlicita zivotna stanja.
Kao sto gladju spoznajes Njegovo ime Rezzak ( Obskrbitelj ), u bolesti spoznaj ime Shafi ( Onaj Koji lijeci )
Boli i nesrece pokazuju odredbe nekih Allahovih imena, pa se u njima ogledaju odsjaji mudrosti i zraci milosti. U toj svijetlosti je puno ljepote. Ako se zavjesa otkloni, iza tog zastora bolesti koje se plasis, koju mrzis, naci ces draga i lijepa znacenja.
PETI LIJEK
Hej ti koji si obolio ! U ovom vremenu sam se iz licnog iskustva uvjerio da je bolest pojedincima Boziji dar, poklon Milostiviga. U ovih osam-devet godina omladina me je posjecivala, trazeci da im cinim dovu zbog njihove bolesti, iako ja nisam na tom stupnju. Primjetio sam da je svijest o Ahiretu svakog bolesnog mladica sa kojim sam se vidio mnogo jaca od drugih. Nema mladalacke opijenosti. Sebe su donekle spasili zivotinjskih strasti uzavrelih u nemaru.
A ja gledam i napominjem da je njihova bolest, u kojoj se strpe, Bozanski dar. I kazem : " Brate moj, ja nemam nista protiv tvoje bolesti. Prema tebi ne osjecam samilost, niti te sazeljevam u tvojoj bolesti, da bih ti dovu ucinio, trudi se da se strpis, dok te bolest potpuno ne probudi. I posto bolest obavi svoju ulogu, Milostivi Stvoritelj ce, inshaallah, dati da i ti ozdravis. "
I jos kazem : " Nekim mladicima poput tebe zdravlje je kao nesreca, jer padaju u nemar, zapostavljaju namaz, ne razmisljaju o kaburu, zaboravljaju Allaha. I samo za sahat vremena ovodunjaluckog obmanjujuceg uzivanja, potresaju, ruse, pa i potpuno unistavaju svoj beskrajni vjecni zivot.
A ti ces okom svoje bolesti, vidjeti mjesto gdje ces otici, kabur i ahiretska prebivalista, pa ces tako i postupiti. Dakle, za tebe je bolest, ustvari, zdravlje, a zdravlje onih, koji su mladi kao i ti, njima je bolest. "
Hej ti koji si obolio ! U ovom vremenu sam se iz licnog iskustva uvjerio da je bolest pojedincima Boziji dar, poklon Milostiviga. U ovih osam-devet godina omladina me je posjecivala, trazeci da im cinim dovu zbog njihove bolesti, iako ja nisam na tom stupnju. Primjetio sam da je svijest o Ahiretu svakog bolesnog mladica sa kojim sam se vidio mnogo jaca od drugih. Nema mladalacke opijenosti. Sebe su donekle spasili zivotinjskih strasti uzavrelih u nemaru.
A ja gledam i napominjem da je njihova bolest, u kojoj se strpe, Bozanski dar. I kazem : " Brate moj, ja nemam nista protiv tvoje bolesti. Prema tebi ne osjecam samilost, niti te sazeljevam u tvojoj bolesti, da bih ti dovu ucinio, trudi se da se strpis, dok te bolest potpuno ne probudi. I posto bolest obavi svoju ulogu, Milostivi Stvoritelj ce, inshaallah, dati da i ti ozdravis. "
I jos kazem : " Nekim mladicima poput tebe zdravlje je kao nesreca, jer padaju u nemar, zapostavljaju namaz, ne razmisljaju o kaburu, zaboravljaju Allaha. I samo za sahat vremena ovodunjaluckog obmanjujuceg uzivanja, potresaju, ruse, pa i potpuno unistavaju svoj beskrajni vjecni zivot.
A ti ces okom svoje bolesti, vidjeti mjesto gdje ces otici, kabur i ahiretska prebivalista, pa ces tako i postupiti. Dakle, za tebe je bolest, ustvari, zdravlje, a zdravlje onih, koji su mladi kao i ti, njima je bolest. "
SESTI LIJEK
O ti, bolesnice koji se zalis zbog svojih muka ! sada ja tebe pitam : Razmisli o proteklom zivotu i sjeti se sretnih dana i uzitaka u njima, i onih teskih tegobnih. Sigurno je da ces reci " ah " - tuzno uzdahnuti, ili " oh ", zadovoljno odahnuti. To jest, srce i jezik ce ili " Elhamdulillah " - zahvaljivati, ili pak "ah" , sta mi se dogodi, ah , kakva steta " , ceznutljivo tugovati .
Pripazi, vidjet ces da da ono sto te navodi da zahvaljujes Allahu, dz. s. , jesu razmisljanja o mukama i tegobama koje su ti prosle preko glave, koje izazivaju jedan duhovni uzitak, te ti i srce biva zavalno. Jer, prestanak muka, predstavlja uzitak.
Nestanak tih teskoca, tegoba, u dusi nastanjuje takvu slast, koja, kada se vracanjem uspomena zasijece, iz duse potece uzitak koji ce se pretociti u zahvalnost.
Kada prodje stanje srece, radosti i uzitka, koje te navodi da sa uzdahom govoris : " Ah, ceznjo, ah zalosti ", u dusi ostavlja trag vjecite boli, i kad god se prisjetis tih vremena, taj bol se ponovo nacinje i iz njega teku ceznja i zaljenje.
Ako vec jedan dan uzivanja u jednom nedozvoljenom uzitku izaziva i nanosi dusevnu patnju nekad i po godinu, onda i jedna prolazna bol, bolesti koja nekad traje samo jedan dan, pored slasti radi sevapa, daje jos i duhovnu slast radi spasavanja i oslobadjanja tog stanja.
Razmisljaj o sevapima koji su unutrasnje lice i plod te tvoje trenutne bolesti. Reci : " I to ce proci " i umjesto da se zalis, budi zahvalan.
SEDMI LIJEK
Hej ti koji, razmisljajuci o ovosvjetskim uzicima, patis zbog bolesti, moj brate !
Da je ovaj svijet vjecan i da nije smrti na ovom nasem putu, i da ne pusu vjetri rastanka i nestanka, i da nije duhovnih zima u olujnoj buducnosti punoj nesreca, i ja bih suosjecao s tobom u tvom bolu.
No, posto ce dunjaluk jednog dana nama reci " hajde vani " i zatvoriti usi kad budemo zapomagali prije nego on nas vani izbaci, ove bolesti nas opominju. Prije nego on nas odbaci, moramo se truditi da mi njega izbacimo iz svojih srca.
Da, bolest nas upozorava na ovo znacenje i na uho srca tajno dosaptava :
" Tvoje tijelo nije od kamena ni od gvozdja, vec je sastavljeno od razlicitih vrsta materija, koje su uvijek sklone rastavljanju.
Ostavi ponos, shvati svoju nemoc. Spoznaj svog Vladara / Malika, znaj koje su ti duznosti i nauci radi cega si dosao na ovaj svijet."
Uz to, ovosvjetski uzici i slasti ne traju. Narocito ako nisu dozvoljeni, prolazni su, te bolni i grijesni. Pod izgovorom bolesti, ne placi usljed gubitka tog uzitka; naprotiv, razmisljaj o bolesti kao o duhovnom ibadetu i ahiretskim sevapima. Pokusaj na taj nacin da uzivas...
O ti, bolesnice koji se zalis zbog svojih muka ! sada ja tebe pitam : Razmisli o proteklom zivotu i sjeti se sretnih dana i uzitaka u njima, i onih teskih tegobnih. Sigurno je da ces reci " ah " - tuzno uzdahnuti, ili " oh ", zadovoljno odahnuti. To jest, srce i jezik ce ili " Elhamdulillah " - zahvaljivati, ili pak "ah" , sta mi se dogodi, ah , kakva steta " , ceznutljivo tugovati .
Pripazi, vidjet ces da da ono sto te navodi da zahvaljujes Allahu, dz. s. , jesu razmisljanja o mukama i tegobama koje su ti prosle preko glave, koje izazivaju jedan duhovni uzitak, te ti i srce biva zavalno. Jer, prestanak muka, predstavlja uzitak.
Nestanak tih teskoca, tegoba, u dusi nastanjuje takvu slast, koja, kada se vracanjem uspomena zasijece, iz duse potece uzitak koji ce se pretociti u zahvalnost.
Kada prodje stanje srece, radosti i uzitka, koje te navodi da sa uzdahom govoris : " Ah, ceznjo, ah zalosti ", u dusi ostavlja trag vjecite boli, i kad god se prisjetis tih vremena, taj bol se ponovo nacinje i iz njega teku ceznja i zaljenje.
Ako vec jedan dan uzivanja u jednom nedozvoljenom uzitku izaziva i nanosi dusevnu patnju nekad i po godinu, onda i jedna prolazna bol, bolesti koja nekad traje samo jedan dan, pored slasti radi sevapa, daje jos i duhovnu slast radi spasavanja i oslobadjanja tog stanja.
Razmisljaj o sevapima koji su unutrasnje lice i plod te tvoje trenutne bolesti. Reci : " I to ce proci " i umjesto da se zalis, budi zahvalan.
SEDMI LIJEK
Hej ti koji, razmisljajuci o ovosvjetskim uzicima, patis zbog bolesti, moj brate !
Da je ovaj svijet vjecan i da nije smrti na ovom nasem putu, i da ne pusu vjetri rastanka i nestanka, i da nije duhovnih zima u olujnoj buducnosti punoj nesreca, i ja bih suosjecao s tobom u tvom bolu.
No, posto ce dunjaluk jednog dana nama reci " hajde vani " i zatvoriti usi kad budemo zapomagali prije nego on nas vani izbaci, ove bolesti nas opominju. Prije nego on nas odbaci, moramo se truditi da mi njega izbacimo iz svojih srca.
Da, bolest nas upozorava na ovo znacenje i na uho srca tajno dosaptava :
" Tvoje tijelo nije od kamena ni od gvozdja, vec je sastavljeno od razlicitih vrsta materija, koje su uvijek sklone rastavljanju.
Ostavi ponos, shvati svoju nemoc. Spoznaj svog Vladara / Malika, znaj koje su ti duznosti i nauci radi cega si dosao na ovaj svijet."
Uz to, ovosvjetski uzici i slasti ne traju. Narocito ako nisu dozvoljeni, prolazni su, te bolni i grijesni. Pod izgovorom bolesti, ne placi usljed gubitka tog uzitka; naprotiv, razmisljaj o bolesti kao o duhovnom ibadetu i ahiretskim sevapima. Pokusaj na taj nacin da uzivas...
OSMI LIJEK
Hej ti bolesnice koji razmisljas o Ahiretu ! Bolest prljavstinu grijeha spira i cisti poput sapuna.
Vjerodostojni hadis potvrdjuje da su bolesti oprost od grijeha ( kefaretu z-zunub ). Uz to, kao sto se u hadisu navodi :
" Kao sto zreli plodovi padaju sa drveta kad ga protreses, isto tako i grijesi opadaju drhtanjem jednog bolesnika."
Grijesi su u vjecnom zivotu bolesti koje ne prolaze. Cak i u ovom, dunjaluckom zivotu oni predstavljaju duhovne bolesti srca, savjesti i duse. I ti ces se, ukoliko se strpis i ne budes se zalio, ovom jednom prolaznom bolescu, spasiti od mnogih neizlijecivih bolesti.
Ako pak, ne mislis o grijesima, i ne znas za ahiret, ili nisi spoznao Allaha, onda si obolio od tako strasne bolesti koja je milion puta veca od ovih tvojih sitnih bolesti, pa zbog nje zapomagaj.
Jer, tvoje srce, dusa i nefs u vezi su sa svim postojecim na ovom svjetu, neprekidnim rastancima i nestancima ta veza se kida i u tebi otvara beskrajne rane.
Posebno zato sto ne znas za Ahiret i smrt zamisljas kao vjeciti nestanak, ti kao da imas jedno ranjeno, puno oziljaka, bolesno tijelo, veliko koliko i ovaj svijet.
Dakle, da bi se izlijecio ovo ranjeno i bolesno ogromno duhovno tijelo najprije je potrebno ispraviti i poboljsati vjerovanje i traziti iman kao lijek, sredstvo koje je pouzdani lijek koji ce ga sigurno izlijeciti nebrojenih bolesti.
Najkraci put da pronadjes taj lijek jeste da ispod pocijepanog zastora nemara ove duhovne bolesti progledas kroz prozore slabosti i nemoci sto ti pokazuje i tako ces spoznati kudret i rahmet Jednog Sveuzvisenoga Mocnoga.
Zaista, onome ko ne spozna Allaha svijet je ispunjen nesrecama i nevoljama. Svijet onog ko je spoznao Allaha ispunjen je nurom i duhovnim radostima, a u zavisnosti od svoga stupnja, snagom imana, te sicusne muke tjelesne bolesti se tope i zgnjecuju...
Hej ti bolesnice koji razmisljas o Ahiretu ! Bolest prljavstinu grijeha spira i cisti poput sapuna.
Vjerodostojni hadis potvrdjuje da su bolesti oprost od grijeha ( kefaretu z-zunub ). Uz to, kao sto se u hadisu navodi :
" Kao sto zreli plodovi padaju sa drveta kad ga protreses, isto tako i grijesi opadaju drhtanjem jednog bolesnika."
Grijesi su u vjecnom zivotu bolesti koje ne prolaze. Cak i u ovom, dunjaluckom zivotu oni predstavljaju duhovne bolesti srca, savjesti i duse. I ti ces se, ukoliko se strpis i ne budes se zalio, ovom jednom prolaznom bolescu, spasiti od mnogih neizlijecivih bolesti.
Ako pak, ne mislis o grijesima, i ne znas za ahiret, ili nisi spoznao Allaha, onda si obolio od tako strasne bolesti koja je milion puta veca od ovih tvojih sitnih bolesti, pa zbog nje zapomagaj.
Jer, tvoje srce, dusa i nefs u vezi su sa svim postojecim na ovom svjetu, neprekidnim rastancima i nestancima ta veza se kida i u tebi otvara beskrajne rane.
Posebno zato sto ne znas za Ahiret i smrt zamisljas kao vjeciti nestanak, ti kao da imas jedno ranjeno, puno oziljaka, bolesno tijelo, veliko koliko i ovaj svijet.
Dakle, da bi se izlijecio ovo ranjeno i bolesno ogromno duhovno tijelo najprije je potrebno ispraviti i poboljsati vjerovanje i traziti iman kao lijek, sredstvo koje je pouzdani lijek koji ce ga sigurno izlijeciti nebrojenih bolesti.
Najkraci put da pronadjes taj lijek jeste da ispod pocijepanog zastora nemara ove duhovne bolesti progledas kroz prozore slabosti i nemoci sto ti pokazuje i tako ces spoznati kudret i rahmet Jednog Sveuzvisenoga Mocnoga.
Zaista, onome ko ne spozna Allaha svijet je ispunjen nesrecama i nevoljama. Svijet onog ko je spoznao Allaha ispunjen je nurom i duhovnim radostima, a u zavisnosti od svoga stupnja, snagom imana, te sicusne muke tjelesne bolesti se tope i zgnjecuju...
DVADESET PETI LIJEK
Hej vi bolesna braco ! Ukoliko zelite jedan uzviseni lijek, koristan, koji ce donijeti spas svakoj vasoj brizi, istinski slastan, vi usavrsite svoj iman.
A to je : pokajanjem i molbom Allahu, dz. s. , za oprostaj, namazom i ibadetima okoristite se svojim imanom, tim uzvisenim lijekom i lijekovima koji poticu od njega.
Zaista, oni koji vole svijet i koji su vezani za njega, kao sto su oni nemarni, zbog te ljubavi i povezanosti sa svijetom imaju, koliko i dunjaluk veliko, bolesno duhovno tijelo.
A iman sve te, koliko i dunjaluk velike udare nestanka i rastanka, i to duhovno tijelo svo u ranama i oziljcima, potpuno ozdravljuje, najednom iscijelivsi i izlijecivsi rane.
Sada ne bih da vas zamaram, zato cu sratiti.
Sto se tice imana kao lijeka, svoju djelotvornost pokazuje obavljanjem farzova koliko je god moguce vise. Nemar i razvrat, nefsane ceznje i zabranjena uzivanja, sprecavaju uticaj tog lijeka.
S obzirom da bolest spasava od gafleta, unistava pozudu i biva prepreka za ulazak u haram uzivanja, onda to i iskoristite.
Tevbom i istigfarom, dovom i molbom, okoristite se o uzvisene lijekove i nur istinskog imana.
Neka vam Uzviseni Hakk podari ozdravljenje, a vasa bolest vam ucini sredstvo oprostenja grijeha. Amin, amin, amin i onj ce govoriti :
" Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara naseg su zaista istinu donosili "...Hvaljen neka si Ti, mi neznamo, osim ono sto si nas Ti poducio, doista si Ti Mudri Koji sve zna. ( 2/32 )
" Allahu moj, neka je Tvoj blagoslov na nasega prvaka Muhammeda s.a.w.s., lijecnika srca i njihovog ozdravitelja, lijecnika tijela i njihovog izlijecitelja, svjetlosti ociju nasih i njihovog sjaja. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu i ashabe "
Hej vi bolesna braco ! Ukoliko zelite jedan uzviseni lijek, koristan, koji ce donijeti spas svakoj vasoj brizi, istinski slastan, vi usavrsite svoj iman.
A to je : pokajanjem i molbom Allahu, dz. s. , za oprostaj, namazom i ibadetima okoristite se svojim imanom, tim uzvisenim lijekom i lijekovima koji poticu od njega.
Zaista, oni koji vole svijet i koji su vezani za njega, kao sto su oni nemarni, zbog te ljubavi i povezanosti sa svijetom imaju, koliko i dunjaluk veliko, bolesno duhovno tijelo.
A iman sve te, koliko i dunjaluk velike udare nestanka i rastanka, i to duhovno tijelo svo u ranama i oziljcima, potpuno ozdravljuje, najednom iscijelivsi i izlijecivsi rane.
Sada ne bih da vas zamaram, zato cu sratiti.
Sto se tice imana kao lijeka, svoju djelotvornost pokazuje obavljanjem farzova koliko je god moguce vise. Nemar i razvrat, nefsane ceznje i zabranjena uzivanja, sprecavaju uticaj tog lijeka.
S obzirom da bolest spasava od gafleta, unistava pozudu i biva prepreka za ulazak u haram uzivanja, onda to i iskoristite.
Tevbom i istigfarom, dovom i molbom, okoristite se o uzvisene lijekove i nur istinskog imana.
Neka vam Uzviseni Hakk podari ozdravljenje, a vasa bolest vam ucini sredstvo oprostenja grijeha. Amin, amin, amin i onj ce govoriti :
" Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio, poslanici Gospodara naseg su zaista istinu donosili "...Hvaljen neka si Ti, mi neznamo, osim ono sto si nas Ti poducio, doista si Ti Mudri Koji sve zna. ( 2/32 )
" Allahu moj, neka je Tvoj blagoslov na nasega prvaka Muhammeda s.a.w.s., lijecnika srca i njihovog ozdravitelja, lijecnika tijela i njihovog izlijecitelja, svjetlosti ociju nasih i njihovog sjaja. Salavat i selam neka je na njegovu porodicu i ashabe "
KOMPLETIRANJE TEKSTA
KOMPLETIRANJE TEKSTA
DEVETI LIJEK
Ej ti bolesniče koji si spoznao svoga Stvoritelja/ Halik!
Žalost, užasavanje i strah zbog bolesti, su zato što nekad bolest biva uzrok smrti. Pošto je smrt naizgled i u očima onih koji su u gafletu nešto stravično, zato ih i bolesti, koje mogu biti uzrok smrti, plaše i uznemiravaju.
Najprije znaj i čvrsto vjeruj da je edžel predodređen i da se ne može promijeniti. Često se desi da oni, kojim je zdravlje na mjestu i koji plaču nad jako bolesnim, umiru, a oni teško bolesni se izliječe i nastave da žive.
Drugo: Smrt nije tako strašna kao što izgleda. U mnogim risalama* smo na jedan
siguran i nesumnjiv način, nurom Mudrog Kur’an’a/Kur’an-i Hakim, dokazali da je smrt za one koji su u imanu, ustvari, oslobađanje od teškoća životnih dužnosti. Uz to je i oslobađenje od ibadeta, koji je, ustvari, učenje i postupanje prema pravilima na ispitu koji se održava na ovodunjalučkom prostoru, kao i jedan povod susreta sa devedeset devet prijatelja i rodbine koji su otišli na drugi svijet. Te jedno sredstvo pomoću kojeg ćeš ući u mjesto vječite sreće i tvoj istinski zavičaj. I poziv u džennetske bašče iz dunjalučke tamnice. I vrijeme uzimanja plaće iz izobilja Samilosnog Stvoritelja / Halik-i Rahim , za obavljene usluge i dužnosti prema Njemu. Pošto je sa stanovišta istine ovo suština(priroda) smrti, na nju ne treba gledati sa strahom, naprotiv, potrebno ju je posmatrati kao početak rahmeta i sreće.
Jedan dio evlija se plašio smrti, ali njihov strah nije zbog toga što su smrt vidjeli strašnom, sigurno je da su poželeli nastavak života kako bi zaradili što više sevapa i bili više od koristi.
Da, za sljedbenike imana smrt predstavlja kapiju milosti, a za one koji su u zabludi jama je vječite tame.
---------------------------
* Risala: Poslanica
DESETI LIJEK
Ej ti bolesniče, koji se bespotrebno brineš!
Ti si nespokojan zbog težine tvoje bolesti. To nespokojstvo tvoju bolest otežava. Ukoliko želiš olakšanje bolesti, potrudi se da puno ne strepiš. Dakle, razmišljaj o koristima, sevapima bolesti i o tome da će brzo proći, mani se strepnje, sasijeci bolest u korijenu.
Da, nespokojstvo bolest pospješuje. Ispod tjelesne bolesti strepnja srcu stvara jednu duhovnu bolest; ta duhovna bolest se na nju oslanja i tako se nastavlja. Ako nestane tvoje radoznalosti i nespokojstva, jer si se predao sudbini, prihvatio je i razmišljanjima o mudrostima bolesti, onda se jedan jako bitan korijen te tjelesne bolesti siječe, olakšava, djelimično nestaje. Posebno se, nespokojstvom, jedan dirhem tjelesne bolesti, uslijed bojazni, ponekad uveličava i do deset dirhema. Prestankom te radoznalosti i nespokojstva, devet od deset posto te bolesti odlazi.
Osim toga što nespokojstvo bolest pospješuje i zato što na neki način optužuje Allahovu Mudrost, kritikuje Allahov rahmet i žali se na Samilosnog Stvoritelja / Haliki Rahim, čovjek zauzvrat tome dobija šamar i stanje mu se pogoršava.
Da, kao što zahvalnost povećava blagodati, tako i žaljenje uvećava bolesti i nesreće.
Uz to je samo nespokojstvo bolest. Lijek tome je znati mudrosti bolesti. A, pošto si mudrosti i koristi shvatio, pređi tim mehlemom preko nespokojstva, spasi se. Umjesto ah, oh reci; umjesto “Ah šta me snađe” “Elhamdu lillahi ala kulli hal,” reci.
JEDANAESTI LIJEK
Hej ti nestrpljivi, bolesni, brate!
Pored toga što ti bolest pričinjava trenutnu bol, od početka bolesti do danas, prestanak bolesti ti daje jednu duhovnu slast i sevapi zarađeni u bolesti ti daju jednu duševnu slast. Od danas, možda i od ovog trenutka bolesti će nestati; svakako da, ako nečega nema, ni boli nema. Kad boli nema, nema ni žalošćenja. Zato što si se bespotrebno bojao, javilo se nestrpljenje. Jer zajedno sa odlaskom same bolesti tog vremena, koje je sve do danas proteklo u bolesti, i bol odlazi, od nje ostaju samo sevapi i slast zbog njenog nestanka. Umjesto da u tom proteklom bolesničkom vremenu stekneš dobit i radosti, razmišljajući o njemu, rastuživati se i biti nestrpljiv prava je budalaština. Nastupajući dani još nisu došli. Od sada o njima razmišljati i podnositi boli, zbog dana koji još nije došao, zbog bolesti koje nema, zbog muka koje nisu nastupile sa strahom razmišljati i zbog svega toga biti nestrpljiv, tri puta ničemu dati boju nečega, nije budalaština, šta bi tek moglo biti ?
Pošto vrijeme prije ovog sata koje je proteklo u bolesti daje radosti, i pošto vremena poslije ovog sata još nema, ni bolesti nema, nema ni bolova i muka, pa ti onda svu snagu sabura koju ti Uzvišeni Hakk podari, ne razbacuj lijevo-desno, iskoristi je za trenutne boli, "Ja sabur", reci, izdrži.
DEVETI LIJEK
Ej ti bolesniče koji si spoznao svoga Stvoritelja/ Halik!
Žalost, užasavanje i strah zbog bolesti, su zato što nekad bolest biva uzrok smrti. Pošto je smrt naizgled i u očima onih koji su u gafletu nešto stravično, zato ih i bolesti, koje mogu biti uzrok smrti, plaše i uznemiravaju.
Najprije znaj i čvrsto vjeruj da je edžel predodređen i da se ne može promijeniti. Često se desi da oni, kojim je zdravlje na mjestu i koji plaču nad jako bolesnim, umiru, a oni teško bolesni se izliječe i nastave da žive.
Drugo: Smrt nije tako strašna kao što izgleda. U mnogim risalama* smo na jedan
siguran i nesumnjiv način, nurom Mudrog Kur’an’a/Kur’an-i Hakim, dokazali da je smrt za one koji su u imanu, ustvari, oslobađanje od teškoća životnih dužnosti. Uz to je i oslobađenje od ibadeta, koji je, ustvari, učenje i postupanje prema pravilima na ispitu koji se održava na ovodunjalučkom prostoru, kao i jedan povod susreta sa devedeset devet prijatelja i rodbine koji su otišli na drugi svijet. Te jedno sredstvo pomoću kojeg ćeš ući u mjesto vječite sreće i tvoj istinski zavičaj. I poziv u džennetske bašče iz dunjalučke tamnice. I vrijeme uzimanja plaće iz izobilja Samilosnog Stvoritelja / Halik-i Rahim , za obavljene usluge i dužnosti prema Njemu. Pošto je sa stanovišta istine ovo suština(priroda) smrti, na nju ne treba gledati sa strahom, naprotiv, potrebno ju je posmatrati kao početak rahmeta i sreće.
Jedan dio evlija se plašio smrti, ali njihov strah nije zbog toga što su smrt vidjeli strašnom, sigurno je da su poželeli nastavak života kako bi zaradili što više sevapa i bili više od koristi.
Da, za sljedbenike imana smrt predstavlja kapiju milosti, a za one koji su u zabludi jama je vječite tame.
---------------------------
* Risala: Poslanica
DESETI LIJEK
Ej ti bolesniče, koji se bespotrebno brineš!
Ti si nespokojan zbog težine tvoje bolesti. To nespokojstvo tvoju bolest otežava. Ukoliko želiš olakšanje bolesti, potrudi se da puno ne strepiš. Dakle, razmišljaj o koristima, sevapima bolesti i o tome da će brzo proći, mani se strepnje, sasijeci bolest u korijenu.
Da, nespokojstvo bolest pospješuje. Ispod tjelesne bolesti strepnja srcu stvara jednu duhovnu bolest; ta duhovna bolest se na nju oslanja i tako se nastavlja. Ako nestane tvoje radoznalosti i nespokojstva, jer si se predao sudbini, prihvatio je i razmišljanjima o mudrostima bolesti, onda se jedan jako bitan korijen te tjelesne bolesti siječe, olakšava, djelimično nestaje. Posebno se, nespokojstvom, jedan dirhem tjelesne bolesti, uslijed bojazni, ponekad uveličava i do deset dirhema. Prestankom te radoznalosti i nespokojstva, devet od deset posto te bolesti odlazi.
Osim toga što nespokojstvo bolest pospješuje i zato što na neki način optužuje Allahovu Mudrost, kritikuje Allahov rahmet i žali se na Samilosnog Stvoritelja / Haliki Rahim, čovjek zauzvrat tome dobija šamar i stanje mu se pogoršava.
Da, kao što zahvalnost povećava blagodati, tako i žaljenje uvećava bolesti i nesreće.
Uz to je samo nespokojstvo bolest. Lijek tome je znati mudrosti bolesti. A, pošto si mudrosti i koristi shvatio, pređi tim mehlemom preko nespokojstva, spasi se. Umjesto ah, oh reci; umjesto “Ah šta me snađe” “Elhamdu lillahi ala kulli hal,” reci.
JEDANAESTI LIJEK
Hej ti nestrpljivi, bolesni, brate!
Pored toga što ti bolest pričinjava trenutnu bol, od početka bolesti do danas, prestanak bolesti ti daje jednu duhovnu slast i sevapi zarađeni u bolesti ti daju jednu duševnu slast. Od danas, možda i od ovog trenutka bolesti će nestati; svakako da, ako nečega nema, ni boli nema. Kad boli nema, nema ni žalošćenja. Zato što si se bespotrebno bojao, javilo se nestrpljenje. Jer zajedno sa odlaskom same bolesti tog vremena, koje je sve do danas proteklo u bolesti, i bol odlazi, od nje ostaju samo sevapi i slast zbog njenog nestanka. Umjesto da u tom proteklom bolesničkom vremenu stekneš dobit i radosti, razmišljajući o njemu, rastuživati se i biti nestrpljiv prava je budalaština. Nastupajući dani još nisu došli. Od sada o njima razmišljati i podnositi boli, zbog dana koji još nije došao, zbog bolesti koje nema, zbog muka koje nisu nastupile sa strahom razmišljati i zbog svega toga biti nestrpljiv, tri puta ničemu dati boju nečega, nije budalaština, šta bi tek moglo biti ?
Pošto vrijeme prije ovog sata koje je proteklo u bolesti daje radosti, i pošto vremena poslije ovog sata još nema, ni bolesti nema, nema ni bolova i muka, pa ti onda svu snagu sabura koju ti Uzvišeni Hakk podari, ne razbacuj lijevo-desno, iskoristi je za trenutne boli, "Ja sabur", reci, izdrži.
KOMPLETIRANJE TEKSTA
KOMPLETIRANJE TEKSTA
DVANAESTI LIJEK
Hej ti koji usljed svoje bolesti nisi u mogućnosti da obavljaš ibadete i činiš zikir, ti koji se zbog te lišenosti žalostiš, bolesniče!
Znaj da je na osnovu hadisa sigurno da će: “Jedan bogobojazan mu’min i u vremenu bolesti zarađivati sevape, iako zbog bolesti nije u mogućnosti da obavlja redovni zikir.” Onaj bolesnik koji i u bolesti teži da što više ispunjava farzove, u jednom istinskom obliku ispunjavanjem farzova strpljivo i predano, bolest će mu, u vremenu te teške bolesti, nadomjestiti sunnete.
Uz to bolest čini da čovjek osjeti svoju nemoć i slabost.Ona jezikom sabosti i nemoći, njegovim stanjem i riječju tjera čovjeka da čini dovu. Uzvišeni Hakk je čovjeku dao bezgraničnu nemoć i beskrajnu slabost, sve s ciljem da bi na jedan trajan način, sklonivši se pod okrilje Allahove kapije, molili, dovu činili.
" Da nije vaše dove, kakva bi vam bila vrijednost"
Tajnom ovog ajeta, mudrost stvaranja čovjeka i razlog njegove važnosti je dova i nijaz / molba, a pošto je bolest razlog dovi i molbi, ne treba se žaliti, već je potrebno zahvaljivati Allahu i česmu molitve koju je bolest otvorila, ozdravljenjem ne treba zatvarati.
TRINAESTI LIJEK
Hej ti koji se žaliž zbog svoje bolesti, jadni čovječe!
Bolest je nekima važno blago, jedan jako dragocjen poklon Allahov. Svaki bolesnik svoju bolest može pretpostaviti ovakvom.
Vrijeme edžela nije poznato; Uzvišeni Hakk je mudrošću edžel ostavio nepoznatim radi spašavanja čovjeka od apsolutnog gubljenja nade i apsolutnog nemara / gafleta, i da bi ga držao u strahu i nadi i na tački sa koje će sačuvati svoj život, kako dunjalučki tako i ahiretski. Pošto edžel može nastupiti u svakom trenutku, ako čovjeka uhvati u stanju gafleta, može biti jako štetno po njegov vječni život. Bolest gaflet rastura i navodi na razmišljanje o ahiretu, podsjeća na smrt, pa se pod tim uvjetima čovjek i sprema. Dobit pojedinih bolesti biva tolika, stupanj do kojeg se ne može doći za dvadeset godina, postiže za dvadeset dana.
Naprimjer, među drugovima su bila i dva mladića - Allah rahmet ejlije - Ilamali Sabri i Islamkojlu Vezirzade Mustafa. Zadivljeno sam posmatrao kako su ova dvojica, iako nisu bili pismeni, od svih mojih učenika bili u prvim redovima u iskrenosti i imanskim uslugama. Kojom mudrošću, nisam znao. Nakon njihove smrti sam shvatio da su obojica bolovali od ozbiljne bolesti. Ta bolest im je bila opomena i uputila ih na pravi put, tako da su se, za razliku od ostalih mladića, zanesenih i koji su odbacili ispunjenje farzova, našli u veoma značajnom stanju takva’e i najdragocenijem stanju činjenja usluga, i u stanju za ahiret korisnom. Inšaallah ove dvije godine muke su im zbog bolesti, bile uzrok milionima godina vječite sreće. Sada shvatam da je moja dova za njihovo zdravlje, koju bih ponekad proučio, na dunjaluku bila beddua/kletva. Inšaallah je ta moja dova uslišena za njihovo zdravlje na ahiretu.
Dakle, ova dvojica su, prema mojim uvjerenjima, stekli dobit kao da su deset godina ispunjavali svoje obaveze i dužnosti. Da su se i njih dvojica, kao i jedan dio omladine, oslonivši se na zdravlje, poveli za mladošću i bacili se u nemar i razvrat i smrt ih prateći zatekla baš usred prljavštine grijeha, umjesto riznice onog nura, svoj bi kabur napravili gnijezdom škorpija i zmija.
Pošto bolest ima ovakve koristi, na nju se ne treba žaliti, već se predanošću, saburom, zahvaljivanjem osloniti na Allahov rahmet.
ČETRNAESTI LIJEK
Hej ti bolesniče, na čije se oči spustio zastor!
Kad bi znao kakav je nur i jedno duhovno oko ispod zastora koji se spustio na oči onih koji su u imanu, “Sto puta šućur mome Rabb-i Rahimu / Samilosnom Gospodaru” bi rekao. Da bih ovaj mehlem bolje pojasnio, ispričat ću jedan događaj. Dakle ovako:
Jedno vrijeme je oslijepila tetka Sulejmana iz Barle koji je meni osam godina potpuno odano činio usluge, a da me za to vrijeme nikada nije uvrijedio. Ta čestita žena je, smatrajući mene sto puta većim nego što jesam, presrela ispred džamije govoreći, ”Čini dovu da progledam”. Ja sam bezgrešnost te mubarek i pomalo senilne žene uzeo kaosredstvo zagovaranja u mojim dovama i molio,” Ja Rabbi, zbog vrijednosti njene dobrote i što je prava vjernica, učini da progleda” Drugi dan je iz Burdura došao očni doktor i izliječio joj oči. Nakon četrdeset dana oči su joj se ponovo zatvorile. Bilo mi je veoma žao, puno sam se molio. Inšaallah je ta moja dova uslišena za ahiret. U protivnom, dova koju sam činio, mogla bi biti vrlo loša, beddua* za nju. Jer do smrti joj je bilo ostalo još četrdeset dana. Nakon četrdeset dana je preselila, Allah rahmet ejlije.
Dakle, ta merhuma* je prema četrdeset dana posmatranja sjetnih bašči Barle tim dirljivim staračkim očima, zaslužila da u kaburu četrdeset hiljada dana može posmatrati džennetske bašče. Jer, iman joj je bio jak, salahat joj je bio snažan.
Da, ukoliko jedan mu’min oslijepi i kao takav ode u kabur, na osnovu svog stupnja, mnogo više od ostalih koji su u kaburu može posmatrati taj svijet nura. Kao što i mi na ovom svijetu mnogo šta vidimo što slijepi mu’mini ne vide, u kaburu će oni, ukoliko odu sa imanom i na osnovu njegovog stupnja, mnogo više vidjeti od ostalih koji su u kaburu. Oni će, prema stupnju svoga imana, kao kad se posmatra durbinima koji pokazuju najveću udaljenost, kao na bioskopskom platnu vidjeti džennetske bašče, pa ih tako posmatrati.
Eto, šukurom i saburom, ispod zastora ovih očiju, možeš naći veoma nurlu/prosvijetljeno oko koje će, dok je pod zemljom, vidjeti i posmatrati Džennet iznad neba. Dakle, onaj koji će skloniti taj zastor sa tvojih očiju, učiniti da progledaš tim okom, jeste očni ljekar Kur’an-i Hakim.
DVANAESTI LIJEK
Hej ti koji usljed svoje bolesti nisi u mogućnosti da obavljaš ibadete i činiš zikir, ti koji se zbog te lišenosti žalostiš, bolesniče!
Znaj da je na osnovu hadisa sigurno da će: “Jedan bogobojazan mu’min i u vremenu bolesti zarađivati sevape, iako zbog bolesti nije u mogućnosti da obavlja redovni zikir.” Onaj bolesnik koji i u bolesti teži da što više ispunjava farzove, u jednom istinskom obliku ispunjavanjem farzova strpljivo i predano, bolest će mu, u vremenu te teške bolesti, nadomjestiti sunnete.
Uz to bolest čini da čovjek osjeti svoju nemoć i slabost.Ona jezikom sabosti i nemoći, njegovim stanjem i riječju tjera čovjeka da čini dovu. Uzvišeni Hakk je čovjeku dao bezgraničnu nemoć i beskrajnu slabost, sve s ciljem da bi na jedan trajan način, sklonivši se pod okrilje Allahove kapije, molili, dovu činili.
" Da nije vaše dove, kakva bi vam bila vrijednost"
Tajnom ovog ajeta, mudrost stvaranja čovjeka i razlog njegove važnosti je dova i nijaz / molba, a pošto je bolest razlog dovi i molbi, ne treba se žaliti, već je potrebno zahvaljivati Allahu i česmu molitve koju je bolest otvorila, ozdravljenjem ne treba zatvarati.
TRINAESTI LIJEK
Hej ti koji se žaliž zbog svoje bolesti, jadni čovječe!
Bolest je nekima važno blago, jedan jako dragocjen poklon Allahov. Svaki bolesnik svoju bolest može pretpostaviti ovakvom.
Vrijeme edžela nije poznato; Uzvišeni Hakk je mudrošću edžel ostavio nepoznatim radi spašavanja čovjeka od apsolutnog gubljenja nade i apsolutnog nemara / gafleta, i da bi ga držao u strahu i nadi i na tački sa koje će sačuvati svoj život, kako dunjalučki tako i ahiretski. Pošto edžel može nastupiti u svakom trenutku, ako čovjeka uhvati u stanju gafleta, može biti jako štetno po njegov vječni život. Bolest gaflet rastura i navodi na razmišljanje o ahiretu, podsjeća na smrt, pa se pod tim uvjetima čovjek i sprema. Dobit pojedinih bolesti biva tolika, stupanj do kojeg se ne može doći za dvadeset godina, postiže za dvadeset dana.
Naprimjer, među drugovima su bila i dva mladića - Allah rahmet ejlije - Ilamali Sabri i Islamkojlu Vezirzade Mustafa. Zadivljeno sam posmatrao kako su ova dvojica, iako nisu bili pismeni, od svih mojih učenika bili u prvim redovima u iskrenosti i imanskim uslugama. Kojom mudrošću, nisam znao. Nakon njihove smrti sam shvatio da su obojica bolovali od ozbiljne bolesti. Ta bolest im je bila opomena i uputila ih na pravi put, tako da su se, za razliku od ostalih mladića, zanesenih i koji su odbacili ispunjenje farzova, našli u veoma značajnom stanju takva’e i najdragocenijem stanju činjenja usluga, i u stanju za ahiret korisnom. Inšaallah ove dvije godine muke su im zbog bolesti, bile uzrok milionima godina vječite sreće. Sada shvatam da je moja dova za njihovo zdravlje, koju bih ponekad proučio, na dunjaluku bila beddua/kletva. Inšaallah je ta moja dova uslišena za njihovo zdravlje na ahiretu.
Dakle, ova dvojica su, prema mojim uvjerenjima, stekli dobit kao da su deset godina ispunjavali svoje obaveze i dužnosti. Da su se i njih dvojica, kao i jedan dio omladine, oslonivši se na zdravlje, poveli za mladošću i bacili se u nemar i razvrat i smrt ih prateći zatekla baš usred prljavštine grijeha, umjesto riznice onog nura, svoj bi kabur napravili gnijezdom škorpija i zmija.
Pošto bolest ima ovakve koristi, na nju se ne treba žaliti, već se predanošću, saburom, zahvaljivanjem osloniti na Allahov rahmet.
ČETRNAESTI LIJEK
Hej ti bolesniče, na čije se oči spustio zastor!
Kad bi znao kakav je nur i jedno duhovno oko ispod zastora koji se spustio na oči onih koji su u imanu, “Sto puta šućur mome Rabb-i Rahimu / Samilosnom Gospodaru” bi rekao. Da bih ovaj mehlem bolje pojasnio, ispričat ću jedan događaj. Dakle ovako:
Jedno vrijeme je oslijepila tetka Sulejmana iz Barle koji je meni osam godina potpuno odano činio usluge, a da me za to vrijeme nikada nije uvrijedio. Ta čestita žena je, smatrajući mene sto puta većim nego što jesam, presrela ispred džamije govoreći, ”Čini dovu da progledam”. Ja sam bezgrešnost te mubarek i pomalo senilne žene uzeo kaosredstvo zagovaranja u mojim dovama i molio,” Ja Rabbi, zbog vrijednosti njene dobrote i što je prava vjernica, učini da progleda” Drugi dan je iz Burdura došao očni doktor i izliječio joj oči. Nakon četrdeset dana oči su joj se ponovo zatvorile. Bilo mi je veoma žao, puno sam se molio. Inšaallah je ta moja dova uslišena za ahiret. U protivnom, dova koju sam činio, mogla bi biti vrlo loša, beddua* za nju. Jer do smrti joj je bilo ostalo još četrdeset dana. Nakon četrdeset dana je preselila, Allah rahmet ejlije.
Dakle, ta merhuma* je prema četrdeset dana posmatranja sjetnih bašči Barle tim dirljivim staračkim očima, zaslužila da u kaburu četrdeset hiljada dana može posmatrati džennetske bašče. Jer, iman joj je bio jak, salahat joj je bio snažan.
Da, ukoliko jedan mu’min oslijepi i kao takav ode u kabur, na osnovu svog stupnja, mnogo više od ostalih koji su u kaburu može posmatrati taj svijet nura. Kao što i mi na ovom svijetu mnogo šta vidimo što slijepi mu’mini ne vide, u kaburu će oni, ukoliko odu sa imanom i na osnovu njegovog stupnja, mnogo više vidjeti od ostalih koji su u kaburu. Oni će, prema stupnju svoga imana, kao kad se posmatra durbinima koji pokazuju najveću udaljenost, kao na bioskopskom platnu vidjeti džennetske bašče, pa ih tako posmatrati.
Eto, šukurom i saburom, ispod zastora ovih očiju, možeš naći veoma nurlu/prosvijetljeno oko koje će, dok je pod zemljom, vidjeti i posmatrati Džennet iznad neba. Dakle, onaj koji će skloniti taj zastor sa tvojih očiju, učiniti da progledaš tim okom, jeste očni ljekar Kur’an-i Hakim.
KOMPLETIRANJE TEKSTA
KOMPLETIRANJE TEKSTA
PETNAESTI LIJEK
Hej ti bolesniče koji ”ah - uh” ječiš!
Ne uzdiši ”ah”, gledajući vid svoje bolesti; osvrni se na njeno značenje i govoreći “oh”, raduj se. Da značenje tih bolesti nije nešto divno, Samilosni Stvoritelj / Halik-i Rahim svojim najdražim robovima bolesti ne bi dao. Međutim u istinitim hadisima stoji da:
“ Najbolji i najbesprijekorniji među ljudima su najviše pogađani nesrećama i mukama.”
Na čelu Hazret-i Ejjub Alejhisselam, pejgamberi, potom evlije, potom osobe koje su veliki vjernici, na bolesti koje su ih snalazile su gledali kao na po jedan istinski ibadet, kao na po jedan poklon Samilosnog . Strpljivo su zahvaljivali i shvatali je kao jedan vid hiruške intervencije došle uslijed milosti Samilosnog Stvoritelja.
Hej ti, koji ah-uh zapomažeš, bolesniče! Ukoliko se želiš priključiti ovoj nurani povorci, strpljivo zahvaljuj. Ukoliko se, pak, budeš žalio, oni te neće primiti u svoju grupu. Upast ćeš u jamu onih neopreznih. Ići ćeš mračnim putem.
Da, ima takvih bolesti koje, ukoliko se završe smrću, bivaju poput duhovnog šehida, te postaju uzrok uspinjanja do, poput šehadeta,* jednog od evlijskih stupnjeva. Primjerice, smrću od bolesti koje se jave pri porođaju (Bilješke), uslijed stomačnih bolesti, utopljenik, onaj ko izgori i oboljeli od kuge, postaju duhovnim šehidima, isto tako ima takvih bolesti koje, smrću, oboljelom osiguravaju stupanj evlija. Uz to bolest, slabeći povezanost i ljubav prema dunjaluku, smrću olakšava, pa ponekad i raduje zbog rastanka od života, koji je za one koji vole ovaj svijet, nešto veoma bolno i teško.
--------------------------------------
*Šehadet: Stupanj onih koji umru kao šehidi
Bilješke: Zarađivanje stupnja duhovnog šehida ovom bolešću je do četrdeset dana nakon porođaja.
ŠESNAESTI LIJEK
Hej ti koji se žališ na svoje muke, bolesniče!
Bolest, daje savjete o merhametu i poštovanju koji su u životu civiliziranog čovjeka najbitniji i jako lijepi. Jer, ona čovjeka spašava od nadmenosti i oholosti, koje ga usmjeravaju na divljaštvo i nemilosrđe. Jer, tajnom :
« U istinu, čovjek se uzobijesti čim se novisnim osjeti » (Al'-Alaq 6-7)
duša sklona činjenju zla koja se nalazi u oholosti, a dolazi uslijed zdravlja i kreposti, nema poštovanja prema tolikim prijateljstvima
vrijednih poštovanja. Ne osjeća samilost prema onim koji su dostojni merhameta i koji zavrjeđuju milosrđe i onim oboljelim. Ali kada se čovjek razboli, shvata svoju slabost i nemoć te braći vrijednoj poštovanja ukazuje čast. Prema braći mu’minima, koji ga posjećuju i koji mu pomažu, osjeća poštovanje. I osjećajući ljudsku samilost/šefkat koja dolazi uslijed same povezanosti sa svojom vrstom, te osjećajući milost/ merhamet, koja je jedna najznačajnija karakteristika Islama, prema unesrećenim, upoređujući ih sa sobom, prema njima potpuno saosjeća i milostiv je, ukoliko je u mogućnosti, nastoji da im pomogne, ako ništa, dovu im čini, ili ih posjećuje da ih upita za njihovo zdravlje, što je po šeriatu sunnet, te zarađuje sevape.
SEDAMNAESTI LIJEK
Hej ti koji se žališ što zbog bolesti nisi u stanju hajrat činiti, bolesniče!
Budi zahvalan. Bolest tebi otvara najiskrenije kapije dobrotvorstva. Uporedo s tim što u bolesti neprestano zarađuju sevape, bolesnicima i onim koji, radi postizanja Allahovog zadovoljstva, paze bolesne, ona je i najvažniji razlog uslišenja dove.
Da, paženje bolesnika, onima koji su u imanu, donosi puno sevapa. Upitati za zdravlje bolesnika, te posjetiti bolesnog, pod uvjetom da ga time ne opteretimo, jeste sunnet-i senijje, te keffaretu’z zunub. Hadis kaže,” Uzmite dovu bolesnika, njuhove dove su makbul.
Naročito ako je bolesni vaša rodbina, posebno ako su otac i majka, činiti njima hizmet je značajan ibadet, ogroman sevap. Zadovoljiti srce bolesnika, utješiti ga ima vrijednost velike sadake.
Sretnog li tog evlada koji u vrijeme bolesti oca i majke ostane uz njih i nasladivši njihova brzo ranjiva srca, uzima njihovu hairli dovu.
Da, čak i meleci, Mašaallah, Barekallah uskličući, aplaudiraju(pljeskaju) slici odanosti koja prikazuje čovjekovu veličinu(uzvišenost) i stanje jednog pravog evlada, koji savršenim poštovanjem i milošću svojstvenom evladu prema roditeljima, u doba njihove bolesti uzvraća njemu nekad pruženu milost oca i majke, što predstavlja najuzvišeniju istinu društvenog života.
Da, u merhametu, sažaljenju i u milosti vidljivim u okolini, postoje veoma prijatni užici koji opuštaju i boli ublažavaju i odnose. Uslišenje dove bolesnika je veoma značajno pitanje. Prije trideset-četrdeset godina, pojavila mi se bol u obliku probadanja, te sam činio dovu za ozdravljenje. Shvatio sam, bolest je ustvari i data da bi se činila dova. Pošto dova dovu, to jest dova samu sebe ne poništava, shvatio sam da je rezultat dove na ahiretu, (Bilješke) te da je i sama na neki način ibadet, a bolesnik bolešću shvativši svoju nemoć, sklanja se pod Allahovo okrilje. Zbog toga, uprkos trideset godina činjenja dove da ozdravim, dova naizgled nije uslišena, ali u srcu nikada nisam prestao da činim dovu. Jer bolest je vrijeme dove; ozdravljenje nije rezultat činjenja dove. Ako, pak, Dženab-i Hakim-i Rahim i podari ozdravljenje, sigurno je to uslijed Svoje plemenitosti .
Ako nam dova ne bude uslišena onako kako smo željeli, ne možemo reći da nam dova nije prihvatljiva. Mudri Stvoritelj/Halik-i Hakim zna mnogo bolje šta je dobro za nas, pa će nam i dati. Ponekad dove koje upućujemo radi dunjalučkih dobara, radi našeg dobra okreće za ahiret i tako ih uslišava.
U svakom slučaju, dova koja je tajnom bolesti postigla iskrenost, osobeno ona koja
dolazi uslijed slabosti i nemoći, poniženo i iz potrebe, ima veliku vjerovatnoću ispunjenja. Bolest je izvor jedne ovako iskrene i čiste dove. Zato bi i bolesni vjernici i oni mu’mini koji paze bolesne trebali izvući korist ove dove.
PETNAESTI LIJEK
Hej ti bolesniče koji ”ah - uh” ječiš!
Ne uzdiši ”ah”, gledajući vid svoje bolesti; osvrni se na njeno značenje i govoreći “oh”, raduj se. Da značenje tih bolesti nije nešto divno, Samilosni Stvoritelj / Halik-i Rahim svojim najdražim robovima bolesti ne bi dao. Međutim u istinitim hadisima stoji da:
“ Najbolji i najbesprijekorniji među ljudima su najviše pogađani nesrećama i mukama.”
Na čelu Hazret-i Ejjub Alejhisselam, pejgamberi, potom evlije, potom osobe koje su veliki vjernici, na bolesti koje su ih snalazile su gledali kao na po jedan istinski ibadet, kao na po jedan poklon Samilosnog . Strpljivo su zahvaljivali i shvatali je kao jedan vid hiruške intervencije došle uslijed milosti Samilosnog Stvoritelja.
Hej ti, koji ah-uh zapomažeš, bolesniče! Ukoliko se želiš priključiti ovoj nurani povorci, strpljivo zahvaljuj. Ukoliko se, pak, budeš žalio, oni te neće primiti u svoju grupu. Upast ćeš u jamu onih neopreznih. Ići ćeš mračnim putem.
Da, ima takvih bolesti koje, ukoliko se završe smrću, bivaju poput duhovnog šehida, te postaju uzrok uspinjanja do, poput šehadeta,* jednog od evlijskih stupnjeva. Primjerice, smrću od bolesti koje se jave pri porođaju (Bilješke), uslijed stomačnih bolesti, utopljenik, onaj ko izgori i oboljeli od kuge, postaju duhovnim šehidima, isto tako ima takvih bolesti koje, smrću, oboljelom osiguravaju stupanj evlija. Uz to bolest, slabeći povezanost i ljubav prema dunjaluku, smrću olakšava, pa ponekad i raduje zbog rastanka od života, koji je za one koji vole ovaj svijet, nešto veoma bolno i teško.
--------------------------------------
*Šehadet: Stupanj onih koji umru kao šehidi
Bilješke: Zarađivanje stupnja duhovnog šehida ovom bolešću je do četrdeset dana nakon porođaja.
ŠESNAESTI LIJEK
Hej ti koji se žališ na svoje muke, bolesniče!
Bolest, daje savjete o merhametu i poštovanju koji su u životu civiliziranog čovjeka najbitniji i jako lijepi. Jer, ona čovjeka spašava od nadmenosti i oholosti, koje ga usmjeravaju na divljaštvo i nemilosrđe. Jer, tajnom :
« U istinu, čovjek se uzobijesti čim se novisnim osjeti » (Al'-Alaq 6-7)
duša sklona činjenju zla koja se nalazi u oholosti, a dolazi uslijed zdravlja i kreposti, nema poštovanja prema tolikim prijateljstvima
vrijednih poštovanja. Ne osjeća samilost prema onim koji su dostojni merhameta i koji zavrjeđuju milosrđe i onim oboljelim. Ali kada se čovjek razboli, shvata svoju slabost i nemoć te braći vrijednoj poštovanja ukazuje čast. Prema braći mu’minima, koji ga posjećuju i koji mu pomažu, osjeća poštovanje. I osjećajući ljudsku samilost/šefkat koja dolazi uslijed same povezanosti sa svojom vrstom, te osjećajući milost/ merhamet, koja je jedna najznačajnija karakteristika Islama, prema unesrećenim, upoređujući ih sa sobom, prema njima potpuno saosjeća i milostiv je, ukoliko je u mogućnosti, nastoji da im pomogne, ako ništa, dovu im čini, ili ih posjećuje da ih upita za njihovo zdravlje, što je po šeriatu sunnet, te zarađuje sevape.
SEDAMNAESTI LIJEK
Hej ti koji se žališ što zbog bolesti nisi u stanju hajrat činiti, bolesniče!
Budi zahvalan. Bolest tebi otvara najiskrenije kapije dobrotvorstva. Uporedo s tim što u bolesti neprestano zarađuju sevape, bolesnicima i onim koji, radi postizanja Allahovog zadovoljstva, paze bolesne, ona je i najvažniji razlog uslišenja dove.
Da, paženje bolesnika, onima koji su u imanu, donosi puno sevapa. Upitati za zdravlje bolesnika, te posjetiti bolesnog, pod uvjetom da ga time ne opteretimo, jeste sunnet-i senijje, te keffaretu’z zunub. Hadis kaže,” Uzmite dovu bolesnika, njuhove dove su makbul.
Naročito ako je bolesni vaša rodbina, posebno ako su otac i majka, činiti njima hizmet je značajan ibadet, ogroman sevap. Zadovoljiti srce bolesnika, utješiti ga ima vrijednost velike sadake.
Sretnog li tog evlada koji u vrijeme bolesti oca i majke ostane uz njih i nasladivši njihova brzo ranjiva srca, uzima njihovu hairli dovu.
Da, čak i meleci, Mašaallah, Barekallah uskličući, aplaudiraju(pljeskaju) slici odanosti koja prikazuje čovjekovu veličinu(uzvišenost) i stanje jednog pravog evlada, koji savršenim poštovanjem i milošću svojstvenom evladu prema roditeljima, u doba njihove bolesti uzvraća njemu nekad pruženu milost oca i majke, što predstavlja najuzvišeniju istinu društvenog života.
Da, u merhametu, sažaljenju i u milosti vidljivim u okolini, postoje veoma prijatni užici koji opuštaju i boli ublažavaju i odnose. Uslišenje dove bolesnika je veoma značajno pitanje. Prije trideset-četrdeset godina, pojavila mi se bol u obliku probadanja, te sam činio dovu za ozdravljenje. Shvatio sam, bolest je ustvari i data da bi se činila dova. Pošto dova dovu, to jest dova samu sebe ne poništava, shvatio sam da je rezultat dove na ahiretu, (Bilješke) te da je i sama na neki način ibadet, a bolesnik bolešću shvativši svoju nemoć, sklanja se pod Allahovo okrilje. Zbog toga, uprkos trideset godina činjenja dove da ozdravim, dova naizgled nije uslišena, ali u srcu nikada nisam prestao da činim dovu. Jer bolest je vrijeme dove; ozdravljenje nije rezultat činjenja dove. Ako, pak, Dženab-i Hakim-i Rahim i podari ozdravljenje, sigurno je to uslijed Svoje plemenitosti .
Ako nam dova ne bude uslišena onako kako smo željeli, ne možemo reći da nam dova nije prihvatljiva. Mudri Stvoritelj/Halik-i Hakim zna mnogo bolje šta je dobro za nas, pa će nam i dati. Ponekad dove koje upućujemo radi dunjalučkih dobara, radi našeg dobra okreće za ahiret i tako ih uslišava.
U svakom slučaju, dova koja je tajnom bolesti postigla iskrenost, osobeno ona koja
dolazi uslijed slabosti i nemoći, poniženo i iz potrebe, ima veliku vjerovatnoću ispunjenja. Bolest je izvor jedne ovako iskrene i čiste dove. Zato bi i bolesni vjernici i oni mu’mini koji paze bolesne trebali izvući korist ove dove.