Pogledaj neodgovorene postove | Pogledaj aktivne teme Danas je Ned Nov 19, 2017 6:40 am




Odgovori na temu  [ 3 Posta ] 
 HIDŽAMA – PUŠTANJE KRVI RADI LIJEKA 
Autoru Poruka
Moderator
Korisnikov avatar

Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Postovi: 984
Post HIDŽAMA – PUŠTANJE KRVI RADI LIJEKA

'Abbad b. Mensur rhm., kaže: Čuo sam od Ikrime rhm., slijedeće: "Ibnu 'Abbas r.a., je imao tri momka koji su se bavili hidžamama – dvojica od njih su mu bili sluge za pare, dok mu je jedan od njih činio hidžamu, i njegovoj familiji. Ibnu Abbas r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: "Divan li je rob – hadždžam/onaj koji se bavi hidžamom; pušta krv čovjeku, lakša mu kičmu, i oštri mu vid. Ibnu Abbas r.a., dalje govori: "Kada je Poslanik s.a.w.s., bio na Mi'iradžu, nije prošao pored meleka a da mu nisu rekli: "Drži se hidžame!" Dalje govori: "Najvrijedniji dan kada će te vršiti hidžamu jeste 17, 19, 21 dan u mjesecu." Dalje kaže: "Najvrijednija vrsta lijeka kojom ćete se liječiti jeste: Su'ut, Ledud, Hidžama i Mešj, jer je Abbas r.a., sa ashabima, vršio Ledud Poslaniku s.a.w.s., nakon čega je Poslanik s.a.w.s., upitao: Ko mi je vršio Ledud? Svi ćutaše. Reče: Svakom ko je u kući, izuzev Abbasa, će biti vršen Ledud."


(Pogledaj: Sunen Tirmizi, br. 2053.; Musned Ahmed b. Hanbel, br. 3316.; Mustedrek, br. 7473.; Kenzul-'Ummal, br. 28140.; el-Džami' el-Sagir ve zijadetuhu, br. 5643.; Sahihul-Tergib vel-Terhib, br. 3463.; Silsila Sahiha, br. 1847.)


Vrste hidžama
1. "Fasd" – puštanje krvi iz nosa ili putem noža: Od Alije r.a., se bilježi slijedeća predaja: "Najbolji lijek je hidžama i fasd". (Kenzul-'ummal, br. 28134.)


2. "Duda 'alika" – puštanje krvi putem pijavice. Od Ša'abija rhm., se bilježi slijedeće: "Najbolji lijek kojim se možete liječiti je: Ledud/preko ustiju, Su'ut/preko nosa, Mešj/lijek koji tjera pacijenta u WC, Hidžama/puštanje krvi i 'Alik/putem pijavice." (Kenzul-'Ummal, br. 28164., Mustedrek, br. 7472.)


3. "Hidžama Džaffa" – hidžama na suho tj. stavljanje čaša na bolno mjesto koje će izvlačiti nečistu krv na površinu kože, što vidno umanjuje bol kod pacijenta, samo što se neće reckati koža kako bi se pustila krv. Koristi prelasku štetnih materija sa bolnog mjesta na površinu kože, što vidno olakšava bol, a razlikuje se od hidžame na vlažno u tome što se u ovoj hidžami ne pušta krv.


Način izvođenja ove vrste hidžame:


· Dezinfekovati mjesto na kojem se želi odraditi hidžama.
· Podmazati krajeve čaše radi boljeg prijanjanja na kožu.
· Staviti čašu na željeno mjesto.
· Isprazniti čašu od vazduha putem vatre ili pumpice.
· Koža će se polako uvlačiti u čašu.
· U intervalu od 5 do 10 minuta polako ukloniti čašu tako što ćeš polako pritisnuti na kožu do čaše.
· Ako se hidžama vrši na licu čašu držati u intervalu od pola minuta.


4. "Hidžama Rutba" – hidžama na vlažno tj. stavljanje čaša na bolno mjesto koje će izvlačiti nečistu krv na površinu kože, što vidno umanjuje bol kod pacijenta, kada će se blago reckati koža žiletom kako bi se nečista krv ispustila vani.


Način izvođenja ove vrste hidžame:


· Dezinfekovati mjesto na kojem se želi izvesti hidžama.
· Za svaki slučaj prostrijeti čaršaf ili najlon na kojem će biti pacijent kako ne bi došlo do prosipanja ili pucanja čaše.
· Provjeri da li su sredstva za vršenje hidžame čista i dezinfekovana, i uvjek koristi novi žilet za hidžame.
· Osoba koja vrši hidžamu mora imati na sebi najlonske rukavice.
· Podmazati ivice čaše uljem ili vazelinom.
· Staviti čašu na željeno mjesto.
· Isprazniti čašu od vazduha putem vatre ili pumpice.
· Koža će se polako uvlačiti u čašu.
· Nakon 2–3 minuta blago ukloniti čašu.
· Nabreklu kožu polako po površini izreckati žiletom ali paziti da recke ne budu duboke kako kasnije ne bi ostajali ožiljci, a ako su u pitanju osobe bolesne od šećera to raditi iglom.
· Rezove praviti odozgo naniže a ne poprečno.
· Nakon ovoga opet stavi čašu na isto mjesto i ako je u pitanju pumpa blago izvlačiti vazduh radi umanjenja bola.
· Čaša će se u toku izvlačenja vazduha puniti krvlju.
· Kada se čaša napuni krvlju, skinuće se i isprazniti, i proces će se opet ponoviti sve dok ne bude izlazila čista krv, ili dok ne prestane izlaziti krv iz rane.
· Nakon ovoga očisti i dezinfekuj ranu, i stavi na nju flaster ako krv neće da stane, a ako je krv prestala staviti puder.


Ebul-Kasim Halef el-Zehravi, umro 404.h.g., u svojoj knjizi „El-tasrif limen 'adžize 'anit-te'lif“, je odredio mjesta na kojima se vrši hidžama, i to slijedećim riječima:


„14 je mjesta na kojima se vrši hidžama puštanja krvi:


· Mehadžimul-fakra tj. zadnji dio glave. (1)
· Kahil tj. sredina šije/vrata. (1)
· Mehadžimul-ahdi'ajn tj. strane vrata i grla (2); koristi se protivu glavobolje, očnih bolesti, migrene, vratobolje i gušenja, i protivu bolova u zubima.
· Mehadžimuz-zemen tj. ispod donje vilice. (1)
· Mehadžimul-ketifejn tj. ramena i plećke. (2)
· Mehadžimul-'as'as tj. dno kičme do „repa“; koristi se protivu šuljeva na zadnjici, i sličnih ranica. (1)
· Mehadžimuz-zindin tj. sredina podlaktica. (2)
· Mehadžimul-sakajn tj. potkoljenice. (2)
· Mehadžimul-'urkubejn tj. tetive. (2)


Vrste krvi:


Ako nije izašlo mnogo krvi na mjesto činjenja hidžame taj dio tijela će se smatrati zdravim.


Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame otvoreno crvena taj dio tijela će se tkđ. smatrati zdravim.


Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crno-crvena onda taj dio tjela sadrži u sebi štetnih materija.


Ako je krv koja toči iz mjesta hidžame crna, usirena i zgrušana to je znak da taj dio tjela sadrži u sebi mnogo štetnih materija.


Ako je krv prestala sa točenjem i pojavi se žuto-providna tekućina – plazma, to je znak da se mora prestati sa hidžamom.


Nekada će krv točiti zbog dunine zareza na mjestu hidžame tako da će se hidžama obustaviti nakon 200 mililitara izvađene krvi.




Preventivne mjere i upozorenja
Malo zaštite je bolje od tovara lijekova – mudrost...


Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko se prihvati liječništva, a prije toga nije bio poznat po tome – on je taj koji će snositi sve nastale konsekvence!“


Islamski učenjaci su složni na tome da će doktor-neznalica biti taj koji će snositi sve kasnije pravne posljedice, kao i onaj koji pređe određene granice i principe u liječenju.


U knjizi „el-Fevakih el-Devani 'ala risaleti Ibni Ebi Zejd el-Kajrevani“, u poglavlju „Hukmul-Te'aludž“, stoji: „Faide vezane za hidžamu: Lijepo je da osoba kojoj se želi raditi hidžama nema spolni odnos dan prije i dan poslije hidžame; ako želi vršiti hidžamu lijepo je da toga dana (prije hidžame) nešto jede, a pogotovu ako je u pitanju šećeraš, kako ne bi pao u nesvijest...; lijepo je da pacijent ne konzumira sol nakon hidžame jer ona utiče na rane; lijepo je da pacijent nakon hidžame pojede nešto slatko, ili neku supicu ako može, a neka izbjegava mlijeko u svim kombinacijama, i neka manje konzumira vodu toga dana. Izbjegavati vršenje hidžame na šiji/vratu, jer se spominje da to izaziva zaboravljanje kod čovjeka. Korisno je vršiti hidžamu po sredini glave na osnovu onoga što se bilježi od Poslanika s.a.w.s., da je rekao: „Hidžama na tom mjestu koristi protivu glavobolje, zubobolje, pospanosti, gube/lepre, elefantijazisa/vrsta lepre, lišajeva i ludila!“ Ne treba stalno vršiti sebi hidžamu jer je to škodljivo. Hidžamu je lijepo izbjegavati u vrućinama i hladnoćama. Najbolje je vršiti je u proljeće, a u toku mjeseca najbolje je vršiti je nakon početka opadanja punog mjeseca.“


1. Ne vršiti hidžamu nad pacijentom u stojećem položaju ili na stolici zbog toga što može doći do padanja u nesvijest.


2. Ne vršiti hidžamu na koži koja je bolesna zaraznom bolešću, ili je u pitanju kožna upala i zapaljenje.


3. Hidžamu vršiti na mišićavim mjestima.


4. Ne vršiti hidžamu na mjestima gdje su izražajne vene, niti po površini šaka ili stopala.


5. Ne vršiti hidžamu ženi koja je trudna u dnu trbuha, niti na grudima ili prsima, pogotovu u prva tri mjeseca.


6. Hidžamu uvjek vršiti simetrično npr. na objema rukama, ili nogama, ili sa obije strane kičmenog stuba, ili sprijeda i straga itd..


7. Izbjegavati vršenje hidžame u hladnim periodima zbog slabe cirkulacije krvi, ili pak zagrijati tijelo prije otpočinjanja hidžame.


8. Ne vršiti hidžamu prehlađenoj osobi, ili osobi pod visokom temperaturom.


9. Ne vršiti hidžamu na vezivnim tetivama na zglobovima.


10. Ne vršiti hidžamu po koljenima osobi koja ima vodu u koljena, već u blizini koljena.


11. Hidžamu vršiti nakon jela na 2 sata.


12. Ne vršiti hidžamu više od jedne čaše osobama koje boluju od anemije, malokrvnosti, slabog pritiska.

13. Ne vršiti hidžamu na pršljenima krstiju jer oni utječu na brzo opadanje krvnog pritiska.

14. Osoba kojoj se vrši hidžama će pojesti nešto slatko ili nešto kalorično kako bi izdržao hidžamu.

15. Ne vršiti hidžamu osobama koje su otpočele s procesom hemodijalize – ispiranja bubrega.

16. Ne vršiti hidžamu osobama koje su dobrovoljno davale krv, osim nakon 2-3 dana nakon toga.

17. Izbjegavati vršenje hidžame nad starijim ili mlađim osobama izuzev uz malo ispumpavanje krvi.

18. U slučaju da dođe do padanja u nesvijest pacijenta, ili do padanja pritiska, pacijent će se položiti na leđa, a noge će mu se uzdići jastukom ili nečim sličnim, i daće mu se nešto slatko da pojede, ili neki svježi sok.

19. Preporučljivo je da se pacijent ne trlja po tijelu pri kupanju prije vršenja hidžame, dok obično tuširanje neće smetati.
Nakon hidžame:

20. Pacijent se neće upuštati u spolni odnos 12 sati prije hidžame, kao i 24 sata nakon hidžame radi očuvanja snage. Ibnu Hadžer rhm., u „Fethul-Bari“-ju, kaže: Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi da je: „Poslanik s.a.w.s., činio sebi hidžamu dok je postio.“ – pod ovim se podrazumjeva to da je Poslanik s.a.w.s., hidžamu vršio danju, a ljekari tvrde da je najkorisnija hidžama ona koja se vrši u 2 ili u 3 sat; hidžamu ne treba vršiti nakon spolnog odnosa, ili kupanja, niti u trenucima sitosti ili gladi.


21. Pacijent se mora odmarati nakon hidžame, ne smije se umarati, niti srditi kako ni bi izazvao povećanje pritiska u krvi, a i kako bi došlo do nestanka bolova koji su bili planirani za ukloniti samom hidžamom, jer se neuravnoteženošću energije u tijelu mogu izazvati bolovi.


22. Ne ispijati hladne napitke u toku 24 časa.


23. Ne izlagati rane hidžame vjetru ili promahi kako ne bi izazvali prehlađivanje ili infekciju rane.


24. Ne konzumirati so i slanu hranu u terminu od 3 sata nakon vršenja hidžame.


25. Neki ljudi, dan nakon hidžame, osjećaju povećanu temperaturu u tijelu – to je normalna pojava koja odmah nestaje.


26. Neko će osjećati mučninu ili proliv prilikom činjenja hidžame na leđima – što je tkđ. Normalna pojava.


27. Pacijent će nakon hidžame konzumirati lako probavljivu hranu poput voća i povrća.


28. Pacijent neće konzumirati mlijeko u toku čitavog dana hidžame, niti bilo kakve mliječne proizvode, jer ono utiče na nastanak mučnine u tijelu, ili na povraćanje, ili na poremećaj pritiska što može škoditi pacijentu.




نقلا عن لقط المرجان في علاج العين و السحر و الجان

www.khayma.com/roqia

Prijevod s arapskog jezika: Sead ef. Jasavić
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, Sandžak, CG


Pon Mar 24, 2008 2:38 am
Profil WWW
Moderator
Korisnikov avatar

Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Postovi: 984
Post 
Nekoliko hadisa o hidžami.

Pitanje: Ako mi mozhete navesti par hadisa o hidzami i njenim koristima...


Odgovor: Hidžama je vid poslaničkog liječenja odstranjivanjem nečiste krvi iz organizma na specifičan način. U Poslanikovom  sunnetu navode se brojne predaje koje aludiraju na vrijednost i propise hidžame. Možemo ih svrstati u nekoliko narednih poglavlja:

Prvo: Allahovi meleki su oporučili Poslaniku  hidžamu
Ibn Abbas prenosi da je Resulullah  kazao: “Nisam prošao pored skupine meleka, u noći Isra, a da mi nisu oporučili: ‘O Muhammede, prihvati se hidžame.’” Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3542), Hakim, 4/209. Hakim i Zehebi ovu predaju smatraju vjerodostojnom. U drugom predanju stoji: “O Muhammede, naredi svome ummetu da čine hidžamu.” Tirmizi, (2052), Ibn Madže, (3544), Bezzar, 3/388 (El-kešf), sa ispravnim lancem prenosilaca. Ova predanja ukazuju na milost meleka prema ovome ummetu, želeći mu svako dobro, oporučujući mu hidžamu.

Drugo: Hidžama je najbolji lijek
Enes b. Malik prenosi od Poslanika : “Najbolji lijek kojim se možete liječiti je hidžama.” Muslim (1577), Tirmizi, (1278), Ahmed, 3/174, Ibn Sad, 1/443.-444. U drugom hadisu stoji: “Ono čime se liječite ako u njemu, uistinu, ima lijeka onda je u hidžami.” Buhari, (5697), Muslim, (2205). Međutim, neki učenjaci smatraju da se ove predaje odnose na stanovnike Hidžaza i drugih toplih krajeva. U hadisu koji prenosi Džabir Poslanik  kaže: “Uistinu u hidžami ima lijeka.” Muslim, (2205), Ibn Hibban, 3/440, Ebu Jala, (2037), Hakim, 4/409, Bejheki, 3/387.

Treće: Hidžama u određenim vremenima ima posebne odlike i daje (posebno) efikasne rezultate
Ebu Hurejre kaže da je Allahov Poslanik  rekao: “Ko učini hidžamu sedamnaestog, devetnaestog ili dvadeset prvog dana (lunarnog mjeseca), bit će mu lijek od svake bolesti.” Ebu Davud, (3861), Tirmizi, (2053), Ibn Madže, (3551) slično tome, Hakim, 4/210 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. U drugoj predaji spominje se samo sedamnaesti dan. Hakim, 4/210. Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim po Muslimovim kriterijima. Tako je Resulullah  činio hidžamu ovim danima. Tirmizi, (2051) i u Eš-šemailu, (313), Hakim, 4/210 sa ispravnim lancem prenosilaca. U jednom hadisu Poslanik  preporučuje činjenje hidžame ponedjeljkom, utorkom i četvrtkom. Ibn Madže, (3552, 3553) i Hakim, 4/409 sa dobrim lancem prenosilaca.

Četvrto: Hidžama nije poželjna u određenim vremenima
Resulullah  je zabranio činjenje hidžame srijedom, petkom, subotom i nedjeljom. Ibn Madže, (3552, 3553) i Hakim, 4/409 sa dobrim lancem prenosilaca. U drugoj predaji Resulullah  kaže: “Ko učini hidžamu srijedom ili subotom, pa ga pogodi šuga, neka ne krivi, nikoga osim sebe.” Bezzar, 3/388 (El-kešf). Vidjeti, također Zadul-mead, 4/61.

Peto: Hidžamu čine žene kao i ljudi
Ummu Seleme, žena Allahovog Poslanika , zatražila je od njega  dozvolu da sebi učini hidžamu, pa joj je dozvolio. Muslim, (2206), Ebu Davud, (4105), Ibn Madže, (3545). Vidjeti komentar imama Kurtubija na ovu predaju u El-mufhimu, 5/596. U drugoj verziji se navodi da je to bila Aiša, r.a., Hakim, 4/209.-210. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim.

Šesto: Hidžama se može činiti na različitim dijelovima tijela
Prenosi se da je Resulullah  činio hidžamu na glavi (općenito), na sredini glave, sa obje strane vrata, ispod potiljka, na kuku i stopalu. Buhari (5700), Ebu Davud (3559, 3860, 3861), Ibn Madže, (3546, 3548, 3550), Tirmizi, (2051), Ibn Huzejme, (2658, 2659, 2660) sa vjerodostojnim lancima prenosilaca. Tako je Allahov Poslanik  svakome ko bi se požalio na glavobolju kazao: “Učini hidžamu.” Ebu Davud, (3858) sa dobrim lancem prenosilaca. U drugom hadisu Poslanik  kaže: “Kada nastupe jake žege olakšajte sebi hidžamom, da ne bi nekome porastao krvni pritisak pa ga to ubilo.” Hakim, 4/212. Hakim i Zehebi su ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim

mr. Safet Kuduzović


Pon Mar 24, 2008 2:40 am
Profil WWW
Moderator
Korisnikov avatar

Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Postovi: 984
Post 
HIDŽAMA - odstranjivanje nečiste krvi iz organizma

Propisi vezani za hidžamu

Slika
Hidžama je bila poznata u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, i još mnogo, mnogo prije... Naime, dokazano je da se hidžama koristila i u vrijeme starih Egipćana, još u vremenu faraonskih vladara. U najstarijoj knjizi u Egiptu iz oblasti medicine se spominje hidžama kao jedna od metoda pri liječenju bolesnika.

Svaka zahvala Stvoritelju Uzvišenom pripada, i neka su salavati i selami na Njegovog najodabranijeg roba i poslanika, Muhammeda, na njegovu porodicu i uzorne ashabe...


Nakon što je Uzvišeni Allah stvorio insana, i za njegovo privremeno boravište mu odredio ovaj prolazni dunjaluk, iskušao ga je brojnim iskušenjima... Nema sumnje da je jedno od takvih iskušenja i bolest koja ga povremeno snalazi.


Bolest se u Kur'anu spominje u dva oblika: bolest koja snalazi čovjekovo srce i ona kojom čovjek biva iskušavan u pogledu njegovog organizma. Uzvišeni je rekao: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno...“ (El-Ahzab, 32) I kaže: „Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kućama vašim...“ (En-Nur, 61) Ljudi su od davnina hrlili u potrazi za lijekom koji će im, ili potpuno ukloniti njihovu bolest, ili, bar na kratko, olakšati istu. Islam podstiče na liječenje od obje navedene bolesti, te se od muslimana traži da poduzme sve dozvoljene i raspoložive mogućnosti kako bi došao do lijeka, odnosno, svoga ozdravljenja. U tom smislu se navode brojni hadisi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we seleme. Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme rekao: „Ni jednu bolest Allah još nije spustio, a da za nju nije dao lijeka!“ (Buharija, 10/113, i Ibn Madžeh, 3439) Usama ibn Šurejk je kazao: „Bio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi we selleme kada mu dođoše neki beduini, te rekoše: „O Allahov poslaniče, da li treba da se liječimo? On im reče: „Naravno, liječite se Allahovi robovi, jer, Uzvišeni Allah nije dao ni jednu bolest a da za nju nije dao i lijeka! Osim od jedne bolesti!“ Rekoše: „Koja je to bolest?“ Reče: „Starost!“ (Ahmed, 4/278, Ibn Madžeh, 3436, Ebu Davud, 3855, Tirmizi, 2039)




Šta je hidžama


Jedna od metoda koja doprinosi ozdravljenju je, nesumnjivo, i hidžama. Hidžama je, u stvari, proces izvlačenja, odnosno, isisavanja i izbacivanja nečiste krvi iz organizma pomoću čaša ili bočica koje se postavljaju na određena mjesta na tijelu oboljele osobe. Te čaše se priljepljuju za tijelo putem izazvanog vakuma nastalog uslijed izbacivanja zraka iz njih, te kao takve, ostaju na tijelu nekoliko minuta, u zavisnosti od vrste liječenja. Najčešće se vakum prizvodio paljenjem malog drvceta ili papirića, čiji bi dim neutralisao sav kisik iz čaše, a što bi dovelo do vakuma i lijepljenja čaše za tijelo. Danas se koriste čaše koje na sebi imaju osigurače kojima se elegantno i lahko izbacuje zrak. Na mjestu gdje se priljepljena čaša nalazi, koncentriše se sva nečista krv. Nakon toga se čaša skine, a na tom mjestu se nekoliko puta tanko nareže koža oštrim predmetom kako bi izašla koncentrisana nečista krv. Potom se ponovo, dakle, na istom mjestu, priljepi ponovo čaša pod vakumom, koja sada nema ulogu vršenja koncentracije krvi, nego ovoga puta, već prije koncentrisanu nečistu krv na mjestu čaše, sada izbacuje iz organizma.



Porijeklo hidžame

Hidžama je bila poznata u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, i još mnogo, mnogo prije... Naime, dokazano je da se hidžama koristila i u vrijeme starih Egipćana, još u vremenu faraonskih vladara. U najstarijoj knjizi u Egiptu iz oblasti medicine se spominje hidžama kao jedna od metoda pri liječenju bolesnika. U to vrijeme se koristio životinjski rog sa kojim bi se vršilo ispumpavanje nečiste krvi iz organizma. Nakon toga, prešlo se na čaše napravljene od bambusovog drveta, da bi se u novije vrijeme počele koristiti staklene čaše, pa i one koje na sebi imaju moderne osigurače... Iz Egipta se hidžama proširila i na druge kontinente. Tako se i u starim Grčkim knjigama spominje hidžama, ali i u kineskoj medicini je našla svoje mjesto, samo što su oni praktikovali tzv. „suhu hidžamu“ kojom ne bi izbacivali nečistu krv van organizma, nego bi je ostavljali na površini kože koju bi kasnije organizam sam uklonio.



Hadisi o hidžami


Mnogobrojni hadisi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, podstiču na činjenje hidžame. Od Džabira, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme gdje kaže: „Ako i u čemu od toga sa čime se liječite ima koristi, onda je to u pijenju meda, ili u rezu od hidžame, ili u žigosanju vatrom, a ja ne volim žigosanje.“ (Buharija, 5702; Ibn Madžeh, 3476; Ahmed, 1/245) Od Ibn Mes'uda, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: „Rekao je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme: „Pored god koje skupine meleka bi naišao u noći Isra'a, rekli bi mi: „O Muhammede, naredi svome ummetu da čine hidžamu!“ (Ibn Madžeh od Enesa radijallahu 'anhu, 3479; Tirmizija od Ibn Mes'uda, a šejh Albani, rahimehullahi, je hadis ocjenio vjerodostojnim, Sahih El-Džami', 5671) Od Selme, radijallahu 'anha, se prenosi da je rekla: „Ko god bi se Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi we selleme, požalio na bolove u glavi, on bi mu rekao: „Učini hidžamu!“ (Ebu Davud, 3858; Tirmizi, 2055, Ibn Madžeh, 3502) Od Asima ibn Omera ibn Katade se prenosi da je Džabir, radijallahu 'anhu, posjetio El-Mukni'a, pa mu je rekao: „Neću otići sve dok ne učiniš hidžamu!“ Zatim je kazao: „Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, kako kaže: „U tome je lijek!“ (Buharija, 5697; Muslim, 4/1729) Ovi, ali i mnogi drugi hadisi koje nismo naveli, jasno ukazuju na to da je hidžama jedna od najboljih metoda pri liječenju, te da je propisana, odnosno, da ju je i sam Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, činio, da ju je dozvolio, i, čak šta više, na njeno činjenje podsticao. Međutim, ovo ne znači da se bilo ko može upustiti u činjenje hidžame drugim osobama. Kao i za svaku nauku, neophodno je poznavati neke važne neophodnosti za činjenje hidžame, koje, ako se kojim slučajem zapostave, mogu dovesti do nepoželjnih posljedica, pa čak i smrti.




Slika

Koristi hidžame


Hidžama koja se učini na vrhu pleća koristi pri liječenju od bolova koji se osjećaju u ramenima i grlu. Hidžama koja se učini na glavi, te na vratnim venama u prijedjelu potiljka, nadomak ljudskog uha, koristi pri liječenju od bolesti i bolova glave. Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je rekao: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je činio hidžamu u predjelu vratnih vena i na vrhu pleća.“ (Tirmizi, 2052; Ebu Davud, 3860; Ibn Madžeh, 3483) Od Ibn Buhejneh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we seleme, učinio hidžmu na sredini glave, dok je bio u ihramima, na putu za Mekku. (Buharija, 5998) Osim ovoga, hidžama se može činiti i za liječenje od drugih bolesti, kao protiv bolova i upala u zglobovima, za liječenje od reumatizma i bolova nastalih od njega, protiv malaksalosti, išijasa, bolesti mokraćnog mjehura i bubrega, hemiplegije nastale uslijed sudara, protiv povišenog i smanjenog pritiska, visokog holesterola, upale jetre, srčanih bolesti, bolesti šećera, za uravnoteženje mjesečnog ciklusa kod žena, kožnih bolesti i alergija, i još mnogih drugih bolesti.




Da li hidžama utiče na ispravnost posta


Većina islamskih učenjaka (Hanefija, Šafija i Malikija) je mišljenja da hidžama ne kvari post, i to je, Allah najbolje zna, najprihvatljivije mišljenje. Međutim, ovom mišljenju su se suprostavile Hanbelije koje zastupaju suprotan stav. (Vidi El-Mebsut, 3/57; Beda'i Es-Sena'i, 2/107; El-Medžmu', 6/349; Kešafu El-Kina', 2/372; El-Mugni, 4/350) Rekao je Ibn Abdu El-Ber, Allah mu se smilovao: „Nema nikakve smetnje da postač čini hidžamu, jedino ako se ne boji da će toliko oslabiti što bi uticalo na nastavak njegovog posta. Svi dokazi o tome su oprečni, merfu' i mudtarib! Za obavezujući propis o kvarenju posta onoga ko ne jede, ko ne pije i spolno ne opći je neophodan dokaz koji nije oprečan i oko kojeg nema nikakvog spora.“ (El-Kafi, 1/352) Ovo je, dakle, glavni oslonac onima koji zastupaju mišljenje da hidžama ne kvari post, odnosno, oslanjaju se na osnovu koja ukazuje na to da je post ispravan i da ga ništa ne može pokvariti sve dok na to ne ukaže ispravan dokaz koji ukazuje na suprotno. Tu osnovu su poduprijeli i mnogobrojnim hadisima, a među njima i slijedećim: Od Ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi: „Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, je učinio hidžamu dok je postio!“ (Buharija, 1939) Od Enesa, radijallahu 'anhu, se prenosi da je bio upitan: “Da li ste, u vrijeme Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we selleme, smatrali pokuđenom hidžamu za postača? Reče: Ne, osim zbog njegove slabosti!“ (Buharija, 1940)


Oni koji smatraju da hidžama kvari post, taj stav podupiru vjerodostojnim hadisom, gdje Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, kaže: „Post je pokvario i onaj koji čini (drugom) hidžamu, a i onaj kome se ona čini!“ (Ahmed, 5/276; Ebu Davud, 2/770; Ibn Madžeh, 1/5377; i drugi) Ovaj hadis jasno dokazuje ništavnost posta osobe koja čini i kojom se čini hidžama. Na ovaj argument je prigovoreno različitim pristupom njegova shvatanja. Rečeno je da je on - iako je vjerodostojan - derogiran sa hadisom od Ibn Abbasa i drugih jer se u drugim predajama spominje da je hadis izrečen u godini kada je oslobođena Mekka, tačnije, 18 ramazana osme godine po hidžri. Međutim, hadis od Ibn Abbasa je rečen poslije toga nakon dvije godine, u vrijeme oprosnog hadža. Dalje, ovaj isti hadis se može na različite načine razumjeti. Možemo ga shvatiti da se njim želilo kazati da je osobi koja čini i kojoj se čini hidžama uskraćena vrijednost posta, jer su neki ashabi običavali kazati za osobu koja progovori u vrijeme džumanske hutbe: „Ti nemaš džume!“- misleći na njenu vrijednost i nagradu. (Pogledaj Medžmu', 6/352; i El-Istizkar, 10/128) Također, ovaj hadis se može razumjeti da se njim želi ukazati na izloženost eventualnom kvarenju dotičnog posta, jer, onaj koji čini drugom hidžamu (u to vrijeme se krv isisavala životinjskim rogom) nije siguran od mogućnosti slučajnog gutanja krvi pri njenom isisavanju, dok onaj kome se ona čini nije siguran da će moći izdržati svoj post bez njegovog prekidanja prije isteka vremena. (Me'alimus sunen, 2/771)


Da li je dozvoljeno naplatiti uslugu činjenja hidžame


Islamski učenjaci su razmatrali ovo pitanje, i u vezi njegovog razumjevanja imaju oprečne stavove. Većina islamskih učenjaka smatra dozvoljenim naplaćivanje usluge činjenja hidžame, kao što se to prenosi od Ibn Kudame da je takvim prenjeo i mišljenje Ibn Abbasa, radijallahu 'anhuma, zatim, Malika, Šafije, Hanefija, ali i jedno od mišljenja Imama Ahmeda. (El-Mugni, 5/539; Beda'i Es-Sena'i, 4/190; El-Medžmu', 9/60; El-Kavanin El-Fikhijjeh, 280) Drugo mišljenje o ovom pitanju je suprotno prvom, a to je, u stvari, druga predaja od Imama Ahmeda. Rekao je Tirmizija: „Ahmed je kazao: Ako bi od mene zatražio (novac) onaj koji čini hidžamu, ne bih mu dao!“ (Tirmizi, 3/567) To mišljenje je Ibn Kudame pripisao i Osmanu, Ebu Hurejri i El-Hasanu, radijallahu 'anhum, međutim, još je dodao: „Od Ahmeda se ne prenosi da je zabranio zaradu osobi koja naplaćuje uslugu činjenja hidžame, niti njeno unajmljivanje, nego je rekao: Mi ćemo mu dati kao što je i Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, dao, ali ćemo mu i reći kao što je Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme rekao kada je upitan o njenom konzumiranju, pa je to zabranio.“ (El-Mugni, 5/539) Ovo mišljenje argumentuju, između ostalih, i slijedećim dokazima: Hadisom od Ebi Džuhajfeh, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, zabranio cijenu (zaradu od prodaje) psa i zaradu od (puštanja) krvi. (Buharija: vidi u Fethu, 4/367, 497) Zatim, sa hadisom od Rafi' ibn Hudejdža, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, rekao: „Nevaljala je zarada od (prodaje) psa, i nevaljala je zarada (mehr) prostitutke, i nevaljala je zarada onoga koji čini hidžamu!“ U dugoj predaji se kaže: „Najgora zarada je mehr prostitutke, zarada od (prodaje) psa i zarada onoga koji čini hidžamu!“(Muslim, 3/1199) Osim toga, navode i hadis koji je, zasigurno, u žiži interesovanja obje skupine učenjaka i o čijem razumjevanju ovisi izgradnja stava o ovom šerijatskom pitanju. Naime, Od Muhajseh, radijallahu 'anhu, se prenosi da je on zamolio Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi we selleme, da mu dozvoli najamninu osobe koja čini hidžamu, pa mu je to on osporio. Neprestano ga je pitao o tome i tražio od njega dozvolu, sve dok nije rekao: „Njom (zaradom) nahrani svoju stoku (pomoću koje prenosiš vodu)!“ (Malik u Muveta', 534) U drugoj predaji: „Njom nahrani svoju stoku i roba!“ (Ebu Davud, 3/707; Ibn Madžeh, 2/732) Oni koji dozvoljavaju naplaćivanje usluge od činjenja hidžame, svoje mišljenje dokazuju hadisom od Enesa i Ibn Abbasa, radijallahu 'anhum, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, učinio hidžamu, te da je platio uslugu onom ko mu je hidžamu učinio. Kaže Enes: „Nikoga nije zakinuo u pogledu njegove nadnice!“ Kaže Ibn Abbas: „Da je to bilo zabranjeno, ne bi mu davao!“ (Buharija: u Fethu 4/380) O svemu ovome je Imam Šafija rekao: „Da je to zabranjeno, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, ne bi dozvolio Muhajsih da zarađuje ono što je haram, niti da time hrani svoju stoku i roba, jer i za roba postoje propisi halala i harama, i ne bi Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we selleme, dao onome ko mu je učinio hidžamu nadnicu, jer je on to dao zato što je dozvoljeno da mu se dadne kao i da ovaj to za sebe uzme.“ Zatim je ovu zabranu razumjeo na način da se njom želi kazati koliko je, u stvari, poniženje da se zarađuje od činjenja hidžame. (Ihtilafu El-Hadis liš-Šafi'i, 279) To je, inša'allah, najprihvatljivije mišljenje, a Allah opet najbolje zna!





Smail Handžić. prof.


Pon Mar 24, 2008 2:45 am
Profil WWW
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Odgovori na temu   [ 3 Posta ] 

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group.
Designed by STSoftware.
Prevod - www.CyberCom.rs