Ibn Kajjim el-Dzevzijje ” Riznica znanja”
VJEROVANJE U ALLAHOVU JEDNOCU I ROBOVANJE ( UBUDIJJET )
( ” Moj Boze, ja sam Tvoj rob !” )
U Ahmedovom Musnedu i Ebu Hatemovom Sahihu navodi se predanje od Abdullaha b. Mesuda, r.a. u kojem stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao :
” Nijednog roba nece snaci briga ili tuga, a da mu Allah to ne otkloni i ne zamijeni radoscu, ako pri takvom stanju zamoli rijecima :
” Moj Boze, ja sam Tvoj rob ! Sin roba Tvoga i robinje Tvoje! Moj je zivot u Tvojoj Ruci. Tvoja se odluka nada mnom sprovodi, a pravedna je odredba Tvoja! Molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili ga u Svojoj knjizi objavio, ilig a nekom Svom stvorenju obznanio, ilig a u znanju gajba kod Sebe ostavio, da Kur`an ucinis proljecem srca moga, svjetlom grudi mojih, lijekom tuge moje i odnosiocem moje brige i more !”
Prisutni upitase : ” O Allahov Poslanice, hocemo li ih nauciti ? On im odgovori : “ Svakako! Svako ko ih cuje treba ih i nauciti !”
Ovaj velicanstveni hadis sadrzi mnoge koristi vezane za spoznaju, tevhid, vjerovanje u Allahovu jednocu, i ubudijjet, robovanje Allahu.
Od toga izdvajamo : da rob pocinje svoju molbu rijecima : “ Boze moj, ja sam Tvoj rob! Sin roba Tvoga i robinje Tvoje !”, a one podrazumjevaju sve oceve i majke koji su mu prethodili, ukljucujuci i Adema a.s. i njegovu suprugu Havu. To pretstavlja cin velicanja i dodvaravanja Allahu, kao i potpunu poniznost pred Njim. Zatim tu je priznavanje da je on Njegov rob kao i njegovi preci, te da robu ne preostaje nista drugo do stajanje pred vratima svoga Gospodara, Njegova dobrota i dobrocinstvo, jer ako ga njegov Gospodar ostavi, propast ce. Niko ga nece prihvatiti i na njega se sazaliti, vec ce se beznadno izgubiti.
Kroz spomenute rijeci iskazuje se veliko priznanje roba da ni koliko iznosi treptaj oka on nije neovisan od svoga Gospodara, niti pored Njega, ciji je on rob, ima neko drugo utociste i pribjeziste.
Takodjer se kroz njih iskazuje priznanje roba da ima Gospodara, Koji se brine o njemu, Koji mu sve odredjuje, zabranjuje i naredjuje. I u skladu s tim, postupci roba ograniceni su normama ubudijjeta, a nisu prepusteni njegovoj slobodnoj volji i izboru.
A pravi istinski robovi jesu oni cija su djela usmjerena ka sustinskom ubudijjetu, robovanju. To su oni pokorni i poslusni robovi koje Allah vezuje za Sebe :
“ Ali, ti, doista, neces imati nikakve vlasti nad robovima Mojima !” ( El-Isra, 65 ) ili u ajetu :
“ A robovi Milostivoga jesu oni koji po Zemlji mirno hodaju.” ( El-Furkan, 63 )
Druga skupina robova cine neposlusni robovi. Oni se vezuju za Allaha kao sto se druge kuce pripisuju Allahu, tj, u Njegovoj su vlasti, dok se ranije spomenuti vezuju za Allaha, kao sto se vezuje i Bejtullah ( Ka`ba ), ili deva ili Dzennet, ili kao sto se ubudijjet Poslanika, s.a.w.s pripisuje Njemu :
“ A ako sumnjate u ono sto objavljujemo robu Svome...” ( El-Bekara, 23 ) ili: “ Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom casu noci preveo Svoga roba u Hram daleki.” ( El-Isra, 1 ) ili : “ A kad je Allahov rob ustao da Mu se pomoli.” ( El-Dzin, 19 )
S ciljem potvrde rijeci : “ Ja sam Tvoj rob “ covjek se obavezuje na pokornost Allahu koja podrazumjeva:
poniznost, poslusnost, vracanje Allahu, izvrsavanje Njegovih naredbi, postivanje zabrana, stalna ovisnost o Nemu, pribjegavanje Njemu, oslanjanje na Njega, trazenje pomoci i utocista kod Njega, zaklanjanje iza Njega, te da se njegovo srce, osjecajima ljubavi, straha ili nade, ne vezuje ni za koga drugog pored Allaha.
U navedeno se uvrstava i to da covjek bude istinski pokorni abd, rob, u pravom smislu te rijeci; u mladosti i starosti, za zivota i u casu smrti, u pokornosti i grijehu, u casovima sigurnosti i u iskusenju, dusom i srcem, jezikom i tijelom.
To podrazumjeva da imetak i zivot roba pripadaju Allahu, jer rob i sve ono sto on posjeduje pripadaju njegovom vlasniku.
U to se ubraja i priznanje roba da su sve blagodati koje uziva Allahovi darovi Svome robu.
Takodjer, tu je i priznanje roba da raspolaganje svime : imetkom i zivotom biva po Allahovim nalozima, kao i priznanje da svojom moci ne moze sebi korist priustiti, ni naskoditi, te da njegov zivot, smrt i prozivljenje nisu u vlasti njegovoj.
Pa ukoliko rob sve ovo istinski posvjedoci, onda je s pravom izjavio : “ Ja sam Tvoj rob !”
( “ Moj je zivot u Tvojoj ruci “ )
“ Moj je zivot u Tvojoj ruci “ tj. Ti upravljas mojim zivotom onako kako zelis, a ja nemam nikakve vlasti nad sobom.
A kako bi i imao upravu i vlast nad sobom kad mu je zivot u posjedu Gospodara, njegova kika u Allahovoj ruci, a srce izmedju Njegova dva prsta !? Njegov zivot i smrt, vjecna sreca ili nesreca, zdravlje i iskusenja, sve topripada Allahu Uzvisenom. Rob nema nikakvog utjecaja na to. Cijelo je bice roba u ruci njegovog Gospodara. On je slabiji od svakog nemocnog ponizenog roba sluge. Njegova je kika u ruci Silnog Gospodara, njegovog Vlasnika, u Njegovoj moci i upravi. Zapravo, taj odnos ne moze se ni opisati!
U onom trenutku kada rob posvjedoci da su njegova kika i kike svih drugih ljudi samo u Allahovoj ruci, pa On njima upravlja kako hoce, od tada se vise ne plasi ljudi, niti se od njih necemu nada. Ne uzdize ih na polozaj vladara i vlasnika, vec na stepen pokornih i ponizenih robova. A Onaj Koji nad njima stvarno upravlja i sve im odredjuje nije od njih.
Cije srce ovo posvjedoci i ugleda ovakav prizor, njegova nuznost za Gospodarom i ovisnost o Njemu postat ce mu stalna licna osobina. A kada spozna ljude, zasigurno nece ovisiti o njima niti ce svoje nade i ceznje vezivati za njih. Tada ce upotpuniti svoje vjerovanje u Allahovu jednocu, ostvarit ce tevekul, pouzdanje, i ispunit ce svoj ubudijjet, pokornost Allahu.
Zbog toga je Hud a.s. rekao narodu svome : ” ja se uzdam u Allaha, u moga i vasega Gospodara! Nema ni jednog zivog bica koje nije u vlasti Njegovoj. Gospodar moj zaista postupa pravedno !” ( Hud, 56 )
Potom u dovi slijedi izjava : “ Tvoja se odredba nada mnom sprovodi, a pravedna je odluka Tvoja ! “
Nastavak slijedi Inshalla
VJEROVANJE U ALLAHOVU JEDNOCU
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
Potom u dovi slijedi izjava : ” Tvoja se odredba nada mnom sprovodi, a pravedna je odluka Tvoja !”, a ona ukazuje na dvije stvari.
Prva od njih jeste primjena Allahove odredbe nad Njegovim robom, a druga stvar jeste Allahova pravednost i zahvala koju Mu iskazuje rob. On je stvarni Vladar i Njemu pripada zahvala.
Istu poruku nalazimo u rijecima Huda a.s. koje prenosi Kur`an :
” Nema ni jednog zivog bica koje nije u vlasti Njegovoj ” ( Hud, 56 ) a zatim dodaje :
” Gospodar moj zaista postupa pravedno !” ( Hud, 56 )
Zeli nam reci : iako je Vladar, Snazni, i iako su zivoti i sudbine svih stvorenja u Njegovoj ruci, On je pravedan. Pravedan u Svojim rijecima, djelima, odredbi sudbine, naredbama i zabranama, nagradi i kazni. Sve sto kaze, istina je ! Sve sto odredi, pravedno je ! Sve sto naredi, korisno je ! Sve sto zabrani, stetno je ! Koga nagradi zbog dobra, to je iz Njegove milosti i dobrote, a koga kazni zbog grijeha, iz pravednosti i mudrosti je to ucinio !
Allah Uzviseni pokazao je Pravi put, poslaoje poslanike, objavio Svoje knjige, odstranio prepreke i omogucio priliku svakome da posredstvom vida, sluha i razuma podje putem upute i pokornosti. To je Njegova pravednost. Pored toga, nekome ukaze jos vise paznje i potpomogne ga u dobru. To je od Njegovih blagodati i dobrocinstva. Neka stvorenja, koja ne zasluzuju Njegovo dobrocinstvo i podrsku, zapostavi i prepusti ih samima sebi. Ne ukaze im Svoje dobrocinstvo i ostavi ih bez podrske, ali ostaje pravedan prema Njima.
POSREDNISTVO ( TEVESSUL ) ALLAHOVIM IMENIMA
Rijeci Allahovog Poslanika s.a.w.s. : “ Molim Te svakim Tvojim imenom kojim si sebe nazvao...” pa nadalje, ukazuju na posrednistvo (tevessul) kod Allaha Njegovim lijepim imenima koje je rob saznao i onima koje ne poznaje. Ovo je Allahu najdraze posrednistvo; jer su Njegova djela i osobine sredstvo posredovanja, a njih izvodimo iz Njegovih imena.
A u vezi s Poslanikovim rijecima : “ ...da Kur`an ucinis proljecem srca moga i svjetlom grudi mojih.” , podsjetit cemo da se izraz “proljece” ( u arapskom tekstu : rebi ) odnosi na ksu koja ozivljava zemlju.
Vjerovjesnik s.a.w.s. usporedio je Kur`an s kisom, kako ga i Allah opisuje, jer on ozivljava srca.
Zatim primjecujemo da je Poslanik s.a.w.s. u dovi spojio dvije stvari : kisu, koja donosi zivot, i svjetlo, koje razgoni tamu i obasjava, poput njihovog spomena u Allahovim rijecima :
“ On spusta kisu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po povrsini. I ono sto ljudi tope na vatri u zelji da dobiju nakit ili orudje ima takodjer otpatke, slicne onima.” ( Er-Ra`d, 17 )
Ili u ajetu :
“ Slicni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo...” ( El-Bekara, 17 ), a zatim kaze :
” ...ili, oni su nalik na one koji za vrijeme silnog pljuska s neba...” ( El-Bekara, 19 )
Ili u Allahovim rijecima :
“ Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje!” ( En-Nur, 35 ), a onda u nastavku sure :
” Zar ne vidis da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidis kisu kako iz njih pada.” ( En-Nur, 43 )
Dova je fokusirana na trazenje ozivljenja srca s ” kuranskom proljetnom kisom ” i na osvjetljenje prsa nurom Objave, spajajuci na taj nacin blagodat zivota i blagodat nura.
Allah Uzviseni veli : ” Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali zivot i svjetlo pomocu kojeg se medju ljudima krece, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” ( El-En`am, 122 )
S obzirom da su prsa veca od srca, svjetlo koje im je darovano prelijeva se u srce; jer su i prsa mala da prihvate toliku blagodat svjetla.
Imajuci u vidu da zivot tijela i svih organa u njemu ovisi o zivotu srca, duh zivota pretace se iz srca u prsa, pa se iz prsa siri na ostatak tijela. Poslanik s.a.w.s. u dovi trazio je ozivljenje srca proljetnom kisom koja je u osnovi izvorna i pocetna supstanca zivota.
A uz cinjenicu da tuga, briga i mora prigusuju srce i njegovo bljestavilo, Vjerovjesnik s.a.w.s. u dovi trazi da njihovo odstranjivanje bude putem Kur`ana, jer se tako teze mogu ponovo vratiti. Medjutim, ako budu odstranjene na neki drugi nacin; kroz zdravlje, dunjaluk, vlast, ugled, uz suprugu, djecu itd, opet se iznova vracaju s nestankom toga.
Prva od njih jeste primjena Allahove odredbe nad Njegovim robom, a druga stvar jeste Allahova pravednost i zahvala koju Mu iskazuje rob. On je stvarni Vladar i Njemu pripada zahvala.
Istu poruku nalazimo u rijecima Huda a.s. koje prenosi Kur`an :
” Nema ni jednog zivog bica koje nije u vlasti Njegovoj ” ( Hud, 56 ) a zatim dodaje :
” Gospodar moj zaista postupa pravedno !” ( Hud, 56 )
Zeli nam reci : iako je Vladar, Snazni, i iako su zivoti i sudbine svih stvorenja u Njegovoj ruci, On je pravedan. Pravedan u Svojim rijecima, djelima, odredbi sudbine, naredbama i zabranama, nagradi i kazni. Sve sto kaze, istina je ! Sve sto odredi, pravedno je ! Sve sto naredi, korisno je ! Sve sto zabrani, stetno je ! Koga nagradi zbog dobra, to je iz Njegove milosti i dobrote, a koga kazni zbog grijeha, iz pravednosti i mudrosti je to ucinio !
Allah Uzviseni pokazao je Pravi put, poslaoje poslanike, objavio Svoje knjige, odstranio prepreke i omogucio priliku svakome da posredstvom vida, sluha i razuma podje putem upute i pokornosti. To je Njegova pravednost. Pored toga, nekome ukaze jos vise paznje i potpomogne ga u dobru. To je od Njegovih blagodati i dobrocinstva. Neka stvorenja, koja ne zasluzuju Njegovo dobrocinstvo i podrsku, zapostavi i prepusti ih samima sebi. Ne ukaze im Svoje dobrocinstvo i ostavi ih bez podrske, ali ostaje pravedan prema Njima.
POSREDNISTVO ( TEVESSUL ) ALLAHOVIM IMENIMA
Rijeci Allahovog Poslanika s.a.w.s. : “ Molim Te svakim Tvojim imenom kojim si sebe nazvao...” pa nadalje, ukazuju na posrednistvo (tevessul) kod Allaha Njegovim lijepim imenima koje je rob saznao i onima koje ne poznaje. Ovo je Allahu najdraze posrednistvo; jer su Njegova djela i osobine sredstvo posredovanja, a njih izvodimo iz Njegovih imena.
A u vezi s Poslanikovim rijecima : “ ...da Kur`an ucinis proljecem srca moga i svjetlom grudi mojih.” , podsjetit cemo da se izraz “proljece” ( u arapskom tekstu : rebi ) odnosi na ksu koja ozivljava zemlju.
Vjerovjesnik s.a.w.s. usporedio je Kur`an s kisom, kako ga i Allah opisuje, jer on ozivljava srca.
Zatim primjecujemo da je Poslanik s.a.w.s. u dovi spojio dvije stvari : kisu, koja donosi zivot, i svjetlo, koje razgoni tamu i obasjava, poput njihovog spomena u Allahovim rijecima :
“ On spusta kisu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po povrsini. I ono sto ljudi tope na vatri u zelji da dobiju nakit ili orudje ima takodjer otpatke, slicne onima.” ( Er-Ra`d, 17 )
Ili u ajetu :
“ Slicni su onima koji potpale vatru, i kad ona osvjetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo...” ( El-Bekara, 17 ), a zatim kaze :
” ...ili, oni su nalik na one koji za vrijeme silnog pljuska s neba...” ( El-Bekara, 19 )
Ili u Allahovim rijecima :
“ Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje!” ( En-Nur, 35 ), a onda u nastavku sure :
” Zar ne vidis da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidis kisu kako iz njih pada.” ( En-Nur, 43 )
Dova je fokusirana na trazenje ozivljenja srca s ” kuranskom proljetnom kisom ” i na osvjetljenje prsa nurom Objave, spajajuci na taj nacin blagodat zivota i blagodat nura.
Allah Uzviseni veli : ” Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali zivot i svjetlo pomocu kojeg se medju ljudima krece, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi?” ( El-En`am, 122 )
S obzirom da su prsa veca od srca, svjetlo koje im je darovano prelijeva se u srce; jer su i prsa mala da prihvate toliku blagodat svjetla.
Imajuci u vidu da zivot tijela i svih organa u njemu ovisi o zivotu srca, duh zivota pretace se iz srca u prsa, pa se iz prsa siri na ostatak tijela. Poslanik s.a.w.s. u dovi trazio je ozivljenje srca proljetnom kisom koja je u osnovi izvorna i pocetna supstanca zivota.
A uz cinjenicu da tuga, briga i mora prigusuju srce i njegovo bljestavilo, Vjerovjesnik s.a.w.s. u dovi trazi da njihovo odstranjivanje bude putem Kur`ana, jer se tako teze mogu ponovo vratiti. Medjutim, ako budu odstranjene na neki drugi nacin; kroz zdravlje, dunjaluk, vlast, ugled, uz suprugu, djecu itd, opet se iznova vracaju s nestankom toga.
BRIGA I STRAH
BRIGA I STRAH
Briga i strah prouzrokuju svakodnevne groznice. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svakodnevno se utjecao Allahu od brige. U jednoj od predaja koju navodi Ebu Nu'ajm stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude imao mnogo briga, obolit će mu tijelo.» Postoji briga i strah za onim što dolazi i briga i žalost zbog onoga što se desilo. Koliko briga i strah mogu biti štetni, najbolje nam govori činjenica da se Božiji Poslanik poslije svakog namaza utjecao Allahu od brige i žalosti. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude imao mnogo briga neka uči:
«La havle ve la kuvvete illa billahil-'alijjil-'azim (Nema snage ni moći bez Allaha).''
Kod vjernika iman održava ravnotežu pri različitim duševnim stanjima, a naročito kod brige i radosti. Pravi vjernik čvrsto vjeruje da ono što ga je pogodilo, nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo, nije ga moglo ni zadesiti. Vjernik je uvijek zadovoljan Allahovom odredbom. Ako ga zadesi kakvo dobro – zahvali Mu, a ako ga pogodi kakva nevolja – strpi se i opet mu bude dobro, jer time postigne nagradu. Zbog toga je vjerovanje u Božije određenje svega vrlo bitno za duševnu stabilnost čovjeka. Sve je više onih koji sebi oduzimaju život zbog nevolja i nesreća koje ih zadese, kao što je gubljenje imetka, smrt bližnjih, teške bolesti i slično. Sa pravim vjernicima nije takav slučaj. Pretjerana žalost i strah prouzrokuju kod čovjeka očaj i beznađe i ovo je jedna od manifestacija slabog imana u Allaha, dž.š. Ovo je osobina onih čije je vjerovanje u Moćnog Stvoritelja slabo, pa pri duševnim stanjima kao što su briga i strah ne traže utočište kod Allaha. Nisu zadovoljni Allahovom odredbom i mudrošću. Sumnjaju da je Allah milostiv i svemoćan, te da je u stanju da ih izliječi, da im otkloni brigu i strah sigurnošću zamijeni.
Onaj ko se mnogo brine treba da se zabavi onim čime će svoje brige s uma smetnuti, kao što je zikr, učenje Kur'ana, namaz, neki korisni poslovi i tome slično. Bilježi Tirmizija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga nešto zabrinulo, podigao glavu ka nebesima i rekao: «Subhanallahil-'azim (Slavljen neka je Allah Veliki).''
Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: «Koga zadesi kakva briga ili žalost pa kaže:
«Allahumme inni 'abduke ibnu 'abdike, ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, 'adlun fijje kadauke, es'eluke bi kulli-smin huve leke, semmejte bihi nefseke, ev enzeltehu fi kitabike, ev 'allemtehu ehaden min halkike, ev-iste'serte bihi fi 'ilmil-gajbi 'indeke, en tedž'alel-Kur'ane rebi'a kalbi ve nure sadri, ve dželae huzni ve zehabe hemmi – Allah će mu sigurno otkloniti žalost i brigu i zamijeniti je radošću.»
(Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i Tvoje robinje. Ti mojim životom upravljaš, meni će se desiti ono što si Ti presudio, a Tvoja presuda je pravedna, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si objavio u Svojoj Knjizi, ili kojem si poučio nekoga od Svojih stvorenja, ili koje si za Sebe zadržao u skrivenom znanju, molim Te da učiniš Kur'an procvatom moga srca, svjetlošću mojih prsa, da njime otkloniš moju tugu i ukloniš moju brigu!)
Tekst priredio: Abdulvaris Ribo
minber.ba
Briga i strah prouzrokuju svakodnevne groznice. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svakodnevno se utjecao Allahu od brige. U jednoj od predaja koju navodi Ebu Nu'ajm stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude imao mnogo briga, obolit će mu tijelo.» Postoji briga i strah za onim što dolazi i briga i žalost zbog onoga što se desilo. Koliko briga i strah mogu biti štetni, najbolje nam govori činjenica da se Božiji Poslanik poslije svakog namaza utjecao Allahu od brige i žalosti. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Ko bude imao mnogo briga neka uči:
«La havle ve la kuvvete illa billahil-'alijjil-'azim (Nema snage ni moći bez Allaha).''
Kod vjernika iman održava ravnotežu pri različitim duševnim stanjima, a naročito kod brige i radosti. Pravi vjernik čvrsto vjeruje da ono što ga je pogodilo, nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo, nije ga moglo ni zadesiti. Vjernik je uvijek zadovoljan Allahovom odredbom. Ako ga zadesi kakvo dobro – zahvali Mu, a ako ga pogodi kakva nevolja – strpi se i opet mu bude dobro, jer time postigne nagradu. Zbog toga je vjerovanje u Božije određenje svega vrlo bitno za duševnu stabilnost čovjeka. Sve je više onih koji sebi oduzimaju život zbog nevolja i nesreća koje ih zadese, kao što je gubljenje imetka, smrt bližnjih, teške bolesti i slično. Sa pravim vjernicima nije takav slučaj. Pretjerana žalost i strah prouzrokuju kod čovjeka očaj i beznađe i ovo je jedna od manifestacija slabog imana u Allaha, dž.š. Ovo je osobina onih čije je vjerovanje u Moćnog Stvoritelja slabo, pa pri duševnim stanjima kao što su briga i strah ne traže utočište kod Allaha. Nisu zadovoljni Allahovom odredbom i mudrošću. Sumnjaju da je Allah milostiv i svemoćan, te da je u stanju da ih izliječi, da im otkloni brigu i strah sigurnošću zamijeni.
Onaj ko se mnogo brine treba da se zabavi onim čime će svoje brige s uma smetnuti, kao što je zikr, učenje Kur'ana, namaz, neki korisni poslovi i tome slično. Bilježi Tirmizija od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga nešto zabrinulo, podigao glavu ka nebesima i rekao: «Subhanallahil-'azim (Slavljen neka je Allah Veliki).''
Prenosi se od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: «Koga zadesi kakva briga ili žalost pa kaže:
«Allahumme inni 'abduke ibnu 'abdike, ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, 'adlun fijje kadauke, es'eluke bi kulli-smin huve leke, semmejte bihi nefseke, ev enzeltehu fi kitabike, ev 'allemtehu ehaden min halkike, ev-iste'serte bihi fi 'ilmil-gajbi 'indeke, en tedž'alel-Kur'ane rebi'a kalbi ve nure sadri, ve dželae huzni ve zehabe hemmi – Allah će mu sigurno otkloniti žalost i brigu i zamijeniti je radošću.»
(Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i Tvoje robinje. Ti mojim životom upravljaš, meni će se desiti ono što si Ti presudio, a Tvoja presuda je pravedna, molim Te svakim Tvojim imenom kojim si Sebe nazvao, ili koje si objavio u Svojoj Knjizi, ili kojem si poučio nekoga od Svojih stvorenja, ili koje si za Sebe zadržao u skrivenom znanju, molim Te da učiniš Kur'an procvatom moga srca, svjetlošću mojih prsa, da njime otkloniš moju tugu i ukloniš moju brigu!)
Tekst priredio: Abdulvaris Ribo
minber.ba