LIJEČENJE RUKJOM - ZAŠTO I KAKO?

[Yassin]

Rukja označava liječenje od bolesti uroka, sihra, šejtanske obuzetosti i dr.

Liječenje rukjama je dvovrsno:

1. Šerijatsko

2. Idolopokloničko, koje podrazumijeva puhanje u sihirske (magijske) uzlove.




Šerijatska rukja ima tri uslova

1. Da bude uz spomen Allahovog govora, Njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava. tj. da bude iz Kur'ana, iz hadisa ili u bilo kojem drugom obliku govora koji u sebi ne sadržava primjese idolopoklonstva i paganstva.

2. Da se rukja izgovara na arapskom jeziku ili na drugim jezicima čija su značenja razumljiv, tj. da govor bude razumljiv, pa makar i ne bio na arapskom.

3. Onaj ko uči rukju, ili je sluša, mora biti uvjeren da ona ne utječe sama po sebi, već da je samo povood izlječenja. Ukoliko je čovjek uvjeren da ga rukja sama po sebi liječi, onda je to nevjerstvo. Isto tako, rukja neće biti korisna ako čovjek nije uvjeren da ona kao povod ne može utjecati.



Vrste rukja iz vjerovjesničke prakse



1. Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, učio je sam sebi rukju;

2. Učio je rukju svojim ashabima;

3. Naređivao je ashabima da uče rukju drugima.

Traženje učenje rukje od drugoga se smatra suprotnim potpunom pouzdanju u Allaha. Od El-Mugire b. Šu'be prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.a, rekao: „Onaj ko bude pržio svoju ranu (kada ne može zarasti) ili bude tražio učenje rukje, odrekao se pouzdanja u Allaha.“ (Et-Tirmizi, El-Hakim) Hadis je sahih.

Međutim, liječenje je pohvalno u sljedećim okolnostima: kada je čovjek u nuždi da se liječi i kada kod njega preovladava mišljenje da će bolest suzbiti liječenjem. Ukoliko kod njega bude vagalo mišljenje između toga da će biti izliječen i da neće biti izliječen, onda mu je bolje da ostavi liječenje oslanjajući se na Gospodara.



Uslovi rukje



1. Uslovi za onoga ko uči rukju:

a) da bude ispravan, bogobojazan, pošten.

b) da prilikom učenja rukje bude svojim srcem okrenut ka Allahu, Azze ve Dželle, tj. da srce i jezik budu u saglasnosti.



2. Onaj kome se uči rukja treba ispuniti, također, dva uslova:

a). Da srcem bude usmjeren ka Allahu, Azze ve Dželle.

b) Da bude psihički spreman na rukju.



Pet je utemeljnih puteva liječnja rukjom koji se navode od Poslanika, s.a.v.s.



1. Učenje rukje sa puhanjem i pljuckanjem. U Sahihu-Muslimu se navodi da je poglavara jednog plemena ujeo akrep, pa se spominje da bi učač pljuckao i učio Fatihu, a u drugoj predaji stoji da bi učio Ummul-Kur'an (Fatihu) i da bi sabirao pljuvačku, a potom je dotični čovjek i izliječen. U drugoj predaji se navodi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi neko od njegovih ukućana obolio, puhao u njega učeći sure El-Ihlas, El-Felek i En-Nas.

2. Učenje bez puhanja i pljuckanja, kao što se navodi u oba Sahiha da je Džibril, alejhisselam, učio rukju Vjerovjesniku, s.a.v.s., bez ovih popratnih elemenata.

3. Da čovjek nešto zemlje ili prašine pomiješa sa svojom pljuvačkom, jer se u Muslimovom hadisu od Aiše, radijallahu anha, navodi da kada bi čovjek obolio ili na sebi imao kakvu ranu ili čir, stavio bi svoj kažiprst na zemlju, a zatim bi ga podigao govoreći: „Sa Allahovim imenom, ovo je prašina naše zemlje, sa pljuvačkom jednog od nas, kako bi naš bolesni bio izliječen, sa dozvolom našeg Gospodara.“ Imam En-Nevevi kaže: „Čovjek na svoj kažiprst stavi malo pljuvačke, a zatim ga stavi na zemlju, a zatim vrati kažiprst sa onim što se na njega zakačilo od zemlje stavljajući ga na mjesto boli.“

4. Učenje rukje sa trljanjem tijela ili mjesta boli. U Sahihu-Muslimu se prenosi da je Osman b. Ebi El-As požalio se Vjerovjesniku, s.a.v.s., na bol koju osjeća, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Stavi svoju ruku na dio tijela koji te boli, a zatim reci: „Bismillahi – tri puta, a sedam puta poslije toga još reci: E'uzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhazir (utječem se Allahu i Njegovoj moći od zla kojeg osjećam i kojeg se pribojavam).

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., nekim svojim ukućanima učio zaštitu trljajući desnom rukom i govoreći: „Allahumme rabbennas ezhibil-be's, vešfi enteš-Šafi, la šifae illa šifauk, šifaen la jugadiru sekamen (Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni ovu bolest, izliječi, jer Ti liječiš i nema drugog lijeka osim Tvoga, liječenjem koja iza sebe ne ostavlja drugu bolest). Potiranje može biti prije rukje ili poslije, a većina ljudi potire tokom rukje ili poslije nje. U predajama se navodi da je Poslanik, s.a.v.s, prvo puhao, a zatim učio rukju, ili učio rukju, pa puhao.

5. Učenje rukje na vodu, kao što su Zemzem i sl.

O tome se navode mnogobrojni hadisi. Ebu Davud prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, jedne noći klanjao, pa ga je ujeo akrep, pa je rekao: „Allah prokleo akrepa. Nije ostavio Vjerovjesnika, s.a.v.s., da na miru klanja.“ Potom je pozvao da mu se donese voda i u nju stavio soli, a potom proučio suru El-Kafirun, Felek i En-Nas. So ima osobinu izvlačenja otrova.

Što se tiče drugih postupaka, oni nisu potvrđeni, kao što su pisanje šafranom, a sve predaje koje se prenose od Ibn Abbasa su slabe. Dozvoljeno je usloviti protunaknadu za učenje rukje, jer se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi anegdota o tome u oba Sahiha.



Greške onih koji uče rukje



1. Da se specifično odrede posebne rukje za posebne bolesti, jer o tome ne postoji vjerodostojan tekst, kao kada kažu: Ove rukje su za šejtansku obuzetost, ove za sihr, ove za urok, ove za psihičke bolesti i sl.

2. Greška je reći da se rukja sastoji iz skupine ajeta i hadisa, a zna se npr. da sama Fatiha može biti rukja.

3. Da se precizira broj učenja rukje i pojedinih ajeta, kao što je tri puta, sedam puta itd., a to predstavlja novotariju koja nema utemeljenja. Nije dozvoljeno da se određeni broj učenja rukje učini uslovom ili adabom rukje.

4. Otvaranja ambulanti za liječenje rukjama je novotarija, ili da osoba ima posebne prostorije i odaje za učenje rukje. „Koliko ima onih koji žele dobro, ali ga ne postignu.“

5. Učenje rukje skupinama tako da se ljudi nađu na jednom mjestu, ili učenje putem razglasa, jer nije navedeno da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ikada sabrao ljude i kolektivno im učio, mada je postojala prilika za to.

6. Sabrati sure iz kojih se uči rukja na kasetu ili CD, a zatim bolesnome reći: „Slušaj ovu kasetu sedam puta, stotinu puta“ itd.

7. Da se čovjeku kaže: „Prouči sam sebi rukju“, a nije sposoban svaki čovjek da uči rukju i da bude učač rukje.

8. Razgovor sa džinnima, jer nije potrebno da se razgovara i otvara dijalog sa neprijateljem koji nasrće, pa makar to bilo sa namjerom poziva ka Allahu. Ukoliko se radi o opsjednutosti džinnima, obaveza ih je direktno protjerati i izbaciti iz tijela, bez upotrebe dijaloga, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne bi razgovarao sa džinnima, već bi samo govorio: „Izlazi, Allahov neprijatelju!“ Nema potrebe za razgovor sa džinnima kada oni ne donose istinite informacije, a Poslanik, s.a.v.s., je Ebu Hurejre rekao u vezi džinna koji ga je potkradao: „Rekao ti je istinu, a inače su oni odani laži.“ Kakava je korist, i ako bi džini rekli istinu, od informacije koje su vjere, koliko imaju godina, djece i sl. Prema džinnima se ophodimo kao stvorenjima koja stanuju i nasrću na tuđa tijela, pa da li je pojmljivo da u jeku borbe sa Allahovim neprijateljima i fasicima pitamo ih koje su vjere, spola, jesu li oženjeni i druge besmislice?

Ovakav postupak je novotarija iz dva razloga:

- Zato što ga Poslanik, s.a.v.s, nije činiio.

- Zbog nepoznavanja stanja onoga kome se obraćamo, a kod učenjaka u hadisu se govor od nepoznatih ne uzima u obzir.

9. Svi hadisi koji govore o učenju rukje na uho su slabi i neispravni.

11. Neki učači udaraju bolesne, a zbog svoga neznanja i neiskustva ne znaju da u bolesnima nema džina, već se radi o oroku, sihru i sl. Iako se ovakav postupak može opravdati samo dobro iskusnim učaćima, ipak ćemo spomenuti da postoje tri mjesta koja se prilikom udaranja moraju izbjegavati:

-Osjetljiva mjesta čijim se udaranjem bolesni miože odvesti us smrt.

-Iznad uha, sljepoočnica i genitalije.

-lice.

U Sahihul-Buhariji se navodi hadis koji općenito zabranjuje udaranje u lice, pa važi i u ovome slučaju: „Kada neko od vas udara, neka izbjegava lice.“

Zabranjena je i svaka druga vrsta udarca koja će prelomiti kost, oštetiti tijelo i nanijeti ranu ili modrice. Nije dozvoljeno bolesnoga udariti više od deset puta osim kada se sprovode šerijatske kazne, zbog Vjerovjesnikovog, s.a.v.s., hadisa koji se navodi u Musnedu imama Ahmeda.



Napisao: Emir Demir, prof.

[Enes]

Pod tackom 8 moram nesto dodati.
slzem se da ne treba razgovarati sa dzinima ali ima jedna stvar o kojoj mnogi ne razmisljaju.
Naime, poslanik saws je bio arap, kur'na je objavljen na arapskom jeziku, dzini su u tom podneblju razumjeli arapski(maternji im je jezik) pa nije bilo potrebno ni pricati s njima tj citati im prevod kur'ana.
Ucis mu Kur'an, on ga boli i jos razumije ono sto se uci.
Dok na podrucju balkana i ostalih dijelova svijeta dzini ne razumiju ajete koji su uce pri rukju, pa moje skromno misljenje je da ipak treba sta god ispricati o islamu.
Nasjedati na njihove price i lake prelaske na Islam, naravno odbaciti i onaj koji uci rukju dobro dobro mora paziti na to.
A Allah najbolje zna.