Pogledaj neodgovorene postove | Pogledaj aktivne teme Danas je Sre Nov 22, 2017 9:09 am




Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 
 Odlomci iz kazivanja o Harutu i Marutu 
Autoru Poruka
Mlađi član

Pridružio se: Pon Jun 11, 2007 4:02 pm
Postovi: 107
Lokacija: slovenija
Post Odlomci iz kazivanja o Harutu i Marutu
Odlomci iz kazivanja o Harutu i Marutu i o tome kako su ljude podučavali sihru

Imam Ibn-Kesir u svom Tefsiru navodi neke predaje od ashaba, r.a., i tabi'ina vezane za kazivanje o dvojici meleka, Harutu i Marutu. On piše: »U čudnom predanju i zanimljivom kontekstu u predaji od imama Ebu-Dža'fera b. Džerira, u lancu prenosilaca od Hišama b. Urve, preko njegovog oca, od Aiše, r.a., navodi se da je ispričala: »Došla mi je neka žena iz Devmetul-l- Džendela, tražeči Allahovog Poslanika, s.a.v.s., domalo iza njegove smrti. Došla ga je pitati o nekim stvarima koje je naučila o sihru, ali jih nije primjenjivala.« Aiša, r.a., je o tome kazivala Urveu: »Sestriču moj, vidjela sam je da plače kad nije zatekla Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je on izlječi. Toliko je plakala da sam je sažalijelava. Govorila je: »Bojim se da sam osudžena na propast. Imala sam muža koji je otišao od mene i nije se dugo pojavljivao. Otišla sam kod neke starice i požalila sam joj se, a ona reče: »Ako uradiš ono što ti kažem, on če ti se vratiti.« Kad je noč pala, došla mi je sa dva crna psa, jednog je ona pojahala, a drugog ja, ali se ništa ne desi, sve dok na njima ne stigosmo do Babilona. Kad tamo ugledasmo dva čovjeka obješena za noge. Upitaše me: »S kojim si povodom došla?« Odgovorih im: »Došle smo da se podučimo sihru.« Na ovaj odgovor uzvratiše: »Mi smo samo iskušenje, pa nemoj se u nevjerstvo davati,« ali ja sam odbila da odustanem. »Otiđi do onog ognjišta i pomokri se u njega«-rekoše mi oni. Otišla sam do njega, ali me obuze strah, pa ništa ne uradih. Vratila sam se njima, a oni me upitaše: »Jesi li to učinila?« »Da«-rekla sam. »I šta si vidjela?«-upitaše. »Ništa nisam vidjela«-odgovorih im. A oni zaključiše: »Nisi to učinila, zato se vrati kuči i ne čini nevjerstvo.« Opet sam odbila, pa su mi naredili da uradim prethodno rečeno. Otišla sam do ognjišča, uplašila se i ništa nisam učinila. Vratila sam se do njih, a oni upitaše: »Jesi li to učinila?« »Da«-rekla sam. »I šta si vidjela?«-upitaše-. »Ništa nisam vidjela«-odgovorih im. Oni mi rekoše: »Nisi to učinila, zato se vrati kuči i ne čini nevjerstvo. Još si samo na početku.« I ovaj put sam odbila, pa su mi naredili da odem do ognjišta i pomokrim se u njega. Otišla sam do njega i učinila to. Tada sam vidjela kako iz mene izađe konj opremljen u željezne pancire, koji se podiže u nebo sve dok se ne izgubi iz vida.« Tada mi rekoše: »Sad si to učinila. To je tvoja vjera koja te napustila, sad možeš iči.« Izgubljena rekoh starici: »Tako mi Allaha, ja ništa neznam, niti su mi šta rekli«, a ona mi uzvrati: »Naučila si! Sada šta god poželiš, ono se može ustvariti. Uzmi ovo zrnevlje pšenice,« reče mi, »i baci ga!« Bacila sam ga, a onda mu rekla: »Iznikni«-i ono izniče. »Požnji se!«, ono bi požnjeveno. »Izađi iz čaške!«, i ono se oplijevi. »Osuši se!«, ono se osuši. »Samelji se!«, ono bi samljeveno. »Zamijesi se!«, ono bi zamiješano. Kad opazih da se ispunjava sve što poželim, prezreh to i pokajah se. Allah najbolje zna, majko pravovjernih, nisam to koristila, niti ču ikada koristiti.« A u predaji kod Ibn Ebi-Hatema od Er-Rebi'a b. Sulejmana stoji i dodatak: »Tako mi Allaha, a On to najbolje zna, majko pravovjernih, nisam to nikada koristila, niti ču ikad koristiti.«
Aiša, r.a., nastavlja kazivati: »Upitala sam ashabe, koji su još bili potreseni smrču Allahovog Poslanika s.a.v.s., a u to vrijeme bilo ih je puno u Medini, ali nisu znali šta da joj kažu u vezi toga. Bojali su se da joj dadnu fetvu o onome što ne znaju. Jedino joj je Ibn-Abbas, r.a., ili neko ko je bio kod njega, rekao: »Eh, da su ti bar roditelji živi, ili jedno od njih«. (Tj. pa da se dobročinstvom prema roditeljima iskupiš za svoj grijeh) Nakon iznošenja predaje, Ibn-Džerir naodi da je cijeli lanac prenosilaca do Aiše r.a., dobar, te kazuje kako se ova predaja uzima kao argument za mišljenje koje smatra da sihirbaz ima mogučnost izvrtanja stvarnosti, jer je ova žena u isto vrijeme posijala zrno i odmah koristila njegove plodove.
Ibn Ebi-Hatem je zabilježio u predaji od Ibn-Abbasa, r.a., da je on rekao: »Kada su ljudi posrnuli u grijeh nakon Adema, a.s., čineči razne grijehe i nevjerstvo, meleki su na nebu kazali: »Gospodaru, stvorenja koja si stvorio da Ti se klanjaju i pokoravaju, posrnuli su u razne grijehe i predali se nevjerstvu, ubijanju, jedenju haram-imovine, bludu, krađi, pijenju alkohola«, te su ih počeli proklinjati, a ne potpomagati. Melekima je rečeno da su oni nesvjesni i da im je uskračeno znanje gajba, ali ih opet nisu podržali. Zatim je rečeno melekima: »Izaberite dvojicu najboljih među vama, koje ču obavezati zabranama i naredbama!«, pa oni izabraše Haruta i Maruta. Allah ih spusti na Zemlju i dade im ljudske prohtjeve i strasti. Onda im naredi da Mu se klanjaju i ne pripisuju Mu sudruga, te im zabrani ubistvo, jedenje haram-imetka, bludničenje, krađu i pijenje alkohola. Proveli su neko vrijeme na Zemlji sudeči ljudima po pravdi. Bilo je to doba poslanika Idrisa, a.s. U to vrijeme življela je žena naročite ljepote, koja se između ostalih žena izdvajala kao zvijezda Danica među ostalim zvijezdama. Njih dvojica se nađoše kod nje, pa umiliše svoj govor prema njoj želeči je zadobiti, ali ona to odbim, osim da prihvate njenu vjeru i ono što traži od njih. Upitaše je o njenoj vjeri, pa ona izvadi neki kip i reče: »Ja se ovome klanjam.« Oni rekoše: »Mi nemamo potrebu da se klanjamo kipu.« Zatim je napustiše za neko vrijeme, koliko je Uzvišeni Allah htio, a onda se opet vratiše i htjedoše je pridobiti. Ona im postavi prethodni uslov, no i ovaj put oni je odbiše. Zatim su došli i po treči put, a ona je za uslov da im se dopusti tražila da prihvate njenu vjeru. Kad vidje da se oni neče pokloniti kipu, reče im: »Izaberite jedno od troga: da se naklonite ovom kipu, da ubijete ovog dječaka ili da ispijete vino!« Oni rekoše: »Nijedno od toga da dolikuje da se čini, ali je najmanje štetno da popijemo vino«. Oni ispiše vino, počiniše blud snjom, a onda iz straha da dječak ne otkrije njihov grijeh ljudima, ubiše ga. Kada su se otrijeznili i shvatili šta su učinili, htjedoše da vinu u nebo, ali to više nisu mogli učiniti. Između njih i stanovnika neba podiže se zastor i meleki vidješe šta su učinili, pa se zaprepastiše, te shvatiše da onaj ko je nesvjestan i kome je uskračeno znanje gajba nema dovoljno straho-poštovanja. Od tada su meleki počeli tražiti oprosa za one koji su na Zemlji. O tome je objavljen ajet: »I meleki slave svoga Gospodara na Njemu hvale dostojan način i oprosta traže za one koji su na Zemlji.« Zatim je ovoj dvojici meleka bilo rečeno da izaberu dunjalučku ili ahiretsku kaznu, pa oni rekoše: »Dunajlučka kazna ima kraj , dok je ahiretska vječna!«, pa izabraše da budu kažnjeni na Zemlji. I bijahu ostavljeni u Babilonu da trpe svoju kaznu. (Ibn Kesir, 1/142)
Ibn Kesir veli: »Ovo je najvjerodostojnije što je rečno u vezi ova dva meleka«, a poznato je da su njih dvojica u Babilonu ljude podučavali sihru, ali nikoga nisu podučavali dok ga ne bi upozorili: »Ne čini nevjerstvo! Mi te u iskušenje dovodimo!«-kako se i navodi u predaji od Aiše r.a., u vezi sa ženom iz Devmetu-l-Džendela. Taj dogadžaj se desio poslije smrti Allahovog Poslanika s.a.v.s., što znači da se ta radnja odvija i dalje, neprestano, zbog prisustva ta dva meleka koji još trpe svoju kaznu sve do onoga dana kada če Uzvišeni Allah naslijediti Zemlju i sve što je na njoj. Oni i dan-danas ljude podučavaju sihru, ali to ne čine prije nego ga upozore i posavjetuju, kako se i navodi u predaji od Aiše, r.a., u slučaju žene iz Devmetu-l-Džendela.
Ebu-Džafer Er-Rezi prenosi od Ibn-Abbasa, u vezi toga, da je rekao: »Kada im dođe neko ko želi biti podučen spravljanju sihra, oni ga izgrde i pokušaju odvratiti, govoreči mu »Mi smo iskušenje, pa nemoj uznevjerovati!« Čine to iz razloga što su oni upoznali i vjeru i nevjerstvo, dobro i zlo i zasigurno znaju da je sihr čin nevjerstva-kufra. Ako došljak odbije njihovo opomenu, oni ga napute da ode do odredišta i, kad se tamo nađe, ugleda šejtana i ovaj ga poduči vradžbinama. Onda primjeti kako iz njega izađe svjetlost koja se izgubi u nebu, pa tada poviče: »Propao sam, teško meni. Šta sada ča činim?!«
Prenosi se od Hasan el-Basri, komentarišuči ovaj ajet, kazo: »S neba su spuštena dva meleka da bi ljude podučavali tom iskušenju, s kojim ih Uzvišeni Allah hoče iskušati, ali je od njih dvojice uzeo zavjet da nikoga ne poduče vradžbinama, sve dok ga ne opomenu i ne kažu: »Mi samo iskušavamo, pa nemoj nevjerstvo učiniti.« Predaju je zabilježijo Ibn Ebi-Hatem.
Katade je rekao: »Allah je od njih uzeo zavjet da nikoga od ljudi ne poduče sihru sve dok mu ne kažu: »Mi te iskušavamo, pa nemoj nevjerstvo učiniti.« Imam Es-Seddi je rekao: »Kada bi im došao neki čovjek da ga poduče sihru, kazali bi mu: »Mi smo iskušenje, nemoj da u nevjerstvo zapadneš.« Ako bi čovjek odbio njihov savjet, rekli bi mu: »Otiđi do onog pepela pa se pomokri u njega.« Kada bi to ovaj učinio, iz njega bi izašla svjetlost koja bi zabljesnula, a onda nestala u dubini nebesa. Potom bi se pojavio crni oblak poput nekog dima koji bi ulazio u uši i druge otvore čovjeka. Bila je to Allahova srdžba koja se na njega spuštala. Kada bi to ispričao ovoj dvojici meleka, oni bi ga podučili vradžbinama.« Se'id b. Hadždžadž je rekao: »Samo se nevjernik, baš pravi nevjernik, može odvažiti da nauči spravljati sihr.« (Svi navodi su preuzeti od Ibn Kesira s malim izmjenama)

Zaštita od džina i šejtana Rida Eš-Šerkavi


Ned Dec 28, 2008 11:24 am
Profil
Mlađi član

Pridružio se: Sub Apr 16, 2005 9:56 am
Postovi: 102
Post Re: Odlomci iz kazivanja o Harutu i Marutu
A zar nije da u kranskom ajetu stoji

"... we ma unzile alel-melekejni bi-babile harute we marut ... "

taj MA znači negaciju i da je onda "... a oni nisu bili od meleka, Harut i Marut..."

Neznam arapski, samo to sam čuo, pa ako se može malo više objasnit

Mirza


Sre Dec 31, 2008 10:10 am
Profil
Mlađi član

Pridružio se: Pon Jun 11, 2007 4:02 pm
Postovi: 107
Lokacija: slovenija
Post Re: Odlomci iz kazivanja o Harutu i Marutu
We alejkumu selam Mirza

Arapski mi je poznat toliko da nebi ostao gladan i možda malo više od toga, a pogotovo znanje tefsira. Mirza brate i ja učim isto ko i ti i mi svi. Tako da pogledajmo šta kažu oni koji to malo bolje razumiju, svakako na kraju dodajem njekoliko linkova gdje je ta tema bila več obradžena.

Predlažem njekoliko prevoda:

Arapski tekst:

وَاتَّبَعُواْ مَا تَتْلُواْ الشَّيَاطِينُ عَلَى مُلْكِ سُلَيْمَانَ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَـكِنَّ الشَّيْاطِينَ كَفَرُواْ يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ وَمَا أُنزِلَ عَلَى الْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَارُوتَ وَمَارُوتَ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّى يَقُولاَ إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلاَ تَكْفُرْ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ وَمَا هُم بِضَآرِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلاَّ بِإِذْنِ اللّهِ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلاَ يَنفَعُهُمْ وَلَقَدْ عَلِمُواْ لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الآخِرَةِ مِنْ خَلاَقٍ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْاْ بِهِ أَنفُسَهُمْ لَوْ كَانُواْ يَعْلَمُونَ 102

Korkutov prevod:

102. i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik* - šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!

Mlivin prevod:

102. I slijede šta su kazivali šejtani protiv carstva Sulejmanovog.2:102a A nije nevjerovao Sulejman; međutim šejtani nisu vjerovali učeći ljude sihru i onom šta je spušteno dvojici meleka u Babilu,2:102b Harutu i Marutu. A nisu učili nikoga dok ne bi rekli: “Mi smo samo iskušenje, zato nemoj nevjerovati.” Pa su učili od njih dvojice ono čime će prouzročiti razdvajanje između muža i žene njegove. A nisu oni štetili time nikome, izuzev s dozvolom Allahovom. I učili su šta će im štetiti, a neće im koristiti. I doista su znali da onaj ko to kupuje - sigurno on neće imati u Ahiretu nikakva udjela. A sigurno je loše ono zašto su prodali duše svoje, kad bi znali.

Prijevod od: Derviš Tači, Amir Mehić, Said Mujakić, Rijad Šestan sa direktnim tefsirenjem od Ibn' Abbasa (mada hafiz Porča kaže da su ga pogriješno nazvali, to jeste: tefsir od Ibn'Abbasa):

»Oni se povode za onim što su šejtani kazivali«: rade prema onome kako im narede šejtani; »o Sulejmanovoj vladavini«: da je Suljemanova vlast nestala četrdeset dana zbog sihra i vradžbina; »a Sulejman nije bio nevjernik«: nije zapisivao Sulejman sihr niti vradžbine; »nego su nevjernici šejtani«: zapisivali su; »koji ljude uče«: znači šejtani; a kaže se: jevreji; »vradžbini a to nije objavljeno dvojici meleka«: nije objavljeno ovoj dvojici meleka sihr i vradžbine; a kaže se: podučavali su, također, onome čime su naduhnuta dva meleka; »u Babilonu, Harutu i Marutu. Njih dvojica nikoga nisu učili«: nisu objašnjavali-znači ova dva meleka-nikome; »dok ne bi rekli«: prvo; »mi samo iskušavamo«: svojim pozivanjem samo stavljamo na probu, da ne bismo navukli tešku kaznu na sebe; »a ti nemoj biti nevjernik«: nemoj druge podučavati, niti postupati po ovome čemu pozivamo; »i ljudi su od njih dvojice učili«: bez njihova podučavanja; »kako če muža od žene rastaviti«: ono što če spriječiti muža da prilazi ženi; »ali oni nisu mogli nauditi«: sihrom i rastavljanjem; »nikome«: bilo kome; »bez Allahove volje«: bez Allahove želje i Njegovog znanja: »učili su«: znači šejtan, jevreji i čarobnjaci, jedni od drugih; »ono što če im nauditi«; na Ahiretu; »i od čega koristi neče imati«: niti na dunajluku niti na Ahiretu; »iako su znali«: znači dvojicu meleka, a kaže se: jevreji iz svoje Knjige, a kaže se i: šejtani; »da onaj ko to sebi pribavi«: ko se odluči za sihr i vradžbine; »na drugome svijetu neče imati«: u Džennetu (tj. neče uči u Džennet); »nikakve sreče«: nesreču; »a dosta je jadno ono za što su se prodali«: što su za sebe odabrali sihr, znači jevreji; »kada bi samo oni to znali«: ali oni neznaju, a kaže se: Znali su iz svoje Knjige.

viewtopic.php?f=3&t=4&p=4524
http://www.iltizam.org/index.php?ime=ku ... r&ajet=110
http://www.iltizam.org/index.php?ime=te ... 2145540574

Insallah čemo u kratkom dobiti i tumačenje hafiza. (ništa ne obečavam)
Mirza pogledaj privat poruku.


Sre Dec 31, 2008 1:03 pm
Profil
Mlađi član

Pridružio se: Pon Jun 11, 2007 4:02 pm
Postovi: 107
Lokacija: slovenija
Post Re: Odlomci iz kazivanja o Harutu i Marutu
Tefsir 102. ajeta sure El-Bekara po Ibn Kesir-u

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici šejtani, koji ljude uče vradžbini..." U tom smislu mnogi su iznijeli mišljenja koja su bliska ovome i u njima nema proturječja za razumne i pametne ljude. A Allah upućuje! Suština je tih mišljenja u tome da su židovi kojima je dana Knjiga, nakon što su napustili ono što im je dano i suprotstavili se Allahovom poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, počeli slijediti ono što su im govorili šejtani, odnosno ono što su šejtani prenosili, saopćavali i isticali o kralju Sulejmanu (Salomonu).[44] Glagol / "uči, čita, govori" ovdje je prelazan sa prijedlogom /"na, prema", što implicira značenje "laže", jer su to "učenja i riječi" šejtana, koje nisu ništa drugo do laži!
"u Babilonu, Haruta i Maruta, a to nije objavljeno dvojici meleka. Njih dvojica nikoga nisu učili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, a ti nemoj biti nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti." Naime, židovi su smatrali da su Džebrail i Mikail, a.s., donijeli vradžbine Sulejmanu, a.s., pa zato Allah Uzvišeni pokazuje da to nije istina, saopćavajući Svom vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da oni nisu donijeli vradžbine i da je Sulejman, a.s., čist od vradžbina koje mu pripisuju. On im saopćava da su vradžbine djelo šejtana koji ljude tome poučavaju u Babilonu, te da su oni koji ih poučavaju tome dva čovjeka po imenu Harut i Marut. Prema tome, riječica u riječima:

"a to nije objavljeno dvojici meleka" negativna je, a ne odnosna u značenju "koji".

El-Kurtubi kaže: - Ovdje je riječica negativna, a vezana je za riječi "Sulejman nije bio nevjernik", nakon kojih slijede riječi:

"nego su nevjernici šejtani koji ljude uče vradžbini, a nije objavljeno ni dvojici meleka...", budući da su židovi smatrali da su to donijeli Džebrail i Mikail, što Allah Uzvišeni pokazuje neistinitim, pa riječi: "Harutu i Marutu", navodi kao apozicija (zamjena) za šejtana." On kaže: "To je ispravno iz dva razloga: ili zato što se plural navodi za dvojinu kao u riječima: 'A ako bude imao braće', (4:11), ili zato što su njih dvojica imali sljedbenike, odnosno navode se među šejtanima zbog njihove neposlušnosti." To znači: šejtani poučavaju ljude u Babilonu vradžbinama, i to Haruta i Maruta, a zatim dodaje: "ovo je najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta" ne obazirući se na druga značenja!

Ibn-Džerir, s lancem prenosilaca preko El-Avfija, prenosi od Ibn-Abbasa: "...a nije objavljeno ni dvojici meleka u Babilonu", "znači da nisu objavljene vradžbine". U lancu Ibn-Džerira od Rebi' ibn Enesa prenosi se:

"a nije objavljeno ni dvojici meleka", tj Allah nije njima dvojici objavio vradžbine. Ibn-Džerir kaže: 'Ajet se tumači na ovaj način :

"Oni se povode za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali", tj za vradžbinama. Sulejman nije bio nevjernik, a ni Allah nije objavio vradžbine dvojici meleka, nego su šejtani bili nevjernici i poučavali su u Babilonu ljude, Haruta i Maruta, vradžbinama. Riječi "u Babilonu, Haruta i Maruta" ovdje su navedene na kraju, iako imaju značenje kao da su navedene na početku.

Postoje, također, i druga mišljenja, kao što su:

- sa "kesrom" na "lamu" čime riječ dobija značenje "kralj", pa bi značilo da se to odnosi na dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana, a.s., tj pod pretpostavkom da je riječica " ovdje negativna, pa bi to značilo: "da Allah Uzvišeni nije objavio vradžbine niti poučio tome dvojicu kraljeva, Davuda i Sulejmana",

- da su Harut i Marut dva istaknuta džina (dva plemena), odnosno, da su ta dva čovjeka, jedan po imenu Harut, a drugi po imenu Marut, bili ustvari predstavnici ljudi. Ispravnije je, međutim, da su Harut i Marut, kao što navodi Kurtubi, zamjena (apozicija) za šejtane, jer to je, kao što on kaže, najvjerovatnije i najispravnije značenje ajeta, ne obazirući se na druge,[45]
- da su dva meleka. U vezi s tim navodi se priča o Veneri i dva meleka, Harutu i Marutu. Prenosioci ove priče smatraju da su Harut i Marut dva meleka, koje je Allah spustio s neba davši im strast ljudsku, zatim je pred njih stavio neku izuzetno lijepu ženu, koju su oni pokušali zavesti. Ona im je odgovorila da će pristati pod uvjetom da širk učine (Allahu suparnika pridruže), što su oni odbili..Zatim je ponovo došla pred njih uvjetujući tada da nekoga ubiju, što su oni odbili. Zatim je došla i treći put, pa su je ponovo pokušali zavesti, a ona ih je stavila pred izbor: ili da širk učine (prihvate nešto uz Allaha za božanstvo) ili da nekoga ubiju, ili da popiju čašu vina. Oni su izabrali najmanje od tri zla (grijeha), vino, pa su popili čašu. Nakon toga, vino je odigralo svoju ulogu, pa su počinili širk, ubili čovjeka, a potom počinili preljub! Kada su se otrijeznili, žena im je saopćila šta su učinili pod utjecajem vina, nakon čega su se oni gorko pokajali..Poželjeli su da se vrate na nebo, ali nisu mogli. Osjećali su svu gnusnost zlodjela koja su počinili. Allah ih je potom stavio pred izbor: da odaberu kaznu na ovome ili na drugome svijetu. Oni su odabrali ovosvjetsku privremenu umjesto onosvjetske vječne kazne. Žena ih je tada upitala da li znaju riječ uz čije se izgovaranje mogu popeti na nebo ili sići s njega, i oni su joj kazali tu riječ. Ona je to izgovorila i odletjela na nebo. Tamo se, međutim, pretvorila u zvijezdu...!!! To je bila Venera..!!!?

Ova priča ima oko dvadeset predanja, ali nijedna od njih i pored brojnosti ne veže se za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Mnogi znalci hadisa, hafizi i komentatori Kur'ana ovu priču odbacuju, a razlog je tome što ona u cijelosti pripada izviješćima Izraelićana, jer ne postoji sahih (vjerodostojno predanje) s lancem vezanim direktno za Iskrenog i Časnog, koji ne govori po svom hiru..Iz sadržaja Kur'ana može se vidjeti osnovni smisao priče bez detalja i objašnjenja, a mi vjerujemo u ono što stoji u Kur'anu, jer Allah najbolje zna što stvarno Njemu pristoji, a što ne pristoji ni Njemu ni Njegovim melecima.46

[45]Mi se slažemo s Ibn-Kesirom u vezi sa Kurtubijevim tumačenjem, izuzev mišljenja Kurtubija da Harut i Marut predstavljaju apoziciju za šejtana, budući da u prirodi šejtana nije da daje savjete ljudima u stilu: "Mi smo za vas iskušenje, pa nemojte nevjernici biti!" Naprotiv, jedna od njihovih najvažnijih funkcija i osobina prirode koja im je dana, jeste da iskušavaju ljude i zavode ih. Zato ja smatram da je vjerovatnije da su Harut i Marut apozicija za ljude, pa bi, u skladu s tim, značenje ajeta bilo slijedeće: "Nije Sulejman bio nevjernik, niti je dvojici meleka objavljen sihr (vradžbina), nego su šejtani nevjernici zato što oni ljude poučavaju vradžbini, tj. što poučavaju Haruta i Maruta, dva čovjeka koji, potom, poučavaju druge ljude. Oni, međutim, nikoga ne pouče, a da mu ne kažu: "Mi smo iskušenje i nemoj biti nevjernik!" Prema tome, Harut i Marut simboliziraju ljude u čijoj je prirodi savjetodavstvo, a time se ujedno odriče da je Allah objavio sihr dvojici meleka, te da su oni, potom, tome poučavali ljude. Jer, u osnovi sihra je nevjerstvo, pa to ne može poučavati onaj ko nije nevjernik, kao što to ni učenik ne može naučiti a da istovremeno ne pogazi svoju vjeru. To nije primjereno melecima, koji su čisti od nevjerstva, pa ga oni niti poučavaju niti uče od koga. Allah nije zadovoljan da Njegovi robovi budu nevjernici!


46 Ova priča nema vjerodostojan osnov, što navode mnogi znalci hadisa i komentatori Kur'ana, jer nema vjerodostojnog hadisa koji to potvrđuje. Prema tome, ona je i u pogledu lanca predanja i u pogledu teksta nepouzdana, i to iz više razloga:
1. Oni navode da je Allah objavio dvojici meleka sihr (čarolije), što je kao takvo izraz nevjerstva. Postavlja se pitanje: kako da Allah dozvoli svojim bezgrješnim melecima da se ponašaju kao nevjernici i poučavaju ljude čaroliji i nevjerstvu, kad Allah kaže "da On nije zadovoljan da Njegovi robovi budu nevjernici". (39:7)
2. Pretvaranje čovjeka u zvijezdu nemoguće je i nije u skladu s Božijim zakonima na Zemlji.
3. Iz ove se priče vidi da su Harut i Marut odabrali kaznu na ovome svijetu, što pretpostavlja da će oni tu živjeti do Sudnjeg dana, kako bi proživjeli ovosvjetsku kaznu, da će biti u bunaru u Babilonu i poučavati ljude čarolijama bez prestanka.
To je neprihvatljivo iz više razloga:
a) Na osnovi riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /96/ "Nakon stotinu godina neće ostati na Zemlji oni koji su na njoj danas." Prema tome, ukoliko pretpostavimo da su oni živjeli u Poslanikovo vrijeme, trebalo je da umru nakon sto godina od kada je on to izgovorio, što je suprotno njihovoj ovosvjetskoj kazni, koja će prema ovoj priči trajati do Dana sudnjega.
b) Ako su oni još uvijek u babilonskom bunaru i ako poučavaju ljude
čaroliji, bilo bi neophodno da to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomene, ili izviješća o tome ili ljudima koje su poučili čaroliji u svojoj školi da dođu do nas!!!?
c) Ako je njihova pozicija u odnosu na druge ljude određena time da ih pouče čaroliji, trebalo bi da to mjesto bude poznato u Babilonu, koji se nalazi u Iraku. Međutim, do sada nije otkriven ovaj bunar u Babilonu niti bilo šta o njemu.
4. Ova je priča sastavni dio tradicije sinova Israilovih, odnosno, laži njihovih svećenika.
Neumitno je za priču kao ova, za koju pouzdani učenjaci i komentatori navode da potječe od židovskih svećenika, da nije istinita, odnosno da je možda dio pradavnog simbolizma, kao što navodi Al-Hatib. Šejh Ibn-Hadžer el-Hejtemi el-Mekki, u svom djelu "Ez-Zewadžir", ovu priču odbacuje, a Kurtubi navodi da je sve to nepouzdano i daleko od Ibn-Omera, odnosno da ništa nije tačno. Al-Hafadži kaže: "Znalci hadisa kažu da su svi prenosioci u lancu ove priče nepouzdani, zato je ova priča lažna, neistinita, potvorena i izmišljena, te nema osnova da se navodi ili prepisuje osim s ciljem da se ukaže na njenu neutemeljenost, što smo i mi učinili.


Sre Dec 31, 2008 10:29 pm
Profil
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Odgovori na temu   [ 4 Posta ] 

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group.
Designed by STSoftware.
Prevod - www.CyberCom.rs