Tevba U Kuranu

Sve što je za pouku, bujrum pisite ovdje kao novu temu radi ljepše preglednosti

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
Sunna
Mlađi član
Postovi: 154
Pridružio se: Uto Jan 23, 2007 3:40 pm
Lokacija: Skandinavia

Tevba U Kuranu

Post od Sunna » Ned Jan 18, 2009 5:36 pm

Tevba u Kuranu


Mnogi ljudi pokajanje definiraju čvrstom odlukom da se više ne počini grijeh, trenutnim napuštanjem grijeha kao i kajanjem za onim što se učinilo u prošlosti. Ako se ipak radi i o ljudskom haku, postoji i četvrta stvar, a to je traženje halala od onoga kome je učinjena šteta. Sve što oni spominju jesu pojedina značenja pokajanja ili, bolje rečeno, uvijeti za tevbu.
No, tevba, onako kako je definira Kur'an i Poslanik, s.a.v.s., uključuje sve to, ali i čvrstu odluku da se čini sve ono što je naređeno, te da se toga pridržava. Stoga tevba nije samo ostavljanje grijeha, čvrsta odluka i kajanje. Ona je upotpunjena tek onda kada se donese i čvrsta odluka da će se čovjek i pridržavati Božijih naredbi. Ovo je smisao pokajanja.
Tevba obuhvata dva značenja. Kad poslije nje uslijedi rad i pridržavanje naređenog, ona ima značenje koje su oni naveli. No, i kad ne uključuje spomenuti rad i pridržavanje, ona ima dva značenja. Naime, ona je poput izraza „takva“, bogobojaznost, koji sam po sebi označava činjenje naređenog i ostavljanje zabranjenog. Ipak, kad se uz ovaj izraz spominje naredba za činjenje onog što je naređeno, ond se time podrazumijeva prestanak činjenja zabranjenih radnji.

Smisao pokajanja krije se u povratku Allahu. Dž.š., i činjenju svega onoga što je Njemu drago, a ostavljanju onoga što Mu je mrsko. Tako je tevba povratak iz onoga što On ne voli onome što Mu je drago. Iz ovoga se razumije da je povratak onome što je Bogu drago samo jedan dio tevbe, dok je napuštanje onoga što On prezire drugi dio. Ovo je razlog zašto je Allah, dž.š., povezao uspjeh i pobjedu s izvršavanjem naredbi i ostavljanjem zabrana i kazao:
„I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.“ (En-Nur, 31)

Iz ovog saznajemo da je svaki pokajnik spašen, ali njegovo kajanje mora rezultirati činjenjem onoga što je naređeno i ostavljanjem zabranjenog. U drugom ajetu Uzvišeni kaže: „A oni koji se ne pokaju, sami sebi čine nepravdu“ (El-Hudžurat, 11). A onaj ko ne izvršava Božije naredbe sam sebi čini nepravdu, i on je poput onoga ko radi ono što je zabranjeno. Taj će čovjek skinuti sa sebe teret i ime onoga ko je sam prema sebi nepravedan (zalim) samo ako njegovo pokajanje obuhvati dvije spomenute stvari. Svi se ljudi dijele na dvije vrste: one koji se kaju i one koji su prema sebi nepravedni. Drugih nema. Allah, dž.š., je za pokajnike rekao da su:

„Oni koji se Njemu klanjaju i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i koji se Allahovih propisa pridržavaju.“ (Et-Tevba, 112)
Iz navedenog ajeta spoznajemo da je čuvanje Allahovih propisa ili granica, kako je to Allah kazao, dio pokajanja. Zato treba shvatiti da tevba uključuje sve ove stvari. Pokajnik je onaj ko napušta zabranjena djela, vraća se činjenju naređenog, ko ostavlja neposluh i vraća se pokornosti, kao što je to već ranije kazano.
Ovo nas navodi na zaključak da je tevba srž same vjere islama jer ona svojim značenjem obuhvata svu vjeru. Upravo zbog ove činjenice pokajnik zaslužuje da bude Allahov miljenik. Allah doista voli one koji se mnogo kaju i čiste kao što voli one koji se pridržavaju Njegovih naredbi i ostavljaju ono što je On zabranio.

Tako je pokajnik povratnik od onoga što Allah prezire javno i tajno onome što On javno i tajno voli. Ono obuhvata islam, iman i ihsan (dobročinstvo) i odnosi se na sve stepene. Zbog ovoga je tevba cilj svakog vjernika, početak ali i kraj svake stvari, kao što smo to već spomenuli. Ona je smisao zbog kojeg je sve stvoreno. Vjerovanje i propisi su samo jedan dio tevbe, odnosno njen najuzvišeniji dio i temelj na kojem je ona i nastala.

Većina ljudi uopće ne zna istinsku vrijednost pokajanja, kao ni njenu bit, i daleko su od toga da je učine srcem, rječju i djelom. Allah je pokajnicima poklonio Svoju ljubav samo zbog činjenice da su oni najiskrenija i najodlikovanija stvorenja i robovi. Da značenje tevbe ne obuhvata sve islamske propise, suštinu imana, Allah se ne bi najviše obradovao pokajanju Njegova roba. Sva stanja i stepeni koje ljudi spominju tek su jedan dio i rezultat pokajanja.

Preuzeto sa stranice www.darulkuran

Odgovori