UZROCI SMUTNJE I NEREDA: POKVARENOST UČENJAKA, KADIJA I DAIJ

Sve što je za pouku, bujrum pisite ovdje kao novu temu radi ljepše preglednosti

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
akhi
Stari član
Postovi: 342
Pridružio se: Pon Avg 23, 2010 7:50 pm
Lokacija: dunya
Kontakt:

UZROCI SMUTNJE I NEREDA: POKVARENOST UČENJAKA, KADIJA I DAIJ

Post od akhi » Pon Feb 13, 2012 8:12 pm

Svaki učenjak koji zavoli dunjaluk i dadne
mu prednost nad Ahiretom, mora u
svojim fetvama, presudama i prenošenju
znanja iznijeti neistinu o Allahu
Uzvišenom, jer mnogi propisi Allahove,
dželle šanuhu, vjere se ne poklapaju s prohtjevima i željama ljudi, a naročito sa
željama vlastodržaca koji slijepo slijede
svoje strasti. Takvi ne mogu ostvariti
svoje želje i udovoljiti svojim prohtjevima
osim uz kršenje i odbacivanje Allahovih
propisa i odmetanjem od Njega. Ako se desi da učenjak i vladar zbog
svojih strasti vole predvodništvo i vlast,
oni ne mogu ostvariti svoje želje osim da
odbace istinu, a naročito ako im se
ispriječi kakva sumnja. Tada se sumnja
sjedinjuje sa strašću, a nagoni duše uzavru, te se pravda zameće, a lice istine
prekriva. U slučaju da istina bude jasna i da se ne
može dovesti u pitanje iznošenjem neke
sumnje ili dileme, onda oni svjesno krše i
sukobe se s istinom, govoreći: ‘’Imamo
izlaz u pokajanju!’’ O takvima i njima sličnim, Uzvišeni je
rekao: "A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama
pođoše." (Prijevod značenja, Merjem, 59.) A u drugom ajetu Uzvišeni je za njih
kazao: "I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu napustila i
koja su kupila mrvice ovoga
prolaznoga svijeta, i govorila: Bit će
nam oprošteno!' A ako bi im opet
dopalo šaka tako nešto, opet bi to
činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi, a oni čitaju ono što je u njoj,
da će o Allahu samo istinu govoriti.
Onaj je svijet bolji za one koji se
grijeha klone; opametite
se!" (Prijevod značenja, El-E'raf, 169) Uzvišeni obznanjuje da su oni uzimali ono
što je manje vrijedno, i pored znanja o
tome da im je to zabranjeno, te su
govorili: ‘’To će nam biti oprošteno!’’ A
da im se ukaže prilika da učine isti takav
grijeh, oni se ne bi ustručavali i sustezali. Oni su ustrajni u takvom ponašanju i to ih
navodi da daju izjave za koje i sami znaju
da su pogrešne i bezvrijedne. A što se tiče bogobojaznih, oni znaju da
je za njih ahiretski život bolji i vredniji od
ovodunjalučkog života. Zato ih vlast i
požuda ne mogu navesti da dadnu
prednost dunjaluku nad Ahiretom. Da bi
se zaštitili od takve pošasti, oni dosljedno slijede Kur'an i sunnet Allahovog
Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem,
potpomažu se namazom i strpljivošću, i
trezveno razmišljaju o prolaznosti i
bezvrijednosti dunjaluka, i skorom
nastanku vječnog ahiretskog života. Ali, ona druga skupina, pored činjenja
grijeha, mora u vjeru uvesti mnoge
novotarije, spajajući time dvije loše stvari;
jer slijeđenje strasti i požuda zasljepljuju
vid srca, pa ono ne prepoznaje sunnet od
novotarije, ili čak sve vidi naopako: novotariju smatra sunnetom, a sunnet
novotarijom! Ovo je bolest učenjaka kada se predaju
dunjaluku, počnu težiti za položajem i
udovoljavanjem strasti i požuda. O njima
je Uzvišeni objavio: ﻱِﺬَّﻟﺍ َﺄَﺒَﻧ ْﻢِﻬْﻴَﻠَﻋ ُﻞْﺗﺍَﻭ َﺦَﻠَﺴْﻧﺎَﻓ ﺎَﻨِﺗﺎَﻳﺁ ُﻩﺎَﻨْﻴَﺗﺁ ُﻥﺎَﻄْﻴَّﺸﻟﺍ ُﻪَﻌَﺒْﺗَﺄَﻓ ﺎَﻬْﻨِﻣ ْﻮَﻟَﻭ َﻦﻳِﻭﺎَﻐْﻟﺍ َﻦِﻣ َﻥﺎَﻜَﻓ ﺎَﻬِﺑ ُﻩﺎَﻨْﻌَﻓَﺮَﻟ ﺎَﻨْﺌِﺷ ِﺽْﺭَﺄْﻟﺍ ﻰَﻟِﺇ َﺪَﻠْﺧَﺃ ُﻪَّﻨِﻜَٰﻟَﻭ ُﻪُﻠَﺜَﻤَﻓ ۚ ُﻩﺍَﻮَﻫ َﻊَﺒَّﺗﺍَﻭ ْﻞِﻤْﺤَﺗ ْﻥِﺇ ِﺐْﻠَﻜْﻟﺍ ِﻞَﺜَﻤَﻛ ُﻪْﻛُﺮْﺘَﺗ ْﻭَﺃ ْﺚَﻬْﻠَﻳ ِﻪْﻴَﻠَﻋ ِﻡْﻮَﻘْﻟﺍ ُﻞَﺜَﻣ َﻚِﻟَٰﺫ ۚ ْﺚَﻬْﻠَﻳ ﺎَﻨِﺗﺎَﻳﺂِﺑ ﺍﻮُﺑَّﺬَﻛ َﻦﻳِﺬَّﻟﺍ ْﻢُﻬَّﻠَﻌَﻟ َﺺَﺼَﻘْﻟﺍ ِﺺُﺼْﻗﺎَﻓ َﻥﻭُﺮَّﻜَﻔَﺘَﻳ "I kaži im vijest o onome kome smo
dokaze Naše dali, ali koji se od njih
udaljio pa ga šejtan dostigao, i on je
zalutao. A da smo htjeli, mogli smo
ga s njima uzvisiti, ali se on ovom
svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov je slučaj kao slučaj
psa: ako ga potjeraš, on isplažena
jezika dahće, a ako ga se okaniš, on
opet dahće!" (El-E'raf, 175-176) Ovo je primjer pokvarenog učenjaka koji
radi suprotno onome što je naučio.
Razmisli samo o brojnosti pogrda i
poniženja kojima se opisuje u ajetu: Prvo: da je zapao u zabludu nakon što mu je dato znanje, i svjesno, a ne iz
neznanja, izabrao nevjerstvo nad imanom; Drugo: da je odbacio vjerovanje tako agresivno da ne postoji nada da će mu se
nekada vratiti, jer je on od sebe odbacio
Allahove dokaze poput zmije koja
odbacuje svoju košuljicu. Međutim, da je
bar dio Allahovih dokaza dopirao do
njega, on ih ne bi tako odbacio; Treće: da ga je šejtan dostigao, savladao i ulovio kao plijen. Zbog toga je Uzvišeni i
rekao: "... pa ga šejtan dostigao", a nije kazao: "...slijedio", jer je prvi izraz
leksički mnogo upečatljiviji s obzirom da
znači: dostići i sustići nekoga; Četvrto: da je od zalutalih, gavin, iako je prije toga bio upućen. A riječ "el-gajj"
označava zapadanje u zabludu u vezi sa
znanjem i zbog krive namjere. Ovaj se
izraz više koristi za zabludu u praktičnim
djelima, dok se izraz "ed-dalal" koristi za
ideološku i naučnu zabludu. Ako se ova dva izraza spomenu zajedno, tada svaki
od njih ukazuje na svoje specifično
značenje, ali ako se spominju zasebno,
onda svaki od spomenutih izraza
podrazumijeva drugi koji nije spomenut; Peto: da ga Allah Uzvišeni nije htio uzdići zbog znanja koje posjeduje, pa je to
znanje bilo razlog njegove propasti, jer
znanjem nije bio uzdignut, pa mu se ono
vratilo kao loše. Da nije bio učen, to bi za
njega bilo bolje i blaže bi bio kažnjen; Šesto: da Allah Uzvišeni razotkriva njegove loše i bezvrijedne namjere i
ambicije, jer je takav učenjak dao
prednost bezvrijednom i prolaznom nad
vrednijim i vječnim; Sedmo: da njegov izbor bezvrednijeg nije posljedica nagovora duše i
udovoljavanja njenim prohtjevima, već
zbog težnje njegovog cjelokupnog bića
za životom na Zemlji; Osmo: da je odbacio Allahovu uputu, a odazvao se pozivu svojih strasti. Njegove
su mu strasti vodilja i ono što dosljedno
slijedi; Deveto: Allah Uzvišeni poredi ga sa psom (kelb), a pas je najpoznatija životinja po
samoljublju, škrtosti i pohlepi, pa se zbog
toga u arapskom jeziku izraz "kelb" koristi i
za onoga koji pohlepno i bez dostojanstva
žuri za nečim; Deseto: Allah Uzvišeni je pohlepu takvog učenjaka za dunjalukom, njegovu
nestrpljivost pred dunjalučkim izazovima,
želju za stjecanjem dunjalučkih dobara i
tugu za njihovim pomanjkanjem i
gubitkom nazvao psećim dahtanjem. Pas
dahće kada ga gone i tjeraju, a i kada od njega odsutanu. Isti je slučaj i sa
učenjakom zaslijepljenim dunjalukom. Ako
ga neko opomene i posavjetuje, on i
pored toga dahće za dunjalukom, a ako
ga ostavi po strani i okani ga se, on opet,
poput psa, dahće! Ibn Kutejba je rekao: "Svako stvorenje
stenje ili dahće zbog gladi ili žeđi, osim
psa. On dahće i u muci i u blagostanju,
kada je žedan i kad je napojen. Allah
Uzvišeni poredi ovog nevjernika s psom;
ako bude opomenut, on opet u zabludi srlja, a i ako bude ostavljen, opet je samo
u zabludi. Zaista je poput psa koji dahće i
kad ga gone i kad ga se prođu." (Te'vilu
Muškilil-Kur'an, str. 369.) Allah Uzvišeni pokvarenog učenjaka nije
usporedio s bilo kojim psom, nego s onim
koji dahće, što ukazuje na dodatnu
pogrdnost i obezvređivanje.

Odgovori