Interesantno razmišljanje:
Bediuzzaman Said Nursi
POSLANICA BOLESNIMA
Sastoji se od dvadeset pet lijekova
Napisano bolesnicima da im bude utjeha, mehlem, duhovni recept, i poput posjete koja će ih obići i poželjeti da se što prije oporave
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
A oni koji, kada ih zadesi neka nevolja, kažu: mi smo Allahovi, Njemu se vraćamo.....(2/156)
i koji me hrani i poji, i koji me kad se razbolim, liječi......(26/79-80)
PETI LIJEK
Hej ti koji si obolio!
U ovom vremenu sam se iz ličnog iskustva uvjerio da je bolest pojedincima Božiji dar, poklon Milostivoga.
U ovih osam-devet godina omladina me je posjećivala, tražeći da im činim dovu zbog njihove bolesti, iako ja nisam na tom stupnju. Primjetio sam da je svjest o ahiretu svakog bolesnog mladića sa kojim sam se vidio mnogo jača od drugih. Nema mladalačke opijenosti. Sebe su donekle spasili životinjskih strasti uzavrelih u nemaru. A ja gledam i napominjem da je njihova bolest, u kojoj se strpe, Božanski dar. I kažem:
„Brate moj , ja nemam nista protiv tvoje bolesti. Prema tebi ne osjećam samilost, niti te sažaljevam u tvojoj bolesti, da bih ti dovu činio, trudi se da se strpiš, dok te bolest potpuno ne probudi. I pošto bolest obavi svoju ulogu , Milostivi Stvoritelj će, inša'Allah, dati da i ti ozdraviš.“
I još kažem:“ Nekim mladićima poput tebe zdravlje je kao nesreća , jer padaju u nemar, zapostavljaju namaz, ne razmišljaju o kaburu, zaboravljaju Allaha . I samo za jedan sahat dunjalučkoga obmanjujućeg uživanja, potresaju, ruše, pa i potpuno uništavaju svoj beskrajni vječiti život. A ti ćeš okom svoje bolesti, vidjeti mjesto gdje ćeš otići , kabur i ahiretska prebivališta, pa ćeš tako i postupiti. Dakle, za tebe je bolest, ustvari zdravlje, a zdravlje onih, koji su mladi kao i ti, njima je bolest
POSLANICA BOLESNIMA
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
DEVETI LIJEK
Hej ti bolesniče koji si spoznao svoga Stvoritelja!
Žalost, užasavanje i strah od bolesti, javljaju se zato što nekada bolest biva uzrokom smrti. Smrt je naizgled i u očima onih koji su u gafletu nešto zastrašujuće ; zato i bolesti, koje mogu biti uzrokom smrti, plaše i uznemiravaju.
Najprije znaj i čvrsto vjeruj da je edžel predodređen i da se nemože promjeniti. Često se dogodi da oni koji plaču nad jako bolsnima i koji su zdravi umiru, a oni teško bolesni se izliječe i nastave živjeti.
Drugo: Smrt nije tako strašna kao što izgleda. U mnogim poslanicama smo n urom Kur'ana Mudroga kategorički dokazali:
Da je smrt za one koji su u imanu, ustvari oslobađanje od teškoća životnih dužnosti,
, i oslobađanje od ibadetskih dužnosti, koje su ustvari učenje i postupanje prema pravilima na ispitu koji se održava na ovodunjalučkom prostoru, i način ponovnog susreta sa devedeset devet posto prijatelja i rodbine što su otišli na Drugi svijet,
, i sredstvo pomoću kojeg ćeš ući u mjesto vječite sreće i tvoj istinski zavičaj,
, i poziv u dženetske bašče iz dunjalučke tamnice,
, i vrijeme za uzimanje plaće iz izobilja Samilosnog Stvoritelja za obavljanje usluge i dužnosti prema Njemu.
Kako je sa stanovišta istine, ovo suština smrti na nju netreba gledati sa strahom; naprotiv, potrebno ju je posmatrati kao početak milosti i sreće.
Pojedine evlije su se plašile smrti, ali ne zato što su smrt vidjeli strašnom, sigurno je da su poželjeli nastavak života kako bi zaradili što više sevapa i činili što više dobrih djela.
Da , za sljedbenike imana smrt predstavlja milost, a za one koji su u zabludi jama je vječite tame.
Hej ti bolesniče koji si spoznao svoga Stvoritelja!
Žalost, užasavanje i strah od bolesti, javljaju se zato što nekada bolest biva uzrokom smrti. Smrt je naizgled i u očima onih koji su u gafletu nešto zastrašujuće ; zato i bolesti, koje mogu biti uzrokom smrti, plaše i uznemiravaju.
Najprije znaj i čvrsto vjeruj da je edžel predodređen i da se nemože promjeniti. Često se dogodi da oni koji plaču nad jako bolsnima i koji su zdravi umiru, a oni teško bolesni se izliječe i nastave živjeti.
Drugo: Smrt nije tako strašna kao što izgleda. U mnogim poslanicama smo n urom Kur'ana Mudroga kategorički dokazali:
Da je smrt za one koji su u imanu, ustvari oslobađanje od teškoća životnih dužnosti,
, i oslobađanje od ibadetskih dužnosti, koje su ustvari učenje i postupanje prema pravilima na ispitu koji se održava na ovodunjalučkom prostoru, i način ponovnog susreta sa devedeset devet posto prijatelja i rodbine što su otišli na Drugi svijet,
, i sredstvo pomoću kojeg ćeš ući u mjesto vječite sreće i tvoj istinski zavičaj,
, i poziv u dženetske bašče iz dunjalučke tamnice,
, i vrijeme za uzimanje plaće iz izobilja Samilosnog Stvoritelja za obavljanje usluge i dužnosti prema Njemu.
Kako je sa stanovišta istine, ovo suština smrti na nju netreba gledati sa strahom; naprotiv, potrebno ju je posmatrati kao početak milosti i sreće.
Pojedine evlije su se plašile smrti, ali ne zato što su smrt vidjeli strašnom, sigurno je da su poželjeli nastavak života kako bi zaradili što više sevapa i činili što više dobrih djela.
Da , za sljedbenike imana smrt predstavlja milost, a za one koji su u zabludi jama je vječite tame.
DVADESETI LIJEK
Hej ti bolesniče koji svojoj bolesti tražiš spas.
Postoje dvije vrste bolesti . Jedne su one prave, istinske bolesti , a druge su umišljene bolesti, tj.bolesti uslijed uobrazlje. Što se one istinske vrste tiče, Šafi-i Hakim-i Zuldželal ovu je površinu Zemlje načino ogromnom apotekom, te u njoj složio lijekove za sve bolesti. Ti lijekovi , pak, traže bolesti. Svakoj muci je stvorio lijek . Uzimati lijekove radi liječenja i njih koristiti jeste ispravno ; međutim, mora se znati da je učinak i ozdravljenje isključivo od Uzvišenog Hakka. Kao što on daje bolest , i ozdravljenje će dati On.
Pridržavati se preporuka i savjeta iskusnog, sposobnog i pobožnog ljekara jako je bitno, jer većina bolesti se javlja zbog lošeg korišćenja zdravlja, pretjerivanja u svemu, neumjerenosti u jelu, rasipništva, pogrešnih postupaka, razvrata i nepažnje. Pobožan ljekar će sigurno u krugu dozvoljenog da ti savjet i preporuku. Upozorit će i ukazati na greške, savjetovat će umjerenost i nerasipanje, te te pružiti riječi utjehe. Tako će bolesniku uliti povjerenje i nadu ; umjesto nespokojstva, smirit će ga i opustiti.
No, ukoli ko se radi o umišljenoj bolesti, njen najuticajniji lijek je ne pridavati joj važnost, smanjuje se i raspršuje .
Kao što se pčele čovjeku, ukoliko ih uznemiri, još više sakupljaju oko glave, isto tako i ako se na njih ne obazire, rasturaju se. Uz to, ako čovjek jednom običnom koncu što mu se u mraku njše ispred očiju pridaje pažnju, u mašti se on uveličava, pa čak čovjeka natjera na bjeg glavom bez obzira. No , ako mu ne pridaje značaj, vidi da taj obični konac nije zmija, kako mu se pričinjavalo, i sam se sebi smije.
Ukoliko se ova bolest uobražavanja“umišljena bolest“, nastavi, može se preobraziti u pravu bolest. Naročito za plašljive i nervno slabe osobe jako je teška bolest; od zrna pravi tovar, slama se duhovna snaga. Posebno ako dospije u ruke poluljekara koji nemaju merhameta ili pak nesavjesnih doktora koji nemaju ljudskosti, koji bolesnicima stvore još veću brigu pa i bolest će još više buknuti. Pa , ako je bogat , ode imovina, ako ne, ostat će ili bez pameti ili bez zdravlja