Pogledaj neodgovorene postove | Pogledaj aktivne teme Danas je Pet Nov 24, 2017 12:45 pm




Odgovori na temu  [ 1 Post ] 
 Pogled, jedna od Iblisovih strelica 
Autoru Poruka
Moderator
Korisnikov avatar

Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Postovi: 984
Post Pogled, jedna od Iblisovih strelica
Kaže pjesnik: «Svaka nezgoda počinje od pogleda, i većina požara od malenih iskrica.»

Živimo u vremenu punom zabranjenih (haram) prohtjeva i primamljivih iskušenja. Primjer toga je, svakako, pornografija koja se toliko proširila da nisi u stanju otvoriti novine ili časopis, pogledati tv-e i otići u čaršiju, a da tvoje srce ne oboli i tvoj iman ne oslabi, sve zbog tih prizora. Samo nam Allah može pomoći! Zaista mnogi od nas ne mogu da se obuzdaju od zabranjenih pogleda, ili, drugim riječima rečeno, mnogi nisu u stanju izbjeći Iblisovu otrovnu strijelu. Šejhul-islam Ibn-Tejmije nam je ostavio koncizan odgovor koji može poslužiti kao efikasan lijek protiv ove uistinu teške bolesti. Nakon što zapadnemo u ovaj grijeh, skloni smo pravdanju: moja sestra, moja sestra..., ali sigurno je da prvi pogled slijedi drugi i tako redom... Ponekad šejtan obmanjuje neke od nas tako što, kada bude iskušan prvim pogledom koji ostavi traga na njemu, prikaže mu lijepim i mogućim ublažavanje i liječenje tragova prvog pogleda sa drugim. Da li je to prihvatljivo? Šejhul-islam Ibn-Tejmije odgovara na ovu sumnju sa više aspekata. Kada je ovaj veliki učenjak, znanstvenik, imam, šejhul-islam, Ahmed ibn-Tejmije upitan o onome koga je pogodila otrovna Iblisova strelica, odgovorio je: «Onome kome je nanešena otrovna rana, na njemu je da nastoji uklonuti otrov i da zacijeli ranu, i to na sljedeće načine:

1. Da se oženi, ili da se pozabavi plemenitim, pohvalnim stvarima što će svakako doprinjeti da iščezne ono što ga je zadesilo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Kada neko od vas vidi neku ženu pa ga zadivi nešto na njoj, neka se vrati svojoj, jer će i kod nje to isto naći. Ovo su neke od stvari koje umanjuju strasti i ublažavaju pohotu.

2. Da se posveti namazu, dovi, skrušenosti, pogotovo u ranim jutarnjim satima, te da njegov namaz bude uz prisustvo srca i ponizno. Zatim da u svojoj dovi što više uči: Ja mukallibe-lkulubi sebbit kalbi ala dinik. Ja musarrifel-kulubi sarrif kalbi ila taatik. O Ti koji ljudska srca okrećeš, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri. O ti koji srca usmjeruješ kuda Ti hoćeš, usmjeri moje srce ka pokornosti Tebi. Jer, uistinu, ukoliko čovjek bude ustrajan u dovi, pokornosti i skrušenosti Uzvišenom Allahu, sigurno je da će ga izbaviti iz nedaće u koju je zapao, kao što kaže Uzvišeni: «I tako smo učinili da bi od njega odstranili grijeh i ružno djelo, jer on je uistinu jedan od naših iskrenih robova.» (Jusuf, 24)

3. Da se udalji od boravišnog mjesta i mjesta u kom se kreće ta osoba, kao i osoba koje su u bliskom srodstvu sa njom, koje sa njom dolaze u kontakt tako da je više ne viđa niti šta čuje o njoj kako više ne bi ostavila nekog utjecaja niti dojma na njemu. Nema sumnje da uz udaljenost čovjeka od nečega dolazi i zaborav dotičnog, i da što se manje nešto spominje manje ostavlja traga na srcu. Stoga, na njemu je da čini ove stvari, i da radi ono što će poboljšati i promijeniti njegovo stanje. A Allah najbolje zna. Ibnul-Kajjim je upitan: Šta kažu veliki učenjaci o čovjeku koji pogleda neku ženu pa se u njegovom srcu pojavi ljubav prema njoj, te mu, nakon što se situacija pogorša do te mjere da postane nesnosna, njegov nagon kaže: «Sve ovo ti se dešava zbog onog prvog pogleda, i kada bi je samo pogledao drugi put, imao bi drugačiju viziju o njoj, u njemu bi i utjehu i zaborav našao.», da li mu je dozvoljeno da je namjerno pogleda drugi put sa ovim predumišljajem? – Odgovor je bio sljedeći: Svaka zahvala pripada Allahu. Nije mu to dozvoljeno, zbog deset stvari:

1. Zbog toga što je Allah – Njemu pripada svaka slava – naredio obaranje pogleda, i što nije učinio lijek za čovjekovo srce u onome što mu je zabranio.

2. Što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o slučajnom pogledu, te je, znajući njegov utjecaj na srce, naredio da se mogući tragovi liječe time što će se istog momenta pogled oboriti, i što se više neće gledati u spomenuto, a ne ponovnim obaziranjem i gledanjem.

3. Što je jasno precizirano da je prvi (slučajni) pogled njegov, a ne, nikako drugi. Stoga, jasno je da, ako je u tom prvom pogledu bolest, onda je sigurno u obaranju pogleda i izbjegavanju drugog lijek za nju.

4. Nepobitno je da se sa drugim pogledom sigurno ne može ništa ublažiti – samo iskustvo mnogih je dokaz tome. Ako je to tako zašto onda da se čovjek izlaže novoj opasnosti time što će vratiti pogled?

5. Postoji mogućnost da mu njegova psiha sa drugim pogledom još više dočara i uljepša to što vidi, pa mu se samim time još više poveća i njegova muka, odnosno duševna patnja.

6. Što čovjeku, samo što pomisli da se obazre i pogleda drugi put, sam Iblis daje viziju o svemu tome, čak mu uljepša i ono što nije lijepo, i to samo da bi kušnja i nevolja bila što veća i potpunija.

7. Sigurno je da čovjek neće sebi pomoći u toj nevolji time što će uraditi nešto što je suprotno šerijatskim propisima, niti uopšte može ublažiti, a kamoli izliječiti to što ga je snašlo sa nečim što je zabranjeno (haram). Samom njemu, ukoliko uradi nešto takvo, sasvim je jasno da i ne priliči da mu bude ukazana bilo kakva pomoć.

8. Prvi pogled je jedna od Iblisovih otrovnih strelica i zna se da je drugi pogled kao i druga strelica još otrovniji. Zar se otrov liječi otrovom?!

9. Treba znati da je osoba koja se nađe u ovakvoj situaciji na ispitu – da li će ostaviti nešto čemu je sklona, kako tvrdi. Takva osoba sa drugim pogledom želi da bolje vidi i da sebi bolje dočara ono u što gleda. Ukoliko ga prizor ne zadivi i ne svidi mu se ono u što gleda, on svoj pogled sklanja. Dakle, jasno je da je on svoj pogled sklonio samo zato što mu nije ispunio njegove težnje, a ne radi Allaha Uzvišenog. Gdje je onda, i kakvo je to ophođenje sa Allahom Uzvišenim u ostavaljanju onoga čemu je sklona duša radi Njega?

10. Radi boljeg prikaza svega ovog, na kraju, navest ćemo jedan primjer: Čovjek uzjahao novog konja i on hoće skrenuti sa glavnog puta u neku tijesnu uličicu koja na kraju vodi u provaliju. Uličica je toliko tijesna da se ne može okrenuti i vratiti nazad. Primjeti li samo da konj hoće skrenuti, zategnut će uzde i zaustaviti ga, kako ne bi ušao u nju. Ako se desi da uđe korak-dva, viknut će na njega i što brže ga vratiti nazad, dok još ima mogućnosti za to. Uradi li to na vrijeme i u datom momentu, uspio je, u protivnom, ako mu dozvoli ulazak u tu ulicu i tek onda počne vikati na njega i vraćati ga, teško će ga vratiti. Da li će razumna osoba, kada čuje za ovaj primjer, reći: jedini način da se izbavi iz te tijesne uličice je da nastavi jahati u njoj?

Isti slučaj je i sa pogledom kada ostavi traga u srcu. Ako bi osoba bila odlučna i oprezna pa riješi to pitanje u samom njegovom početku (odnosno sasječe ga u korjenu), lahko mu izliječiti moguće tragove. Ako bi kojim slučajem prvi pogled popratio drugim i njime tragao za lijepim, divnim mjestima onoga što gleda i sve to upijao u svoje inače prazno srce, te ga uz to čvrsto usadio u njega, nema sumnje da će se ljubav pojaviti. Poslije toga, ukoliko se pogledi budu smjenjivali jedan za drugim, oni će biti poput vode koja natapa drvo. To «drvo ljubavi» neće prestajati rasti sve dok srce te osobe ne učini pokvarenim, beskarakternim, nemoralnim i dok ga potpuno ne odvrati od onoga što je njegova stvarna funkcija, zbog koje je stvoreno. Zatim, takvo srce odvodi čovjeka u raznorazna iskušenja te ga navodi da čini zabranjene stvari prekoračujući u tome sve granice. Njegovo srce će tako sa njim nastaviti sve do potpune propasti, a razlog svemu tome je to što je oko' te osobe prvim pogledom osjetilo neku vrstu slasti u tome što je vidjelo, pa je zaželjelo da je još jednom okusi, baš kao jedenje ukusne hrane, kada čovjek proba samo jedan zalogaj. Da je odmah oborio pogled njegovo srce bi bilo odmorno i spašeno svih tih nedaća. Razmisli malo o riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : «Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica»! Ta strelica biva zabodena pravo u srce, pusti otrov u njega i on se poslije širi čitavim tijelom. Ako čovjek požuri i izvuče otrov prije nego se proširi po tijelu, spašen je, a u protivnom, taj otrov će ga uništiti.



Preveo: Jašarević Nezir
Islamski Univerzitet, Medina


Čet Maj 19, 2005 5:03 am
Profil WWW
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Odgovori na temu   [ 1 Post ] 

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Bing [Bot] i 3 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group.
Designed by STSoftware.
Prevod - www.CyberCom.rs