Ima li izlaza i spasa iz poniženja i podanosti koje su pogodile današnje muslimane? Koji je put spasa za muslimane od onoga što im je, danas, širom svijeta namijenjeno? Ima li ikakvih znakova da će u tome uspjeti? Kome će na kraju pripasti budućnost? Odgovor na sva ova pitanja je samo jedna riječ: Islam i ništa drugo. Jedino on može spasiti ljude, izvesti ih iz stanja izgubljenosti, pada i robovanja drugima,a ne Allahu. Jedino ih on može izvesti iz mraka na svjetlo, kao što je izveo i one prije njih. Jedino ih on može izvesti iz nepravde i pokazati puteve pravde, iz tjeskobe na širinu na ovom svijetu, i uživanja na onom svijetu.
Međutim, za ovaj Pravi put potreban je ozbiljan putnik, koji se na njemu neće okretati ni desno ni lijevo, već samo ići naprijed:
I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova;-eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonuli. (En-En’am, 153.)
„I doista, pravi dvorac istinski islamskog života može se podizati samo na stubovima prihvaćanja vjerovanja u samo jednog Allaha, koje prođima svaku poru, kako pojedinačnog, tako i društvenog života. Kroz takav život žovjek osjeća i doživljava da je sam on i sve što ima Allahovo, da je Allah stvarni vlasnik svega, njega samog i cijelog svijeta zajedno, da je Allah jedini Gospodar svega i da jedino Njemu pripada zapovijed i zabrana.“
Nema drugog izvora upute mimo Islama. Jedino zahvaljujući njemu čovjek sa dna duše osjeća da i najmanja nepokornost, ne pridržavanje upute, pripisivanje Allahu druga u atributima, ili bilo čemu drugom, nije ništa drugo do lutanje, bilo odakle dolazilo i bilo koje vrste bilo.
Temelji ove zgrade, zgrade vjerovanja u Allaha, učvršćuju se odlučnim vjerovanjem u dubini duše i snažnim osjećajem da sam i sve što ima i čime raspolaže pripada Allahu. On to sve podčinjava zadovoljstvu Uzvišenog Gospodara, čuva se nastranosti i oholosti i gleda da sve svoje poglede, razmišljanja, stremljenja i želje svede u okvire znanja koje je Uzvišeni Allah objavio u Svojoj časnoj Knjizi.
On nastoji da od sebe odgna sve vrste naklonosti koje nisu u skladu sa pokornosti Allahu, da svoje srce ispuni što većom ljubavi prema Uzvišenom Allahu, da iz svoje duše odstrani sve idole koji od njega traže da se vole i veličaju mimo Allaha, da svoju ljubav, mržnju, prijateljstvo, ciljeve, želje, sklonosti i odbojnosti, mir i borbu... uskladi prema zadovoljstvu Uzvišenog; da se zadovolji sa onim s čim mu je zadovoljan Gospodar, a da mrzi ono što mrzi Gospodar... To je pravo vjerovanje i njegovi uzvišeni ciljevi.
Stanje koje današnje čovječanstvo, širom svijeta preživljava, lutanje i duhovna praznina, povici koji se svuda čuju, pozivanje spasioca koji će ga spasiti, koji će ga izbaviti lutanja. Ako to iko može biti, to je Islam, jer je jedino on vjera Sveznajućeg Allaha sa svim što je čovjeku i njegovoj duši potrebno.
Islam je jedini koji duši pruža ono što njenoj prirodi odgovara. On je taj koji usklađuje čovjekove materijalne potrebe sa njegovim duhovnim stremljenjima. Jedino je on u stanju čovjeku pružiti praktični i valjani način života u kome će ovaj sklad biti očuvan, sklad koji je čovječanstvo imalo priliku doživjeti jedino pod okriljem Islama kroz njegovu dugu historiju.
Neprijatelji Islama dobro znaju da je njihov jedini neprijatelj Islam. Zato toliko truda i ulažu na reušenje njegovog, kao kamene stijene, čvrstog učenja, jer ništa kao on ne stoji na putu postizanja njihovih imerijalističkih ciljeva i postavljanja sebe kao idola kojima će se na Zemlji robovati i klanjati. Zato i izmišljaju sva ova učenja i programe koji sa Islamom nemaju ništa zajedničko i pokušavaju in nametnuti kao alternativu Islamu.
Neka zato svaki musliman zna i zapamti da se ova vjera ne održava zahvaljujući hiljadama knjiga koje se o Islamu pišu, niti o predavanjima, govorima i vazovima, niti o filmovima koji propagiraju Islam, već se dokazuje i održava na realnosti života koji ne miruje, koji je u stalnom pokretu, na praksi istinski odanih mu vjernika, na realnosti koja se gleda očima, opipava rukama i zaključuje razumom.
U prepoznatljive osobine sudionika ove stvarnosto, koja mijenja tokove modernog života čovječanstva, je i odbijanje da se Allahovim neprijateljima bude naklonjeno, svejedno radilo se o otvorenim nevjernicima, licemjerima ili ateistima i nedozvoljavanju da se njima i njihovim najnovijim lažima vjernik zavede i obmane. Vjernici su svjesni da je Allah njihov zaštitnik, jači i veći od svih nevjerničkih-istočnih i zapadnih-atomskih bombi i interkontinentalnih raketa i da će istina, kad-tad, izaći na vidjelo i pobijediti, ma koliko joj se laž i neistina suprotstavljala:
Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete. (El-Bekare, 249.)
I vojska Naša će zacijelo pobijediti. (Es-Saffat, 173.)
Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, i na Dan kada se dignu svjedoci. (Gafir / El-Mu’min, 51.)
A o nevjernicima, neprijateljima Islama, Uzvišeni veli:
Ako vas napadnu, daće se u bijeg i poslije im pomoći neće biti... (Al-Imran, 111.)
Na ovaj stepen iskreni vjernici mogu dospjeti samo odbacivanjem i odricanjem od svakog puta koji je od suprotnosti sa Allahovim vjerozakonom, odricanjem od svake ideje i razmišljanja koji su u suprotnosti sa uzvišenim učenjem ove vjere, zahvaljujući kojoj su čestiti preci nizali pobjede tokom svoje duge i slavne prošlosti. Na tom putu svi propisi, i oni sitni i krupni, moraju se crpiti iz Allahova vjerozakona koji određuje šta je Pravi put na kome nema zavoja i krivina, put prave vjere u kojoj nema tjeskoba i nerješivih teškoća... U vjeri nema ništa što naređuje, za što bi razum mogao reći; da je zabranjeno, bilo bi bolje, niti za ono šta je zabranjeno, za što bi razum mogao reći; da je dozvoljeno, bilo bi lakše. Naprotiv, vjerom je naređeno sve što je dobro, a zabranjeno samo što je loše i nevaljalo. Njom je dozvoljeno sve što je lijepo, a zabranjeno samo ono što je ružno. Sve njene zapovijedi su hrana i lijekovi, a zabrane dijeta i čuvanje od bolesti. Njena vanjština je odjeća skrivene unutrašnjosti, a unutrašnjost još ljepša od spoljašnjosti. Ona se zalaže za istinu, pravdu i iskrenost. Potpuna je i zaokružena. Nema nikakve potrebe da se dopunjuje politikom nekog vladara ili mišljenjem mudraca. Allah ju je upotpunio riječima:
Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera. (El-Ma’ide, 3.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Ostavljam vas u besprijekorno, kao dan, čistoj vjeri s koje može zalutati samo propali nesretnik.
Oni koji pozivaju u vjeru, naređuju dobro i odvraćaju od zla posebno bi se trebali osvrnuti i punu pažnju posvetiti vraćanju muslimana čistoj vjeri kroz:
1. Ispravno razumijevanje kelimei-šehadeta, vjerovanja da „Nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik“ i svijet pozivati da u ove riječi vjeruje onako kako su ih razumijevali Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi poslije njega, istovremeno nastojeći da se pobije krivo shvaćanje koje se u posljednje vrijeme sve više čuje da su to samo riječi, a ne i djela.
Uz to treba svijetu objašnjavati da se pod kelimei-šehadetom podrazumjeva, između ostalog, i ljubav prema vjernicima, a odricanje od nevjernika, da se mora provoditi Allahov vjerozakon (Šerijat) i slijediti sve što je Allah objavio, a poricati mnogobrojni idoli i lažna božanstva, počevši od običaja, navika, strasti i oponašanja onih koji bi svijetu propisivali ono što Allah nije objavio i time se stavili u položaj božanstva.
2. Ispravno razumijevanje islamskih obreda u najširem smislu i objašnjavanju da to nisu samo puki obredi koji se obavljaju na jednoj strani, a da se na drugoj strani život od rođenja do smrti odvija drugačije, po doktrinama koje su izmislili ljudi, koje vjeru odvajaju od države, od društva, ekonomije, politike, kulture i sl. Dakle, obredi su vjera, vjerozakon, sistem života, upravo onako kako veli Uzvišeni:
Reci: „Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.“ (El-En’am, 162-163.)
3. Odgoj mladih generacija na učenju Kur’ana i Sunneta, jer je to jedini ispravni put kojim se ljudi vraćaju vjeri i Uzvišenom Gospodaru.
4. Odbacivanje i borbu protiv nametanja neislamskih ideja sa strane, razotkrivanje novih vidova paganstva, njihovo pobijanje i pronalaženje alternative iz ispravnog shvaćanja učenja Islama.
5. Produbljivanje ljubavi vjernika prema vjernicima, njegovo potpuno okretanje samo prema njima i objašnjavanju pogubnosti pokazivanja naklonosti prema paganskim vrijednostima kao što su: nacionalizam, šovinizam, patriotizam, kosmopolitizam i slično, jer vjernik je vjerniku brat ma gdje on bio, a islamska zemlja njegova domovina.
Naša historija i prošlost najbolji su dokaz koliko je ovo pitanje važno. Jedna žena muslimanka, negdje u A muriji (u Iraku) bila je ponižena, pa je zapomagala: „O Mu’tesime!“ Mu’tesim joj se odazvao riječima: „Odazivam ti se ženo-muslimanko!“, spremio vojsku, oslobodio A muriju i pomogao ženi- muslimanki. Nije, dakle, rekao da on živi u jednoj, a ona u drugoj državi, nego je reagirao kao najodgovorniji, kao islamski vladar-halifa, čiji je emanet bio briga za sve muslimane i odgovornost pred Allahom na Sudnjem danu.
Otuda je pomaganje ugroženih i obespravljenih muslimana, ma gdje na zemaljskoj kugli živjeli, obaveza svih vjernika-muslimana. Ljubav prema njima koja izvire iz iste vjere što ih povezuje, nameće potrebu da se obespravljeni muslimani, na svakom mjestu i u svako doba, pomognu riječima, materijalno i životima.
6. Produbljivanje mržnje prema Allahovim neprijateljima i potrebe odricanja od svih vrsta nevjernika, višebožaca, licemjera i otpadnika od vjere, jer ni u jednom srcu ispunjenom imanom, nema mjesta ljubavi prema nevjerstvu i nevjernicima. U tom smislu Uzvišeni veli:
Ne treba da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni, bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. (el_mudžadele, 22.)
7. Dokazivanje da je neprijateljstvo šejtanovih drugova upereno protiv vjernika-Allahovih štićenika. Ovo neprijateljstvo datira još od Adema, a.s., i ostat će sve do Smaka svijeta. Ove dvije vrste sljedbenika nikada se neće moći pomiriti, jer Allahovi sljedbenici hoće da ljude pozivaju da se u Allaha vjeruje i Njemu robuje, a šejtanovi drugovi pozivaju da se robuje šejtanu i da se vjernici odvraćaju od njihove vjere:
Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. (El-Bekare, 217.)
8. Usađivanje nade i njeno razvijanje u dušama vjernika da je Allahova pomoć i pobjeda muslimana blizu, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: „Borićete se protiv Jevreja sve dok kamen ne progovori: „O muslimanu, evo iza mene Jevreja, dođi i ubij ga!“
Ovo su samo naznake puta spasa. Ako muslimani iskreno i odano budu vjerovali u Allaha, Njegova pomoć im neće izostati, jer su jači, jer izvršavaju Allahove zapovijedi na Zemlji i jer zaslužuju Allahovu zaštitu i počast:
I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici! (Junus, 62.)
Oni su na Allahovoj strani. Zato će Allah one koji su na Njegovoj strani i koji se bore da Njegova riječ bude gornja, počastiti i obilato nagraditi:
Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti. (El-Mudžadele, 22.)
Mi se, ako Bog da, nadamo svakom dobru. Širom svijeta pojavljuju se nove generacije muslimana i dobri znaci da će se islamski svijet spasiti poniženja, osjećaja izgubljenosti i povodljivosti za drugima. A toga dana radovat će se vjernici Allahovoj pomoći. Neka naše posljednje riječi budu: Hvala Allahu, Gospodaru svjerova!
Iz djela: El-wela’ vel-bera’ fil-Islam
Autor: Muhammed Se’id Salim el-Kahtani
ISLAM JE PUT SPASA I USPJEHA
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin