U Mostaru sam, kao pripadnik SFOR-a, prešao na islam

Sve što je za pouku, bujrum pisite ovdje kao novu temu radi ljepše preglednosti

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Odgovori
Korisnikov avatar
Yassin
Moderator
Postovi: 984
Pridružio se: Pet Apr 15, 2005 6:41 pm
Kontakt:

U Mostaru sam, kao pripadnik SFOR-a, prešao na islam

Post od Yassin » Ned Jul 09, 2006 6:11 am

Da'wa , -- U Mostaru sam, kao pripadnik SFOR-a, prešao na islam

--------------------------------------------------------------------------------
Kako je Nijemac primio islam u Bosni

U Mostaru sam, kao pripadnik SFOR-a, prešao na islam

Bilo je ljeto 1998. godine. Nalazio se na izviđačkom položaju na brdu nadomak Mostara. Bila je velika grmljavina. Kad se nevrijeme stišalo i grmljavina čula samo iz daljine, izišao je na svjež zrak. I, tada je sve zasvijetlilo. Baš kao iz vedrog neba, poput eksplozije granate, pokraj njega je udario grom. U zraku je čulo pucketanje. Bio je prestrašen... Već je razmišljao o prihvaćanju islama. Nakon toga je to odlučio i učiniti

Aleksandar Furqan Pietsch, rođeni Nijemac, boravio je u Bosni i Hercegovini u sastavu njemačkog kontingenta SFOR-a. Došao je kako sam kaže «da izvršava naređenja», i ne sanjajući da bi novi profesionalni zadatak, ustvari, mogao biti uzrok velikoj i suštinskoj promjeni njegovog pogleda na svijet i na koncu načina života. Aleksandar je pripadnik je profesionalnog dijela njemačke savezne armije od 1994. godine, a njegovi prvi susreti sa muslimanima bili su u njemačkom gradu Biedenkopfu, pokrajina Hessen. U tom gradu živi veliki broj muslimana porijeklom iz Turske. Zainteresiralo ga je mnogo toga što je vidio kod njih, ali ih u početku nije razumio. «Kršćanstvo, nije mi pružalo odgovore na životna pitanja. Uglavnom, odlučio sam kupiti Kur’an, prijevod značenja na njemačkom jeziku, sa namjerom da ga - nekad, kad budem imao vremena - pročitam». ...



Dva ključna događaja u Bosni

Ubrzo mu je stigao poziv za službeni odlazak u Bosni. Mostar je bio odredište. Njegova jedinica bila je stacionirana zajedno sa marokanskim vojnicima UN-a. «Tu sam se upoznao sa njihovim načinom života, ali mi je još uvijek izgledalo prilično čudno. Još nisam razumijevao razloge koji stoje iza njihovog drukčijeg ponašanja, ali mi je, definitivno bilo jasno da ti su i ti razlozi bili dobrim dijelom utemeljeni na islamu.»

Njegov boravak u Bosni i Hercegovini obilježit će dva, kako sam kaže, ključna događaja. Prvi se zbio u samome Mostaru kad je, ne obazirući se, prelazio preko ulice, a istovremeno se prema njemu kretao autobus. Umalo je izbjegao udes.

“Bio sam prestrašen, ali nisam dublje razmišljao o tome kako i zašto mi se to dogodilo.”

Zatim dolazi drugi, odlučujući događaj.

“Bilo je to u ljeto 1998. godine. Nalazio sam se sa kolegama na izviđačkom položaju na brdu Utrič, nadomak Mostara. Bila je velika grmljavina. Čekali smo u kabinama u kojima se nalazila naša elektronska oprema za izviđanje. Kad se nevrijeme stišalo i grmljavina čula još samo iz daljine, iz kabine sam izišao na svjež zrak. Ali, tada je, baš kao iz vedrog neba, nekih petnaestak metara od mene, pogodio grom. Zvučalo je kao eksplozija granate. Sve je zasvijetlilo. Zatim se u zraku začulo pucketanje, vjerovatno prouzrokovano elektricitetom. Bio sam prestrašen.”

Prihvaćanje islama

To je ostavilo dubok dojam na njega. «Počeo sam razmišljati o tom događaju i svom dotadašnjem životu. Zapitao sam se: Šta da je taj grom pogodio mene? Zašto sam ostao živ? Jedna za drugom, misli su mi prolazile kroz glavu: “Ko sam ja? Odakle sam došao (na ovaj svijet)? Zašto postojim? Kuda idem?” Nisam nalazio odgovore na pitanja.»

Tako je i počeo čitati prijevod značenja Kur’ana koji donio sa sobom iz Njemačke. Pročitao ga je do kraja za tri sedmice.

Sve više mu je postajalo jasno da je tu istina. Sve je više shvatao da je to pravi put.

“To jedina prava vjera! Veoma ozbiljno sam shvatio Allahove prijetnje u Kur’anu. Ta bogobojaznost, to strahopoštovanje takvi su da čovjek nema izbora. Uvidio sam da se moram pokoriti Allahu, dž. š., da bi bio spašen.”

Od tada su se u njemu počele zbivatii promjene. Prelijepu prirodu oko Mostara vidio je sasvim drukčijom nego ranije. Posebno su mu bile lijepe mostarske noći koje je provodio u čitanju Kur’ana. Cijeli svijet je za njega bio drukčiji. Svidjelo mu se što u Mostaru ima mnogo muslimana. Shvatio je da je islam jedini ispravan put u životu. Krenuo je njime iako još nije znao ni kako se klanja. Vidio je kako to čine Marokanci, ali u početku je sam obavljao namaz. Nije klanjao u džematu. Stidio se i pribojavao njihovih reakcija.

“Tada mi još nije bilo potpuno poznato značenje kelimei-šehadeta, ali sam pred Marokancima izgovorio šehadet.”

U domovinu se vratio kao musliman. Svim kolegama nije ispričao da je primio islam. To mnogi ne znaju čak ni danas.

Sretno oženjen muslimankom iz Maroka

O tome je ispričao onima za koje smatra da imaju dovoljno razuma da to shvate. Onima koji bi to pogrešno shvatili, a takvih nije mali broj u redovima njemačke armije, o tome i ne priča. Smatra da čovjek, pogotovo u Njemačkoj, kad primi islam, mora dobro paziti kome će to saopćiti a kome ne.

“Samo Allah zna načine na koje daje uputu ljudima”, ističe Furqan. Danas i sam djeluje na polju da've i već ima iskustva u tome.

Korak po korak, provodio je sve više islamskih propisa. Danas je sretan, jer, kako kaže, upoznao je mnogo dobrih ljudi.

Sretno je oženjen muslimankom iz Maroka. Pročitao je velikih broj islamskih knjiga. Ističe da u njemačkom društvu čovjek mora biti veoma oprezan kako ne bi, pod uticajem mase, izgubio ono što je stekao od islamskih vrlina.

“Musliman mora čvrsto čuvati svoju vjeru. Mora biti ustrajan i postaviti sebi prioritete u životu. Prije svega, u ovom društvu, koje je neprijateljski raspoloženo prema islamu. Po tom pitanju nije velika razlika između Bosne i Njemačke... Ne smijemo nikako ispustiti ono što smo dobili. Nikad ne smijemo reći kako smo dostigli određeni nivo u islamu i da nam je to dovoljno. Moramo stalno napredovati.”

U Bosni bi lahko opet mogao izbiti rat

Ističe da mu je veoma važno s kim se čovjek druži, s vjernicima ili nemuslimanima. Od toga umnogome zaivisi njegovo stanje.

Boravio je i u Sarajevu (Rajlovac). Želju mu je da ponovo posjeti Bosnu, bilo službeno ili privatno. Što se tiče službenog dijela njegove misije u Bosni, kaže da su profesionalci poput njega veoma dobro pripremljeni za dolazak na ove teritorije. SFOR-ovci su, smatra, bolje obaviješteni o situaciji nego većina stanovništva u Bosni i Hercegovini. Inače je Bosnu doživio veoma pozitivno.

“U Bosni ima ljudi koji stvarno žele mir, ali ima i onih koji su apsolutno protiv toga. Takvi su puni mržnje.”

Vrijeme držanja užarenog uglja

“U Bosni”, kaže “ima previše kriminala, bilo da se radi o drogi, trgovini ukradenim automobilima ili ucjenjivanju.To je kao prava mafija, pogotovo u Mostaru.”

Upitan zašto ratni zločinci poput Radovana Karadžića i njemu sličnih još uvijek nisu uhapšeni uprkos značajnom vojnom prisustvu međunarodne zajednice u samoj Bosni i Hercegovini, odgovara da je taj problem manje tehničke prirode. “Sve je to pitanje politike. Taktika SFOR-a je da pokušava pohapsiti sve zločince, što znači prvo one sitne, a onda krupnije”, smatrajući da bi svi trebali doći pred “lice pravde”.

“Poručujem muslimanima u Bosni, prije svega omladini, da su za nas bitni samo Kur'an i sunnet. Toga se mora držati svako od nas. To ne ovisi o vremenu ili zemlji u kojoj boravimo. Ne možemo reći: 'Ako mi ovdje živimo u teškim uvjetima, gdje imamo mnogo neprijatelja, onda određene stvari treba raditi drukčije nego što to čine oni u islamskim zemljama'. Onda ja vas pitam: Gdje je granica i kuda to vodi?”

Arhiva: Saff

Odgovori