Pogledaj neodgovorene postove | Pogledaj aktivne teme Danas je Čet Nov 23, 2017 5:36 am




Odgovori na temu  [ 1 Post ] 
 Evlije 
Autoru Poruka
Mlađi član

Pridružio se: Ned Maj 08, 2005 12:29 pm
Postovi: 183
Lokacija: Bosna
Post Evlije
Iz prošlog foruma koji je izbrisan sačuvao sam nešto pa evo sam našao temu evlije koju je pisao naš brat Isa na tom forumu nadam se da se Isa neče naljutiti.

Autor Poruka
Isa
Pisem pomalo


Član od: 28 Aug 2004
Komentari: 40

Upisano: Nedelja Sep 26, 2004 3:22 pm Naslov komentara: Ko su Evlije (Allahovi štićenici)

--------------------------------------------------------------------------------



Evlije (Allahovi štićenici)
Dr. Šeref El-Kudah, 18. avg. 2004, postavljeno u 6:14 SEV

Od Ebu Hurejre, r.a., biljezi se da je rekao: “Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Allah je rekao: ‘Ko se neprijateljski ponese prema Mome evlij (sticeniku, prijatelju) objavio Sam mu rat. Moj rob Mi se nece pribliziti nicim Meni drazim od izvrsavanja Mojih naredbi (farzova)! Moj rob ce se i dalje Meni priblizavati nafilama (dobrovoljnim ibadetom) sve dok ga ne zavolim, a kad ga zavolim, onda Sam njegov sluh kojim cuje, vid kojim gleda, ruka kojom radi, noga kojom kroci. Kad od Mene nesto zatrazi, dadnem mu. Kad od Mene zatrazi utociste, pruzim mu ga”(Sahihul-Buhari bi serhi Fethil-bari, 11/340, “Kitabur-rekaik”, 38 poglavlje, “Tevadu,” hadis br. 6502).
Cinjenica da su neki ljudi Allahove, dz.s., evlije nesumnjiva je i nalazi se u Kur’anu i Sunnetu. Od toga su rijeci Uzvisenog Allaha: “…i neka se nicega ne boje i ni za cim ne tuguju Allahovi sticenici, oni koji vjeruju i koji se Allaha boje”(Kur’an, Junus:62-63). Allah je Uzviseni zastitnik vjernicima. On kaze: “Allah je zastitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo”(Kur’an, El Beqare:257).
Ko je evlija (sticenik Allahov)? Jezicki to je pomagac. Ko ce bori da pomogne Allahovu, dz.s., vjeru, on je jedan od Allahovih, dz.s., sticenika. Vjerski se definira spomenutim kur’anskim ajetom koji je vec spomenut: “…oni koji vjeruju i koji se Allaha boje.” Tako je velijj (evlija) onaj koji ispunjava dva uslova: vjeru i bogobojaznost.
Evlija nije poslanik, nego obican covjek kome se nista ne objavljuje. Nekada i ne zna da je evlija. On je bogobojazni vjernik, a takvih vjernika ima u svakom vremenu, hvala Allahu. Bogobojaznost je stepenovana. Osnovno je izvrsavanje duznosti (vadziba) i napustanje zabranjenog (harama), srednja je ostavljanje pokudenog i sumnjivog, a vrsenje pohvalnih dijela uz farzove, a najveca je zuhd (poboznost) – dodano prethodnom, ostavljanje i nekih dozovljenih stvari iz straha da se ne ucini pokudeno djelo. Kako god se iman (vjera) i takvaluk (bogobojaznost) stepenuju, tako se i evlije stepenuju.
Jesu li kerameti (nadnaravne pojave) uslov da bi neko bio evlija? Prije nego se odgovori na ovo pitanje, treba nesto reci o nadnaravnim pojavama. Nesumnjivo je da je Allah, dz.s., Taj Koji je postavio zakone. On je u stanju da u bilo kojem momentu promijeni koji hoce zakon u kosmosu. To se zove natprirodnim zakonom. Allah je htio da vatra przi i ljudi su se na to navikli. Ali, kad je Allah htio da vatra ne sprzi Ibrahima, a.s., dogodilo se cudo i nesto neuobicajeno. Zakon je postao nevazeci neko vrijeme, a potom su se stvari vratile svom toku. Uobicajeno je da covjek bude stvoren od covjeka i zene, ali je Allah presao preko ovog zakona nekoliko puta: stvorio je Adema od ilovace, Havu od rebra, Isaa samo od zene. Mijenjanje zakona biva samo Allahovim, dz.s., davanjem dok stvorenja nemaju te moci. Allah to daje kao pouku ljudima, kao sto je ukazivanje na Allahovu, dz.s., moc koja je izvan kosmickih zakona, i koja ne zavisi od tih zakona. Moze imati za cilj podrsku poslaniku, ili evliji, ili kao iskusenje ljudima i sl.
Nadnaravne stvari (koje izlaze iz okvira uobicajenog) dijele se na troje:

1. Mu’dziza; nadnaravne stvari koje se desavaju preko poslanika. Primjeri za to su mnogobrojni i poznati.

2. Kerame; nadnaravne stvari koje se desavaju preko evlije (bogobojaznog vjernika). O ovome postoje dokazi u Kur’anu i Sunnetu, od kojih su: Merjemi dolazila je hrana s nebesa. Uzviseni Allah kaze: “Kad god bi joj Zekerijja u hram usao, kod nje bi hrane nasao. ‘Odakle ti ovo, Merjema?’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha, Allah onoga koga On hoce opskrbljuje bez ikakvih racuna’” (Kur’an, Ali Imran:37).

Dobavljanje Belkisinog prijestolja iz Jemena u Palestinu, za manje od treptaja. Uzviseni Allah kaze: “A ja cu ti ga donijeti, - rece onaj koji je ucio iz Knjige ‘prije nego sto okom trepnes.’ Kad Sulejman vidje da je prijesto vec pred njega postavljen, uzviknu: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskusava da li cu zahvalan ili nezahvalan biti’” (Kur’an, En-Neml:40).
Ili sto se desilo onima sto su bili u pecini. Allah, dz.s., ih je uspavao tristodevet godina. Uzviseni Allah kaze: “A oni su ostali u pecini tri stotine i jos devet godina”(Kur’an, El-Kehf:25). Nisu bili poslanici. Uzviseni Allah kaze: “To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im uputu jos vise povecali”(Kur’an, El-Kehf:13). U vjerodostojnim hadisima nalazimo spomenute mnoge keramete, te zbog toga nije ispravno vjerovanje onoga ko ne vjeruje u keramete.

3. Zavodenje (istidradz) je nadnaravna pojava preko nevjernika i grijesnika. Uzviseni Allah kaze: “A one koji nase rijeci poricu Mi cemo malo po malo, a da oni nece ni znati, u propast voditi”(Kur’an, El-E’araf:182). Primjer tome je ono sto je uradio Samirijj, kada je Izraelicanima napravio tele od zlata, potom u unutrasnojst teleta bacio saku zemlje od traga sto ga je ostavio Dzibril, a.s., te je ono proizvodilo zvuk kao da muce. Uzviseni Allah jezikom Izraelicana kaze: “Nismo prekrsili dato ti obecanje od volje svoje – odgovorise: ‘Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili.’A to isto uradio je i Samirija pa im izlio tele koje je davalo glas kao da muce” (Kur’an, Taha: 87-8. Od toga je i ono sto ce se desiti pred Kijametski dan kod Dedzdzala od nadnaravnih pojava. O tome nam je govorio Poslanik, s.a.v.s., u mnogobrojnim vjerodostojnim hadisima.

U pogledu je sihra (vradzbine) ispravno misljenje da on nije od nadnaravnih dijela, jer se to moze nauciti i poduciti. Uzviseni Allah jezikom Izraelcana kaze: “Sejtani su nevjernici, poducavaju ljude vradzbini…A njih dvojica nisu nikoga poducili sve dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskusavamo, i ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice ucili kako ce muza od zene rastaviti”(Kur’an, El-Beqare:102).

Sva su nadnaravna djela nesto neuobicajeno kod ljudi, te je nemoguce njihovo stvaranje po obicaju, ali ne po razumu. Nemoguce je da vatra ne przi po obicaju, ali za razum nije moguce. Moguce je da Allah, dz.s., stvori vatru, a da nema osobinu przenja. Nemoguce je razumski da kazem: “Ove knjige ima i nema na jednom mjestu u isto vrijeme.” Ovakav govor se suprostavlja razumu, dok s nadnaravnim pojavama nije tako, nego su one nemoguce u obicaju, ali su moguce razumski. Sada se vratimo pitanju koje smo postavili: “Da li su kerameti jedan od uslova da bi neko bio evlija?”

Nisu, jer ajet koji definira evliju ne spominje keramet, vec se ogranicio na dva uslova: vjeru i bogobojaznost. Keramet, ako se desi, ne upucuje da je covjek kome se desio bolji od drugog kome se nije desio. Vrijednuje se po bogobojaznosti, a keramet moze biti samo ucvrscenje vjernika. Zbog toga vidimo da su se kerameti u doba ashaba desavali u manjoj mjeri nego u ostalim vremenima. Keramet moze biti i pozurena uranjena nagrada, a tim se doticnom umanjuje stvarna nagrada na ahiretu. U hadisu je tesko upozorenje od vrijedanja evlije, i to ako se vrijeda zbog toga sto je vjernik i bogobojazan, a ne zbog neceg dunjaluckog. Ko vrijeda evliju jer je on Allahov evlija, on ustvari vrijeda Allaha kroz Njegove evlije i vojnike, koji pomazu Njegovu vjeru. Zbog toga zasluzuje da mu Allah objavi rat. Neprijateljstvo je s obje strane. Evlija se ne sukobljava s ljudima zbog dunjaluckih stvari, nego, u ime Allaha, mrzi i u ime Allaha voli. To je najveci stepen vjere. Od Ebu Umame biljezi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko voli u ime Allaha, mrzi zbog Allaha, daje u ime Allaha i uskracuje u ime poslije toga nikad se necu na vas naljutiti” (Sahihul-Buhari bi serhi fethil-bari, 11/415, “Kitabur-rekaik,” 51 poglavlje, “Sifetul-Dzenneti ven-nan,” hadis br. 6549).


Ovaj polozaj pokusala je opisati Rabija el-Adevijja, rekavsi:
Drag da nam budes, zivot kad gorak je
I s nama zadovoljan, dok svijet srdit je
Kamo srece da je med’ nama izgradeno
Kada bi se sa svim svjetovima bilo poruseno
Tvoja ljubav ako istinita je
Sve drugo nistavno je,
Sve je lahko ako tvoja ljubav java postane
Sve nad zemljom opet zemlja ce da ostane.

Kad bi ovo spoznao nas ummet, ne bi bio vezan za paukove niti koje su pruzile velike drzave. Vratio bi oduzeta prava i cvrsto bi se prihvatio za jako uze Allahovo, dz.s., u Cijoj je vlasti sve. Medutim, nas ummet vise vjeruje rijecima ovih velesila nego Allahovim rijecima i Njegovim obecanjima. Kada bi npr. Amerika rekla Arapima: “Odlucili smo stati uz vas u vasem ratu protiv Izraela,” mnogi bi se onesvijestili od velike radosti i soka, a vidimo da nam Allah obecava pomoc ako mi Njega pomognemo, ali to ne dopire do srca.
Stepen ljubavi je moralna (nematerijalna) nagrada, a moralne pojmove ne moze svako razumjeti. Npr. malo dijete, ako ga upitas koliko je tri plus cetiri, nece znati odgovoriti, ali ako mu to prevedemo u opipljive pojmove pa mu kazemo: “Koliko su tri jabuke i cetiri jabuke? “ znat ce i spoznat ce. Zbog toga vidimo da hadis spominje moralnu naknadu, a potom objasnjava rezultate te naknade na nacinkoji svi razumiju. Zbog toga kaze: “…pa kad ga zavolim, postajem njegov sluh kojim cuje…”

Sta to znaci?
Neki zalutali koji zagovaraju covjekovo utapanje u Boga, hadis su uzeli po njegovoj vanjstini, prihvativsi se za njegovo spoljasnje znacenje, uprkos tome sto se ona ne slaze s brojnim kur’anskim i hadiskim tekstovima. Oni kazu: “Covjek koji je ustrajan u farzovima, a potom u dobrovoljnim ibadetima, sjedinjuje se s Allahom te postaje Allah.” Oni zagovaraju vahdetul-vudzud (jedinstvo postojanja). Ustvari je istina da se jedinstvo moze shvatiti na dva oprecna nacina, i u tome su ljludi podijeljeni na dva nacina.
Prvi smatraju da su sva stvorenja na isti nacin, potpadaju pod jedan zakon i to upucuje da im je Stvoritelj jedan (ovdje je govor o jedinstvu postojanja medu stvorenjima, a nikako sjedinjenje ili utapanje sa Stvoriteljem Allahom, s.v.t. Ovaj naziv, posto ima dvosmisleno znacenje u najmanju ruku treba izbjegavati i klonuti ga se). Ovo je, bez sumnje, ispravno, i nista se od tog ne protivi Islamu.
Drugi zagovaraju sjedinjavanje stvorenja sa Stvoriteljem. To je otvoreno nevjerovanje, te je onaj ko ga zagovara, bez sumnje, izasao iz mileta tj. iz Islama. Oni na osnovu ovog svog uvjerenja grade teoriju da rob, ako stigne do ovog stepena i sjedini se s Allahom, ne treba vise izvrsavati Allahove, dz.s., naredbe, dozvoljeni su mu svi harami, jer ako hoce da klanja, klanja sam sebi jer je on Allah. Da Allah sacuva od toga! Neke njihove neznalice to dokazuju ajetom: “…i Gospodaru se svome klanjaj, sve dok ti ne dode smrt!”(Kur’an, El-Hidzr:99) Uvijdeli su da je rijec jekin (uvjerenje da je dosla smrt) spomenuta u ovom ajetu znaci smrt, u sto ne sumnja ni vjernik ni kafir, kao u rijecima Uzvisenog Allaha: “…i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije dosla” (Kur’an, El-Muddessir:46-47). A zaboravljaju da obaveza nije bio osloboden ni najbolji covjek citavog covjecanstva Muhammed, s.a.v.s. Njemu nisu bili dozvoljeni harami, pa kako da budu drugom? Ovaj je zabludjeli pravac poceo prije mnogo stoljeca, i jos uvijek nazalost postoji. Njegovi zalutali sljedbenici smatraju da su njihovi ucenjaci (predvodnici) dostigli ovaj stepen, i da je njihov govor Allahov govor. Kada bi mu npr. njegov voda naredio da popije alkohol, to bi takvom bila “bozanska” zapovijed i to bi bila derogacija zabrane alkohola, jer je “voda” Allah. Ovaj pravac prisutan je u nekim sufijskim redovima sve do dan danas. Cak se neki “priblizavaju” Allahu kroz harame i nemoralne stvari, kao sto je tarikat bektasija.
Nesumnjivo se spoljno znacenje hadisa kosi sa osnovom islamskog vjerovanja, te se on mora protumaciti, kako bi se uklopio s kur’anskim i ostalim hadiskim tekstovima. Ucenjaci o ovome imaju mnoga misljenja od kojih cemo navest sljedeca.
Da u govoru postoji neko skriveno znacenje, kao kad bi rekao: “Boj se Allaha,” to bi doslovno znacilo. “Ucini izmedu sebe i Allaha pregradu i zastitu.”

U stvari, zeli se reci: “Boj se Allahove, dz.s., kazne!” Ovdje bi skriveno glasilo: Postajem cuvaj njegovog sluha kojim cuje, cuvam njegov vid koji gleda, cuvam ruku kojom radi i cuvam nogu kojom kroci. To je slicno rijecima Poslanika: “Cuvaj Allaha, Allah ce tebe cuvati.” Znaci onaj ko se pokorava Allahu i ustrajan je u nafilama, poslije farzova, Allah ce ga sacuvati od zabludjelih i sumnjivih stvari, od sejtanovih splekti i zamki, te ce ga pomoci protiv sejtana i nece dozvoliti da sejtan ovlada njim. Uzviseni Allah kaze: “Ti neces imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onim koji te budu slijedili od onih zalutalih”(Kur’an, El-Hidzr:42). Tako, evlija ne cuje, niti gleda, niti radi, niti zudi osim za onim cime je Allah, dz.s., zadovoljan.
To je aluzija na veliku ljubav roba prema Allaha, dz.s., i pretpostavljanje Njegove naredbe svemu drugom, kao sto majka kaze za svog sina: “On je moje oko, sluh, vid, dusa,” sto znaci da ga ona voli kao sto voli oci, sluh ili dusu. Tako i evlija voli svog Gospodara vise nego sto voli svoj sluh, vid, udove ili dusu i sve sto posjeduje.

Hadis znaci: Postajem kao njegov sluh i vid u pomoci protiv njegova neprijatelja i u ostvaranju svakog dobra i pobjede Islama. Kao da kazemo: “On je lav,” sto znaci da je hrabar kao lav, a u rijecima smo izbacili poredenje. Covjek kada ne bi imao ove udove, nebi mogao ostvariti sto zeli. Zamisli nekog slijepca, koji je gluh i paralizovaih ruku i nogu, sta bi mogao uraditi? On ovim ekstremitetima ostvaruje ono sto zeli, zbog postizanja Allahova, dz.s., zadovoljstva. Ali, ovi udovi su ogranicenih sposobnosti, nemocni da mnogo ucine, te ih Allah jaca Svojom pomocu i snagom, sto moze dostici stepen kerameta i nadnaravnog. U ovo spada npr. ono sto biljezi Ibn Esir da je Omer ibn el-Hattab, r.a., vazio na dzumi i u govoru rekao: “Sarija, pazi na brdo, brdo!”Ljudi su gledali jedan u drugog (u cudu). Sarija je bio voda muslimanske vojske i vojnici su culi Omerovi, r.a., glas kako im govori da se popnu na brdo, te su otkrili nejvernicku vojsku, koja ih je mogla pobiti. Napali su ih (potom) i pobijedili” (Ibn Esir, Usdul-gabeh fi ma’rifetis-sahabe, 4/162).
Omer, r.a., kada je vidio vojsku (neprijatelja) nije ih vidio svojim ljudskim okom, nego Allahovom, dz.s., moci. To je znacenje rijeci: “postajem njegov sluh kojim cuje, vid kojim vidi.” Tako je isto Poslanikovo, s.a.v.s., bacanje sake prasine prema nevjernicima, kada je rekao: “Lica se unakazila!” Prasina je svima usla u oci nasto su se okrenuli bjezeci” (Sahihu Muslim, 3/1402, “Kitabul dzihad,” 28 poglavlje, “Fi gazveti Hunejn,” hadis br. 1777). O tome Uzviseni Allah kaze: “…i nisi ti bacio, kada si bacio, nego je Allah bacio”(Kur’an, El-Enfal:17). Zrna prasine nisu stigla u oci nevjernika Poslanikovom, s.a.v.s., snagom, nego moci Uzvisenog Allaha. To znacenje imaju rijeci: “…i ruka kojom radi (hvata).”

Jedna grupa ucenjaka kaze: To znaci da je evlijin pogled na kosmos prefinjeniji i dublji nego sto je pogled obicnog covjeka. Npr. malo dijete kada uzme rucni sahat i vidi kako se presijava, ono ce u njemu vidjeti samo dobru igracku, a nece znati da je to sprava za odredivanje vremena, dana i mjeseci. Obican covjek vidi kosmos sa Zemljom, nebesima, zvijezdama, planetama. Vidi mora, drvece i cvijece, vidjevsi u njima samo lijepe prizore u kojima uziva, dok vjernik sto god da vidi, to ga podsjeti na Allahovu, dz.s., moc, mudrost i znanje. U tom su znacenju rijeci: “Onda Sam njegov sluh kojim slusa…” tj. Ja Sam njegovo slusanje, kao kad kazes: “Ti si mi nada,” tj. nadam se u tebe.
Takoder je receno misljenje da se time izrazava brzina primanja dove.


U svakom slucaju, ova misljenja nisu suprotna jedna drugima, nego se upotpunjuju i sva su ispravna. Sve kruze oko jednog znacenja, a to je da hadis ukazuje na Allahovu, dz.s., pomoc Svojim evlijama, podrsku njima i primanje njihovih dova, nasto (nedvosmisleno) upucuje kraj hadisa.
Hadis sadrzi vise od potvrde da Allah, dz.s., uslisava dove Svojih evlija. Neki su ashabi bili poznati po primljenim im dovama, kao sto su: Sa’d ibn Ebi Vekkas, Berra ibn Malik, Ala’ ibn Hadremi..”Problem” je ovog hadisa to da su mnogi dobri ljudi molili, ali im dove nisu primljene. Odgovor na to je da primanje dove moze biti na vise nacina.
1. Da se molitelju dadne sto trazi trenutno, sto je rijetko.
2. Da mu se to dadne naknadno. Sigurno u odgadanju ima mudrost koju zna samo Allah, dz.s., to moze biti kusnja, ili da odgadanje bude bolje za njega iz nekih razloga.
Da se moliocu dadne neko drugo dobro, a ne ono koje je trazio. Mudrost ovoga zna samo Allah, a ne covjek. Od toga je da covjek trazi ono sto misli da je dobro, a moze biti zlo po njega, a da on to i ne zna. Uzviseni Allah kaze: “Mozda vi volite nesto, a ono moze biti dobro za vas, a mozda nesto volite, a ono ispadne zlo po vas, - Allah zna, a vi ne znate” (Kur’an, El-Beqare:216). U ovakvom slucaju nije mudro da Allah, dz.s., primi njegovu dovu i dadne mu sto ce mu nauditi a nece mu koristiti. Zbog toga mu dadne drugo dobro koje nije trazio. U ovakvim situacijama, u vecini slucajeva, covjek nije svjestan da mu je dova primljena na drugi, a ne na trazeni nacin.
Dova moze biti primljena i otklanjanjem zla od kojeg covjek nije trazio zastitu iz samo Allahu znane mudrosti.
Da se covjeku ne dadne nista od njegove dove na dunjaluku, nego se to odgodi za ahiret, kada ce za to dobiriti nagradu. To je, uglavnom, najbolje za covjeka.
Dova se dakle prima na jedan od ovih nacina, osim ako se ne isprijeci neka zapreka. Od prepreka koje sprijecavaju uslisavanje dove su ako se dovi za cinjenje neke nepravde ili prekidanje rodbinskih veza, grijeh, dova ogrezlog u grijehe, kao jedenje, pijenje i odijevanje od haram imetka, ili dova zajednice i drustva koje je napustilo preporucivanje dobra i odvracanje od zla, i slicnje njima prepreke na koje upucuju vjerski izvori. Musliman treba samo da se kloni ovih prepreka, da bude ubjeden da ce mu dova biti primljena, i da ce Allah izabrati, u Svojoj mudrosti i znanju, nacin primanja dove.
Preuzeto iz knjige "Vjerovjesnikova uputa"


Ned Jun 26, 2005 10:47 pm
Profil
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Odgovori na temu   [ 1 Post ] 

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group.
Designed by STSoftware.
Prevod - www.CyberCom.rs