IMAM MUHAMMED EL-BUHARI
194 h.g.- 256 h.g.
Rekli su o njemu:
»Horosan nije dao čovjeka ravna Muhammedu ibn Ismailu – El-Buhariju.» / Imam Ahmed ibn Hanbel/
«Buhara nije vidjela njemu sličnog.» /Imam Ali ibn Medini – Buharijev učitelj/
«Mrziti te može samo zavidnik, svjedočim da na dunjaluku tebi nema sličnog!» /Imam Muslim /
«Pod nebeskim svodom nema učenijeg u hadisima Allahova Poslanika a.s. od Muhammeda ibn Ismaila el-Buharije.» /Imam ibn Huzejme/
U rivajetu Sahihul-Buharije je zabilježeno od Muhammeda ibn Jusufa el-Ferebija da je rekao:»Vidio sam Poslanika Muhammed a.s. u snu, pitao me je: Gdje ćeš?» Odgovorio sam mu:»Kod Muhammeda ibn Ismaila el-Buharije.» Rekao mi je :»Prenesi mu od mene selam.»
. Nema nimalo sumnje da je El-Buharijevo ime među najpoznatijim imenima u islamskom svijetu. Pretpostavljamo da je među muslimanima mali broj koji nisu čuli za Imama Buhariju. Njegovo puno ime je: Emirul-mu’minine fil-hadisi, Ebu Abdullah, Muhammed ibn Ismail, Ibn Ibrahim, ibn el-Musirete, ibn Berdizbeh./Vođa pravovjernih u hadisu otac Abdullahov, Muhammed sin Islamila, sin Ibrahima, sin el-Musirete ibn Berdizbeh/
Ibn Berdizbeh je bio Perzijanac koji je radio, živio i umro kao medžusija (obožavalac vatre). Njegov sin El-Mugire je primio Islam preko tadašnjeg namjesnika u Buhari El-Jeman El-Džafija - te je prema tome i zadržao nadimak Buhari. Što se tiče Buharijinog djeda Ibrahima, o njemu se skoro ništa ne spominje u islamskim historijskim knjigama, za razliku od njegovog sina (Buharijinog oca) koji je bio poznati učenjak, koji je učio pred Hammad ibn Zejd i Imam Malikom. Ibn Hibban u svome djelu “Es-Sukat“ navodi njegovu biografiju. Bio je poznat po ilumu, takvaluku i pobožnosti. Pred smrt je rekao:“ Ne znam da u mome imetku ima i jedan dirhem koji je zarađen haramom ili da sumnjam da je zarađen haramom. “Ovo je bila kraća refleksija Buharijevog rodoslova. Što se tiče mjesta i vremena rođenja Imama El-Buharije r. a. postoji suglasnost među učenjacima da se je rodio poslije džume 13-ševvala 194 godine po hidžri u mjestu Buhara. Otac mu je umro, a on je bio mali. Brigu o njemu je preuzela majka. Otac je iza sebe ostavio lijepog imetka od čega je majka mogla da se posveti odgajanju i vaspitanju svoga sina. Od rane mladosti pratila ga je Allahova pomoć i zaštita. Prenosi se da je u mladosti mali Buharija ostao bez vida. Majka je bila veoma žalosna zbog toga i mnogo je molila Allaha dž. š. za svoga sina. Jedne večeri na snu je vidjela Ibrahima a. s. koji joj je rekao:“ O majko, Allah je povratio vid tvome sinu zbog mnogo dova koje si upućivala. “ Kada je osvanulo osvjedočila se je da je njenom sinu povraćen vid. Tuga je zamjenjena neizmjernom radošću.
NJEGOVA OŠTROUMNOST I NADARENOST
Od početka učenja u mektebu bilo je primjetno da ima izrezito nadareno pamćenje. Posebno je dobro pamtio hadise. U 10-toj godini svoga života već je znao napamet mnoge hadiske knjige prisutne toga doba. Poslije desete godine napušta mekteb i počinje se družiti sa poznatim učenjacima toga doba. Pamtio je od njih i raspravljao. Do 16-te godine već je postao poznat. Poslije 16-te godine odlazi sa majkom i bratom na hadždž. Njegova majka i brat Ahmed se poslije hadždža vraćaju u Buharu, a neposredno zatim umire mu brat, dok Buharija ostaje u Mekki radi sticanja znanja. Mekka je toga doba bila stjecište velikih islamskih učenjaka. Povremeno je odlazio i do Medine Munevere. U 18-toj godini je već pisao neka djela kao npr. . :“ Kadaja Sahabeti ve tabiini“, “Pitanja ashaba I tabiina” i poznato djelo:“Et-Tarihul kebir“ ”Velika povijest”, koje je pisao u Medini pored kabura Muhammeda a. s. na mjesečini.
Buhari prenosi:“ Došao sam kod Humejdija, imao sam tada 18 godina, između njega i drugog učenjaka je bio spor oko jednog hadisa. Kada me je vidio rekao je:“ Evo ko će nam presuditi u našem sporu. “ Iznijeli su u čemu je problem. Ja sam ga riješio u korist učenjaka Humejdija, jer je on bio u pravu. ( A Humejdi je Abdullah ibn Zubejr, poznati učenjak hadisa - Mekkelija. Iz Mekke je otišao sa svojim učiteljem Imam Šafijom u Egipat i družio se snjim do njegove smrti, a poslije se vratio u Mekku gdje je bio poznati muftija. Umro je u Mekki u 219 god i ubraja se među Buharijeve učitelje. Buharija pranosi od njega 75 hadisa). Iz ovog primjera se vidi kako su pravi učenjaci mogli primjetiti ko će biti učenjak i sve je ukazivalo na to da će mladi Buharija biti veoma poznata ličnost. Nakon Mekke Buharija je putovao u sve poznate centre toga doba gdje se je proučavala islamska nauka. Bio je u Belhu,Nejsaburu, Reju, Bagdadu, Basri, Kufi, Medini, Damasku, Homsu, Askalanu i dr. Npr. u Bagdadu se sretao sa učenjakom Ahmed ibn Hanbelom. Buhari prenosi:“ Zapisivao sam hadise od hiljadu i osamdeset osoba - svi su bili učenjaci hadisa. “ Također je rekao:“ Neko ne može biti potpuni muhadis, dok ne bude pisao hadis od učenijeg od sebe, od ravnog sebi i od nekog ko je učeniji od njega. Broj učitelja od kojih je Buharija uzeo hadis i ubilježio u svoj Sahih iznosi 289. Što se tiče njegovih učenika, od njega je slušalo njegov Sahih 70 hiljada učenika. Među najpoznatijim su: Tirmizi, Nesai, Muslim, Ibn Huzejme i dr. Već smo nešto rekli o njegovom pamćenju. Prenosi se da je još u mladosti zapamtio 70-hiljada hadisa. Jednom kada bi pogledao u knjigu to bi zapamtio od jednog pogleda. Muhammed ibn Ebi Hatim je rekao:“ Čuo sam Hušida ibn Ismaila, a i druge kada pričaju:“ S nama na predavanjima prisustvovao je Buharija, još kao mladić, a nije ništa pisao. Kada je prošlo nekoliko dana rekli smo mu. “ Ti prisustvuješ predavanjima, a šteta što ne pišeš kao i ostali? Rekao je:“ Vi me prekoravate što ne pišem - daj da vidim što ste vi zapisali?“ Izvadili smo hartije i tu je bilo zapisano više od 15-hiljada hadisa za vrijeme od 16-dana. On je rekao:“ Vi gledajte u vaše knjige, a ja ću vam citirati sve te hadise. “ Mi smo u čudu slušali kako prenosi hadise koje je slušao za 16-dana. Mogli smo slobodno korigirati naše knjige prema njegovom pamćenju. Znali smo od tada da ga niko neće moći preći. “Buharija je rekao:“ Zapamtio sam 100 hiljada sahih hadisa i 200 hiljada netačnih hadisa. U svoj sam Sahih uvrstio 6 hiljada, sa senedom i metnom. “Poznata je predaja koju prenosi Ahmed ibn Adijj El-Hafiz, kada su u Bagdadu pripremili ispit za Buhariju. Uzeli su 100 hadisa i izmjenuli metnove i senede. Bilo je deset učenjaka i svaki je u prisustvu Buharije citirao 10 hadisa sa ispreturanim senedima pitavši Buhariju o tim hadisima, a on je stalno odgovarao da ne zna. Na kraju je svakom učenjaku odgovorio kako glasi svaki hadis sa njegovim pravim senedom. Svi su mu priznali veliko znanje i učinili počast. Imam Buharija je i pored svoje velike učenosti u hadisu bio sljedbenik šafijskog mezheba. Iako ima i drugih mišljenja. Npr, Ibn Kajjim ga svrstava u sljedbenike Ahmeda ibn Hanbela, kao što su bili i Muslim i Ebu Davud. A neki učenjaci smatraju da je bio samostalni mudžtehid ( mudžtehid mustekill ). Ako je poznati učenjak Imam Buharija bio sljedbenik jednog od fikhskih mezheba, kako onda poslije ovoga izgledaju oni koji natucaju po neki hadis - u tome griješe i čitajući, a kamo li napamet i pri tom se zauzimaju da ne treba slijediti mezhebe i učenjake-govoreći dovoljno im je Kitab i Sunnet. Subhanellah!!
OPIS IMAMA BUHARIJE
Imam Buhari je bio mršavog tijela, srednje rasti, ni visok ni mal. Bio je veliki asketa. Od oca je naslijedio dosta imetka i dijelio ga je na Allahovom putu. Veoma malo je jeo. Zadovoljavao bi se dnevno sa 2-3 badema. Jednom je rekao:“ Od kada sam saznao da je gibet haram, nisam ogibetio nikoga. “ Više puta je govorio:“ Nadam se da se sretnem sa Allahom, a da me ne obračunava da sam nekoga ogovarao. “
NJEGOVO DRUŽENJE SA KUR’ANOM
Kada bi nastupila prva ramazanska noć, kod Buharije bi se skupili njegovi drugovi i učenici i on bi klanjao. Na svakom rekjatu je učio po 20 ajeta. Tako bi klanjao dok ne prouči hatmu. Pred sehur sam bi učio trećinu, a nekada i polovinu Kur’ana. Također je Ramazanom uvijek pred iftar završavao hatmu. Govorio bi:“ Kod svake hatme dova se prima."
En-Nedžm ibn Fadl je rekao:“ Vidio sam u snu Poslanika a. s. i Muhammeda ibn Ismaila-Buhariju iza njega. Kada god bi poslanik zakoračio i stavio nogu na zemlju, Buharija je to radio za njim i stao na mjesto gdje je Poslanik stao. " Verraka kaže:“ Buharija je imao sa sobom nekoliko pramena Poslanikove kose i to je uvijek držao u odjeći. “
ZAVIDNOST BUHARIJEVIH SAVREMENIKA
Ono što se je moglo i očekivati da će Buharija imati zavidnika, pored odlika i svojstava kojima je bio obdaren. Svakako je bilo da se je našao određeni broj zavidljivaca iz redova učenjaka, koji su osjećali strah i kompleks pred pojavom Imama Buharije, te su radili na njegovoj kompromitaciji. Ebu Ahmed ibn Adijj izvještava o Buharijevoj posjeti i želji da se nastani u Nejsaburu, kada je pristigao oko njega su se okupili učenjaci. Tamošnji šejhovi koji su bili na vidnim mjestima su pozavidjeli i pripisali su Buhariju nešto od čega je on čist. Rekli su da imam Buharija kaže za Kur´an da je stvoren. " Desilo se je na jednom predavanju da je jedan provokator pitao Buhariju:"Šta kažeš za izgovaranje Kur´anskih ajeta da li je to stvoreno ili nije? Buharija je tri puta izbjegavao odgovor na ovo pitanje i nakon upornosti postavljača pitanja rekao je:"Kur´an je Allahov govor i kao takav on nije stvoren (vječan je), a ljudske aktivnosti - djela su stvorena, a pitanje o Kur´anu na ovakav način je bid´at (novotarija). "
Taj čovjek je kasnije pronio vijest kako Buhari tvrdi da je Kur´an stvoren.
Inače u to vrijeme dešavalo se je vrlo lahko i jednostavno da učenjaci stradaju zbog neosnovanih sumnji i lažnih tvrdnji kao što je bila ova spomenuta. Poznato je da su i drugi učenjaci bivali izlagani sličnim poteškoćama čak i zatvorima i batinama ako su tvrdili nešto što nije odgovaralo zvaničnim vlastima. Uglavnom zbog ove fitne imam Buharija je bio prisiljen da napusti Horosan.
PONOVO U BUHARI
Nakon dugogodišnjih putovanja, učenja i poučavanju u raznim krajevima islamskog svijeta imam Buharija se vraća u svoj rodni kraj u svoju Buhari. Po njegovom stizanju vijest se brzo proširila i pripremljen mu je svečani doček. Priređen je najbolji konj na ulazu u nj. rodno mjesto i u pratnji velikog broja ljudi, žena i djece imam Buharija je sa svih strana bio je zasipan dirhemima i dinarima, kao znak radosti što ima dolazi najveći učenjak.
Počeo je da poučava u džamiji svog rodnog mjesta. Tadašnji vladar Buhare Halid ibn Ahmed je tražio od Buharije da dolazi u njegove dvore i poučava njegovu djecu historiji i hadisu, s tim da tim dersovima ne bi mogao prisustvovati niko van kruga vladarevog dvora. Imam Buharija je odbio ovaj zahtjev obrazloživši da je džamija otvorena za svakoga pa i za njegovu djecu a da on ne može iz počasti i obaveze prema znanju da postupi kako se od njega traži.
Vladar Halid ibn Ahmed se rasrdio na ovakav Buharijev stav i uz konsultacije sa svojom "zvaničnom ulemom" odlučio da protjera Buhariju iz rodnog mjesta.
Buharija tužnog srca napušta rodno mjesto sjećajući se stanja Allahovog miljenika Muhammeda a. s. kada je napuštao Mekku, prognan od svojh zemljaka.
Ucvjeljene duše i srca u sebi je proučio dovu:"Moj Gospodaru pokaži im na njihovoj porodici, njima i djeci njhovoj ono što su oni željeli meni. " I uistinu nije istekao ni mjesec dana a vladar Halid ibn Ahmed je dobio opozvanje sa funkcije, i svoj kraj je doživio sramno u bijedi i poniženju. Poznato je i za dva učenjaka koji su bili uz vladara da im se slična stvar desila.
SMRT
Kada je Buharija napustio rodno mjesto, dobio je pismo iz Semerkanda od tamošnjih muslimana u kome ga rado pozivaju i primaju da bude kod njih. Buharija se je odazvao i krenuo je ka Semerkandu. Međutim kada je bio blizu sela Hartenek čuo je da se u Semerkandu već pojavila fitna od najave njegovog dolaska. Neki su se bojali da Buharija bude tamo. Jedni su željeli njegov ulazak u Semerkand i veselili se a drugi su zabranjivali i nisu dozvoljavali njegov ulazak. Kada je Buharija čuo za ovakvo stanje, bio je potišten i tužan. Odlučio je da ostane u tom selu dok mu stvar ne bude jasna šta će biti s njim. Klanjao je tu veče dugo. Poslije dugog noćnog namaza obratio se je svome Gospodaru:"Allahumme kad dakat alejjel-erdu bima rehubet, fekbidni ilejke. ""Moj Allahu, zemlja mi je postala tijesna od stanja u kojem se nalazim, primi me Sebi, moj Gospodaru. " U tom mjesecu je i bilo njegovo preseljenje na bolji svijet.
Kastalani prenosi:"Kada je stigao u selo Hartenek, koje je bilo na udaljenosti oko dva kilometra od Semerkanda, čuo je vijest o sukobu i fitni koja je nastala u Semerkandu zbog najavljenog njegovog dolaska. Svratio je kod svoje rodbine koju je imao u tom selu dok se stvar ne pojasni šta će biti dalje. Ostao je tu nekoliko dana i razbolio se je. Stanovnici Semerkanda su mu poslali izaslanika da ga dovede u Semerkand, na što se Buharija odazvao i kada je uzjahao jahalicu osjetio je nemoć i slabost i zamolio da ga vrate. Legao je u postelju i to mu je bila smrtna bolest. Mnogo se je znojio. Preselio je rahmetullahi alejhi, u subotu naveče u jacijskom vremenu, a ukopan sutradan poslije podne namaza. Imao je šesdeset i jednu godinu, jedanaest mjeseci i sedamnaest dana. Do napunjavanja 62 godine ostalo mu je bilo je trinaest dana.
Rekao je El-Hafiz:" Obavjestio me je Verrakatu da je čuo Galiba ibn Džibrila, a on je bio domaćin kod koga je odsjeo imam Buhari:"Kada smo ga spustili u kabur iz kabura je dopirao izuzetni prijatan miris, bolji čak od miska, i to je trajalo danima. Ljudi su dolazili do kabura i uzimali zemlje s njega zbog prijatnog mirisa. "
O ovome su pričali svi stanovnici spomenutog mjesta.
Hafiz je zabilježio sa senedom od El-Hatiba i Vahida ibn Adema da je rekao:"Vidio sam u snu Allahova Poslanika a. s. S njim je bila skupina njegovih ashaba. On je stajao na jednom mjestu i čekao. Nazvao sam mu selam , na što je on odgovorio. Pitao sam ga: “O Allahov Poslaniče, zašto stojiš ovdje?" Rekao je:"Čekam Muhammeda ibn Ismaila (Buhariju).“ Zatim ovaj priča:“Poslije nekoliko dana stigla mi je vijest o smrti Buharije, te sam ustanovio da je to bilo tačno u onaj čas kada sam ja vidio na snu Allahova Poslanika Muhammeda a. s"
Kastalani kaže:"Nakon Buharijeve smrti neki njegovi žestoki protivnici su došli na kabur i pokazali žaljenje i tevbu zbog svog odnosa prema Buhariji. "
BUHARIJEVA DJELA
Buharija je napisao sljedeća djela:
1) El-Džamiui-sahih. 2) El-edebul-mufred. 3) Ref´ul-jdejni fi-ssalati. 4) El-Kiraetu halfel-imami. 5) Birrul-validejni. 6) Et-Tarihul-kebir. 7) El-Evsat. 8)Es-Sagir. 9) Halkul-efalil-ibadi. 10) Ed-Duafai. 11) El-Musnedul-kebir. 12) Et-Tefsirul-kebir. 13) El-Ešribetu. 14) El-Hibetu. 15) Esami sahabeti. 16) El-Vahdan. 17) El-Mebsut 18)El-Illel. 19) El-Kunja. 20) El-Fevaid. 21) Kadaja-ssahabeti.
Neka od navedenih djela su štampana a neka se nalaze po mektebama u rukopisima i još nisu štampana. Svakako najpoznatije djelo od svih je Buharijeva zbirka hadisa El-Džamiu-Sahih, koja se smatra najispravnijom i najboljom knjigom poslije Kur´ani kerima.
Molimo Allaha dž. š. da imamu Buhariji podari najljepše džennete i rahmet njegovoj plemenitoj duši.
Literatura:
1. Tekijuddin Nedevi el-Muzahiri, Imamu el-Buhari , Darul-Kalem, Damask.
2. dr. Vehbe Zuhajli,, Merdžiul-ulumil-islamijje, Darul-ma’rife, Damask.
IMAM MUHAMMED EL-BUHARI
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin