Allahovo odgajanje vjernika

Sve što je za pouku, bujrum pisite ovdje kao novu temu radi ljepše preglednosti

Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Allahovo odgajanje vjernika

Post od Senad » Čet Jun 07, 2007 6:33 pm

Allahovo odgajanje vjernika






“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici”(Ali Imran : 139).


Zahvala pripada Allahu, dž. š., a salavat na Poslanika, s.a.v.s , kojeg je Allah poslao kao milost cijelom čovječanstvu, a posebno vjernicima.


Ovaj prolazni svijet (dunjaluk) u arapskom jeziku označava nešto što je dolje, ispod, bezvrijedno, nisko, prosto, prezreno itd.; drugim riječima, slobodnije kazano, dunjaluk označava podrum. Mi znamo kakav je život u podrumu, jer smo to doživjeli u toku rata: vlaga, hladnoća, prljavština, bolest, razni insekti i životinje... Dunjaluk je i više ponižen. Samo kad bi nam se pokazala njegova prava slika i uloga. Onako kako je bila pokazana velikanu Ebul Atahiji, koji nam je ovaj svijet opisao riječima: “Ovaj dunjaluk je poput smrdljive lešine; onaj ko bude želio da mu se približi, neka se pripremi na ujede pasa”.

Prenosi se da je Isa, a.s., rekao: “Ljubav za dunjalukom i Ahiretom ne mogu biti u istom srcu nijednog vjernika, kao što ne mogu vatra i voda biti u istoj posudi”.

Time ne želim reći da ne trebamo raditi, zarađivati, trgovati i sakupljati imetak. To je čak i preporučljivo, odnosno i naređuje nam se, s tim što taj rad moramo usmjeriti ka ispravnom cilju. To nam mora biti sredstvo kojim zarađujemo vječni život.

Ponašaj se prema ovome svijetu kao prema svojoj sjeni. Budeš li pokušao uhvatiti je, umorit ćeš se i nećeš uspjeti. Na kraju će te poslati u kabur neispunjenih želja i planova. A ako joj okreneš leđa, vidjet ćeš da će ići za tobom, da će te pratiti

Ataullah el-Iskenderi je rekao: “Nema bojazni za ljude da im neće biti jasni putevi koji vode ka Allahu, nego postoji bojazan da ne zapadnu u okove ovoga svijeta i svojih strasti”.

U ovoj kući, na dunjaluku, koja je puna belaja, iskušenja, tragedija, stresova, bolesti, lopovluka, čovjek teško da može ostati zdrav i priseban, osim ako je vjernik, jer samo pravi vjernik shvata suštinu ovoga svijeta.

Obrativši se dunjaluku, hazreti Alija je rekao: “Dunjaluče, spoznao sam tvoje želje; varaj nekog drugog, nemoj mene”.

Oni koji nisu upoznali ovaj svijet, zapadaju u očaj i tugu povodom raznih promjena. Oni hoće da ovaj svijet bude stabilan, hoće na njemu smirenost, slobodu, rahatluk… Nemoj, umorit ćeš se. Sloboda, smirenost i veselje su samo u srcu iskrenog vjernika.

Mnogi vjernici malaksaju i padaju u očaj u situacijama kad izgube kontrolu: u borbi, na izborima i u drugim teškim situacijama, kao npr. na ispitu, pa im bude žao što nije onako kako su oni zamišljali.

To se, poslije mnogih ispita, događalo sa ashabima i tako su ponekad gubili nadu i počinjali pesimistički gledati na svijet.

Ne zagađujmo atmosferu pesimizmom, jer je to zabranjeno vjernicima. Allah nam je to zabranio riječima:

“I ne gubite hrabrost, ne žalostite se, vi ćete pobjediti, ako budete pravi vjernici”(Ali Imran: 139).

Kako se uopće možemo žalostiti i malaksati kad je konačna pobjeda osigurana samo onima koji su Allaha svjesni, dakle koji Ga se boje?! To je Allahov zakon. Nepromjenjivi.

Zašto nam Allah zabranjuje malaksavost? Kao da nam se ovim ajetom govori: “Vratite se malo vašoj prošlosti, pa pogledajte šta je bilo kad se mala skupina ljudi borila za islam u doba kad je nevjerstvo buktalo”.

Kako Allah sve to ponizi! Zato, ne okrećite glave ka onome što ste izgubili u prošlosti, jer se to ne može promijeniti, nego okrenite glave ka onome što vas čeka.

Od nas se traži da donesemo ozbiljnu i čvrstu odluku da ćemo biti pravi vjernici, a ne površni. Allah, dž.š., postavio nam je samo jedan uvjet za to:

“Vi ste iznad svih ako ste pravi vjernici“.

Jedan veliki učenjak prenosi da je na Dan Uhuda vidio Poslanika, s.a.v.s., na snu i da je rekao: “Kad bi mi bilo omogućeno da biram između pobjede i poraza, ja bih odabrao poraz, jer je u porazu direktan Allahov odgoj, odgajanje vjernika koji imaju slabosti u svojim srcima”.

Znao je Poslanik, s.a.v.s., za tu slabost – da će oni strijelci sa Uhuda napustiti svoja mjesta, pa im je zato rečeno: “Nemojte silaziti i kad biste vidjeli da ptice jedu sa nas”.

Oni krenuše za materijalizmom i tako dobismo poraz zbog pojedinaca koji se okrenuše dunjaluku. Zašto je sve to tako bilo? Nemoj misliti da si to ti odabrao ili oni koji su to htjeli svojom voljom i planovima. Allah nam daje odgovor:

“Ono što vas je zadesilo onoga dana kad su se sukobile dvije vojske bilo je Allahovom voljom, da bi otkrio ko su pravi vjernici, i da bi otkrio ko su licemjeri...”(Ali Imran: 166-167).

Iz ovoga vidimo da su vjernici uvijek na iskušenju, na ispitu i da je to čišćenje njihovih duša kako bi potpuno spremni otišli sa ovog varljivog svijeta.

Zato, braćo draga, učinimo promjene u našim dušama time što ćemo se čvrsto držati Allahovog užeta i ne bojmo se nikog i ničeg osim Allaha, jer samo nas je On sačuvao i čuva od neprijateljskih kandži.

Samo ovakvim vjerovanjem ispunit ćemo uvjet, ono nakon čega nam je zagarantirana pobjeda:

“Allah je zapisao: 'Pobijedit ćemo Ja i poslanici moji, sigurno!' Allah je zbilja moćan i silan” (Mudžadele: 21).

Molim Allaha da ujedini naša srca i da nam prosvijetli razum. Amin!








Esselamu alejkum!

Sunna
Mlađi član
Postovi: 154
Pridružio se: Uto Jan 23, 2007 3:40 pm
Lokacija: Skandinavia

Post od Sunna » Čet Jun 07, 2007 9:48 pm

Es Selamu alejkum wrwb,

Amin, Amin...

Ovaj tekst je bio bas fin, da te Allah nagradi za trud. Nisam znala za ove pojedinosti u vezi bitke na Uhudu, kao san velikog ucevnjaka...
Imas li postirati neki tekst u vezi osvajanja Damaska? Ima li neki link ili knjiga mozda? Tu je dobar primjer morala, hrabrosti, respekta i ljubavi izmedju vjernika, rjesavanje problema i nesporazuma...

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

VJEČNA LJUBAV

Post od Senad » Pet Jun 08, 2007 6:15 pm

Hvala Uzvišenom Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova, Koji nas voli i spominje više nego mi Njega. Salavat i selam miljeniku Muhammedu, s.a.v.s. i svim njegovim ashabima.

Allah je spustio ljubav u srca vjernika i svojom milošću učinio da se zavole i postanu braća koja se vole samo radi Allahovog zadovoljstva, bez ikakvih bezvrijednih dunjalučkih interesa.
Za ovu vječnu ljubav takmičili su se velikani, žrtvovani su životi, poklanjana velika bogatstva, da bi se osjetila ljubav koja nema kraja, ljubav kojom se hrane mu’minske duše. Onaj kome je uskraćena ova ljubav, ubraja se među mrtve, iako hoda po zemlji, a onaj koji je ovu ljubav imao pa je prodao za ovaj svijet, takav je u moru zabluda. Njegovo srce sve hoće da pukne od okova, briga i bolova. (Ovo doktori posmatraju previjenih ruku, nemoćni.)

Vječna ljubav je duša imana, izvor činjenja dobrih djela. Ona donosi stanja i stepene koji prouzrokuju iskreno vjerovanje u Allaha, dž.š.

Islamski velikani su pokušali definirati tu vječnu ljubav. Definicija je mnogo, a izabrana je sljedeća:

“Ljubav je obaranje srčanog pogleda od svega mimo Allaha, Voljenog”.

Ebu Bekr es-Siddik, r.a, rekao je: “Ko bude okusio iskrenu ljubav prema Allahu, dž.š., On će ga odvratiti od trke za dunjalukom i bit će dušom otuđen od svih ljudi koji nemaju takvu ljubav”.

A Jahja bin Muaz veli: "
Praška ljubavi draža mi je od sedamdeset godina ibadeta".

Ova Ljubav direktno dolazi od Uzvišenog Allaha, Koji, obraćajući se Musau, a.s., kaže:

“... Ja sam učinio da te svako voli (Ja sam ti poklonio svoju ljubav) i (učinio) da rasteš pod okom Mojim” (Taha : 39).

Više je uzoraka zbog kojih vjernik biva počašćen ovom Ljubavlju:
– učenje Kur’ana i duboko promišljanje o njegovom značenju,
– približavanje Allahu obaveznim dužnostima, farzovima i dobrovoljnim ibadetom,
– spominjanje Allaha u svakom momentu,
– posmatranje i svjedočenje prefinjene Allahove dobrote prema robovima,
– izbjegavanje svega što udaljava od Allaha,
– druženje sa onima koji iskreno vole Allaha, Poslanika i sve mu’mine (vjernike).

Postoje tri stepena ljubavi prema Allahu, dž.š.:
– Ljubav koja prekida i odbacuje svaku vesvesu, lošu misao koja razara iman i prouzrokuje svađu među ljudima. Dakle, ljubav prema Allahu i zloba prema ljudima su dvije suprotnosti kao budnost (zikir) i nemarnost. U srcu mora prevladati ljubav nad svim vesvesama. Ko iskreno voli neće dopustiti mjesto lošim mislima u srcu. U srcu vjernika koji ovako postupa počinje se javljati slast i zadovoljstvo služenja svome Gospodaru. On će naići na veliku utjehu u bolestima i teškim situacijama.

– Ljubav kojom posmatra i svjedoči prevelike Allahove blagodati koje uživa, bilo vanjske ili unutarnje, a najveća blagodat je to što te je Allah odabrao nad ovolikim stvorenjima i učinio dostojnim da Ga ti spominješ i voliš.

– Ljubav koja podstiče da daješ prednost Allahu i Poslaniku nad svim stvorenjima i smatraš da su svi vjernici preči od tebe.

Mnogi ljudi se čude odakle tolika ljubav među vjernicima iz raznih krajeva, čak i kad se prvi put u životu sretnu. To nam Allah objašnjava:

“One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će sigurno voljenim učiniti” (Taha : 96).

U komentarima ovog ajeta stoji da će ih Allah zavoljeti i učiniti da se i oni međusobno vole i poštuju.

Herim bin Hajan kaže: “Kad god se rob srcem okrene Allahu, odmah Allah okreće srca mu’mina prema njemu i počasti ga da sve mu’mine voli i da bude milostiv prema njima”.

Ovo je mu’minska ljubav koju je zagarantirao Allah. Mnogi ljudi bi voljeli pridobiti iskrenu ljubav svojih prijatelja, ali u većini slučajeva dolazi do razočarenja. Mnogi roditelji bi voljeli da im djeca uzvrate iskrenu ljubav i poštovanje. Dali bi svo bogatstvo da to dobiju. Ali, uzalud. Mnoge majke plaču zato što ih djeca ne obilaze. Njima nisu potrebne pare, zadovoljne su i sa malim, ali im je, zato, potrebna pažnja, blagost, lijepa riječ, potrebna im je ljubav.

Pa, gdje je nestala ta ljubav?
Zapostavljanjem vjere, ljubav je prebačena u aktovke.
Kako se može postići ova ljubav?
U 31. ajetu sure Ali Imran, obraćajući se Muhammedu, s.a.v.s., Allah, dž.š., kaže:

“Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti'“.

I u podužem hadisu se navodi da Allah, kad zavoli svoga roba, isto to naredi Džibrilu i ostalim melekima, a učini i da tog roba zavole i svi ljudi. (11. Buharija, Muslim)

Evo i svijetlog primjera ashaba koji je silno volio Poslanika. Jednom je odsustvovao iz džemata na sabah-namazu. Poslanik je odmah upitao za njega. Ashabi su odgovorili da ne znaju. Onda su skupa otišli do njegove kuće, da ga obiđu. Zatekli su ga u postelji. Na Poslanikov upit zašto nije bio na sabah-namazu, ashab je odgovorio: “Božiji Poslaniče, davno sam se probudio i počeo sam razmišljati o tebi, tvome stepenu kod Allaha i mjestu na Onome svijetu. Poznajući sebe, svoje grijehe i slabosti, pobojao sam se da možda na Onome svijetu neću biti s tobom u društvu. Od plača i straha, noge su mi se oduzele i nisam bio u stanju doći”. Nakon toga je zaplakao i Poslanik i rekao: “Bit ćeš sa onim koga voliš”. (12. Buharija, Muslim, Tirmizi, Ahmed)

Zato, budeš li volio kafira, i bit ćeš s njim. Budeš li volio munafika, bit ćeš s munafikom. A budeš li volio vjernika, bit ćeš s njim. A svi mi volimo vjernike. Zato smo ovdje. Među nama sigurno ima onih koji se nikako ne poznaju. Zato, upoznajmo se, zbližimo se i zavolimo u ime Allaha. Džamija je kuća u kojoj se sjedinjuju srca i rješavaju svi problemi.

Upoznajmo se na izlasku iz džamije, razmijenimo mišljenja i pozitivne rezultate, usmjeravajmo se ka istom cilju, jer je nama isti Allah, isti Poslanik – Muhammed, s.a.v.s., ista Objava – Kur’an i ista Kibla. A isti cilj nas je i danas, na džumi, sastavio i svi zajedno, povezanih srca, putujemo ka Džennetu.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao u svojoj hutbi: “Zavolite svakog koga Allah voli. Volite Allaha iz dna duše i neka vam ne dosadi Njegovo spominjanje. I neka vam prema Njemu srca ne budu kamena. I nemojte mu ništa pripisivati. Bojte Ga se iskreno. Ono što govorite, potvrdite dobrim djelima i zavolite se Allahovom milošću”. (13. Ovu hutbu navodi Ebu Bekr El.Bakillani, u svojoj knjizi I'džazul-Kur'an, str. 130.)

Gospodaru naš, učini nas da budemo među onima koje voliš Ti, meleki, Poslanik i sva stvorenja. Amin!





Esselamu alejkum!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sub Jun 09, 2007 6:09 pm

Sunna napisao:Es Selamu alejkum wrwb,

Amin, Amin...

Ovaj tekst je bio bas fin, da te Allah nagradi za trud. Nisam znala za ove pojedinosti u vezi bitke na Uhudu, kao san velikog ucevnjaka...
Imas li postirati neki tekst u vezi osvajanja Damaska? Ima li neki link ili knjiga mozda? Tu je dobar primjer morala, hrabrosti, respekta i ljubavi izmedju vjernika, rjesavanje problema i nesporazuma...
Esselamu alejkum!

Seko da te Allah s.w.t. nagradi i osnaži tvoje srce i neka ti da još više razuma , znanja i mudrosti. Svakako iz gore navedenih tekstova može se izvuć pouka i vidjeti gdje smo to mi u ovom univerzumu i čemu stremimo. Posebno inponuje da i poraz / neuspjeh nekada može biti uspjeh i tako Allah odgaja vjernike.


Što se tiče osvajanja Damaska ima dosta tekstvova i knjiga na tu temu otiđi na IslamBosna mislim da tamo imaš nešto ili ukucaj u google pretragu osvajanje Damaska i dobit ćeš niz web stranica.




Svako dobro tebi i tvojoj obitelji

Eselamu alejkum

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sre Jun 13, 2007 7:51 pm

Mi'radž
Isra i Mi’radž predstavljaju posebnu Allahovu počast Muhammedu, s.a.v.s. Isra označava Muhammedovo, s.a.v.s., putovanje za jednu noć iz Mesdžidu-l-harama u Mekki do u Mesdžidu-l-akse u Kudusu (Jeruzalemu) i njegov povratak te iste noći u Mekku. Mi’radž označava Alejhisselamovo putovanje te iste noći iz Mesdžidu-l-akse u viši svijet, u široko i prostrano Allahovo carstvo, sve dotle dokle nije kročio ni najuzvišeniji melek, niti najugledniji Božiji rob...



--------------------------------------------------------------------------------

Hvala Allahu, dž.š., Koji iz vlastite milosti nagrađuje svoje robove raznim nagradama, ovisno od imana. Što je vjerovanje jače, Allahova nagrada je veća. Sultan svih Allahovih robova je naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kojeg je Allah počastio poslanstvom i raznim mu’džizama, koje su nepobitni dokaz istinitosti Kur’ana i islama. Isra i Mi’radž predstavljaju posebnu Allahovu počast Muhammedu, s.a.v.s.,.

Isra označava Muhammedovo, s.a.v.s., putovanje za jednu noć iz Mesdžidu-l-harama u Mekki do u Mesdžidu-l-akse u Kudusu (Jeruzalemu) i njegov povratak te iste noći u Mekku.
Mi’radž označava Alejhisselamovo putovanje te iste noći iz Mesdžidu-l-akse u viši svijet, u široko i prostrano Allahovo carstvo, sve dotle dokle nije kročio ni najuzvišeniji melek, niti najugledniji Božiji rob, a kamoli da je to postigao obični smrtnik.

O Israu i Mi’radžu je mnogo napisano I, hvala Allahu, dostupno je svakome, na raznim jezicima. Taj događaj nam je, manje-više, poznat. Ja ću spomenuti samo neke vječne pouke.

Allah, dž.š., kaže:
“Neka je hvaljen Onaj Koji je u jednom času noći preveo svoga roba iz Harema časnog u Harem daleki, čiju smo okolinu učinili blagoslovljenom kako bismo mu neka znamenja naša pokazali. On uistinu sve čuje i sve vidi” (Isra : 1).

Sam početak ove sure (“Neka je hvaljen... ”) u arapskom jeziku se upotrebljava onda kad se čovjek nečemu čudi, kao što bih ja, naprimjer, rekao: “Subhanallah, kako smo nemarni prema našem stanju!” Značenje ovakvog početka ajeta bi bilo: Nemojte se čuditi onome što će vam Allah ovim događajem saopćiti, jer je to izvan ljudskih mogućnosti i dometa. Nego recite: “Neka je hvaljen Onaj Koji sve može!”

U ovaj događaj povjerovat će oni koji razmišljaju poput Ebu Bekra es-Siddika, hazreti Omera i sličnih, koji se ne zaustavljaju na granicama vlastite pameti i koji ne misle da je istina samo tamo dokle doseže njihova pamet. A oni koji imaju ludu pamet i pokvarenu prirodu, kao Nemrud, Faraon, Ebu Džehl, Ebu Leheb i njima slični, oni niušta ne vjeruju.

Kad bismo takvima iznosili milion dokaza o istinotosti Kur’ana i vjere, oni ne bi povjerovali, pa makar im te dokaze iznosila njihova vlastita djeca.

Nije to čudo, jer je Kur’an za one koji razum imaju, a nije za primitivne ljude.

U ajetu dalje stoji:
“Allah je preveo svoga roba noću...”

Riječju esra (preveo ga je Allah) poništava se svaka rasprava o tome je li Poslanik bio tamo ili nije. A znamo da mušrici nisu u to povjerovali. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Preveden sam noću”.Dakle, Poslanik je poveden drugom snagom, snagom koja nije njegova, snagom koja nema granica. Isto kao kad bih ja rekao: “Popeo sam se sa djetetom na Himalaje”. Hoće li me upitati onaj ko pameti ima: “Kako će se malo dijete popeti na vrh takve planine?” Neće, jer zna da ga je neko poveo sa sobom.

Tako se i Mi’radž odnosi na Allaha, dž.š., jer je to Njegovo djelo, a ne djelo Muhammeda, s.a.v.s.

Idolopoklonici su, ipak, osjećali da je nekog putovanja bilo, jer su tražili dokaz za to riječima: “Opiši nam Kuds”, a znali su da Poslanik, s.a.v.s., nikad nije bio u njemu. Kad im je opisao Kuds, uvidjeli su da je to istina, ali je šejtan bio jači od njih i zato nisu povjerovali.

Dalje u ajetu stoji: Prenio je svoga roba”.Ovo je odgovor onima koji kažu da je Poslanik, s.a.v.s., bio samo dušom, a ne tijelom.

Abdom na arapskom jeziku imenujemo čovjeka s dušom i tijelom, a ne može se reći abd samo za dušu ili samo tijelo. Ova riječ ukazuje na još jedno značenje. Nije, naprimjer, rečeno: Bi Muhammedin(prenio je Muhammeda), da bi bila ostavljena mogućnost da svaki Allahov pravi rob doživi dio toga putovanja, ali samo dušom, ne i tijelom. To će vjernici doživljavati dok su u namazu. Zato se prenose riječi velikana: “Namaz je mi’radž vjernika”.

Nakon ovoga, nećemo se čuditi što se mu’min nakon namaza osjeća posebno lahkim i resterećenim od tegoba i problema.

Završetak ovog ajeta glasi:
“Allah zbilja sve čuje i sve vidi”.

Ovaj ajet nam pokazuje istinski razlog zašto je došlo do Mi’radža. Kad Allah kaže: “Sve čuje i sve vidi”,to nam govori da je Allah čuo i vidio sva uznemiravanja, spletkarenja, ismijavanja, ponižavanja prema Poslaniku, ali je Poslanik sve to saburio i radio ono što mu Allah naredi.

Zato ga je Allah htio prenijeti da mu pokaže ljepotu koja ga čeka, kao i kaznu koja očekuje one što su ga uznemiravali i maltretirali.

Zato, ti koji padaš na sedždu, kad ti dođe teška situacija, problemi, tjeskoba u prsima, vrati se izvoru – namazu, kojim ćeš se oprati od tih tegoba i biti oslobođen svih okova.

Mi, muslimani u Bosni, i sami smo svjedoci u kakvoj teškoj situaciji se nalazimo. Nama je najpreče da se vratimo tom izvoru, istinski čistog srca i duše. I “okupajmo” se od prljavih ideja, zlobe, zavidnosti, pretvaranja, prevare i nejedinstva, kako bismo obukli odjeću iskrenosti, sloge, ljubavi i međusobnog pomaganja. To je najvrednija odjeća kojom se trebamo zaogrnuti.

Molim Allaha, dž.š., da ujedini naša srca i da nam pomogne protiv naših dušmana. Amin!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

ZAVIDNOST

Post od Senad » Uto Jun 19, 2007 8:01 pm

Esselamu alejkum


“Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.i ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade” (Ali Imran : 120).


Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Božijeg miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i sve ashabe. Allahova milost i prefinjenost prati nas svakog momenta. Daje nam lijek za svaku bolest, vidljivu i nevidljivu. Uči nas kako ćemo sačuvati i zaštititi naša dobra djela koja činimo.

Draga braćo, nije poenta u tome da samo činimo dobra djela, a da ne razmišljamo kako se ona gube i uništavaju.
Danas je lahko napraviti kuću, jer planova ima napretek. Međutim, nemamo planova kako ćemo sačuvati i zaštititi čast porodice i vlastitu kuću od neprijatelja koji je prodro u naše domove i uništava nam harmoniju porodice. Našu djeca se uništavaju raznim porocima: droga, blud, alkohol i dr., a mnogi to smatraju vrlinom i podučavaju nas kako je sve to dio čovjekove slobode.

Zavidnost je jedna od nevidljivih bolesti koju je veoma teško izliječiti, a veoma je proširena među nama. O njoj Poslanik, s.a.v.s., kaže:

“Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drvo”. (6. Ebu Davud, Ibn Madže)

Vjerniče, ti koji padaš na sedždu, znaj da je zavidnost rezultat mržnje i pakosti prisutne u tebi, a mržnja i pakost rezultat su srdžbe koja je temelj svakog zla i najjače šejtanovo oružje (proklet bio), kojim razara zajednicu.

Naš Poslanik, s.a.v.s., brine se o nama. Upozorava nas da ne dajemo oružje neprijatelju:

“Nemojte jedni drugima zavidjeti, niti prekidati međusobne odnose, i nemojte imati međusobne mržnje i nipošto ne okrećite leđa jedan drugome, nego budite braća i Allahovi robovi”.(7. Buharija, Muslim)

Šta je, zapravo, zavidnost?
Ukratko, to je osjećaj odvratnosti prema blagodati koju drugi posjeduje i želja da ta njegova blagodat nestane. Drugim riječima, ne voliš gledati napredak muslimana i radiš na tome da se taj napredak spriječi. Ili, ne voliš da musliman vlada tobom, već voliš da vlada onaj ko će drogirati tvoje i moje dijete, a na kraju tražiš da se to dijete liječi opet kod muslimana, jer si svjestan da su doktori medicine u tome nemoćni.

Nije zavidnost poželjeti ono što neko od dobra posjeduje, čak je i pohvalno to i sebi priželjkivati, nego je zavidnost onda kad ne želiš da tvoj brat napreduje. Ali, stvarnost je takva da među nama ima onih koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman bude priznat ili dođe na vlast.

Tako se ponašaju dvoličnjaci. To nam Allah kaže:
“Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi, uznemiri. A zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.”

Naški kazano, trljaju ruke od zadovoljstva. Zar da se mi ovim bavimo? Sramota je! Zar nam nije dovoljno to što nam dušmani postavljaju razne zamke i što nam zavide zato što smo vjernici, Allahovi robovi koji padaju na sedždu? Ovo nam i Allah potvrđuje riječima:

“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese- Allah, zaista sve može” (Bekare : 109).

I, ne zaboravimo, sve nevjerničke netrpeljivosti prema nama, svi ratovi i agresije su samo iz osvete. To nam dragi Allah govori:

“…A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati” (Tevba : 74).

A u drugom ajetu stoji:
“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali” (Burudž : 8).

Koji su razlozi i motivi zavidnosti? To su:
– mržnja i neprijateljstvo,
– uzdizanje,
– oholost,
– samodopadanje, umišljenost,
– strah za gubljenjem položaja,
– ljubav prema ugledu i karijeri,
– skrivena škrtost i pokvarenost.
Ove bolesti i virusi otklanjaju se pomoću toga što:

– Moraš znati da tvoja zavidnost šteti tebi na dunjaluku i na Ahiretu; na dunjaluku izazivaš Allahovu srdžbu, jer nisi zadovoljan Njegovom podjelom; na Ahiretu ti se oduzimaju dobra djela i daju onome kome zavidiš;

– zavidnošću se udružuješ sa Iblisom i nevjernicima koji žele belaje i propast vjernicima;

– onaj kome zavidiš ima koristi od tvoje zavidnosti na dunjaluku – očistio si ga od grijeha time što si učinio nepravdu prema njemu, a posebno ako zavidnost izazove ogovaranje brata; na Ahiretu poklanjaš dobra djela njemu i ostaješ bijeda i fukara onda kad je dobro djelo najpotrebnije;

– nema većeg bola i vatre od zavidnosti u srcu, čega se ne možeš lahko osloboditi, a tu bol niko sa tobom ne dijeli;

– sjeti se hadisa: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavodnost i mržnja, a mržnja je poput britve koja ne da reže kosu, već vjeru”; (8. Tirmizija, Ahmed)

– budi od onih za koje Allah kaže: “I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti” (Hašr : 9);

– i budi kao oni koji u dovama mole slijedećim ajetom: “...Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe ( zavidnosti, netrpeljivosti) prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si zaista dobar i milostiv!” (Hašr : 10).

Molim Allaha, dž.š., da iz naših srca izbaci mržnju, zavidnost, oholost i svaku drugu bolest i zamijeni ih plemenitim osobinama. Amin!





Esselamu alejkum!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sub Jun 30, 2007 6:00 pm

Ukrcajmo se na lađu spasa


Muslimanima je naređeno da budu pravedni, makar to bilo protiv njih samih i njihove rodbine. Mu’min poštuje svačije pravo. Čini dobro svakome, bez ozbira na njegovo vjerovanje. On nikoga neće uznemiriti. Učeći Kur’an'i Kerim, vjernik se često začudi velikoj Allahovoj milosti koju spušta prema svim ljudima. Sunce kad grije, daje toplotu i vjerniku i nevjerniku. Štaviše, vjernicima Allah ne zabranjuje da i nevjernicima čine dobro.


Oni (poslanici) su vama divan uzor – onima koji žele Allaha i Onaj svijet. A onaj koji leđa okrene – pa, Allah, zaista, nije ni o kom ovisan i On je jedini hvale dostojan!” (Mumtehine : 6.)

Hvala Uzvišenom Allahu, dž.š., Koji nas je stvorio i učinio da budemo muslimani, iskreni, Allahu predani, da ne podržavamo laž i prešutkujemo istinu. Neka je salavat na Allahovog miljenika, Muhammeda, s.a.v.s. koji je bio oličenje iskrenosti i predanosti Gospodaru.
Muslimanima je naređeno da budu pravedni, makar to bilo protiv njih samih i njihove rodbine.
Mu’min poštuje svačije pravo. Čini dobro svakome, bez ozbira na njegovo vjerovanje. On nikoga neće uznemiriti.

Učeći Kur’an'i Kerim, vjernik se često začudi velikoj Allahovoj milosti koju spušta prema svim ljudima. Sunce kad grije, daje toplotu i vjerniku i nevjerniku. Štaviše, vjernicima Allah ne zabranjuje da i nevjernicima čine dobro. U suri Mumtehane, Allah, dž.š., kaže:

“Allah vam ne zabranuje da činite dobro ida budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja(stanova) vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični” (Mumtehine : 8.)

Svaki vjernik će na ove Allahove riječi uzviknuti: Gospodaru, nas su jučer izgonili iz naših stanova i kuća, i borili su se protiv nas zbog vjere. I dan-danas ne daju da se svaki vjernik vrati u svoje mjesto, a oni se svaki dan vraćaju. Pa, zar ćemo ovo zaboraviti?

Allah nam na ovo odmah daje odgovor u sljedećem ajetu:

“Ali vam Allah zabranjuje da prijateljujete (i budete u savezu) sa onima koji se protiv vas bore zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu” (Mumtehine : 9).

U istoj suri, u 6. ajetu, Allah podsjeća vjernike riječima:

“Vi u poslanicima imate lijep primjer za one koji se nadaju Allahu i onome svijetu a ko se okrene, pa Allah je zbilja neovisan i hvaljen”.

Poslanici neće biti primjer onima koji se nadaju boljem životu bez vjere, niti onima koji se ne nadaju onom svijetu a okovani su u svijetu materijalizma. Nadati se u život bez vjere, znači vratiti se u život pagana, droge, kocke, alkohola, ubistava i homoseksualizma.

Oni koji se nadaju Allahu i Onom svijetu, uvijek imaju izlaz iz svake situacije, jer su njima poslanici primjer i uzor, a nema teške situacije koja će se dogoditi a da je neki od poslanika nije doživio.

Primjer Nuha, a.s., detaljno nam govori o tome šta vjernici trebaju uraditi.

Kad je Allah naredio Nuhu, a.s., da pravi lađu, glavešine iz njegovog naroda bi mu se, kad bi god pokraj njega prolazili, podsmjehivali, potcjenjivali ga i smatrali ga ludim, a Nuh bi im govorio:

“... 'Ako se vi rugate nama' – govorio je on, - rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti” (Hud : 38-39).

“I reče Nuh,: 'U lađu se vi ukrcajte i neka ona u ime Allaha plovi i pristane” (Hud : 41).

A zatim se Nuh, a.s., obrati svome sinu riječima:
“O, sinko moj, ukrcaj se i ti s nama i nipošto ne budi s nevjernicima” (Hud : 42).

On reče:
“Ja ću se sklonuti na kakvo brdo. Ono će mene od vode zaštititi.

A Nuh reče: 'Nema toga ko će se danas od odredbe Allahove odbraniti, osim onih kojima se Allah htjedne smilovati'.

“A potom val njih rastavi i sin od potopljenih bi” (Hud : 43).

Braćo mu’mini, usljed postojanja tihih vidljivih valova, slatkorječivih obećanja i usljed burnih skrivenih valova zlobe, neprijateljskih laži, mržnje prema islamu i islamskoj tradiciji, moramo se ukrcati na lađu sigurnosti, lađu imana koja plovi s Allahovim imenom, koja će Allahovom snagom sigurno prispjeti do ostrva spasa, dok će potonuti sve druge lađe koje se prave i plove bez Allahovog imena.


Molim Allaha, dž.š., da nas učvrsti na Njegovom putu tako da nas ništa ne može pokolebati. Amin!




Esselamu alejkum!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Ned Jul 01, 2007 7:53 pm

Neke osobine Allahovih robova
Da vidimo koji su to ljudi koji se obraćaju Allahu na ovakav način. Ko su ti za koje Allah kaže da su stavili pregradu između sebe i džehenemske vatre? Allahu moj, ukaži nam na te ljude, ti nam ih opiši, jer duše koje žele da se očiste, jedva čekaju susret s takvim ljudima. Allah nam udovoljava, pa u sljedećem ajetu veli da su to “oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali...


--------------------------------------------------------------------------------

Hvala Allahu, dž.š., Koji nas je odabrao da budemo poput onih koji kažu:

“... Gospodaru naš, mi smo zaista vjernici, zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju” (Ali Imran : 16).

Salavat i selam na miljenika Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve one koji su iskreni u robovanju Njemu.

Da vidimo koji su to ljudi koji se obraćaju Allahu na ovakav način. Ko su ti za koje Allah kaže da su stavili pregradu između sebe i džehenemske vatre? Allahu moj, ukaži nam na te ljude, ti nam ih opiši, jer duše koje žele da se očiste, jedva čekaju susret s takvim ljudima.

Allah nam udovoljava, pa u sljedećem ajetu veli da su to “oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili” (Ali Imran : 17).

Dakle, posebno izdvajajući one koji kažu: “Gospodaru naš“, ovi ljudi imaju pet osobina:

– To su ljudi koji su strpljiviu poslovima, profesijama kojima ih Allah zadužuje. Znači, u svojim strukama;

– iskreni u izvršenju ugovora koji su sklopili sa Allahom, dž.š.;

– Allahu poslušni ustrajnošću, koji, dakle, ne malaksaju, koji se – kad osjete slabost na poslu zbog društva koje ih opkružuje – vrate na “centralu” i napune svoje srce i dušu imanom;

– to su oni koji udjeljuju na Allahovom putu, kojima kad podignu plaću naumpadaju oni koji nemaju i za njih izdvoje 50, manje ili više, maraka, a neće reći: “Što se nije školovao ili radio i zaradio kao ja”;

– oni koji se u posljednjim časovima noći mole Allahu za oprost. Ova peta osobina je posebna time što se izdvaja veznikom vav, tj. posebno izdvajamo one koji se Allahu obraćaju ujutro, drugim riječima, klanjaju sabah.

U tome smo poslabi; mrsko nam je ustajati na sabah. To je samo zato što ne znamo vrijednost toga. A Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

“Allahu moj, mom ummetu dadni beriket u jutarnjim satima”. (1. Tirmizija, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed)

Zaista, najveći beriket se spušta na sabah-namazu. Zato je Poslanik rekao:

“Kad bi vi znali vrijednost sabah-namaza, puzeći bi dolazili u džamiju”. (2. Buharija, Muslim)

Ili, u drugom hadisu:
“Razlika između nas i dvoličnjaka je u tome što oni ne prisustvuju jaciji i sabahu”. (3. Ibn Madže)

Islamski učenjak Ali el-Havvas je rekao: “Nemoj sebi sprječavati tjelesnu i duhovnu opskrbu grijesima, zavidnošću, ogovaranjem, prenošenjem riječi, umišljenošću, spavanjem poslije sabaha do izlaska sunca i spavanjem poslije ikindije namaza”.

Zaista, poslije klanjanja sabah-namaza, Allah spušta tjelesnu opskrbu, a poslije klanjanja ikindije, Allah spušta duhovnu opskrbu. Odatle nam je Poslanik, s.a.v.s., preporučio da ne spavamo poslije sabaha i ikindije da ne bismo izgubili tu veliku blagodat.

Prenose Ahmed i Bejheki da je Poslanik rekao: “Ko spava poslije sabaha dobit će bolest ba’dž, a to je bolest kukova”.

Veliki alim Ša’rani se požalio svom učitelju da ga bole kukovi. On ga je upitao: “Spavaš li poslije sabah-namaza?” Rekao je: “Da!” “To ti je zbog toga.”

Zato je Poslanik, s.a.v.s., govorio o vrijednostima spominjanja Allaha iza sabaha do izlaska Sunca.

Braćo draga, vidimo da u islamu nema ništa slučajno, sve je sa određenim ciljem. Sada će nam biti jasnije zašto često nismo raspoloženi, smireni, staloženi... A i Poslanik, s.a.v.s., navodio je da će onaj ko klanja sabah, biti rahat i raspoložen čitav dan, a onome koji to ne uradi, bit će teško i neprijatno. (4. Buharija, Muslim, Ebu Davud, Nesaija, Ibn Madže, Ahmed)

Drugim riječima, kazano onom narodnom: Do podne će mrziti sebe, a popodne ostale.

Moja preporuka svima nama je: Probudimo se, pomozimo sebi time što ćemo organizirati u svojim mahalama klanjanje vaktova, posebno sabaha i jacije.

Kad se ovdje, u džamiji, osjećaš lijepo, a da se ne osjećaš – ne bi ni došao, proširi i održavaj svoje osjećanje u mahalskoj džamiji, makar vas bila trojica. Organiziraj to srcem. Allah će vaš trud nagraditi.

Neka nam je uvijek na pameti hadis:
“čovjeku će zaista biti spriječena opskrba zbog grijeha koje počini”.(5. Ahmed, Nesaija, Ibn Madže)

A naši neprijatelji hrane se našim slabostima.
Molim Allaha, dž.š., da nam poveća ljubav prema vjeri i da ujedini naša srca. Amin!






Esselamu alejkum

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sub Jul 07, 2007 6:22 pm

Esselamu alejkum!


S KIM SE DRUŽITI



“O, vjernici, bojte se Allaha (Allaha budite svjesni) i budite s onima koji su iskreni” (Tevba : 119).
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je iz srca svojih robova izbacio mržnju, svađu i neprijateljstvo, a ulio ljubav, blagost i poniznost.

Neka je salavat na Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, na njegove plemenite ashabe, kao i na sve one koji su iskreni u druženju s ljudima.

Danas, dok posmatramo okolinu, sagledavamo međuljudske odnose, druženja ljudi i sastanke, sve nas to podsjeća na nekadašnji paganski život, kad ljudi nisu imali osjećaje ljudskosti, međusobne ljubavi, kad nisu znali cijeniti tuđu čast i ugled. Čovjek, a posebno žena, tretirani su kao najobičniji predmet kojim se moglo manipulirati. Njihova druženja su bila zasnivana na samim interesima. Najveći stepen njihove iskrenosti u druženju bio je da se od prijatelja ukrade imetak i tim imetkom ga se počasti kad mu dođe u musafirluk. I danas se ukrade iz firme, a onda zove na ručak šefa, direktora, vlasnika.
Islam, vjera osjećaja, ljepote, poniznosti i razumijevanja, koja čuva čast svakog pojedinca, muškarca ili žene, strogo zabranjuje uznemiravanje ljudskih osjećaja i njihove slobode. Vjera je postavila univerzalne zakone koji važe za sva vremena i, ako ih se ljudi budu pridržavali, sigurno neće nastradati.

Allah o druženju te o tome koga uzeti za prijatelja i s kim provoditi vrijeme, imperativno kaže:

“O, vjernici, bojte se Allaha (Allaha budite svjesni) i budite s onima koji su iskreni“ (Tevba : 119).

Nije nam rečeno: Budite sa učenim, bogatim, pravednim. Jer, šta će nam znanje ako nema iskrenosti? Što će nam imetak od kog društvo, zbog neiskrenosti i sebičnosti, nema koristi? I šta će nam pravednost koja je samo na jeziku i u knjigama, odnosno koju provodimo samo ili najčešće onda kad smo mi u pitanju? Takvim osobinama, u kojima nedostaje iskrenosti, varamo ljude oko sebe i stalno vrebamo kako da ih nadmudrimo.

Ne ulaži trud da bi nadmudrio brata muslimana, jer njemu vjera nalaže da ti pomaže i kad od njega to ne zatražiš. Njegova želja je da želi više tebi nego sebi. Prema tome, školu koju si završio i sposobnosti koje imaš upotrijebi da nadmudriš onoga kome je želja da nema tebe i tvoga brata, a on to želi zato što je zavidan na ljepoti koju uživaš.

Zašto su nam kuće zatvorene? Zašto kažemo da nam je najbolje kad smo sami i da se ni sa kim ne družimo? Zašto nemamo s kim podijeliti svoje osjećaje? Zašto kažemo da nema više prijatelja u kojeg imamo povjerenje, kojem možemo povjeriti čak i svoju čast?

To je samo zato što smo udaljeni od vjere i što nismo tražili prijatelje radi Allaha, nego zbog ovosvjetskog interesa. I zato što smo mislili da možemo naći prijatelja mimo vjere. Ovo je jedini razlog zatvaranja u domove i povlačenja i svoje svakodnevne konstatacije: “Ne mogu ni s kim, šta ću tebi ja, šta ćeš meni ti?”

Ovaj osjećaj može se naći i kod vjernika. Ovdje treba podsjetiti na nerazumijevanje arapsko-bosanske riječi “zijaret”. Arapski korijen ove riječi označava naginjanje srcem ka nečemu, tj. nekoga obilaziš zato što ga voliš, a jedan od uvjeta ispravnosti naginjanja srcem prema nekome je da budeš slijep prema negativnostima i slabostima svoga brata muslimana. Samo na takav način stičeš prijatelja koji će te zavoljeti radi Allaha, koji te nikad neće napustiti, koji nikome neće povjerovati kad se o tebi govori ono što nije istinito.
Neprocjenjive su nagrade za ovakva druženja.

Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Kad musliman posjeti svoga brata muslimana, za njim ide 70 hiljada meleka koji donose salavat na njega i govore: 'Gospodaru naš, kao što on održava vezu sa njim radi Tebe, Ti održavaj vezu sa njim'”. (9. Ibn Hibban, Bejhekija)

Dakle, veliki je stepen u islamu voljeti nekoga radi Allaha. Da to nije teško, ne bi Allah rekao da su među sedmericom koji će biti na Sudnjem danu u hladu, kad neće biti nikakvog drugog hlada, dvojica koji se vole u ime Allaha.

Malik ibn Enes prenosi hadisi-kudsiju od Resulullaha, s.a.v.s.:
“Rekao je Allah, dž.š.: 'Moja ljubav je zagarantirana onima koji se budu voljeli, sijelili, posjećivali i pomagali radi Mene”. (10. Ahmed, Malik)

Molim Allaha, dž.š., da nam dadne da se upoznajemo i volimo u Njegovo ime. Amin!






Esselamu alejkum

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Spoznaj svoje mjesto u Univerzumu

Post od Senad » Sre Jul 18, 2007 9:45 pm

“Sve životinje koje po zemlji hodaju, sve ptice koje na krilima svojim lete, svjetovi su poput vas. Mi nismo u Knjizi ništa izostavili i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim” (En’am : 38 ).


Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji nam je poslao Muhammeda, s.a.v.s., neka je salavat i selam na njega, i Koji nas je stvorio, pa nas učinio skladnim i da budemo uspravni. Dade nam lik onakav kakav je On htio. On nas je uzdigao iznad svih stvorenja time što nas je odlikovao mudrošću i pameću.

Allah, dž.š., stvorio je sve oko nas kako bismo razmišljali i uzeli pouku te shvatili svoj položaj na Zemlji i tako izvršili zadatak zbog kojeg i dolazimo na ovaj svijet.
U ajetu navedenom na početku ove hutbe, Allah nas podsjeća da smo i mi dio svega stvorenog. Zato ćemo progovoriti o dijelu citiranog ajeta u kome Allah kaže da su i životinje svjetovi poput nas.

U čemu su to životinje poput nas ili mi poput njih? Islamski učenjaci kažu da smo isti po pitanju stvaranja, života, smrti, opskrbe, razmnožavanja itd.

Interesantno je da ljudi međusobno jedni druge nekad oslovljavaju životinjama. Svjedoci smo da se ovakva oslovaljavanja mogu primijetiti čak i kod visokoobrazovanih ljudi.

To se događa samo zbog našeg nepoznavanja sebe i vlastite uloge i zato što svojim malim mozgovima a velikom školom tvrdimo da je čovjek samo materijalno (zemaljsko) biće, a ne i duhovno. A svojim svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem pokazujemo da smo stvoreni samo da radimo, jedemo, pijemo, spavamo i razmnožavamo se. I ništa više. Ako je to tako, onda se ne bismo trebali buniti kad nas neko nazove životinjom.

Jedan veliki znalac islama objašnjava nam naš stepen, položaj, boravak i ulogu na ovom svijetu, pa kaže: “Allah te je postavio u središnji svijet, između pojavnog i skrivenog svijeta, da bi ti ukazao na tvoju izuzetnu vrijednost među Allahovim stvorenjima i da si ti, čovječe, biser u školjki Njegovih stvorenja”.

Čovjek ne pripada samo pojavnom, niti samo skrivenom svijetu, već i materijalno i duhovno zauzima središnji svijet. U fizičkom (materijalnom) svijetu smo zato što smo između neba i zemlje, među ostalim Allahovim stvorenjima koja su tu da se njima koristimo, a u duhovnom svijetu zbog toga što posjedujemo pamet, mudrost i sposobnost i druge vrline koje ne posjeduje nijedno drugo stvorenje. Ti, čovječe, objedinjuješ tajne svih stvorenja iz višeg i nižeg svijeta. Viši svijet su meleki, u koje neki ne vjeruju zato što ih ne vide, a niži svijet su životinje, koje ljudi vide i zato vjeruju da postoje. Nižem svijetu pripadaju i džini, za koje mnogi vjeruju da postoje, jer su se osvjedočili i bili bolesni od njih, pa su se morali liječiti.

Čovjek je fizičko i duhovno biće. On je svijet u malom. On je minijaturni primjerak svih svjetova.

Kako ljudi koji su školovani, doktori, magistri, akademici, mogu ne vjerovati da postoje meleki, Arš, Levhi mahfuz (Čuvane ploče), pero koje piše dobra i loša djela, Džennet i Džehennem itd., kad se s tim svaki dan u svom privatnom i javnom životu susreću?

Čovjek u sebi ima svojstva meleka, kao što su razum, spoznaja, pokornost. Ima i svojstava šejtana, kao, naprimjer, zavođenje, prkos, obijesnost.

Ima i stvojstava životinja, tako da je ponekad, recimo, u stanju srdžbe poput lava. U stanju kad njime ovladaju strasti, on je poput svinje koja ne vodi računa o tome u kakvo blato i prljavštinu će se uvaliti. U stanju pohlepe za ovim svijetom, materijalizmom, čovjek biva poput psa. U stanju pravljenja varki i podvala, poput vuka itd.

Posjedujemo i svojstva biljaka:u svojoj mladosti, čovjek biva pun života i životnih sokova, a u starosti se suši i vehne.

Nebeska svojstva se ogledaju u tome da je čovjek mjesto pohranjivanja tajni, sijanja duhovnih sposobnosti (svjetala) i sakupljanja meleka. Čovjek je Kuća obilaska meleka.

Imamo svojstva zemlje i njene prirode kao što su mehkoća i grubost. Neka zemlja prima kišu, a druga ne prima, neka rađa, a neka je jalova…

Svojstva Arša: čovjekovo srce je mjesto pojave Allahove veličine.

Svojstva Levhi mahfuza: čovjek i sam može biti riznica znanja. Mi takve nazivamo “živom enciklopedijom”.

Svojstva pera koje piše se ogleda u tome da čovjek svojim ponašanjem piše o sebi i ostavlja djelo iza sebe. Znamo ljude koji nikad ništa nisu napisali, ali ih spominjemo jer su im djela ostala.

Svojstvo Dženneta: kad je čovjek lijepo odgojen i tako se ponaša, druženje sa njim predstavlja pravi užitak; kao da si u Džennetu.

Svjostva Džehennema:čovjek koji je neodgojen, koji se loše ponaša, prži i pali one koji mu se približe i one sa kojima se druži. To je ono što se rekne da jezik ponekad može i kosti slomiti.

Čovječe, Uzvišeni Allah stvorio nas je takvim da bi ukazao na našu izuzetnu vrijednost među Svojim stvorenjima, koja su nama potčinjena i nama data na uslugu. Ali, mi trebamo svoja stremljenja uzdići iznad njih i posvetiti se svome Gospodaru, tvom i njihovom Stvoritelju.

Vrijednost koja je svojstvena čovjeku, spomenuta je u Kur’anu:

“Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu” (Tin : 4).

Ne dozvoli da u Allaha i Poslanika ne vjeruješ i da ne izvršavaš ono što su Oni naredili, jer se automatski gube sve nabrojane vrijednosti. Kao što Allah u ajetu kaže:

“Zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti” (Tin : 5).

I, tako čovjek biva poput životinje, pa čak i gori od nje.

Ovu izuzetnu vrijednost, koju ja nazivam duhovnom čorbom, počela je kusati i zapadna inteligencija. U posljednje vrijeme, veoma intenzivno.

Molim Allaha, dž.š., da nas ne ostavi bez te čorbe. Amin!





Esselamu alejkum!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

DJECA SU VAŠE ISKUŠENJE

Post od Senad » Sub Nov 24, 2007 6:50 pm

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji je vjernike ukrasio imanom što daje plodove na oba svijeta, a sve ostalo On daje kao ukras ovoga svijeta. Salavat i selam Učitelju svijeta – Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici i svim ashabima.

Među ukrasima ovoga svijeta su i imetak i djeca, bez kojih ljudi ne mogu zamisliti život, a, istovremeno, nisu svjesni kolika su oni odgovornost pred Allahom. Jesmo li mi kao roditelji ispunili obaveze prema ova dva ukrasa i jesmo li udovoljili njihovim hakovima (pravima)?

Većina ljudi vole svoju djecu radi sebe. U osnovi, čovjek najviše, zapravo, voli sebe, pa tek onda djecu, imetak, rodbinu, prijatelje…

Imetak voli zato što je on sredstvo njegovog opstanka. Djecu čovjek ne voli zbog eventualne koristi od njih, čak ponekad podnosi i tegobe od te iste djece, već ih voli jer je svjestan da ga djeca nasljeđuju. I čovjek na taj način “produžava” sebe. Dakle, mi volimo djecu iz egoizma, kao što volimo doktora radi našeg zdravlja a ne njega kao doktora.

Allah, dž.š., dao nam je sve ljepote i ukrase ovog svijeta kako bismo lakše izvršavali zadaću zbog koje smo stvoreni. A naša osnovna zadaća je “da nam Allah i Poslanik budu preči od svega stvorenog”. (14. Buharija)

Zato vjernik ne smije dozvoliti da mu imetak, djeca i sve ostalo budu uzrok zaborava osnovne zadaće. Tome nas i Gospodar upozorava riječima:

“O, vjernici, neka vas vaši imeci i vaša djeca ne odvraćaju od sjećanja na Allaha. Oni koji to učine, oni će biti pravi gubitnici” (Munafikun : 9).

Samo da ukažemo na jednu od Allahovih mudrosti u samom poretku stvari iz navedenog ajeta. Prvo je spomenuo imetak, pa tek onda djecu. To je dokaz da čovjek više voli imetak nego djecu. Zato ima ljudi koji ubijaju svoju djecu (ili roditelje) zbog imetka. Danas, u savremenom društvu, toga ima napretek. Pogotovo na Zapadu.

Mu’mini moraju biti oprezni i ne smiju dozvoliti da im djeca i imetak budu preokupacija, pa da zbog toga napuštaju namaz i ostale obaveze. Nisu svjesni da na taj način sebi odgajaju ubice, drogeraše i uličare.

A oni čiji sinovi nisu takvi, a vezali su se za njih više nego za Allaha, imat će spomen i pomoć na ovom svijetu, a Tamo će bježati od svog sina, koji će ga napadati i teretiti što mu nije nadio lijepo ime, što ga nije odgojio u islamu…

Tamo neće moći pomoći imetak, prijatelji, komšije, pa ni vlastita djeca.

Uzvišeni Allah veli:

“Toga danakada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti. Samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti“ (Šuara : 88-89).

Koliko mi vodimo računa o svojoj djeci, kako ih odgajamo i usmjeravamo i izvršavamo li hakove koje imaju kod nas?

Znamo Poslanikove riječi:

“Svi ste vi pastiri i vi ćete biti odgovorni za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici i bit će odgovoran za svoje stado”. (15. Buharija, Muslim)

Islamski velikan El-Eš'ari kaže: “Nije ti neprijatelj onaj koga u borbi ubiješ ili on tebe ubije, pa padneš kao šehid i uđeš u Džennet. Pravi neprijatelj ti je dijete, koje je poteklo iz tvoje kičme, a nisi ga odgojio u islamu”.

Mnogi ljudi nemaju vlasti nad svojom djecom, a voljeli bi da budu upućeni kako da to postignu.

A sada o razlozima:

Prvo: Nemaju vlasti zato što su ih prepustili vjetrovima zabluda ili božanstvu i ropstvu mode.

Drugo: Zato što većina ljudi misli da oni upućuju svoju djecu i da ona moraju biti takva kakvi oni žele da budu. Nisu svjesni da Allah upućuje. Ne razmišljaju o sinu Nuha, a.s., ili ocu Ibrahima, a.s., koji su bili nevjernici.

Zato je sada doba kad djeca upućuju svoje roditelje u islam i elhamdulillah kad je to tako.

Jedan islamski pjesnik kaže:
”Djeca vaša nisu vaša djeca,
Ona su sinovi i kćerke čežnje,
života radi samoga sebe.
Djeca dolaze preko vas,
ali ne od vas.
Iako su s vama,
ona vama ne pripadaju.
Možete im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju vlastite misli.
Možete im dati kuću za tijela,
ali ne i za duše.
Njihove duše su u vlasti Onoga Koji ih je stvorio,
Od Njega tražite da ih uputi”.

Na kraju, primjer uglednog roditelja, koji iskreno voli svoju djecu i pomaže im. To je Ebul Esved ed-Dueli: “Djeco moja, bio sam dobar prema vama prije nego što ste se rodili, a i nakon vašeg rođenja, i bit ću dobar, inšaallah, prema vama i kad preselim”.

Začuđena djeca upitaše oca: “Oče naš, znamo da nam pomažeš otkako smo se rodili. Nije nam jasno kako si nam pomogao prije našeg rođenja i kako ćeš nam pomagati poslije svog preseljenja?”

Otac odgovori: “Prije rođenja sam vam izabrao majku zbog koje se nećete stidjeti izići na ulicu, a poslije moga preseljenja pomagat ću vam time što se bojim i vjerujem u Allaha i što govorim istinu”.

Dakle, ko u svom životu bude svjestan Allaha i uvijek bude govorio istinu, neka ne strahuje za svoju “nejaku” djecu poslije svoga preseljenja. Upravo ovako veliki mufessiri komentiraju kur’anski ajet koji o ovome govori:

„I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu“ (Nisa : 9).


Molim Allah da nas učini da budemo takvi. Amin!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

MUDROSTI

Post od Senad » Uto Nov 27, 2007 7:12 pm

Eselamu alejkum!

M U D R O S T I


Prenosi se da je kod Ibrahim b. Edhema došao neki čovjek i rekao mu:“ O Ebu Ishak, bio sam nepravedan prema sebi, pa kaži mi nešto što će me spriječiti da činim grijehe i što će očistiti moje srce“. Ibrahim mu odgovori:“ Ako prihvatiš pet stvari neće ti škoditi grijeh, niti će uništiti užitak.„ A koje su to stvari“- upita čovjek.

1. „Kada htjedneš da se ogriješis o Allaha dž.s., nemoj jesti Njegovu opskrbu“. „A sta ću onda jesti kada je sve na zemlji Allahovo“? Upita je čovjek. Ibrahim mu odgovori:“Pa je li lijepo da griješiš prema Allahu dž.š., a jedeš Njegovu opskrbu“ ? „Nije lijepo, odgovori čovjek i upita za drugu stvar.

2. Ibrahim mu reče: „Kada poželiš da učiniš grijeh, nemoj ga činiti na Allahovoj zemlji“ ! „Ova stvar je teža od prve ! Gdje ću onda živjeti kada je sve od Istoka do Zapada Allahovo. Pa je li lijepo da griješiš prema Allahu, a živiš na Njegovj zemlji?Nije lijepo odgovori čovjek i upita za sljedeću stvar.

3. Ibrahim mu je reče:“Kada poželiš da uradiš grijeh, a svjestan si da jedeš Allahovu opskrbu i živiš na Njegovoj zemlji, onda nađi mjesto gdje te niko neće vidjeti pa grijeh učini ! Ibrahime ! Kako je to moguće, kada Alah dž.š., zna šta kriju naše duše ?
Ibrahim reče:“Pa je li lijepo da griješiš prema Allahu dž.š., a jedeš Njegovu hranu, živiš na Njegovj zemlji i ništa Mu sakriti ne možeš? „Nije lijepo“- odgovori čovjek i upita za sljedeću stvar.

4. Ibrahim reče:“ Kada dođe melek smrti da ti uzme dušu, reci mu da malo sačeka da se pokaješ i uradiš još koje dobro djelo“. Čovjek na to reče:“Ko još može odgoditi smrt“?! Ibrahim odgovori:“Pa kada ne možeš odgoditi smrt, a znaš sigurno da će ti doći, kako se onda možeš nadati spasu? Zatim čovjek zatraži i petu stvar.

5. Ibrahim mu reče:“Kada ti dođu Zebanije (meleki čuvari reda u Džehennemu) na Sudnjem danu da te povedu u Džehennem, nemoj ići sa njima“! Čovjek reče:“Zar se neko može melekima suprostaviti“?! A Ibrahim mu reče: Pa čemu se onda nadas?
Čovjek reče:“O Ibrahime, dosta mi je ! Od Allaha, tražim oprosta i Njemu se kajem“. Kažu kad je čuo ove mudre savjete, bio je pokoran Allahu sve do svoje smrti.

Znaj čovječe, gdje god si, Allah te vidi i prati. Znaj da Allah zna za svaki listić koji otpadne s grane, zna šta tvoja prsa taje, šta ti je u srcu. Zna najskriveniji pogled. Allah vidi svaki tvoj grijeh, bio on veliki ili mali. Allah te vidi kada staneš na namaz, ali te isto tako vidi kada ležiš u krevetu i ne ustaješ na sabah.

Zar misliš čovječe da od Allaha možeš nešto sakriti, da Allah ne zna svaki tvoj propust, svaki tvoj grijeh? Jesmo li svjesni i ubjeđeni (!)da nas Allah doista vidi?Neko jeste, neko nije.

Oni koji nisu svjesni i ubjeđeni (!), trebaju na svakom koraku ponavljati Allahove riječi: “Allah sve zna, sve čuje i sve vidi”, sve dok te riječi ne uđu u srce i dok ne shvate da je Allah Svemoćan, da doista sve čuje, sve vidi i sve zna.

Od Allaha se ne možemo nigdje sakriti. Allaha ne možemo prevariti. „Čini ibadet Allahu kao da Ga vidiš, ako ti Njega ne vidiš, budi svjestan da On tebe zasigurno vidi“! To se zove ihsan!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

TEVBA-POKAJANJE

Post od Senad » Uto Dec 04, 2007 8:06 pm

ESSELAMU ALEJKUM


Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve one koji se kaju za počinjene grijehe.
U suri Zumer, Allah, dž.š. kaže:

“Reci, o robovi moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe, poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije negoli vam iznenadna kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati” (Zumer : 53, 54, 55, 56).

Da, recimo, čovjek ne bi uzviknuo: “Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!”

Hvala ti, Gospodaru, na prefinjenosti i blagosti kojom si opisan još od Ezela, a koju ne uskraćuješ ni nakon našeg postojanja. Na Tvoju dobrotu mi uzvraćamo drskošću, griješenjem, nepokornošću.

Svojim lošim osobinama se udaljavamo i ne zaslužujemo blizinu Uzvišenog Koji prašta, a Ti dalje ostaješ sa nama. Nakon cjelokupnog znanja o nama, pokrivaš naše mahane pred ljudima, te nas ljudi vole i poštuju, a samo kad bi jednu našu mahanu otkrio ljudima, oni bi se razbježali od nas, a Ti i dalje ostaješ i Tvoja su vrata širom otvorena svim ljudima. Kucaš na naša srca i dozivaš svoga roba:

“O, robe moj, kad god Mi dođeš, bilo noću ili danju, primit ću te. Ako Mi se približiš za pedalj - približit ću ti se za lakat, a ako se ti približiš za lakat - Ja ću tebi za hvat. Pođeš li Mi hodajući – ja ću tebi trčeći.

Kad bi me sreo sa grijesima koliko i zemlja, ne pripisujući mi druga, doći ću ti sa oprostom koliko i zemlja.

Kad bi ti grijesi dospjeli do nebesa, a zatražiš oprost, oprostit ću ti. Pa ko je plemenitiji i darežljiviji od Mene?

Ko Mi krene, ususret mu stižem izdaleka, a ko od Mene okrene leđa, dozivam ga iz blizine.

Ko napusti zlo radi Mene, dobit će mnogo i više od toga.

Ko želi Moje zadovoljstvo, ja ću željeti ono što on hoće.

Ko se oslanja na Moju moć i snagu, željezo će mu postati mehkim.

Sijelim sa onima koji Me spominju, zahvalnim povećavam, pokorni su počašćeni, a griješnicima prema Meni ne dozvoljavam da gube nadu u moju milost.

Ako mi se pokaju, pa Ja sam njihov voljeni, a ako se ne pokaju, njihov sam liječnik.

Stavljam robove svoje na iskušenja kako bi ih očistio od negativnosti.

Ko Mi dadne prednost nad svim, dat ću mu prednos nad svim.

Kod mene se dobro djelo nagrađuje deseterostruko, do sedamsto puta i više od toga, a loše je kao jedno, a ko se za njega pokaje, oprostit ću mu.

Na vašim neznatnim dobrim djelima sam zahvalan, a vaša mnogobrojna poskliznuća i griješenja opraštam.

Moja milost prednjači mojoj srdžbi, blagost zamjerki, oprost kazni.

Milostiviji sam prema robovima od majke prema djetetu.

O, čovječe, zar ću te stvoriti a da ti ne osiguram potrebno, zar ću te uvesti u Kuću, a da te ne počastim. Ne brini se za ono što ti je osigurano. Dovoljno ti je neznanja da se oslanjaš na ono što ti je u rukama, a ne na ono što je kod mene.

O, čovječe, grijeh koji prouzrokuje poniznost prema Meni, draži mi je od pokornosti koja će te učiniti uobraženim i oholim. Draži Mi je jecaj griješnika dok me doziva da mu oprostim od slavljenja umišljenog”.

Draga braćo, kad bismo govorili samo o jednoj Allahovoj blagodati, kratak bi bio život od 100.000 godina da sve reknemo.

Vratimo se našem Stvoritelju iskrenom tevbom koja biva uzrokom zaustavljanja katastrofe, Allahove kazne, koja razbija svaku tajnu neprijateljsku spletku usmjerenu ka muslimanima.

A stanje jednog naroda zavisi od popravljanja pojedinaca.

Pokajmo se Allahu za učinjene grijehe (a svako najbolje poznaje sebe) dok još nije kasno, a kasno će biti u momentu kad Sunce iziđe sa Zapada.
Allah nam poručuje:

“... I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite” (Nur : 31).

Allahu naš, primi sve naše dove i naša pokajanja upućena Tebi. Amin!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

Post od Senad » Sub Dec 08, 2007 6:44 pm

MUDROSTI



«Ne dozvoli da pjevac bude pametniji i vrijedniji od tebe. On budi u zoru, a ti spavaš»!

«Jeo sam gorke tikvice i okusio sabur, ali nema ništa gor(čij)e od siromaštva.
Ako osiromašiš ne žali se ljudima, jer ćeš se poniziti, požali se Allahu, On ima! Ko je to od Njega tražio, a da mu nije dao, ko Ga je molio, a da mu se nije odazvao, ko Mu se požalio, a da ga nije oslobodio onoga što ga muči»?!

«Ako sačuvaš dvije stvari, za ostalo se ne brini! Sačuvaj din za vječiti povratak i dirhem za privremeni o(p)stanak»!

«Druži se sa čestitim Allahovim robovima, jer od njih ćeš uvijek imati khajra, ako ništa na njih će sići rahmet, pa će i tebe zahvatiti»!

«Čuvaj se pogana društva, jer od njih ti nikad khajra nema, ako ništa može ih pogoditi kazna, pa i tebe zakačiti»!

«Društvo biraj po onome u čemu ih zatekneš, ako ih nađeš da spominju Allaha, sjedi s njima i ne miči»!

Senad
Veteran
Postovi: 1054
Pridružio se: Čet Apr 21, 2005 7:43 am
Lokacija: Doboj Istok
Kontakt:

NOĆNI NAMAZ

Post od Senad » Uto Jan 15, 2008 7:03 pm

Esselamu alejkum


NOĆNI NAMAZ



Uzvišeni Allah veli: „Bokovi njihovi se postelje lišavaju i oni se gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onoga što im mi dajemo, udjeljuju.“ (Es-Sedžda,16.) , a nakon toga dodaje : „ I niko ne zna kakve ih , kao nagrada za ono što su činili , skrivene radosti čekaju“ (Es-Sedžda, 17.) .


Opisujući dobročinitelje , Uzvišeni Allah na drugom mjestu kaže: „Noću su samo malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili. (Ez-Zijarat, 17. – 18.) . Od Katade i Mudžahida se prenosi da to znači da po čitavu noć, sve do sabaha nisu spavali, već je u ibadetu provodili. Od Ibn Abbasa se prenosi da je u tom smislu rekao: „Znala bi im proći po čitava noć , a da oka ne bi sklopili“.

Uzvišeni , također , veli: Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onog svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga.“(Ez-Zumer,9.) . Šejhu-l-islam kaže da izraz –kanut- ovdje znači: ustrajnost u pokornosti i da se onaj koji dugo ostaje na kijamu, ruku'u i sedždi naziva „kanit(om)“ .

Opisujući one koji istinski robuju Milostivom, Uzvišeni kaže: „...i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tle padajući i stojeći. (El – Furkan, 64.) .

Buharija u „Poglavlju o odabranosti noćnog namaza“ navodi lanac prenosilaca hadisa na čijem je kraju Abdullah b. Omer koji kaže: „Za života Vjerovjesnika s.a.w.s., bio je jedan čovijek koji bi -kad bi nešto usnio- san svoj pričao Allahovu Poslaniku s.a.w.s., pa sam i ja poželio da mi je šta usniti i ispričati Allahovu Poslaniku s.a.w.s. Tako sam jedamput, dok sam još bio dječak –dok sam u doba Allahova Poslanika s.a.w.s. spavao u džamiji- usnio da su me dva meleka uzela i odvela do Vatre koja mi se učinila da je obzidana kao bunar i da ima dva stupa. U njoj sam vidio neke ljude koje sam odranije poznavao , pa sam počeo učiti: 'Utječem se Allahu od vatre!' , pa nas je sreo još jedan melek koji me je upitao: 'Šta ti je? Što si se prepao?' . San sam ispričao Hafsi, a Hafsa ga je ispričala Allahovu Poslaniku s.a.w.s., koji je rekao: 'Divan li je Abdullah čovijek , samo da još noću ustaje i klanja!' . Poslije toga on je spavao samo, sasvim mali dio noći.“

Dokaz da je noćni namaz odabran su Poslanikove , s.a.w.s. riječi: 'Divan li je Abdullah čovijek , samo da još noću ustaje i klanja!' , jer se pod njegovim riječima 'Divan li je čovjek...' podrazumijeva onaj ko noću ustaje i klanja. Druga poruka ovog hadisa je da noćni namaz odvraća nesreću.

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao : „Poslije propisanih (tj.farz) namaza , najbolji namaz je noćni namaz.“

Od 'Ali b. Ebu Taliba, r.a. se pripovjeda da je njemu i Fatimi r.a., Vjerovjesnikovoj kćerci, Allahov Poslanik, s.a.w.s., jedne noći pokucao na vrata i upitai oh : „Zar ne klanjate? – pa sam rekao : 'Allahov Poslaniče , naše su duše u Allahovoj ruci i On ih oživljava (tj.budi) kada On hoće' - pa se , kad sam to rekao, okrenuo ništa mi ne odgovorivši . Zatim sam ga čuo kako odlazeći i udarajući se po stegnu govori : '...ali je čovijek, više nego iko , spreman da se raspravlja.'“ (El-Kehf, 54.)“
Ibn Bettal kaže: 'I ovaj slučaj je dokaz koliko je noćni namaz odabran i pohvaljeno buđenje ukućana i rodbine radi njegovog obavljanja.'

Et-Taberi u vezi ovog slučaja kaže: 'Da Vjerovjesnik s.a.w.s., nije znao za posebnu odabranost noćnog namaza, on sigurno ne bi uznemiravao svoju kćerku i svog amidžića, pogotovo u vrijeme koje je Allah Svojim stvorenjima odredio za počinak. Međutim, on je za njih odabrao ono što je po njih bolje.'

Kako je Vjerovjesnik, s.a.w.s., obavljao noćni namaz?

• Dužina noćnog namaza

Od Abdullaha b. Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: „Klanjao sam sa vjerovjesnikom s.a.w.s., noćni namaz pa je toliko dugo ostao na kijamu da sam pomišljao da učinim nešto što ne valja.“ . Upitali smo ga: „A šta si to pomišljao?“ – pa je rekao: „Pomišljao sam da sjednem, a da Vjerovjesnika s.a.w.s., ostavim (sama na kijamu).“

El-Hafiz kaže: „U ovom hadisu je dokaz da je se Vjerovjesnik s.a.w.s., opredjelio za oduljenje noćnog namaza . Ibn Mes'ud je tada bio u snazi i privržen slijeđenju Vjrovjesnika s.a.w.s., i sigurno da ne bi pomišljao na sjedenje , da Vjerovjesnik , s.a.w.s., nije neobično dugo ostao na kijamu. Međutim, mnogi ashabi, kao i drugi poslije njih, smatrali su da je bolje u namazu obaviti što više ruku'a i sedždi. U tom smislu, u hadisu koji prenosi Sevban, a bilježi ga Muslim, stoji da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao: „ U najbolja djela spada činiti što više sedždi.“ ( u pogledu ovog slučaja en-Nevevi kaže: „Ovo je dokaz da prema imamima i starijim osobama treba biti učtiv i da im se ni riječima ni djelima ne treba suprotstavljati, izuzev ako se radi o nečemu što nije dozvoljeno.“ Islamski učenjaci su jednoglasni u mišljenju da muktedija, kako u farz namazu, tako i u nafili – ukoliko ne može stajati na kijamu – kijam može obaviti i sjedeći. To što to nije učinio Ibn Abbas, bilo je iz poštovanja prema Vjerovjesniku, s.a.w.s. )
Zato izgleda da to zavisi od čovjeka do čovjeka i od slučaja do slučaja. Muslim u svojoj Zbirci bilježi hadis koji pripovijeda Huzejfe, u kome on kaže da je jedne noći klanjao noćni namaz sa Vjerovjesnikom, s.a.w.s., u kome je Vjerovjesnik, s.a.w.s., na jednom rekjatu proučio (tri najduže sure) El-Bekare, Ali 'Imran i En-Nisa' i da je – kada god bi naišao na ajet u kome se hvali Gospodar – Gospodara pohvalio , kada bi naišao na ajet u kome se nešto moli, Allaha zamolio i kada bi naišao na ajet u kome se traži Allahova zaštita, od Allaha zaštitu zatražio, te da bi na ruku'u ostao koliko i na stajanju , ponovo se uspravio i ostao uspravno , koliko i preget na ruku'u , a onda pao na sedždu i na njoj ostao koliko i na stajanju, a za to je potrebno , najmanje oko dva sahata. Možda je Vjerovjesnik, s.a.w.s., cijelu tu noć proveo u namazu? Što se ostalih noći tiče , po kazivanju Aiše r.a. , On je u noćnom namazu obično provodio oko jedne trećine noći.



Esselamu alejkum

Odgovori