Halim : Vrata pokajanja su otvorena do sudnjeg dana!
Hutba
Tevba
Vrata pokajanja su otvorena do Sudnjega dana
Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Allah, s.v.t., objavio je: Reci: ''O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv!'' ( Ez-Zumer, 53.)
Spominjući povod objave ovoga ajeta, Abdullah ibn Abbas je rekao: ''Ljudi su u doba džahilijjeta činili mnogobrojne grijehe i zlodjela, ubijali su nepravedno i u tome svaku mjeru prevršili, činili zinaluk i gušili se u toj kaljuži nemorala. Zatim je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.s., pa su mnogi od njih rekli: ''Ono što govori i u šta poziva Muhammed je lijepo, samo kada bi nas obavijestio da li će nam, ako primimo islam, biti oprošteno ono što smo prije radili, pa je Allah objavio ovaj i ajet iz sure El-Furkan: Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. Kada je objavljen ajet iz sure Ez-Zumer, Muhammed, s.a.v.s., je sav ushićen rekao: ''Tako mi Allaha, draži mi je ovaj ajet od dunjaluka i svega što je na njemu.''
Allah voli one koji se mnogo kaju
Tevba ili pokajanje od grijeha i ostavljanje loših navika jedan je od najvažnijih stubova islama. Tevba je, zapravo, suština islama, ona je prva stanica ka Ahiretu, početak i kraj života svakog muslimana. Propisivanje i naređivanje tevbe i pokajanja samo po sebi govori da islam kao prirodna vjera potvrđuje čovjekovu sklonost griješenju, ali i veličinu ljudske ličnosti koja snagom istinskog vjerovanja u Allaha može pobijediti svoju grješnu prirodu i uzdići se na visoke stepene morala i ćudoređa. Potvrđujući tu ljudsku prirodu, Poslanik, s.a.v.s., kaže: ''Svaki čovjek je grješnik, a najbolji su oni grješnici koji se mnogo kaju.'' Allah, dž.š., voli one ljude koji se mnogo kaju za svoje grijehe. Uzvišeni je objavio: Zaista Allah voli one koji se mnogo kaju i koji se mnogo čiste. Njegova ljubav prema ljudima je neizmjerna i zato je vrata tevbe ostavio otvorena do Sudnjega dana. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ''Zaista Allah pruža Svoju ruku noću da oprosti onima koji su griješili danju, i pruža Svoju ruku danju da oprosti onima koji su griješili noću. Tako će biti sve dok sunce ne izađe sa zapada.'' Muhammed, s.a.v.s., koristio je svaku priliku da ljude podsjeti na Allahovu ljubav i samilost i da im probudi nadu u oprost. Poslije bitke protiv plemena Hevazin, svi mušrički zarobljenici su dovedeni i okupljeni na jednom mjestu. Među zarobljenim mušricima bila je jedna žena koja je potpuno izbezumljena tražila svoje dijete koje je u tom metežu bila izgubila. Trčala je od djeteta do djeteta i zagledala u njegovo lice ne bi li prepoznala svoje čedo. Kada ga je napokon ugledala, vrisnula je od radosti, pritrčala mu i onda ga snažno zagrlila i majčinski ponudila svoje grudi da jede, dok su joj se suze radosnice slijevale niz lice. Vidjevši taj prizor, Muhammed, s.a.v.s., upitao je ashabe: ''Šta mislite da li bi ga ikad bacila u vatru?'' Ashabi su, začuđeni takvim pitanjem, odgovorili: ''Kako da ga baci u vatru!? Pa to je plod njenog srca. Ne! To nikada ne bi učinila.'' Onda im je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Tako mi Allaha, uistinu je Allah milostiviji prema Svojim robovima od ove majke prema svome djetetu.'' I upravo zbog veličine Njegovog oprosta, On je ponudio tevbu i pokajanje svakom čovjeku bez obzira na veličinu i količinu grijeha koje je počinio. U tom smislu su i riječi Abdullaha ibn Abbasa: ''Allah, dž.š., poziva na pokajanje i poziva Svojoj milosti sve grješnike, ma koliko grijeha počinili. Njegov poziv se odnosi i na onoga koji nepravedno misli da je Isa, a.s., Bog, ili da je Božiji sin, kao i na onoga koji govori da je Allah siromah, a da su ljudi bogati, pa čak i na onoga, kao što je faraon, koji je izgovorio najružnije riječi i učinio najveći grijeh kada je iz obijesti i oholosti kazao: 'Ja sam vaš najveći gospodar' (En-Nazi'at, 24.).'' Grijesi upropaštavaju čovjeka kao ličnost, stvaraju tjeskobu u prsima, uzrokuju nemir, tugu i beznađe. Nemarnost prema grijesima i ustrajnost u njihovom činjenju raduje samo šejtana i nikoga više. Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj i on želi da nam poveća očaj i beznađe i da izgubimo svaku nadu. Neki ljudi su upitali Hasana Basrija: ''Kako se ne stide Allaha oni ljudi koji počine veliki grijeh, pa se onda pokaju, a nakon toga ponovo učine isti grijeh?'' On im je odgovorio: ''Šejtan želi da nas baci u očaj, zato ne odustajte od istigfara i pokajanja, pa makar i ponavljali neke grijehe.'' Islamski učenjaci kažu da tri stvari predstavljaju temelj svakog uspjeha u životu: kada ti Allah podari neku blagodat, budi mu zahvalan, kada te snađe neko iskušenje, budi strpljiv i kada počiniš grijeh, pokaj se Allahu, dž.š., i On će ti oprostiti. A Muhammed, s.a.v.s., upućivao je Allahu sljedeću dovu: ''Gospodaru moj, učini me od onih koji kada učine dobro djelo – raduju se, a kada pogriješe – kaju se.'' Tevba je prilika da se čovjek otrgne iz zagrljaja niskih strasti i da se vine u visine morala, čestitosti i duševnog zadovoljstva. Ona je novo rađanje i novi život i ona najveće grješnike preobražava u najveće pobožnjake i ostavlja lijep spomen na pokajnika generacijama koje dolaze.
Od notornog alkoholičara do velikog učenjaka i pobožnjaka
Prije nego što je postao poznat po svojoj učenosti i pobožnosti Malik ibn Dinar radio je kao policajac i bio notorni alkoholičar. Priča o njegovom povratku islamu i njegovom pokajanju vrlo je poučna i dirljiva, pa je pročitajmo. Malik ibn Dinar priča: ''Radio sam kao policajac i svake noći vraćao sam se pijan kući. U toku svog službovanja oženio sam se i djevojkom koja je bila čestita, skromna i pobožna. Kao kruna našeg braka došla je naša kćerkica koja je od prvog dana osvojila moje srce. Svu svoju ljubav i pažnju poklonio sam njoj. Posmatrao sam svaki njen pokret, pratio njen nevini pogled i uživao u igri s njom. Već od godinu dana znala je doći u moju sobu u kojoj sam pio alkohol i svojim ručicama pokušavala je istrgnuti flašu iz ruke kao da je htjela da mi kaže da to što činim nije dobro. Kada je napunila dvije godine naglo se razboljela i od te teške bolesti je i umrla. To je bio gubitak koji ja nikako nisam mogao podnijeti ni shvatiti. Tuga se uselila u moju kuću, u moje srce i moj život. Pao sam u depresiju i očaj i još više sam počeo piti. Jedne noći, uoči petka, došao sam s posla polupijan, a onda sam, ophrvan tugom i bolom, odlučio da pijem dok ne umrem. Uistinu sam sebi želio okončati život, jer bez moje kćerkice bilo je besmisleno živjeti. Pio sam toliko da sam izgubio svijest i u takvom stanju sam i zaspao. A onda sam usnio strašan san. Naime, sanjao sam kao da je nastupio Sudnji dan, da su mrtvi ustali iz svojih mezara i okupili se svi na jednom mjestu. I ja sam bio među njima. Nedugo zatim čuo sam zastrašujući glas i siktanje iza svojih leđa. Okrenuo sam se i ugledao ogromnu zmiju koja je onako razjapljenih usta išla prema meni. Počeo sam bezglavo bježati, a ona me je neprestano pratila. Bježeći od te nemani naišao sam pored jednog iznemoglog starca. Poselamio sam ga i tražio da mi pomogne, a on je plačući uzviknuo: 'Žao mi je, mladiću, ali ja zaista nemam snage protiv te zmije.' Onda sam se popeo na jednu uzvisinu i ugledao vatru čiji su plamenovi lizali visoko prema nebu i prijetili da me progutaju. Od toga sam se više prepao nego od zmije. A onda sam čuo kako neko glasno viče: 'Vrati se, nisi ti njen stanovnik.' Vratio sam se ponovo do onog starca bježeći ispred zmije. On mi je rekao da pokušam da se spasim na obližnjem brdu na kojem je se nalazio prekrasan dvorac. Dotrčao sam do dvorca, a onda su se njegove kapije širom otvorile. Ušao sam unutra i ugledao mnoštvo male djece. Među tom djecom prepoznao sam i svoju kćerkicu. Kada me je vidjela, potrčala je prema meni, lijevom rukom uzela je moju desnu ruku, a svojom desnicom otjerala je zmiju koja mi je bila za petama. Zatim je sjela pored mene, zaplakala i počela učiti kur'anski ajet: Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici. Ja sam plakao dok sam je slušao i kroz suze je upitao: 'A zar vi, mala djeca, znate učiti Kur'an?' Odgovorila je: 'Znamo, babo, bolje od vas.' Zatim sam je upitao: 'A šta je ona ogromna zmija koja me je neprestano tjerala?' Rekla je: 'To je, babo, tvoje loše djelo u kojem ustrajavaš i koje prijeti da te uništi!' 'A ko je onaj starac kojeg sam sreo?', upitao sam. Ona je odgovorila: 'Babo, to su tvoja dobra djela koja su toliko slaba da te ne mogu spasiti.' 'A šta vi ovdje radite?', nastavio sam ja sa pitanjima. Kćerkica mi je odgovorila: 'Mi živimo u ovom dvorcu do Sudnjega dana, kada ćemo dočekati svoje roditelje i zauzimati se za njih.' U tom trenutku sam se probudio. Bio sam sav u znoju. Ustao sam, okupao se, abdestio i klanjao namaz, i nakon toga nikada više nisam pio alkohol.''
Poslije iskrene tevbe i pokajanja, Malik ibn Dinar posvetio se izučavanju islamskih znanosti i postao veliki učenjak i pobožnjak kojeg poznaju sve generacije muslimana.
Zato ne odgađajmo tevbu i ne očajavajmo zbog grijeha i ne gubimo nadu u Allahovu milost, jer ''nadu u Allahovu milost gube samo nevjernici''.
Tewba-Pokajanje
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
Tevba (Pokajanje)
Nezim Halilovic Muderris Hvala Allahu dz.s. Gospodaru svih svjetova i salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda s.a.v.s., selam na njegovu casnu porodicu i ashabe, kao i na sve dobre Muslimane koji ih slijede sve do Sudnjega dana! Selam na bosanske sehide, sehide Palestine, Cecenije, Kasmira i na sve sehide ummeta Muhammeda s.a.v.s., koji su sa sehadetom u srcu i na jeziku padali na putu islama, boreci se da Allahova rijec bude gornja, a rijec nevjernika donja! Braco i sestre u islamu! Nase nocasnje druzenje je na temu «tevba» - pokajanje. Moramo priznati da je pitanje tevbe vrlo vazno pitanje, o kojem malo govorimo, malo ga praktikujemo i povrsno poznajemo. Allah dz.s. u Suri Tahrim, u ajetu kaze: O vi koji vjerujete, ucinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vas preko ruznih postupaka vasih presao i da bi vas u dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, uveo, na Dan u kojem Allah nece osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim
vjerovali; svjetlo njihovo ce ici ispred njih i s’ njihove desne strane. "Gospodaru nas," - govorice oni - "ucini potpunim svjetlo nase i oprosti nam jer Ti, doista, sve mozes." (Suretut-Tahrim: Allah dz.s. u prethodnom Kur'anskom ajetu naređuje tevbu i to ne bilo koju tevbu, nego onu koja ce biti iskrena (tevbetun nesuha). Samo iskreno ucinjena tevba, za pocinjeni grijeh moze da bude razlogom da grijesi covjeka budu oprosteni, te ce Gospodar svjetva takve ljude uvesti u dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci. To je nagrada od Allaha Svemilosnog, Samilosnog, koji ne trazi od ljudi sem iskrenoga ibadeta. Pokajanje cisti srce i skida sa njega koprenu kojom su ga zastrli grijesi kao sto kaze Poslanik, s.a.v.s.: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada rob pocini grijeh na njegovom srcu ostane crna tacka, a ako se pokaje, ostavi grijeh i zatrazi oprosta od Allaha, njegovo srce ponovo postane bijelim. Ako nastavi ciniti grijehe, povecava se crnilo sve dok ne potamni srce. To je zastor za kojeg je rekao Allah, dz.s.: "Na njihovim srcima je zastor zbog onoga sto su radili" (Prijevod znacenja, El-Mutaffifin, (Tirmizija) Covjek ima neizmjernu potrebu za Allahom, dz.s. Covjek je grijesnik i nuzno je da upada u grijehe, bilo zbog prirode sa kojom je stvoren, bilo zbog sejtana koji je stalno prisutan uz covjeka i nagovara ga da ucini grijeh, pa makar on bio mali. U ovom slucaju potreban mu je Allahov oprost, a Allah, dz.s. je nazvao Sebe Tewabom (onim koji mnogo prasta). Mnogi ljudi su nemarni prema pokajanju od grijeha. Neke je sejtan uspio uvjeriti da su pocinili toliko velik grijeh za kojeg nema oprosta, a neke je uspio uvjeriti da ima vremena za pokajanje tako da nema potrebe da zure. Allah je taj koji prima pokajanje sve dok dusa ne dođe do grla. Pogreska i jednih i drugih je vise nego ocita; zbog toga sto nema grijeha kojeg Allah, dz.s. ne prasta kada se covjek iskreno pokaje. Istinska teoba je ona teoba koja je cista od svakog nedostatka (manjkavosti) i onoga sto je moze pokvariti. Rekao je Hasan El Basri: «Istinska tevba je da se covjek pokaje za ono sto je proslo i da odluci da se vise nece vratiti tom postupku.» Rekao je Kelbi: «Istinska tevba je zatraziti oprost jezikom, pokajati se u srcu i sacuvati svoje tijelo od onoga sto je zabranjeno.» «Onaj ko kavo zlo ucini ili se prema sebi ogrijesi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naci ce da Allah prasta i da je milostiv!» (Suretun-Nisa': «Reci onima koji ne vjeruju: Ako se okane, bice im oprosteno ono sto je prije bilo; a ako se ne okane, - pa, zna se sta je s' drevnim narodima bilo.» (Suretu-l-Enfal: Kada pogledamo međuljudske relacije, one su uglavnom sa otvorenim ili prikrivenim inteseima, koji dolaze do izrazaja, u određenom trenutku, osim iskrenih mu’mina koji se vole i pomazu u ime Allaha dz.s., a On bez naknade vjernicima daruje dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci i obecava da na tom Danu nece biti osramoceni Poslanik s.a.v.s. i mu’mini. Allah dz.s. prima pokajenje vjernika, nakon ucinjenog grijeh, a ne prima tevbu onih koji uporno srljaju u grijesenju, te kada im se primakne smrtni cas, oni kazu da se tada kaju, niti ce biti oprosteno onima koji umiru kao nevjernici: "Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima ce Allah oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je.""Uzaludno je kajanje onih koji cine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih priblizi smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (Suretun-Nisa': Zbog toga, sa tevbom treba pozuriti i ista se ne smije odlagati (za stare dane, narednu godinu i sl.), jer niko od nas ne zna kada ce mu doci smrtni cas. Allah dz.s. upozorava ljude na punu ozbiljnost, te da ne budu sigurni da ih Allahova kazna nece zadesiti, bilo nocu ili danju, ako budu grijesnici: "A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece snaci nocu dok budu spavali?") "Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece stici danju dok se budu zabavljali?"() " Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji."() (Suretu-l-A'raf: 97-99) Allah dz.s. nagovjestava nevjernicima kaznu, koja ih moze snaci onda kada se najmanje nadaju, bilo da se radi o kazni koja ih moze stici na spavanju, ili po danu dok oni budu imali dnevnu aktvinost, odnosno onda kada se budu zabavljali i igrali sa dunjalukom. Zar nam ucestale: poplave, zemljotresi, vulkani i drugo nisu dovoljna opomena da i nas slicna situacija moze zadesiti? Ili smo od onih koji ponekad pomisle kako cemo mi biti zaobiđeni od svih tih nedaca i kako je dunjaluk nas, ako ne cijeli, onda bar veci dio dunjaluka? “I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto zelite.” (Suretun-Nur:31) “Reci: “O robovi moji, koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prasta I On je milostiv!” (Suretuz-Zumer: 53) “I za one koji se, kada grijeh pocine ili kada se prema sebi ogrijese, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko ce oprostiti grijehe, ako ne Allah? – I koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Suretu Ali Imran: 135) Prenosi Ebu Musa da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Uistinu Uzviseni Allah pruza Svoju ruku nocu, da oprosti grijesnicima po danu i pruza Svoju ruku danju, da oprosti grijesnicima po noci, sve dok se ne pojavi Sunce sa Zapada!” (Muslim) Allah dz.s. govori o tome kao su zli potomci naslijedili dobre, nakon upute koja je dolazila preko mnogo Allahovih poslanika, o kojima govori Sura Merjem, pa su ti zli nasljednici na prvom mjestu napustili namaz, kao jedan od stubova islama i stalnu vezu sa Gospodarom svjetova. Uporedo s’ tim, su poceli slijediti svoje strasti (sehevat) i svoje prohtjeve. Oni koji tako urade, oni ce sigurno lose proci, na dunjaluku i ahiretu: "A njih smijenise zli potomci, koji molitvu napustise i za pozudama pođose; oni ce sigurno zlo proci;" (59) " ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro cinili, njima se nece nikakva nepravda uciniti, oni ce u Dzennet uci," (60) (Suretu Merjem: 59-60) S’ time, sto Allah dz.s. i takvima ostavlja otvorena vrata tevbe, koja podrazumijeva iskreno vjerovanje u Allaha dz.s. i cinjenje dobra, kojim se potvrđuje iskrenost i jednoga i drugoga (tevbe i imana). Takvima ce biti oprosteni grijesi i oni ce biti uvedeni u dzennet. I prvi ajeti Sure Hud govore o ovom vaznom pitanju: "Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga ciji se ajeti pomno nizu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajuceg," (1) "da se samo Allahu klanjate - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem," (2) "da od Gospodara svoga oprosta trazite i da se pokajete, a On ce vam dati da do smrtnoga casa lijepo prozivite i svakom cestitom dace zasluzenu nagradu. A ako leđa okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu." (3) "Allahu cete se vratiti, a On sve moze!" (4) Suretu Hud: 1-4) Poslanik s.a.v.s u hadisu, koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As r.a. govori o tome da ce se tevba robova primati sve dok se ne pojavi Sunce sa Zapada, odnosno dok se time kao jednim od velikih predznaka Sudnjeg dana ne najavi skori cas posljednjega dana, odnosno Kijameta koji dolazi poslije njega: Prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, da je Poslanik a.s.v.s. rekao: «Imaju dvije vrste hidzre, da napustis cinjenje ruznih djela i da ucinis hidzru Allahu i Njegovu Poslaniku s.a.v.s., a hidzra se nece prekinuti sve dok tevba bude primana, a tevba ce biti primana sve dok se ne pojavi Sunce sa Zapada, a kada se Sunce pojavi sa Zapada, bice zapecaceno u svakom srcu ono sto se u tom momentu bude nalazilo, te ce ljudima njihova djela (koja su do tada ucinili) biti dovoljana!” (Prenosi Ahmed) Allah dz.s. u Suri Sura kaze: "On prima pokajanje od robova Svojih i prasta hrđave postupke i zna sta radite;"(25) "On se odaziva onima koji vjeruju i cine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom jos vise, a nevjernike ceka zestoka patnja!"(26) (Suretus-Sura: 25-26) Gospodar svjetova prima iskreno ucinjeno pokajanje i On prasta grijehe, te se odaziva na poziv Njegovih iskrenih robova i On nagrađuje mu'mine i kaznjava nevjernike. Zato braco i sestre pozurimo sa tevbom, Onome koji je Milostiv i cija milost nadilazi Njegovu srdzbu. I ne cinimo grijehe koji odvode ljude u vjecnu i nesnosnu patnju. Poslanik s.a.v.s. je pored toga sto mu je Allah dz.s. obecao da ce mu oprostiti grijehe koje je ucinio prije i poslije, cinio je istigfar svakoga dana po stotinu puta, kao sto stoji u slijedecem hadisu: Prenosi Ebu Burde: Cuo sam Egarra, a on je bio od ashaba Poslanika s.a.v.s., kada je govorio ibn Omeru r.a.: Rekao je Poslanik s.a.v.s.: "O ljudi, cini tevbu Allahu, jer ja svaki dan tevbu cinim stotinu puta!" (Muslim) Kada najodabraniji covjek cini tevbu stotinu puta na dan, gdje smo mi i gdje su nase tevebe? Da li mi svoje tevbe odlazemo za neke poznije godine, koje se mozda nece docekati, ili nam se prolazni svijet toliko dojmio da smo ostali zaslijepljeni njime? Jesu li srca nekih od nas se okamenila i cemu se nadamo? Poslanik s.a.v.s. navodi jedan vrlo interesantan slucaj, koji se desio covjeku nekog od proslih naroda, koji je pocinio veliki grijeh ubitstva: Prenosi Ebu Seid El-Hudari r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Bio je među onima koji su bili prije vas covjek, koji je ubio devedeset i devet ljudi. Pitao je za najucevnijeg covjeka, pa su ga uputili na monaha, kod kojeg je dosao i rekao mu da je ubio devedeset i devet ljudi i upitao ga da li mu pripada tevba. On odgovori: Ne. Ovaj ga ubi, pa je njime namirio stotinu ljudi. Ponovo je pitao za najucevnijeg covjeka, pa su ga uputili na ucevnog covjeka, kojem je dosao i rekao, da je ubio stotinu ljudi i da li mu pripada tevba. On mu rece: Da, ko se moze isprijeciti između tebe i tevbe. Idi u tu i tu zemlju, a u njoj je narod koji robuje Allahu, pa i ti robuj Allahu sa njima i ne vracaj se u svoju zemlju, jer je ona zemlja zla. On je otisao, pa kada je dosao na pola puta zadesila ga je smrt, pa su se meleci milosti i kazne međusobno prepirali. Meleci milosti su govorili: Dosao je kao taib (onaj koji se pokajao) krecuci se ka Allahu, a meleci kazne su govorili: On nikada nije ucinio niti jedno dobro djelo. Pa im je dosao jedan melek u liku covjeka, stavsi između njih i rekavsi: Izmjerite njegov put, pa gdje bude blizi, to mu i pripada! Pa su izmjerili i vidjeli da je blizi mjestu kojem je krenuo, pa su ga preuzeli meleci milosti!" (Buharija) Uistinu, ovaj primjer pokazuje neizmjernu Allahovu milost, koja se prosipa na Njegove robove, koji i nakon ucinjenih velikih grijeha iskreno ucinivsi tevbu, bivaju od onih kojima je oprosteno. U hadisu koji prenosi Ibn Abbas r.a. imamo lijep primjer Allahove dz.s. milosti: Prenosi ibn Abbas r.a., da kada je objavljen ajet: "I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju i koji one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva i koji blud ne cine; - a ko to radi, iskusice kaznu."( "Patnja ce mu na onom svijetu udvostrucena biti i vjecno ce u njoj ponizen ostati:"(69) (Suretu-l-Furkan: 68-69) Pa su musrici kazali: «Islam nam nista ne koristi, mi smo grijesili prema Allahu, ubijali smo ljude nepravedno, cinili smo razna razvratna djela»; pa je Allah dz.s. objavio: "Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela cine, Allah ce njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prasta i samilostan je!" (Suretu-l-Furkan: 70) Poslanik s.a.v.s. u hadisu koji prenosi Dzabir ibn Abdullah kaze: Prenosi Dzabir ibn Abdullah: "Govorio nam je Poslanik s.a.v.s.: "O ljudi, ucinite tevbu Allahu, prije nego umrete i pozurite sa cinjenjem dobra, prije nego budete zauzeti, povezite ono sto je između vas i vasa Gospodara na nacin sto cete puno spominjati Njega, puno dijeliti sadaku tajno i javno, pa cete biti opskrbljeni, potpomognuti i ojacani. Znajte da vam je vas Gospodar ucinio fardom (strogom duznoscu) dzumu-namaz, na ovom mjestu, u ovom danu, ovom mjesecu i ovoj godini i sve do Sudnjega dana, pa ko je ostavi za moga zivota ili poslije mene, a ima pravedna ili nasilna vladara, dobrovoljno ili nasilno, Allah mu ne dao nikakvo dobro, niti mu dao bereket u zivotu. Njemu nema niti namaza, niti zekata, niti hadza, niti posta, niti dobrocinstva, sve dok se ne pokaje. Ko se pokaje, Allah ce mu oprostiti. Ne moze zena imamiti muskarcu, niti beduin muhadziru, niti razvratnik mu'minu, osim ako ga na to prisili vladar prijeteci macem i sabljom!" (Ibn Madze) Da bi tevba bila primljena, moraju se ispuniti ulovi za to: 1) Da tevba bude ucinjena iskreno u Allahovo ime i iz ljubavi prema Njemu. 2) Da se ucini tevba sa iskrenim kajanjem radi ucinjenog grijeha i sa ciljem da se taj grijeh vise ne ponovi. 3) Da se cinjenje grijeha ostavi, sto zanaci: ako se grijeh ocituje u cinjenju harama, taj haram se odmah mora ostaviti, ili ako se ogleda u namjernom ostavljanju fardova ili vadziba, pristupice se cinjenju istih obaveza, ako je u pitanju zakidanje drugih ljudi u smislu njihovih prava, onda ce svoje obaveze ispuniti prema njima i zatraziti halal od istih. Onaj ko je uzimao kamatu, pa ucini pokajanje za to ne smije se vise priblizavati tom grijehu, ili ko je ogovarao, nakon ucinjene tevbe ne smije to vise ciniti i td.. Braco i sestre, da li i nase tebve ispunjavaju preduslove za iskreno ucinjenu tevbu ili smo od onih koji kao i mnogim drugim pitanjima prilaze cisto formalno i dvolicno? Po hadisu koji prenosi Ibn Omer, tevba roba se prima sve dok dusa ne dođe u grkljan: Prenosi ibn Omer r.a. da je Poslanik s.a.v. rekao: "Uistinu Allah prima tevbu roba, sve dok mu dusa ne dođe u grkljan!" (Tirmizi) Pozurimo sa tvebom, jer niko od nas ne zna kada ce mu dusa doci u grkljan, a tada je vec kasno! Zar nas "iznenadna" smrt nasih priajtelja, rodbine i komsija ne opominje da i mi mozemo biti od onih kojima smrtni cas moze doci onda kada mu se najmanje nadamo?
text je bez ovih smjehuljka,halaite, ne znam ovo skinuti
ispravljeno-smjehuljci su od brojeva 6 i 8,isbrisano.
Nezim Halilovic Muderris Hvala Allahu dz.s. Gospodaru svih svjetova i salavat i selam na posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda s.a.v.s., selam na njegovu casnu porodicu i ashabe, kao i na sve dobre Muslimane koji ih slijede sve do Sudnjega dana! Selam na bosanske sehide, sehide Palestine, Cecenije, Kasmira i na sve sehide ummeta Muhammeda s.a.v.s., koji su sa sehadetom u srcu i na jeziku padali na putu islama, boreci se da Allahova rijec bude gornja, a rijec nevjernika donja! Braco i sestre u islamu! Nase nocasnje druzenje je na temu «tevba» - pokajanje. Moramo priznati da je pitanje tevbe vrlo vazno pitanje, o kojem malo govorimo, malo ga praktikujemo i povrsno poznajemo. Allah dz.s. u Suri Tahrim, u ajetu kaze: O vi koji vjerujete, ucinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vas preko ruznih postupaka vasih presao i da bi vas u dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, uveo, na Dan u kojem Allah nece osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno sa njim
vjerovali; svjetlo njihovo ce ici ispred njih i s’ njihove desne strane. "Gospodaru nas," - govorice oni - "ucini potpunim svjetlo nase i oprosti nam jer Ti, doista, sve mozes." (Suretut-Tahrim: Allah dz.s. u prethodnom Kur'anskom ajetu naređuje tevbu i to ne bilo koju tevbu, nego onu koja ce biti iskrena (tevbetun nesuha). Samo iskreno ucinjena tevba, za pocinjeni grijeh moze da bude razlogom da grijesi covjeka budu oprosteni, te ce Gospodar svjetva takve ljude uvesti u dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci. To je nagrada od Allaha Svemilosnog, Samilosnog, koji ne trazi od ljudi sem iskrenoga ibadeta. Pokajanje cisti srce i skida sa njega koprenu kojom su ga zastrli grijesi kao sto kaze Poslanik, s.a.v.s.: Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada rob pocini grijeh na njegovom srcu ostane crna tacka, a ako se pokaje, ostavi grijeh i zatrazi oprosta od Allaha, njegovo srce ponovo postane bijelim. Ako nastavi ciniti grijehe, povecava se crnilo sve dok ne potamni srce. To je zastor za kojeg je rekao Allah, dz.s.: "Na njihovim srcima je zastor zbog onoga sto su radili" (Prijevod znacenja, El-Mutaffifin, (Tirmizija) Covjek ima neizmjernu potrebu za Allahom, dz.s. Covjek je grijesnik i nuzno je da upada u grijehe, bilo zbog prirode sa kojom je stvoren, bilo zbog sejtana koji je stalno prisutan uz covjeka i nagovara ga da ucini grijeh, pa makar on bio mali. U ovom slucaju potreban mu je Allahov oprost, a Allah, dz.s. je nazvao Sebe Tewabom (onim koji mnogo prasta). Mnogi ljudi su nemarni prema pokajanju od grijeha. Neke je sejtan uspio uvjeriti da su pocinili toliko velik grijeh za kojeg nema oprosta, a neke je uspio uvjeriti da ima vremena za pokajanje tako da nema potrebe da zure. Allah je taj koji prima pokajanje sve dok dusa ne dođe do grla. Pogreska i jednih i drugih je vise nego ocita; zbog toga sto nema grijeha kojeg Allah, dz.s. ne prasta kada se covjek iskreno pokaje. Istinska teoba je ona teoba koja je cista od svakog nedostatka (manjkavosti) i onoga sto je moze pokvariti. Rekao je Hasan El Basri: «Istinska tevba je da se covjek pokaje za ono sto je proslo i da odluci da se vise nece vratiti tom postupku.» Rekao je Kelbi: «Istinska tevba je zatraziti oprost jezikom, pokajati se u srcu i sacuvati svoje tijelo od onoga sto je zabranjeno.» «Onaj ko kavo zlo ucini ili se prema sebi ogrijesi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naci ce da Allah prasta i da je milostiv!» (Suretun-Nisa': «Reci onima koji ne vjeruju: Ako se okane, bice im oprosteno ono sto je prije bilo; a ako se ne okane, - pa, zna se sta je s' drevnim narodima bilo.» (Suretu-l-Enfal: Kada pogledamo međuljudske relacije, one su uglavnom sa otvorenim ili prikrivenim inteseima, koji dolaze do izrazaja, u određenom trenutku, osim iskrenih mu’mina koji se vole i pomazu u ime Allaha dz.s., a On bez naknade vjernicima daruje dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci i obecava da na tom Danu nece biti osramoceni Poslanik s.a.v.s. i mu’mini. Allah dz.s. prima pokajenje vjernika, nakon ucinjenog grijeh, a ne prima tevbu onih koji uporno srljaju u grijesenju, te kada im se primakne smrtni cas, oni kazu da se tada kaju, niti ce biti oprosteno onima koji umiru kao nevjernici: "Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima ce Allah oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je.""Uzaludno je kajanje onih koji cine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih priblizi smrt, govore: "Sad se zaista kajem!", a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili." (Suretun-Nisa': Zbog toga, sa tevbom treba pozuriti i ista se ne smije odlagati (za stare dane, narednu godinu i sl.), jer niko od nas ne zna kada ce mu doci smrtni cas. Allah dz.s. upozorava ljude na punu ozbiljnost, te da ne budu sigurni da ih Allahova kazna nece zadesiti, bilo nocu ili danju, ako budu grijesnici: "A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece snaci nocu dok budu spavali?") "Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Nasa kazna nece stici danju dok se budu zabavljali?"() " Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji."() (Suretu-l-A'raf: 97-99) Allah dz.s. nagovjestava nevjernicima kaznu, koja ih moze snaci onda kada se najmanje nadaju, bilo da se radi o kazni koja ih moze stici na spavanju, ili po danu dok oni budu imali dnevnu aktvinost, odnosno onda kada se budu zabavljali i igrali sa dunjalukom. Zar nam ucestale: poplave, zemljotresi, vulkani i drugo nisu dovoljna opomena da i nas slicna situacija moze zadesiti? Ili smo od onih koji ponekad pomisle kako cemo mi biti zaobiđeni od svih tih nedaca i kako je dunjaluk nas, ako ne cijeli, onda bar veci dio dunjaluka? “I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono sto zelite.” (Suretun-Nur:31) “Reci: “O robovi moji, koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prasta I On je milostiv!” (Suretuz-Zumer: 53) “I za one koji se, kada grijeh pocine ili kada se prema sebi ogrijese, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko ce oprostiti grijehe, ako ne Allah? – I koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Suretu Ali Imran: 135) Prenosi Ebu Musa da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Uistinu Uzviseni Allah pruza Svoju ruku nocu, da oprosti grijesnicima po danu i pruza Svoju ruku danju, da oprosti grijesnicima po noci, sve dok se ne pojavi Sunce sa Zapada!” (Muslim) Allah dz.s. govori o tome kao su zli potomci naslijedili dobre, nakon upute koja je dolazila preko mnogo Allahovih poslanika, o kojima govori Sura Merjem, pa su ti zli nasljednici na prvom mjestu napustili namaz, kao jedan od stubova islama i stalnu vezu sa Gospodarom svjetova. Uporedo s’ tim, su poceli slijediti svoje strasti (sehevat) i svoje prohtjeve. Oni koji tako urade, oni ce sigurno lose proci, na dunjaluku i ahiretu: "A njih smijenise zli potomci, koji molitvu napustise i za pozudama pođose; oni ce sigurno zlo proci;" (59) " ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro cinili, njima se nece nikakva nepravda uciniti, oni ce u Dzennet uci," (60) (Suretu Merjem: 59-60) S’ time, sto Allah dz.s. i takvima ostavlja otvorena vrata tevbe, koja podrazumijeva iskreno vjerovanje u Allaha dz.s. i cinjenje dobra, kojim se potvrđuje iskrenost i jednoga i drugoga (tevbe i imana). Takvima ce biti oprosteni grijesi i oni ce biti uvedeni u dzennet. I prvi ajeti Sure Hud govore o ovom vaznom pitanju: "Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga ciji se ajeti pomno nizu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajuceg," (1) "da se samo Allahu klanjate - ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem," (2) "da od Gospodara svoga oprosta trazite i da se pokajete, a On ce vam dati da do smrtnoga casa lijepo prozivite i svakom cestitom dace zasluzenu nagradu. A ako leđa okrenete - pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu." (3) "Allahu cete se vratiti, a On sve moze!" (4) Suretu Hud: 1-4) Poslanik s.a.v.s u hadisu, koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As r.a. govori o tome da ce se tevba robova primati sve dok se ne pojavi Sunce sa Zapada, odnosno dok se time kao jednim od velikih predznaka Sudnjeg dana ne najavi skori cas posljednjega dana, odnosno Kijameta koji dolazi poslije njega: Prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, da je Poslanik a.s.v.s. rekao: «Imaju dvije vrste hidzre, da napustis cinjenje ruznih djela i da ucinis hidzru Allahu i Njegovu Poslaniku s.a.v.s., a hidzra se nece prekinuti sve dok tevba bude primana, a tevba ce biti primana sve dok se ne pojavi Sunce sa Zapada, a kada se Sunce pojavi sa Zapada, bice zapecaceno u svakom srcu ono sto se u tom momentu bude nalazilo, te ce ljudima njihova djela (koja su do tada ucinili) biti dovoljana!” (Prenosi Ahmed) Allah dz.s. u Suri Sura kaze: "On prima pokajanje od robova Svojih i prasta hrđave postupke i zna sta radite;"(25) "On se odaziva onima koji vjeruju i cine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom jos vise, a nevjernike ceka zestoka patnja!"(26) (Suretus-Sura: 25-26) Gospodar svjetova prima iskreno ucinjeno pokajanje i On prasta grijehe, te se odaziva na poziv Njegovih iskrenih robova i On nagrađuje mu'mine i kaznjava nevjernike. Zato braco i sestre pozurimo sa tevbom, Onome koji je Milostiv i cija milost nadilazi Njegovu srdzbu. I ne cinimo grijehe koji odvode ljude u vjecnu i nesnosnu patnju. Poslanik s.a.v.s. je pored toga sto mu je Allah dz.s. obecao da ce mu oprostiti grijehe koje je ucinio prije i poslije, cinio je istigfar svakoga dana po stotinu puta, kao sto stoji u slijedecem hadisu: Prenosi Ebu Burde: Cuo sam Egarra, a on je bio od ashaba Poslanika s.a.v.s., kada je govorio ibn Omeru r.a.: Rekao je Poslanik s.a.v.s.: "O ljudi, cini tevbu Allahu, jer ja svaki dan tevbu cinim stotinu puta!" (Muslim) Kada najodabraniji covjek cini tevbu stotinu puta na dan, gdje smo mi i gdje su nase tevebe? Da li mi svoje tevbe odlazemo za neke poznije godine, koje se mozda nece docekati, ili nam se prolazni svijet toliko dojmio da smo ostali zaslijepljeni njime? Jesu li srca nekih od nas se okamenila i cemu se nadamo? Poslanik s.a.v.s. navodi jedan vrlo interesantan slucaj, koji se desio covjeku nekog od proslih naroda, koji je pocinio veliki grijeh ubitstva: Prenosi Ebu Seid El-Hudari r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Bio je među onima koji su bili prije vas covjek, koji je ubio devedeset i devet ljudi. Pitao je za najucevnijeg covjeka, pa su ga uputili na monaha, kod kojeg je dosao i rekao mu da je ubio devedeset i devet ljudi i upitao ga da li mu pripada tevba. On odgovori: Ne. Ovaj ga ubi, pa je njime namirio stotinu ljudi. Ponovo je pitao za najucevnijeg covjeka, pa su ga uputili na ucevnog covjeka, kojem je dosao i rekao, da je ubio stotinu ljudi i da li mu pripada tevba. On mu rece: Da, ko se moze isprijeciti između tebe i tevbe. Idi u tu i tu zemlju, a u njoj je narod koji robuje Allahu, pa i ti robuj Allahu sa njima i ne vracaj se u svoju zemlju, jer je ona zemlja zla. On je otisao, pa kada je dosao na pola puta zadesila ga je smrt, pa su se meleci milosti i kazne međusobno prepirali. Meleci milosti su govorili: Dosao je kao taib (onaj koji se pokajao) krecuci se ka Allahu, a meleci kazne su govorili: On nikada nije ucinio niti jedno dobro djelo. Pa im je dosao jedan melek u liku covjeka, stavsi između njih i rekavsi: Izmjerite njegov put, pa gdje bude blizi, to mu i pripada! Pa su izmjerili i vidjeli da je blizi mjestu kojem je krenuo, pa su ga preuzeli meleci milosti!" (Buharija) Uistinu, ovaj primjer pokazuje neizmjernu Allahovu milost, koja se prosipa na Njegove robove, koji i nakon ucinjenih velikih grijeha iskreno ucinivsi tevbu, bivaju od onih kojima je oprosteno. U hadisu koji prenosi Ibn Abbas r.a. imamo lijep primjer Allahove dz.s. milosti: Prenosi ibn Abbas r.a., da kada je objavljen ajet: "I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju i koji one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva i koji blud ne cine; - a ko to radi, iskusice kaznu."( "Patnja ce mu na onom svijetu udvostrucena biti i vjecno ce u njoj ponizen ostati:"(69) (Suretu-l-Furkan: 68-69) Pa su musrici kazali: «Islam nam nista ne koristi, mi smo grijesili prema Allahu, ubijali smo ljude nepravedno, cinili smo razna razvratna djela»; pa je Allah dz.s. objavio: "Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela cine, Allah ce njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prasta i samilostan je!" (Suretu-l-Furkan: 70) Poslanik s.a.v.s. u hadisu koji prenosi Dzabir ibn Abdullah kaze: Prenosi Dzabir ibn Abdullah: "Govorio nam je Poslanik s.a.v.s.: "O ljudi, ucinite tevbu Allahu, prije nego umrete i pozurite sa cinjenjem dobra, prije nego budete zauzeti, povezite ono sto je između vas i vasa Gospodara na nacin sto cete puno spominjati Njega, puno dijeliti sadaku tajno i javno, pa cete biti opskrbljeni, potpomognuti i ojacani. Znajte da vam je vas Gospodar ucinio fardom (strogom duznoscu) dzumu-namaz, na ovom mjestu, u ovom danu, ovom mjesecu i ovoj godini i sve do Sudnjega dana, pa ko je ostavi za moga zivota ili poslije mene, a ima pravedna ili nasilna vladara, dobrovoljno ili nasilno, Allah mu ne dao nikakvo dobro, niti mu dao bereket u zivotu. Njemu nema niti namaza, niti zekata, niti hadza, niti posta, niti dobrocinstva, sve dok se ne pokaje. Ko se pokaje, Allah ce mu oprostiti. Ne moze zena imamiti muskarcu, niti beduin muhadziru, niti razvratnik mu'minu, osim ako ga na to prisili vladar prijeteci macem i sabljom!" (Ibn Madze) Da bi tevba bila primljena, moraju se ispuniti ulovi za to: 1) Da tevba bude ucinjena iskreno u Allahovo ime i iz ljubavi prema Njemu. 2) Da se ucini tevba sa iskrenim kajanjem radi ucinjenog grijeha i sa ciljem da se taj grijeh vise ne ponovi. 3) Da se cinjenje grijeha ostavi, sto zanaci: ako se grijeh ocituje u cinjenju harama, taj haram se odmah mora ostaviti, ili ako se ogleda u namjernom ostavljanju fardova ili vadziba, pristupice se cinjenju istih obaveza, ako je u pitanju zakidanje drugih ljudi u smislu njihovih prava, onda ce svoje obaveze ispuniti prema njima i zatraziti halal od istih. Onaj ko je uzimao kamatu, pa ucini pokajanje za to ne smije se vise priblizavati tom grijehu, ili ko je ogovarao, nakon ucinjene tevbe ne smije to vise ciniti i td.. Braco i sestre, da li i nase tebve ispunjavaju preduslove za iskreno ucinjenu tevbu ili smo od onih koji kao i mnogim drugim pitanjima prilaze cisto formalno i dvolicno? Po hadisu koji prenosi Ibn Omer, tevba roba se prima sve dok dusa ne dođe u grkljan: Prenosi ibn Omer r.a. da je Poslanik s.a.v. rekao: "Uistinu Allah prima tevbu roba, sve dok mu dusa ne dođe u grkljan!" (Tirmizi) Pozurimo sa tvebom, jer niko od nas ne zna kada ce mu dusa doci u grkljan, a tada je vec kasno! Zar nas "iznenadna" smrt nasih priajtelja, rodbine i komsija ne opominje da i mi mozemo biti od onih kojima smrtni cas moze doci onda kada mu se najmanje nadamo?
text je bez ovih smjehuljka,halaite, ne znam ovo skinuti
ispravljeno-smjehuljci su od brojeva 6 i 8,isbrisano.
Poslednja izmena od zara u Pet Jul 20, 2007 9:57 pm, izmenjeno 1 put ukupno.
Pokajanje – Povratak Allahu, swt
Ko je pokajnik?
Pokajnik je povratnik, onaj koji se svom svojom snagom i svim potencijalom vraca Allahu, swt. Pokajati se znaci reci: «Ja se vracam Tebi, o Gospodaru, nakon dugog odsustva. Vracam ti se nakon dugog lutanja u tami grijeha i divljine.»
Mozda ce u pocetku neki ljudi reci: «A sta to mi radimo? Zivimo ispravnim i stabilnim zivotom.» Medjutim, ja kazem: -Mi upadamo u mnoge grijehe, a da i nismo svjesni opasnosti toga. Cak mogu reci da ima onih, oko nas i medju nama, kji cine velike grijehe. Znam da je ovo opasna optuzba. Ali to je stvarnost i istina. Veliki broj omladine cini neposlusnost svojim roditeljima, a zar neposlusnost roditeljima nije veliki grijeh!? Ne smijemo nikako zaboravljati da je neposlusnost roditeljima cetvrti veliki grijeh po tezini u islamu! Zar suza povrijedjene majke nije povod koji izaziva Allahovu, swt, srdzbu? Ili suza oca koji nije uspio odgojiti svoju celjad, posebno sina koji nije uspjesan na studijama, jer se uhvatio droge? Ili suza majke koja stalno place i brine zbog svoje kceri, koja je negdje sa momkom, bez znanja roditelja, izasla? Zar nije potrdebna tevba (pokajanje) za sve ove grijehe? Zar ovo nisu veliki grijesi? Znas li da srdzba tvojih roditelja moze na Sudnjem danu biti teza od svih ostalih grijeha, od hiljade grijeha koje cinis tokom godine, ili vise?
Dakle, utvrdili smo da smo grjesni i ptrebna nam je tevba, iskreno pokajanje. Mozda nisi od onih koji piju alkohol ili bludnice, ali neoslusnost roditeljima, takodjer, spada u velike grijehe.
Dakle, tebi je potrebna tevba - pokajanje!
Koliko ima ljudi koje vidimo da klanjaju tokom mjeseca ramazana, a nakon toga namaz ostavljaju? Koliko je njih koji cak i u ramazanu ne obavljaju svih pet propisanih namaza. Koliko je onih koji sabah - namaz nisu klanjali dvadeset godina. Zar sabah nije od obaveznih, propisanih namaza? Znas li da je ostavljanje namaza jedan od najvecih grijeha koji izazivaju srdzbu Allaha Uzvisenog? Znas li da je: "Namaz stub vjere i ko ga rusi, srusit ce svoju vjeru?" (Taberani) U Dzehennemu imaju vrata koja se nazivaju Sekar. O njima Uzviseni Allah kaze:
"Sta vas je u Sekar dovelo? " Nismo" - reci ce- "bili od onih koji su molitvu obavljali, ni od onih koji su siromahe hranili i u besposlice smo se sa besoslenjacima upustali i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije dosla" (El-Mudessir, 42-47)
Kaze Uzviseni o ovim vratima (Sekar) da ona ne ostavljaju onoga koga dohvate. KO udje na ova vrata, postaje prasina, raspada se potpuno. A onda biva iznova stvoren, pa se ponovo u potpunosti raspadne i tako vjecno.
"Pored cega god je prosao nista nije postedio, sve je u prah pretvorio"(Ez-Zarijat, 42)
Grozna stvar! A meleki, koji ce stajati na vratima, pitat ce: "Sta vas je uvelo u ovaj Dzehennem?" Kao da ce se zbog zestoke kazne sazaljevati na one unutra. Pa ce im stanovnici toga Dzehennema odgovoriti: "Nismo klanjali namaz".
Ako te je Allah, swt, pocastio i sacuvao velikih grijeha, onda uzmi u obzir svoje male grijehe. Na hiljade malih grijeha cinio svakim danom. Razmisli samo u koliko si harama pogledao u prosloj sedmici. Zene ili djevojke - koliko je samo jedna od njih izrekla rijeci ogovaranja razgovarajuci telefonom? Naravno, ne govorim vam ovo kako bih vam ulio pesimizam, ili da kazem kako smo propali i potpuno izgubljeni. Medjutim da bismo osjetili ljepotu pokajanja, moramo osjetiti ruznoci i odvratnost grijeha. Pa tako prije pokajanja treba da svedemo racune sami sa sobom.
Sta mislis da svake veceri doneses dva papira i da na jednom pises lijepe rijeci, a na drugom ruzne rijeci izgovorene tokom dana? Sta mislis koliko bi bilo na papiru lijepih, a koliko ruznih rijeci? Kakav ce biti ishod tvog dana? Hoces li biti od pokornih ili nepokornih prema Allahu Uzvisenom?
Bez sumnje semo naici na hiljade grijeha. Zbog toga smo u velikoj potrebi za pokajanjem.
Jedan od tabi'ina (iz druge generacije muslimana) Sufjan Es-Sevri, izgovorio je divne rijeci: " Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe..." - Pogledajmo koliko se ovaj covjek brinuo za svoju buducnost, a buducnost nisu djeca, zene i imetak, vec Dzennet ili Dzehennem. Kazao je Sufjan: "Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe, pa sam izbrojao oko 21.000 grijeha" - a on je od cjenjenih tabi'ina, druge casne generacije - pa je rekao sebi: "Zar ces, o Sufjane, susresti svog Gospodara sa 21.000 grijeha, a o svakom ce te pitati?" Ovo je primjer tabi'ina, koji je zivio sa ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. A sta je tek sa nama u ovome vremenu!?
Nasi su grijesi mnogobrojni. Ponekad se medju malim grijesima nadje i veliki grijeh, a da ga mi uopste nismo ni svjesni. Cak ga lahko i ucinimo. Podizes glas na svoju majku. Kazes: "Necu"-svome ocu. Cinis nevolje i nedace.
Dakle, nama je potrebno pokajanje zbog mnogih nasih (ne)djela. Treba da se pokajemo i zbog toga sto zaboravljamo na mnogobrojne blagodati - one su obilate, a mi nasem Gospodaru za njih ne zahvaljujemo. Cak ima onih koji ih i ne vide, niti primjecuju. A zar nije nezahvalnost - zbog beskrajnih blagodati koje nam je Allah dao - od velikih grijeha, za koje je potrebno ciniti tevbu?
Treba da se okajemo za nas gaflet, nemar! Koliko je ljudi koji po dvadeset ili trideset godina zaorave na Allaha, swt? A onaj koji cini grijeh moze da ga ostavi, cak i onaj koji cini neki veliki grijeh moze od njega odustati. Ali onaj koji je nemaran i zaboravlja na Allaha, swt, i Njegove rijeci:
"Dzinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju," (Ez-Zarijat,56)
treba da zna da - nemar, zaborav na Allaha, swt, veci je od samog grijeha, i potrebno je da se brzo pokaje. Ja ne opravdavam sebe, svi mi imamo grijeha.
Dodjite da vam ispricam sta Allah, swt, kaze o nama. Kako nas doziva.
Kaze Uzviseni:
"O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prasta i On je milostiv. I porvratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego sto vam kazna dodje - poslije vam niko nece u pomoc priskociti." (Ez-Zumer, 53)
Nakon ove nesrece koju smo kod sebe uvidjeli, ovih mnogobrojnih grijeha kojih smose prisjetili, Allah, swt, nam daje izlaz.
Vjerovali ili ne, grijesi koje smo cinili tokom dvadeset ili trideset godina mogu biti oprosteni u jednom trenutku, u jednoj sekundi.
"I povratite se Gospodaru svome!" (Ez-Zumer, 54)
Predajmo se Allahu, swt, i zatrazimo spas od Njega. Ostanimo malo sami s sobom i razmislimo. Povratimo se Allahu, swt. Zapitajmo sami sebe: "Sta hoce, Allah, swt od nas?"
"Allah zeli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode zele da daleko s Pravog puta skrenete." (En-Nisa', 27)
Jer ako se ne pokajes, tvoj obradun na Sudnjem danu ce biti veoma tezak. A Allah zeli da nam olaksa, jer smo slabasni. Razmislimo o slijedecim ajetima:
"I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludnice. - A ko to radi iskusit ce kaznu, patnja ce mu na onome svijetu udvostrucena biti i vjecno ce u njoj ponizen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela cine, Allah ce njihova hrdjava djela u dobra promijeniti. A Allah prasta i samilostan je!" (El-Furkan, 68-70)
Vidis kako je kur'anski govor postao zestok kada govori o bludu, prostituciji - da nas Allah, swt, od toga sacuva - a potpuno se mijenja kada govori o tevbi, pokajanju. Znaci, Allah, swt, ne samo da nam oprosti i izbrise grijehe, vec - a to cesto zaboravljamo ili ne vidimo - pretvara nasa losa djela u dobra djela. Ako neko od vas nije klanjao namaz pet ili vise godina, pa se pokaje, samo sto obavi prvi namaz i odluci da vise namaz nece propustati, njemu bivaju, ako Bog da, oprostieni svi ti grijesi koji se odnose na propustene namaze u proteklih pet godina. I ne samo to, vec se ti grijesi iz prethodnih pet godina pretvaraju u dobra djela , stim sto ostaje dug prema Allahu, swt, da naklanja namaze koje je propustio. Ali grijeh, koji je imao zbog ostavljanja namaza, se brise.
Koliko je nas Gospodar prema nama plemenit! Neka si slavljen, Gospodaru nas!
Nas Vjerovjesnik, s.a.v.s, kazuje o pokajanju
Prica nas Poslanik Muhammed, s.a.v.s., o covjeku koji ce doci na Sudnji dan, pa ce Allah Uzviseni narediti svojim melekima, da mu maknu neke velike grijehe. Bit ce receno tom covjeku: "Citaj knjigu svojih djela, o Moj robe!" Citat ce knjigu i naci mnogo grijaha koji se ne mogu prebrojati. Covjek ce pomisliti da je propao i pocrnit ce mu lice. Tada ce mu Allah, swt, reci: " Citaj svoje grijehe ponovo, o Moj robe! Zar se nisi pokajao?" - Pa ce se sjetiti da se okajao, i reci ce: "Naravno, Gospodaru, pokajao sam se. Pokajao sam se o Gospodaru." Ponovo ce procitati svoje grijehe i vidjet ce da su se grijesi pretvorili u dobra djela. Rob ce se obratiti svome Gospodaru: "Gospodaru, zaista ja imam jos grijeha koje su meleki zaboravili zapisati, a ja ih se dobro sjecam!" - Dok je Poslanik, s.a.v.s., ovo pricao, smijao se toliko da su mu se ocnjaci plemeniti vidjeli.
Razmislimo o rijecima Allahovog Poslanika, s.a.v.s:
"Ljudi, pokajte se Allahu, jer zaista ja Mu se kajem po stotinu puta dnevno!. (Muslim)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., se u danu kajao po stotinu puta, a ti u deset godina nisi ucinio jedno pokajanje?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, je sacuvan od grijeha, a ti si grjesni rob.
Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: "Brojali smo - Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na jednom sijelu stotinu puta izgovorio: "Gospodaru oprosti mi i primi mi pokajanje, zaista Ti primas pokajanja i milostiv Si!. (Tirmizi i Ebu Davud)
Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi razgovarao sa svojim drugovima, ashabima, pa bi zasutio malo, a ashabi i ga culi kako izgovara: "Estagfirullah we etubu ilejhi" - Od Allaha oprost trazim i Njemu se kajem. Zatim bi ponovo sa njima razgovarao, pa bi zasutio kako bi trazio oprost i kajao se ponovo.
Poslusaj rijeci koje se prenose od Ebu Musaa El-Es'arija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:
"Allah, dz.s., pruza Svoju ruku nocu da oprosti onome ko je zgrijesio danju. I On pruza Svoju ruku danju da oprosti onome ko je zgrijesio nocu, sve dok Sunce ne izadje sa zapada!" (Muslim)
Pogledajmo pocast kojom Gospodar pocascava Svog roba, trazeci od njega da se pokaje.
I poslusaj rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
"Nas Gospodar se svake noci, u zadnjoj njenoj trecini, spusta na dunjalucko nebo i pita: "Ko ce Mi se za nestodovom obratiti pa da mu je uslisam? Ko ce od Mene nesto traziti, pa da mu dadnem? Ko ce od Mene zatraziti oprosta, pa da mu oprostim?" (Muslim)
Allah, swt, ti svako jutro - tri sahata prije sabaha - nudi ovakvu priliku.
Razmisli o ovome! Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavjestava da se Allah, swt, raduje pokajanju Svoga roba. Zamisli: rob koji toliko godina cini grijehe, pa dodje dan u kome kaze: "Gospodaru moj, ja se Tebi kajem."- Allah se raduje i primi mu pokajanje.
Istinite Price
Ajet uzdrmao tijelo i duh Abdurrahmanov
"Zovem se Abdurrahman i sutdent sam trece godine na Pravnom fakultetu. Uvijek sam puno volio sport i moja porodica me podsticala na to. Visok sam i bila mi je zelja da postanem kosarkas. Sanjao sam da postanem zvijezda. Ali ono sto se desilo jeste da: kada sam otisao u jedan od vecih klubova, glavni kriterij po kom su tamo vrjednovali ljude bio je materijalno bogatstvo.
Naravno, to je na mene mnogo utjecalo, pa je sva moja zelja bila da postanem kao oni, da budem na njihovom stepenu. Poceo sam posjecivati mjesta gdje se okupljaju mladi ljudi idruziti se sa momcima i djevojkama. Cesto smo organizovali trke autima. Malo po malo poceo sam propadati - prvo obicne cigarete, a onda mi je jednom prilikom drug dao "drugaciju" cigaretu. I tako sam poceo uzimati drogu. Otisao sam na fakultet i vidio sam veoma cudnu sliku zajednice. Omladinu ne interesuje obrazovanje. Sve sto je zanimalo tu omladinu jeste moda i izlasci do kasno. I naravno, plakao sam i bio tuzan jer nisam mogao sebi priustiti odjecu kao sto oni oblace i izlaziti gdje oni izlaze. Volio sam se s njima druziti, pa sam razmisljao kako da nabavim novac za izlaske sa njima. Tako sam se sve vise upoznavao sa omladinom iz te klase - propale, kojoj je jedini cilj u zivotu bio izgled i novac.
Jednom od tih momaka sam ispricao svoje materijane probleme. Rekao mi je da je njegov slucaj isti kao i moj, ali da on zna kako da dodjemo do novca. Ja sam vjezbao bodi - bilding i tijelo mi je razvijeno i ljiepo izgledam, pa me je taj mladic poceo upoznavati sa ljudima koji imaju mnogo novca. Poceo sam raditi kod njih kao bodigard-cuvar. I zahvaljujuci tome, poceo sam prisustvovati sjelima o kakvima nisam ni sanjao. POceo sam piti alkohol, uzimati drogu i to je trajalo tri godine. Moje zdravlje je pocelo postepeno propadati. Ponasao sam se veoma cudno POceo sam se svadjati sa svim tim ljudima. Cak se i moja odjeca, kojom sam se ponosio i oholio, pocela kidati. Svakim danom je bilo sve vise stvari koje nisam mogao popraviti.
Bilo je oko tri sata ujutro, a ja sam sjedio u nasoj porodicnoj kuci. Gledao sam u zidove sobe i govorio sebi: zasto sam se uzoholio? Zasto sam zaboravio i potcijenio mjesto gdje sam se rodio? Ovo je soba u kojoj sam svoje djetinjstvo proveo. Pozelio sam ovaj jednostavniji nacin zivota. POzelio sam da budem sa svojom porodicom i rodjacima. "Zasto si me stvorio, Gospodaru?"- povikah. Tako mi Allaha, swt, u tom trenutku sam na radiju cuo ajet koji me je cijelog uzdrmao. A to je ajet u kome Uzviseni kaze:
"Dzinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju"
Odjednom, pao sam na sedzdu, jer nisam u tom trenutku mogao nista drugo uciniti. Zestoko sam plakao. Mozda nisam ustajao sa te sedzde sve dok nije nastupila zora. Ustao sam, okupao se i uzeo abdest. Osjetio sam veoma cudan osjecaj. Osjetio sam da sam zedan Allahovog, swt, zadovoljstva. Shvatio sam zasto sam stalno osjecao tjeskobu u sebi, kao da se gusim. Zasigurno mi je potrebna blizina Allahova, swt, a bio sam tako daleko od Njega. U tom trenutku sam osjetio da je svjetlo pocelo obasjavati moj zivot. Zavjetovao sam se da cu na svaki grijeh kojeg pocinim uzvratiti cinjenjem pokornosti Allahu, swt. Znaci, ako ispusim cigaru za to cu postiti dan. Osjetio sam kako svoju licnost iznova gradim i jacam svoju volju. I, evo, proslo je dvije godine kako zivim tim novim zivotom. Ne zelim se udaljiti od dzamije i molim Allaha da me ucvrsti na tom putu.
SubhanAllah - Neka je slava Allahu, swt."
Ucenjaci imaju lijepu izreku: "Kao sto tijelo osjeca glad za hranom, tako i dusa osjeca glad i cezne za Bozijom ljubavlju."
Abdurrahman je na to ukazao recenicom: "Osjetio sam da sam zedan Allahovog, swt, zadovoljstva." Ovo je istinsko pokajanje
- Kakva su osjecanja Abdurrahmane, prvog dana povratka Allahu Uzvisenom?
"Prvo sto sam osjetio jeste da zelim da umrem, jer ja ne zasluzujem da zivim. To je zbog toga sto sam se mnogo kajao za svoja djela. Shvatio sam da u prijasnjem zivotu nisam nikada osjetio uzitak, mada sam mislio da uzivam u svom zivotu i da se provodim.
Kada sam cuo ajet, a ni danas jos nisam siguran kako sam ga cuo, pronasao sam u sebi veliku snagu i siguru odluku da nadoknadim sve sto sam propustio. Da nadoknadim ono sto sam propustio prema Allahu, swt. Osjetio sa: kao da mi nedostaje Allahov Poslanik, s.a.v.s. Bio sam siguran da imam jaku licnost, jer sam bio covjek razvijenog tijela, igrao sam ulogu covjeka savrsenog tijela. Mislio sam da je dovoljno da samo pogledam nekog, pa da se taj neko mene uplasi, a ako pogledam djevojku, da ce ona pozeljet da razgovara sa mnom. Ali istina je da sam bio slab iznutra. Znaci nisam imao svoj stav, nisam sebe i svoju strast mogao zaustaviti kada je trebalo ili uraditi suprotno od onoga sto su moji prohtjevi zahtjevali. Nisam kod sebe imao snagu i odlucnost. Ali nakon sto sam se povratio Allahu, swt, otkrio sam da sam ja kao malo izgubljeno dijete kometreba neko pokazati gdje je njegova porodica; treba ovo dijete odgojiti i naviknuti ga na stvari koje ne razumije. Rekao bih: "Hocu da postim sutra", a dijete u meni bi pocelo plakati: "Kako ces kad imas posao, studije i drugo?" Ali nisam slusao svoju strast, jer sam znao da kada ona place u tom poslu stanuje "dobro". Bio sam toliko odlucan u pokornosti da sam otkrio kod sebe stvari koje nisam znao: veliki izvor snage skrivene u meni."
El-hamdulillah - Hvala Allahu, swt, na tome!
Uistinu dok je Abdurrahman izlagao svoja osjecanja, osjetio sam u svom srcu smirenost, rahatluk i hladnocu. A sve to od silnog utjecaja na moju misao o velicini Allahove milosti.
Allah, swt, je objavio Davudu, a.s.:
"O Davude, kada bi znali oni koji se od Mene okrecu za Moju ceznju za njihovim povratkom Meni i za Moju zelju da se pokaju, istopili bi se od ceznje za Mnom. O Davude, ovo je Moja zelja onima koji se okrecu od Mene, a kakva je tek Moja ljubav prema onima koji hrle Meni."
Mi cesto ne svatamo koliko Allah, swt, voli da se Njemu povratimo. A primjer Abdrurrahmana potvrdjuje kolika je Allahova, swt, plemenitost. Znaci, njegov ziovt je bio problematican, pa se u potpunosti promijenio nakon upute - sve je postalo ljepse i sretnije.
Govor Srca , Amr Khalid
Ko je pokajnik?
Pokajnik je povratnik, onaj koji se svom svojom snagom i svim potencijalom vraca Allahu, swt. Pokajati se znaci reci: «Ja se vracam Tebi, o Gospodaru, nakon dugog odsustva. Vracam ti se nakon dugog lutanja u tami grijeha i divljine.»
Mozda ce u pocetku neki ljudi reci: «A sta to mi radimo? Zivimo ispravnim i stabilnim zivotom.» Medjutim, ja kazem: -Mi upadamo u mnoge grijehe, a da i nismo svjesni opasnosti toga. Cak mogu reci da ima onih, oko nas i medju nama, kji cine velike grijehe. Znam da je ovo opasna optuzba. Ali to je stvarnost i istina. Veliki broj omladine cini neposlusnost svojim roditeljima, a zar neposlusnost roditeljima nije veliki grijeh!? Ne smijemo nikako zaboravljati da je neposlusnost roditeljima cetvrti veliki grijeh po tezini u islamu! Zar suza povrijedjene majke nije povod koji izaziva Allahovu, swt, srdzbu? Ili suza oca koji nije uspio odgojiti svoju celjad, posebno sina koji nije uspjesan na studijama, jer se uhvatio droge? Ili suza majke koja stalno place i brine zbog svoje kceri, koja je negdje sa momkom, bez znanja roditelja, izasla? Zar nije potrdebna tevba (pokajanje) za sve ove grijehe? Zar ovo nisu veliki grijesi? Znas li da srdzba tvojih roditelja moze na Sudnjem danu biti teza od svih ostalih grijeha, od hiljade grijeha koje cinis tokom godine, ili vise?
Dakle, utvrdili smo da smo grjesni i ptrebna nam je tevba, iskreno pokajanje. Mozda nisi od onih koji piju alkohol ili bludnice, ali neoslusnost roditeljima, takodjer, spada u velike grijehe.
Dakle, tebi je potrebna tevba - pokajanje!
Koliko ima ljudi koje vidimo da klanjaju tokom mjeseca ramazana, a nakon toga namaz ostavljaju? Koliko je njih koji cak i u ramazanu ne obavljaju svih pet propisanih namaza. Koliko je onih koji sabah - namaz nisu klanjali dvadeset godina. Zar sabah nije od obaveznih, propisanih namaza? Znas li da je ostavljanje namaza jedan od najvecih grijeha koji izazivaju srdzbu Allaha Uzvisenog? Znas li da je: "Namaz stub vjere i ko ga rusi, srusit ce svoju vjeru?" (Taberani) U Dzehennemu imaju vrata koja se nazivaju Sekar. O njima Uzviseni Allah kaze:
"Sta vas je u Sekar dovelo? " Nismo" - reci ce- "bili od onih koji su molitvu obavljali, ni od onih koji su siromahe hranili i u besposlice smo se sa besoslenjacima upustali i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije dosla" (El-Mudessir, 42-47)
Kaze Uzviseni o ovim vratima (Sekar) da ona ne ostavljaju onoga koga dohvate. KO udje na ova vrata, postaje prasina, raspada se potpuno. A onda biva iznova stvoren, pa se ponovo u potpunosti raspadne i tako vjecno.
"Pored cega god je prosao nista nije postedio, sve je u prah pretvorio"(Ez-Zarijat, 42)
Grozna stvar! A meleki, koji ce stajati na vratima, pitat ce: "Sta vas je uvelo u ovaj Dzehennem?" Kao da ce se zbog zestoke kazne sazaljevati na one unutra. Pa ce im stanovnici toga Dzehennema odgovoriti: "Nismo klanjali namaz".
Ako te je Allah, swt, pocastio i sacuvao velikih grijeha, onda uzmi u obzir svoje male grijehe. Na hiljade malih grijeha cinio svakim danom. Razmisli samo u koliko si harama pogledao u prosloj sedmici. Zene ili djevojke - koliko je samo jedna od njih izrekla rijeci ogovaranja razgovarajuci telefonom? Naravno, ne govorim vam ovo kako bih vam ulio pesimizam, ili da kazem kako smo propali i potpuno izgubljeni. Medjutim da bismo osjetili ljepotu pokajanja, moramo osjetiti ruznoci i odvratnost grijeha. Pa tako prije pokajanja treba da svedemo racune sami sa sobom.
Sta mislis da svake veceri doneses dva papira i da na jednom pises lijepe rijeci, a na drugom ruzne rijeci izgovorene tokom dana? Sta mislis koliko bi bilo na papiru lijepih, a koliko ruznih rijeci? Kakav ce biti ishod tvog dana? Hoces li biti od pokornih ili nepokornih prema Allahu Uzvisenom?
Bez sumnje semo naici na hiljade grijeha. Zbog toga smo u velikoj potrebi za pokajanjem.
Jedan od tabi'ina (iz druge generacije muslimana) Sufjan Es-Sevri, izgovorio je divne rijeci: " Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe..." - Pogledajmo koliko se ovaj covjek brinuo za svoju buducnost, a buducnost nisu djeca, zene i imetak, vec Dzennet ili Dzehennem. Kazao je Sufjan: "Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe, pa sam izbrojao oko 21.000 grijeha" - a on je od cjenjenih tabi'ina, druge casne generacije - pa je rekao sebi: "Zar ces, o Sufjane, susresti svog Gospodara sa 21.000 grijeha, a o svakom ce te pitati?" Ovo je primjer tabi'ina, koji je zivio sa ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. A sta je tek sa nama u ovome vremenu!?
Nasi su grijesi mnogobrojni. Ponekad se medju malim grijesima nadje i veliki grijeh, a da ga mi uopste nismo ni svjesni. Cak ga lahko i ucinimo. Podizes glas na svoju majku. Kazes: "Necu"-svome ocu. Cinis nevolje i nedace.
Dakle, nama je potrebno pokajanje zbog mnogih nasih (ne)djela. Treba da se pokajemo i zbog toga sto zaboravljamo na mnogobrojne blagodati - one su obilate, a mi nasem Gospodaru za njih ne zahvaljujemo. Cak ima onih koji ih i ne vide, niti primjecuju. A zar nije nezahvalnost - zbog beskrajnih blagodati koje nam je Allah dao - od velikih grijeha, za koje je potrebno ciniti tevbu?
Treba da se okajemo za nas gaflet, nemar! Koliko je ljudi koji po dvadeset ili trideset godina zaorave na Allaha, swt? A onaj koji cini grijeh moze da ga ostavi, cak i onaj koji cini neki veliki grijeh moze od njega odustati. Ali onaj koji je nemaran i zaboravlja na Allaha, swt, i Njegove rijeci:
"Dzinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju," (Ez-Zarijat,56)
treba da zna da - nemar, zaborav na Allaha, swt, veci je od samog grijeha, i potrebno je da se brzo pokaje. Ja ne opravdavam sebe, svi mi imamo grijeha.
Dodjite da vam ispricam sta Allah, swt, kaze o nama. Kako nas doziva.
Kaze Uzviseni:
"O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prasta i On je milostiv. I porvratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego sto vam kazna dodje - poslije vam niko nece u pomoc priskociti." (Ez-Zumer, 53)
Nakon ove nesrece koju smo kod sebe uvidjeli, ovih mnogobrojnih grijeha kojih smose prisjetili, Allah, swt, nam daje izlaz.
Vjerovali ili ne, grijesi koje smo cinili tokom dvadeset ili trideset godina mogu biti oprosteni u jednom trenutku, u jednoj sekundi.
"I povratite se Gospodaru svome!" (Ez-Zumer, 54)
Predajmo se Allahu, swt, i zatrazimo spas od Njega. Ostanimo malo sami s sobom i razmislimo. Povratimo se Allahu, swt. Zapitajmo sami sebe: "Sta hoce, Allah, swt od nas?"
"Allah zeli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode zele da daleko s Pravog puta skrenete." (En-Nisa', 27)
Jer ako se ne pokajes, tvoj obradun na Sudnjem danu ce biti veoma tezak. A Allah zeli da nam olaksa, jer smo slabasni. Razmislimo o slijedecim ajetima:
"I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludnice. - A ko to radi iskusit ce kaznu, patnja ce mu na onome svijetu udvostrucena biti i vjecno ce u njoj ponizen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela cine, Allah ce njihova hrdjava djela u dobra promijeniti. A Allah prasta i samilostan je!" (El-Furkan, 68-70)
Vidis kako je kur'anski govor postao zestok kada govori o bludu, prostituciji - da nas Allah, swt, od toga sacuva - a potpuno se mijenja kada govori o tevbi, pokajanju. Znaci, Allah, swt, ne samo da nam oprosti i izbrise grijehe, vec - a to cesto zaboravljamo ili ne vidimo - pretvara nasa losa djela u dobra djela. Ako neko od vas nije klanjao namaz pet ili vise godina, pa se pokaje, samo sto obavi prvi namaz i odluci da vise namaz nece propustati, njemu bivaju, ako Bog da, oprostieni svi ti grijesi koji se odnose na propustene namaze u proteklih pet godina. I ne samo to, vec se ti grijesi iz prethodnih pet godina pretvaraju u dobra djela , stim sto ostaje dug prema Allahu, swt, da naklanja namaze koje je propustio. Ali grijeh, koji je imao zbog ostavljanja namaza, se brise.
Koliko je nas Gospodar prema nama plemenit! Neka si slavljen, Gospodaru nas!
Nas Vjerovjesnik, s.a.v.s, kazuje o pokajanju
Prica nas Poslanik Muhammed, s.a.v.s., o covjeku koji ce doci na Sudnji dan, pa ce Allah Uzviseni narediti svojim melekima, da mu maknu neke velike grijehe. Bit ce receno tom covjeku: "Citaj knjigu svojih djela, o Moj robe!" Citat ce knjigu i naci mnogo grijaha koji se ne mogu prebrojati. Covjek ce pomisliti da je propao i pocrnit ce mu lice. Tada ce mu Allah, swt, reci: " Citaj svoje grijehe ponovo, o Moj robe! Zar se nisi pokajao?" - Pa ce se sjetiti da se okajao, i reci ce: "Naravno, Gospodaru, pokajao sam se. Pokajao sam se o Gospodaru." Ponovo ce procitati svoje grijehe i vidjet ce da su se grijesi pretvorili u dobra djela. Rob ce se obratiti svome Gospodaru: "Gospodaru, zaista ja imam jos grijeha koje su meleki zaboravili zapisati, a ja ih se dobro sjecam!" - Dok je Poslanik, s.a.v.s., ovo pricao, smijao se toliko da su mu se ocnjaci plemeniti vidjeli.
Razmislimo o rijecima Allahovog Poslanika, s.a.v.s:
"Ljudi, pokajte se Allahu, jer zaista ja Mu se kajem po stotinu puta dnevno!. (Muslim)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., se u danu kajao po stotinu puta, a ti u deset godina nisi ucinio jedno pokajanje?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, je sacuvan od grijeha, a ti si grjesni rob.
Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: "Brojali smo - Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na jednom sijelu stotinu puta izgovorio: "Gospodaru oprosti mi i primi mi pokajanje, zaista Ti primas pokajanja i milostiv Si!. (Tirmizi i Ebu Davud)
Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi razgovarao sa svojim drugovima, ashabima, pa bi zasutio malo, a ashabi i ga culi kako izgovara: "Estagfirullah we etubu ilejhi" - Od Allaha oprost trazim i Njemu se kajem. Zatim bi ponovo sa njima razgovarao, pa bi zasutio kako bi trazio oprost i kajao se ponovo.
Poslusaj rijeci koje se prenose od Ebu Musaa El-Es'arija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:
"Allah, dz.s., pruza Svoju ruku nocu da oprosti onome ko je zgrijesio danju. I On pruza Svoju ruku danju da oprosti onome ko je zgrijesio nocu, sve dok Sunce ne izadje sa zapada!" (Muslim)
Pogledajmo pocast kojom Gospodar pocascava Svog roba, trazeci od njega da se pokaje.
I poslusaj rijei Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
"Nas Gospodar se svake noci, u zadnjoj njenoj trecini, spusta na dunjalucko nebo i pita: "Ko ce Mi se za nestodovom obratiti pa da mu je uslisam? Ko ce od Mene nesto traziti, pa da mu dadnem? Ko ce od Mene zatraziti oprosta, pa da mu oprostim?" (Muslim)
Allah, swt, ti svako jutro - tri sahata prije sabaha - nudi ovakvu priliku.
Razmisli o ovome! Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavjestava da se Allah, swt, raduje pokajanju Svoga roba. Zamisli: rob koji toliko godina cini grijehe, pa dodje dan u kome kaze: "Gospodaru moj, ja se Tebi kajem."- Allah se raduje i primi mu pokajanje.
Istinite Price
Ajet uzdrmao tijelo i duh Abdurrahmanov
"Zovem se Abdurrahman i sutdent sam trece godine na Pravnom fakultetu. Uvijek sam puno volio sport i moja porodica me podsticala na to. Visok sam i bila mi je zelja da postanem kosarkas. Sanjao sam da postanem zvijezda. Ali ono sto se desilo jeste da: kada sam otisao u jedan od vecih klubova, glavni kriterij po kom su tamo vrjednovali ljude bio je materijalno bogatstvo.
Naravno, to je na mene mnogo utjecalo, pa je sva moja zelja bila da postanem kao oni, da budem na njihovom stepenu. Poceo sam posjecivati mjesta gdje se okupljaju mladi ljudi idruziti se sa momcima i djevojkama. Cesto smo organizovali trke autima. Malo po malo poceo sam propadati - prvo obicne cigarete, a onda mi je jednom prilikom drug dao "drugaciju" cigaretu. I tako sam poceo uzimati drogu. Otisao sam na fakultet i vidio sam veoma cudnu sliku zajednice. Omladinu ne interesuje obrazovanje. Sve sto je zanimalo tu omladinu jeste moda i izlasci do kasno. I naravno, plakao sam i bio tuzan jer nisam mogao sebi priustiti odjecu kao sto oni oblace i izlaziti gdje oni izlaze. Volio sam se s njima druziti, pa sam razmisljao kako da nabavim novac za izlaske sa njima. Tako sam se sve vise upoznavao sa omladinom iz te klase - propale, kojoj je jedini cilj u zivotu bio izgled i novac.
Jednom od tih momaka sam ispricao svoje materijane probleme. Rekao mi je da je njegov slucaj isti kao i moj, ali da on zna kako da dodjemo do novca. Ja sam vjezbao bodi - bilding i tijelo mi je razvijeno i ljiepo izgledam, pa me je taj mladic poceo upoznavati sa ljudima koji imaju mnogo novca. Poceo sam raditi kod njih kao bodigard-cuvar. I zahvaljujuci tome, poceo sam prisustvovati sjelima o kakvima nisam ni sanjao. POceo sam piti alkohol, uzimati drogu i to je trajalo tri godine. Moje zdravlje je pocelo postepeno propadati. Ponasao sam se veoma cudno POceo sam se svadjati sa svim tim ljudima. Cak se i moja odjeca, kojom sam se ponosio i oholio, pocela kidati. Svakim danom je bilo sve vise stvari koje nisam mogao popraviti.
Bilo je oko tri sata ujutro, a ja sam sjedio u nasoj porodicnoj kuci. Gledao sam u zidove sobe i govorio sebi: zasto sam se uzoholio? Zasto sam zaboravio i potcijenio mjesto gdje sam se rodio? Ovo je soba u kojoj sam svoje djetinjstvo proveo. Pozelio sam ovaj jednostavniji nacin zivota. POzelio sam da budem sa svojom porodicom i rodjacima. "Zasto si me stvorio, Gospodaru?"- povikah. Tako mi Allaha, swt, u tom trenutku sam na radiju cuo ajet koji me je cijelog uzdrmao. A to je ajet u kome Uzviseni kaze:
"Dzinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju"
Odjednom, pao sam na sedzdu, jer nisam u tom trenutku mogao nista drugo uciniti. Zestoko sam plakao. Mozda nisam ustajao sa te sedzde sve dok nije nastupila zora. Ustao sam, okupao se i uzeo abdest. Osjetio sam veoma cudan osjecaj. Osjetio sam da sam zedan Allahovog, swt, zadovoljstva. Shvatio sam zasto sam stalno osjecao tjeskobu u sebi, kao da se gusim. Zasigurno mi je potrebna blizina Allahova, swt, a bio sam tako daleko od Njega. U tom trenutku sam osjetio da je svjetlo pocelo obasjavati moj zivot. Zavjetovao sam se da cu na svaki grijeh kojeg pocinim uzvratiti cinjenjem pokornosti Allahu, swt. Znaci, ako ispusim cigaru za to cu postiti dan. Osjetio sam kako svoju licnost iznova gradim i jacam svoju volju. I, evo, proslo je dvije godine kako zivim tim novim zivotom. Ne zelim se udaljiti od dzamije i molim Allaha da me ucvrsti na tom putu.
SubhanAllah - Neka je slava Allahu, swt."
Ucenjaci imaju lijepu izreku: "Kao sto tijelo osjeca glad za hranom, tako i dusa osjeca glad i cezne za Bozijom ljubavlju."
Abdurrahman je na to ukazao recenicom: "Osjetio sam da sam zedan Allahovog, swt, zadovoljstva." Ovo je istinsko pokajanje
- Kakva su osjecanja Abdurrahmane, prvog dana povratka Allahu Uzvisenom?
"Prvo sto sam osjetio jeste da zelim da umrem, jer ja ne zasluzujem da zivim. To je zbog toga sto sam se mnogo kajao za svoja djela. Shvatio sam da u prijasnjem zivotu nisam nikada osjetio uzitak, mada sam mislio da uzivam u svom zivotu i da se provodim.
Kada sam cuo ajet, a ni danas jos nisam siguran kako sam ga cuo, pronasao sam u sebi veliku snagu i siguru odluku da nadoknadim sve sto sam propustio. Da nadoknadim ono sto sam propustio prema Allahu, swt. Osjetio sa: kao da mi nedostaje Allahov Poslanik, s.a.v.s. Bio sam siguran da imam jaku licnost, jer sam bio covjek razvijenog tijela, igrao sam ulogu covjeka savrsenog tijela. Mislio sam da je dovoljno da samo pogledam nekog, pa da se taj neko mene uplasi, a ako pogledam djevojku, da ce ona pozeljet da razgovara sa mnom. Ali istina je da sam bio slab iznutra. Znaci nisam imao svoj stav, nisam sebe i svoju strast mogao zaustaviti kada je trebalo ili uraditi suprotno od onoga sto su moji prohtjevi zahtjevali. Nisam kod sebe imao snagu i odlucnost. Ali nakon sto sam se povratio Allahu, swt, otkrio sam da sam ja kao malo izgubljeno dijete kometreba neko pokazati gdje je njegova porodica; treba ovo dijete odgojiti i naviknuti ga na stvari koje ne razumije. Rekao bih: "Hocu da postim sutra", a dijete u meni bi pocelo plakati: "Kako ces kad imas posao, studije i drugo?" Ali nisam slusao svoju strast, jer sam znao da kada ona place u tom poslu stanuje "dobro". Bio sam toliko odlucan u pokornosti da sam otkrio kod sebe stvari koje nisam znao: veliki izvor snage skrivene u meni."
El-hamdulillah - Hvala Allahu, swt, na tome!
Uistinu dok je Abdurrahman izlagao svoja osjecanja, osjetio sam u svom srcu smirenost, rahatluk i hladnocu. A sve to od silnog utjecaja na moju misao o velicini Allahove milosti.
Allah, swt, je objavio Davudu, a.s.:
"O Davude, kada bi znali oni koji se od Mene okrecu za Moju ceznju za njihovim povratkom Meni i za Moju zelju da se pokaju, istopili bi se od ceznje za Mnom. O Davude, ovo je Moja zelja onima koji se okrecu od Mene, a kakva je tek Moja ljubav prema onima koji hrle Meni."
Mi cesto ne svatamo koliko Allah, swt, voli da se Njemu povratimo. A primjer Abdrurrahmana potvrdjuje kolika je Allahova, swt, plemenitost. Znaci, njegov ziovt je bio problematican, pa se u potpunosti promijenio nakon upute - sve je postalo ljepse i sretnije.
Govor Srca , Amr Khalid
MUHASEBA – SAMOOBRAČUN
Ibn Kajjim el-Dževzijje, Tehzibu Medaridžis-salikin
Spomenuli smo jekazu – buđenje srca, besiret – srčani vid, fikret – srčano promišljanje, i azm – srčanu odlučnost. Ta četiri stepena su za svaki drugi srčani stepen – menzil, ono što je temelj za zgradu. Na takvim temeljima grade se svi stupnjevi na putu ka Allahu Uzvišenom. Ko ih ne utemelji, taj zasigurno ne može otpočeti putovanje. Taj redoslijed važi i za put tjelesa. čovjek ne može otpočeti put iz svojih nastambi sve dok se ne probudi (jekaza) iz nemarnosti prema neophodnosti puta; zatim dobro pogleda (besiret) i uoči značaj i ozbiljnost puta, njegovu korist i cilj; zatim porazmisli (fikret) o onome što mu treba na putu, o hrani i sredstvima za putovanje, a zatim se čvrsto odluči (azm) na putovanje. Kada se čvrsto odluči za polazak, dospijeva u stupanj samoobračuna (muhaseba) kad treba da razluči svoje obaveze od svojih prava. Tada uzme ono što mu pripada i ispuni ono što se od njega traži, jer on je sada musafir koji se s puta više nikada neće vratiti.
Onaj koji dođe na stajalište muhasebe, on je i na stajalištu tevbe – pokajanja i povratka. Kada rob napravi obračun sa svojim nefsom, upozna svoje obaveze, tada požuri da ih ispuni. A to je upravo suština povratka – tevbe. Iz tog ugla promatrano, muhaseba je prije tevbe. Iz drugog ugla, muhaseba ne može ni biti osim nakon ispravnog pokajanja. Pa je najpreciznije reći tevba – pokajanje nalazi se između dvije muhasebe. Samoobračun koji će iznjedriti i rezultirati tevbu, i samoobračun koji će tevbu čuvati i održavati. Tevba je dakle obuhvaćena s dvije muhasebe. Na muhasebu ukazuju Njegove riječi:
«O vjernici, Allaha se bojte i neka svaki čovjek pogleda šta je za sutra pripremio.» (El-Hašr,
Ovim ajetom Uzvišeni naređuje robu da pogleda šta je za sutra pripremio, a to podrazumjeva muhasebu, da sam prekontroliše svoj nefs da sačini pravi obračun, da dobro sagleda šta je pripremio za susret s Allahom Uzvišenim, jesu li mu djela dobra ili ne. Cilj tog sagledavanja, te muhasebe, jeste da natjera čovjeka da se u potpunosti pripremi za dan povratka Allahu Uzvišenom. Da pripremi ono što će ga spasiti od kazne, ono zbog čega će izaći svijetla lica pred Allaha Moćnoga. Omer, r.a, rekao je: «Obračunajte se sa sobom prije nego što s vama obračun bude sviđan. Izvagajte svoja djela prije nego što budu vagana, i okitite se za najveću smotru.» Uzvišeni kaže:
«Tada ćete ispitivani biti i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati.» (El-Hakka,
Početak muhasebe – samoobračuna jeste da napraviš poređenje između Allahovih blagodati i vlastitih grijeha. Tada će ti se ukazati razlika, pa ćeš shvatiti da nema izlaza osim Njegovog oprosta i milosti ili tvoje propasti i muke. Tim poređenjem saznaješ da je Gospodar uistinu Gospodar a da je rob samo rob. Postaje ti jasna suština nefsa – ega, i njena svojstva, te veličina Gospodara, Njegova neovisnost, vlast, da je jedino On savršen i da je prema stvorenjima Blag i Samilostan. Da je svaka blagodat izravno Njegova dobrota, a da je kazna Njegova pravednost. Prije takvog promišljanja i poređenja nisi mogao spoznati suštinu svoga nefsa – ega, a niti moć njegovog Stvoritelja. U tom poređenju otkrit će ti se da je nefs – ego izvor svakog zla i da od njega, zapravo, potiče svaka manjkavost. Nefs – duša se definiše kao neuka je i nepravedna. I da nije Allahove dobrote i milosti ne bi se nikad očistila.
Da nije Allahove upute nefs nikada ne bi bio upućen, niti bi ikada dospio do bilo kakvog dobra da nema Allahove podrške. Postizanje dobra zavisi od Stvoritelja duše. Uspjeh duše, kao i njeno stvaranje, Allahovo je djelo. Pa, kao što nefs – duša ne opstoji sam po sebi, tako se duša ne može sama upotpuniti pozitivnim svojstvima. Ona sama odvojena od Allaha ne predstavlja ništa, bezvrijedna je, ne postoji, nema nikakvog kvaliteta niti vrijednosti. Sada iskreno izgovaraš:
«O moj Gospodaru, priznajem da je svaka blagodat pri meni Tvoja milost, i priznajem svoj grijeh.»
Zatim, usporedi svoja dobra i loša djela. Pogledaj kojih imaš više. Koja su teža po jačini i svojstvima. To drugo poređenje je poređenje tvojih postupaka, a prvo je bilo između Allahove blagodati i tvoje neposlušnosti. To poređenje teško pada onome koji nema svjetla mudrosti, koji ne pokori svoj nefsa i koji ne razlikuje blagodat od kušnje. Bez svjetla mudrosti nema tog poređenja, nema promišljanja, nema samoobračuna. Svjetlo mudrosti je svjetlo kojim Allah obasjava srca onih koji slijede poslanike na srčanom putu. Što je svjetlo veće, muhaseba je iskrenija. Pod svjetlom mudrosti podrazumijeva se znanje kojim rob razlučuje istinu od neistine, uputu od zablude, korisno od štetnog, savršeno od manjkavog, dobro od zla. Tim znanjem on uviđa i stepene svojih djela; koja djela su teška, a koja bezvrijedna; djela koja se primaju i djela koja se odbijaju. Što je Allahovo svjetlo u insanu jače, muhaseba – samoobračun je potpunija. Što se tiče lošeg mišljenja o vlastitom nefsu, pa čovjek je dužan da nefsa pokori, jer lijepo mišljenje o nefsu sprečava potpunu kontrolu i ispitivanje. Lijepo mišljenje o nefsu zavara insana pa mu se loše stvari učine dobrim, a mahane - vrlinama. Loše mišljenje o vlastitom nefsu – egu ima samo onaj koji nefs poznaje. A onaj koji lijepo misli o svom nefsu najveći je neznalica. On najmanje zna o neprijateljstvu i opasnostima nefsa.
Treći element je razlikovanje između blagodati i iskušenja. Treba znati razliku između blagodati - kojom vidi Allahovo dobročinstvo i blagost, kojima se postiže vječna sreća, i blagodati -kojom zapada u istidradž – gubljenje deredža. Koliko ih ima koji su prema blagodatima u istidradžu, a to ni ne osjećaju. Obmanuti su time što ih neznalice hvale, što Allah rješava njihove potrebe i što pokriva njihovo pravo stanje. To troje za njih je znak sreće i uspjeha. To je njihov nivo (ne)znanja. Kad se ta tri elementa upotpune – svjetlo mudrosti, loše mišljenje o vlastitom nefsu i razlikovanje blagodati od kušnje – rob tada zna da su one blagodati koje ga povezuju s Allahom, prave i stvarne blagodati. A blagodati koje ga odvajaju od Allaha u suštini su belaj i kazna, iako se manifestuju kao blagodati. To su iskušenja u obliku nagrade. Pa, neka rob pazi da ne bude u istidradžu, da ne znajući izgubi deredže. Tada treba znati razlikovati dobrotu i milost od protudokaza. A koliko se to dvoje miješa!? čovjek se stalno nalazi između Allahove dobrote i milosti i Allahovog dokaza. To dvoje stalno je uz njega. Allah Uzvišeni o milosti veli:
«Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.» (El-Hudžurat, l7)
A o svom dokazu protiv robova veli:
«Allah ima potpun dokaz...» (El-En'am, l49)
Svaka snaga, vanjska ili unutarnja, koja realizira Allahove zapovijedi i donosi Njegovo zadovoljstvo je milost, u protivnom je - dokaz protiv roba. Svako stanje koje pomaže Allahovu vjeru i pozivanje Allahu je milost, u suprotnom je - protudokaz. Svaki imetak koji je u vezi s dijeljenjem na Allahovom putu i pokornosti, bez traženja nagrade i zahvalnosti od ljudi je milost Allahova. U suprotnom - Njegov dokaz protiv roba. Svako vrijeme koje je u vezi s ispunjavanjem onoga što Allah želi od svog roba je Njegova milost, inače je protudokaz. Svaki prijem kod ljudi, njihovo poštivanje i ljubav, ako su u vezi s poniznošću prema Gospodaru, sa znanjem o manjkavostima vlastitog nefsa, s iskrenošću prema ljudima - to je Allahova milost, u suprotnom je protudokaz. I svaki ukaz i opomena Allaha Njegovom robu, koja je u vezi s ibretom, povećanjem razumijevanja i spoznajom u imanu je Allahova milost, u suprotnom je Allahov dokaz. I, onda, stanje – hal s Allahom Uzvišenim, ili stupanj na putu do Allaha, i davanje prednosti Allahovoj nad svojim željama, Allahova je milost i dobrota. A ako hal – stanje ili mekam rezultiraju zastajanjem i zadovoljstvom postignutim da se nefs na njih oslanja, da u tome uživa i da se s njima smiruje, a ne s Allahom, pa to je Allahov dokaz protiv roba, a ne milost. Pa neka svako dobro promisli o tom jako bitnom i važnom pravilu. Neka razluči mjesto milosti od mjesta protudokaza, mjesto blagodati od mjesta iskušenja. A pošto se to često miješa i u slučaju pribranijih ljudi i sljedbenika srčanog puta, Uzvišeni veli:
«A Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće.» (El-Bekare, 2l3)
fuente:Novi Horizonti
Ibn Kajjim el-Dževzijje, Tehzibu Medaridžis-salikin
Spomenuli smo jekazu – buđenje srca, besiret – srčani vid, fikret – srčano promišljanje, i azm – srčanu odlučnost. Ta četiri stepena su za svaki drugi srčani stepen – menzil, ono što je temelj za zgradu. Na takvim temeljima grade se svi stupnjevi na putu ka Allahu Uzvišenom. Ko ih ne utemelji, taj zasigurno ne može otpočeti putovanje. Taj redoslijed važi i za put tjelesa. čovjek ne može otpočeti put iz svojih nastambi sve dok se ne probudi (jekaza) iz nemarnosti prema neophodnosti puta; zatim dobro pogleda (besiret) i uoči značaj i ozbiljnost puta, njegovu korist i cilj; zatim porazmisli (fikret) o onome što mu treba na putu, o hrani i sredstvima za putovanje, a zatim se čvrsto odluči (azm) na putovanje. Kada se čvrsto odluči za polazak, dospijeva u stupanj samoobračuna (muhaseba) kad treba da razluči svoje obaveze od svojih prava. Tada uzme ono što mu pripada i ispuni ono što se od njega traži, jer on je sada musafir koji se s puta više nikada neće vratiti.
Onaj koji dođe na stajalište muhasebe, on je i na stajalištu tevbe – pokajanja i povratka. Kada rob napravi obračun sa svojim nefsom, upozna svoje obaveze, tada požuri da ih ispuni. A to je upravo suština povratka – tevbe. Iz tog ugla promatrano, muhaseba je prije tevbe. Iz drugog ugla, muhaseba ne može ni biti osim nakon ispravnog pokajanja. Pa je najpreciznije reći tevba – pokajanje nalazi se između dvije muhasebe. Samoobračun koji će iznjedriti i rezultirati tevbu, i samoobračun koji će tevbu čuvati i održavati. Tevba je dakle obuhvaćena s dvije muhasebe. Na muhasebu ukazuju Njegove riječi:
«O vjernici, Allaha se bojte i neka svaki čovjek pogleda šta je za sutra pripremio.» (El-Hašr,
Ovim ajetom Uzvišeni naređuje robu da pogleda šta je za sutra pripremio, a to podrazumjeva muhasebu, da sam prekontroliše svoj nefs da sačini pravi obračun, da dobro sagleda šta je pripremio za susret s Allahom Uzvišenim, jesu li mu djela dobra ili ne. Cilj tog sagledavanja, te muhasebe, jeste da natjera čovjeka da se u potpunosti pripremi za dan povratka Allahu Uzvišenom. Da pripremi ono što će ga spasiti od kazne, ono zbog čega će izaći svijetla lica pred Allaha Moćnoga. Omer, r.a, rekao je: «Obračunajte se sa sobom prije nego što s vama obračun bude sviđan. Izvagajte svoja djela prije nego što budu vagana, i okitite se za najveću smotru.» Uzvišeni kaže:
«Tada ćete ispitivani biti i nijedna tajna vaša neće skrivena ostati.» (El-Hakka,
Početak muhasebe – samoobračuna jeste da napraviš poređenje između Allahovih blagodati i vlastitih grijeha. Tada će ti se ukazati razlika, pa ćeš shvatiti da nema izlaza osim Njegovog oprosta i milosti ili tvoje propasti i muke. Tim poređenjem saznaješ da je Gospodar uistinu Gospodar a da je rob samo rob. Postaje ti jasna suština nefsa – ega, i njena svojstva, te veličina Gospodara, Njegova neovisnost, vlast, da je jedino On savršen i da je prema stvorenjima Blag i Samilostan. Da je svaka blagodat izravno Njegova dobrota, a da je kazna Njegova pravednost. Prije takvog promišljanja i poređenja nisi mogao spoznati suštinu svoga nefsa – ega, a niti moć njegovog Stvoritelja. U tom poređenju otkrit će ti se da je nefs – ego izvor svakog zla i da od njega, zapravo, potiče svaka manjkavost. Nefs – duša se definiše kao neuka je i nepravedna. I da nije Allahove dobrote i milosti ne bi se nikad očistila.
Da nije Allahove upute nefs nikada ne bi bio upućen, niti bi ikada dospio do bilo kakvog dobra da nema Allahove podrške. Postizanje dobra zavisi od Stvoritelja duše. Uspjeh duše, kao i njeno stvaranje, Allahovo je djelo. Pa, kao što nefs – duša ne opstoji sam po sebi, tako se duša ne može sama upotpuniti pozitivnim svojstvima. Ona sama odvojena od Allaha ne predstavlja ništa, bezvrijedna je, ne postoji, nema nikakvog kvaliteta niti vrijednosti. Sada iskreno izgovaraš:
«O moj Gospodaru, priznajem da je svaka blagodat pri meni Tvoja milost, i priznajem svoj grijeh.»
Zatim, usporedi svoja dobra i loša djela. Pogledaj kojih imaš više. Koja su teža po jačini i svojstvima. To drugo poređenje je poređenje tvojih postupaka, a prvo je bilo između Allahove blagodati i tvoje neposlušnosti. To poređenje teško pada onome koji nema svjetla mudrosti, koji ne pokori svoj nefsa i koji ne razlikuje blagodat od kušnje. Bez svjetla mudrosti nema tog poređenja, nema promišljanja, nema samoobračuna. Svjetlo mudrosti je svjetlo kojim Allah obasjava srca onih koji slijede poslanike na srčanom putu. Što je svjetlo veće, muhaseba je iskrenija. Pod svjetlom mudrosti podrazumijeva se znanje kojim rob razlučuje istinu od neistine, uputu od zablude, korisno od štetnog, savršeno od manjkavog, dobro od zla. Tim znanjem on uviđa i stepene svojih djela; koja djela su teška, a koja bezvrijedna; djela koja se primaju i djela koja se odbijaju. Što je Allahovo svjetlo u insanu jače, muhaseba – samoobračun je potpunija. Što se tiče lošeg mišljenja o vlastitom nefsu, pa čovjek je dužan da nefsa pokori, jer lijepo mišljenje o nefsu sprečava potpunu kontrolu i ispitivanje. Lijepo mišljenje o nefsu zavara insana pa mu se loše stvari učine dobrim, a mahane - vrlinama. Loše mišljenje o vlastitom nefsu – egu ima samo onaj koji nefs poznaje. A onaj koji lijepo misli o svom nefsu najveći je neznalica. On najmanje zna o neprijateljstvu i opasnostima nefsa.
Treći element je razlikovanje između blagodati i iskušenja. Treba znati razliku između blagodati - kojom vidi Allahovo dobročinstvo i blagost, kojima se postiže vječna sreća, i blagodati -kojom zapada u istidradž – gubljenje deredža. Koliko ih ima koji su prema blagodatima u istidradžu, a to ni ne osjećaju. Obmanuti su time što ih neznalice hvale, što Allah rješava njihove potrebe i što pokriva njihovo pravo stanje. To troje za njih je znak sreće i uspjeha. To je njihov nivo (ne)znanja. Kad se ta tri elementa upotpune – svjetlo mudrosti, loše mišljenje o vlastitom nefsu i razlikovanje blagodati od kušnje – rob tada zna da su one blagodati koje ga povezuju s Allahom, prave i stvarne blagodati. A blagodati koje ga odvajaju od Allaha u suštini su belaj i kazna, iako se manifestuju kao blagodati. To su iskušenja u obliku nagrade. Pa, neka rob pazi da ne bude u istidradžu, da ne znajući izgubi deredže. Tada treba znati razlikovati dobrotu i milost od protudokaza. A koliko se to dvoje miješa!? čovjek se stalno nalazi između Allahove dobrote i milosti i Allahovog dokaza. To dvoje stalno je uz njega. Allah Uzvišeni o milosti veli:
«Allah je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite.» (El-Hudžurat, l7)
A o svom dokazu protiv robova veli:
«Allah ima potpun dokaz...» (El-En'am, l49)
Svaka snaga, vanjska ili unutarnja, koja realizira Allahove zapovijedi i donosi Njegovo zadovoljstvo je milost, u protivnom je - dokaz protiv roba. Svako stanje koje pomaže Allahovu vjeru i pozivanje Allahu je milost, u suprotnom je - protudokaz. Svaki imetak koji je u vezi s dijeljenjem na Allahovom putu i pokornosti, bez traženja nagrade i zahvalnosti od ljudi je milost Allahova. U suprotnom - Njegov dokaz protiv roba. Svako vrijeme koje je u vezi s ispunjavanjem onoga što Allah želi od svog roba je Njegova milost, inače je protudokaz. Svaki prijem kod ljudi, njihovo poštivanje i ljubav, ako su u vezi s poniznošću prema Gospodaru, sa znanjem o manjkavostima vlastitog nefsa, s iskrenošću prema ljudima - to je Allahova milost, u suprotnom je protudokaz. I svaki ukaz i opomena Allaha Njegovom robu, koja je u vezi s ibretom, povećanjem razumijevanja i spoznajom u imanu je Allahova milost, u suprotnom je Allahov dokaz. I, onda, stanje – hal s Allahom Uzvišenim, ili stupanj na putu do Allaha, i davanje prednosti Allahovoj nad svojim željama, Allahova je milost i dobrota. A ako hal – stanje ili mekam rezultiraju zastajanjem i zadovoljstvom postignutim da se nefs na njih oslanja, da u tome uživa i da se s njima smiruje, a ne s Allahom, pa to je Allahov dokaz protiv roba, a ne milost. Pa neka svako dobro promisli o tom jako bitnom i važnom pravilu. Neka razluči mjesto milosti od mjesta protudokaza, mjesto blagodati od mjesta iskušenja. A pošto se to često miješa i u slučaju pribranijih ljudi i sljedbenika srčanog puta, Uzvišeni veli:
«A Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoće.» (El-Bekare, 2l3)
fuente:Novi Horizonti