“ CISCENJE DUSE PREMA PRVIM IZVORIMA “
Ahmed Farid
USTRAJNOST
Allah je ustrajnost, strpljivost ucinio neumornim konjem, neumoljivom sabljom, nepobjedivom vojskom, neunistivom, nenadmasnom tvrdjavom. Ona i pobjeda jesu nerazdvojivi pratioci.
Allah Uzviseni i Svemocni pohvalio je one koji se drze Njegove knjige, i kaze da ih obraduje beskrajnim nagradama i podrzava Svojom uputom, moci i jasnom pobjedom. On kaze :
“ I strpite se, pa, Allah je sa strpljivima! “ ( El-Ahzab, 8 )
Zahvaljujuci ovoj pratnji, oni ustrajni bit ce na dobitku i na ovom i onom zivotu, kako zasluzuju, oni ce dobiti Njegove ocevidne i skrivene blagodati. Allah je vodstvo u vjeri ucinio ovisnim o ustrajnosti i izvjesnosti. On kaze :
“ I Mi smo izmedju njih vodje odredili, koji su po Nasoj naredbi upucivali zato sto su strpljivi bili, i u Nase ajete cvrsto vjerovali !” ( Es-Sedzde; 24 )
On kaze da je ustrajnost vrijedna za one koji ustraju, a to je potvrdio zakletvom :
“ A ako se strpite, pa to je zbilja za strpljive bolje !” ( En-Nahl, 126 )
On kaze da pomocu ustrajnosti i straha od Allaha, spletke neprijatelja nece naskoditi Njegovim vjernim robovima, cak i ako su one i najgore prirode :
” A ako strpljivi budete i Allaha se bojite, njihova spletka vam nista naskoditi nece ! Allah, doista, zna sto oni cine !” ( Al-Imran, 120 )
Allah je ustrajnost i pravovjernost ucinio uvjetom uspjeha :
” O vjernici ! Strpite se, i postojani budite, i nepokolebljivi na granicama neka ste ! I Allaha se bojte da biste uspjeli !” ( Al-Imran, 200 )
On takodjer govori o Svojoj ljubavi za ustrajne, strpljive, a to je najveci poticaj za svakoga ko trazi Njegovu ljubav :
“ A Allah strpljive voli.” ( Al-Imran, 146 )
Allah salje dobre vijesti za one koji ustraju i obecava im tri stvari, a svaka od njih bolja je od svega zbog cega ljudi jedni drugima zavide :
” A strpljive obraduj, one koji, kad ih nesreca kakva zadesi, govore : “ Mi Allahu pripadamo i Njemu se vracamo !” Takvima pripadaju blagoslovi od njihova Gospodara, i milost. Takvi su na Stazi pravoj !” ( El-Bekare, 155-157 )
Allah je postizanje mjesta u Dzennetu i izbjegavanje mjesta u Dzehennemu ucinio iskljucivom nagradom onih koji su u strpljivosti ustrajni :
" Doista sam ih danas Ja nagradio za ono sto su trpjeli. Zbilja su oni pravi pobjednici !" ( El-Mu`minun, 111 )
Ucinivsi ih onima na koje se ovaj ajet posebice odnosi, Allah je istakao one koji imaju strpljenja, ustrajavaju i zahvalni su za ukazanu srecu. Na razlicita cetiri mjesta u Kur`anu On kaze :
" Zbilja su u tome znaci za svakog ko je strpljiv i zahvalan !" ( Ibrahim 5; Lukman 31; Saba 19; Es-Sura 33 )
Ustrajnost je istinsko svojstvo vjernika. On se oko nje krece, pa joj se vrati. To je stup koji podrzava vjeru, bez kojeg ne bi mogao ispravno stajati. Onaj ko nema strpljivosti ne moze imati ni vjere, a ukoliko je ima, onda je ta vjera oskudna i slaba. Takva osoba obozava Allaha s pola svoga srca; ako se susretne s dobrim u zivotu, on postaje uvjerenijim u svoju vjeru, medjutim, kada ga zadesi nevolja, on se okrene od Allaha i izgubi sve u ovom i onom zivotu, opredjelivsi se za dogovor o gubitku.
Dobre vijesti koje je izrekao Isa a.s. naisle su na zahvalnost samo sretnika zbog njihove ustrajnosti, a zbog svoje zahvalnosti uzdignuti su na visoke stepene. Oni lete pomocu krila ustrajnosti i zahvale do Basce blazenstva :
" Natjecite se za oprostom Gospodara vasega i Dzennetom, cija je sirina kao sirina neba i Zemlje ! Pripravljen je onima koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike. To je blagodat Allahova, On je daruje kome On hoce, a Allah je posjednik blagodati velike !" ( El-Hadid 21 )
S obzirom da su ustrajnost i zahvalnost dva elementa vjere, onaj ko se brine o dobrobiti svoje duse, zeljno se nadajuci njenom spasu i sretnom ishodu, ne smije zanemariti ove dvije sustine. On pomocu njih mora se pribliziti Allahu, tako da ga On postavi medju uspjesne na Dan kad ce Ga sresti
USTRAJNOST
Moderatori: Haris, EMIRgr, Yassin
Znacenje i sustina ustrajnosti
Znacenje i sustina ustrajnosti
Arapska rijec ”sabr”, koja znaci ”ustrajnost” ili ”strpljenje” ukazuje na suzdrzavanje i samoobuzdavanje. U kontekstu Serijata, ona podrazumjeva sprecavanje vlastite uznemirenosti, prituzbi jezika, udaranja po obrazima i deranja odjece ( kao znaka ljutnje ).
Receno je da je to jedna od izvrsnih osobina koje posjeduje bice, bez koje je nemoguce uciniti bilo sta dobro. To je snaga bica koja mu pomaze da je ispravno postavi i njome se okoristi.
Kada su imam Dzunaida upitali sta je to ustrajnost, on je rekao : “Ona znaci ne pokazati nezadovoljstvo na licu progutavsi nesto gorko .”
Zun-Nun El- Misri o njoj veli : “ Ustrajnost je udaljivanje samoga sebe od loseg i prijestupa, te zadrzavanje mirnoce kada te zadese nemoguce nevolje i prikazivanje da imas dovoljno kada je siromastvo stalno prisutno u tvojoj kuci.”
Takodjer je receno da je ustrajnost cvrsto stajanje i stalna ljubaznost pri nevolji, te stalno zadovoljstvo pri njoj, a da se ne pokaze nikakav znak zaljenja.
Jednog je dana pravovjerni covjek vidio covjeka kako se zali svom bratu, pa mu je rekao : “ Tako mi Allaha, ono sto stvarno cinis jeste zaljenje na Onog Koji je prema tebi milostiv, dok se zalis o onome koji prema tebi nema milosti kod sebe da bi je tebi dao. “ Takodjer je receno : “ Kada se zalis Ademovom sinu, / Ustvari se zalis na Milostivog / Onome koji nema svoje milosti.”
Postoje dvije vrste prituzbi :
Prva je prituzba kada se zalimo Allahu Uzvisenom i Svemocnom, sto nije nedosljedno ustrajnosti, kao sto kaze Poslanik Jakub, neka je mir na njega :
“ Ja zal svoj i muku svoju iznosim Allahu !” ( Jusuf, 86 )
”…a meni lijepo strpljenje ostaje !” ( Jusuf, 86 )
Poslanik s.a.w.s. kaze : “ O, Boze, Tebi se zalim zbog slabosti moje snage i nedostatka moje sposobnosti .” ( Daif, El-Hajsami, Medzuma ez-zevaid, 6/35 )
Druga je prituzba kada se zalimo o nevolji, prigovarajuci o njenoj prirodi i vrsti. Ova je prituzba nespojiva s ustrajnoscu, te joj proturjeci i iskljucuje je.
Arena moci za roba je vaznija negoarena ustrajnosti, kao sto je Poslanik s.a.w.s. rekao Allahu : “ Ako Ti nisi ljut na mene, ja necu biti zabrinut, ali Tvoja je Moc meni vaznija .” ( Daif, dio prethodnog hadisa )
Ovo nije u suprotnosti s Poslanikovim s.a.w.s. kazivanjem : “ Nikome nije dat bolji ili veci dar od ustrajnosti .” ( Buhari, Kitab ez-zekat, 3/335; Muslim, Kitab ez-zekat, 7/144 )
Ovo se odnosi na nekoga koga je zadesila neka nevolja. Arena ustrajnosti u ovom slucaju je veca, ali, prije no sto nevolja dodje, arena moci i zdravlja bitnija je.
Vlastito je bice jahalica koja vodi roba u Dzennet ili Dzehennem. Ustrajnost je za bice ono sto du uzde i zazirci za jahalicu; ukoliko je nema, odlutat ce u bilo kojem pravcu.
El-Hadzadz rekao je jednom : " Obuzdajte svoja bica, jer se mogu vinuti ka svakojakim nesrecama. Neka se Allah smiluje svakome ko na svoje bice stavi uzde i zazirke, usmjeravajuci ga zazircima ka poslusnosti Allahu, a uzdom ga odvracajuci od neposlusnosti. Strpljivo izbjegavati ono sto je Allah zabranio lakse je nego trpjeti kaznu koju ono nanosi ."
Postoje dvije vrste poriva koja povode bice : jedan je aktivni poriv hrabrosti, a drugi je inhibirajuca snaga obuzdavanja.
Istinska sustina ustrajnosti jeste usmjeravanje prve vrste energije ka korisnom, te koristenje druge vrste za izbjegavanje stetnog.
Postoje ljudi koji ustrajavaju u redovitom obavljanju nocnog namaza i i izdrzavaju teret posta, no, ipak, nemaju snagu da se suzdrze od zabranjenog pogleda. Postoje drugi koji mogu to uciniti, ali nemaju energiju da ustraju u cinjenju dobrog i zabranjivanju zla, ili u borbi, dzihadu.
Receno je : " Podnosenje, strpljenje i ustrajnost jesu ono sto sacinjava hrabrost bica ." Slicna ovom kazivanju jeste poslovica : " Hrabrost je sposobnost da se ustraje nakratko. "
Strpljivo podnosenje oprecno je uznemirenosti. Tako Allah Uzviseni kaze :
" Zalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam nece biti !" ( Ibrahim, 21 )
Arapska rijec ”sabr”, koja znaci ”ustrajnost” ili ”strpljenje” ukazuje na suzdrzavanje i samoobuzdavanje. U kontekstu Serijata, ona podrazumjeva sprecavanje vlastite uznemirenosti, prituzbi jezika, udaranja po obrazima i deranja odjece ( kao znaka ljutnje ).
Receno je da je to jedna od izvrsnih osobina koje posjeduje bice, bez koje je nemoguce uciniti bilo sta dobro. To je snaga bica koja mu pomaze da je ispravno postavi i njome se okoristi.
Kada su imam Dzunaida upitali sta je to ustrajnost, on je rekao : “Ona znaci ne pokazati nezadovoljstvo na licu progutavsi nesto gorko .”
Zun-Nun El- Misri o njoj veli : “ Ustrajnost je udaljivanje samoga sebe od loseg i prijestupa, te zadrzavanje mirnoce kada te zadese nemoguce nevolje i prikazivanje da imas dovoljno kada je siromastvo stalno prisutno u tvojoj kuci.”
Takodjer je receno da je ustrajnost cvrsto stajanje i stalna ljubaznost pri nevolji, te stalno zadovoljstvo pri njoj, a da se ne pokaze nikakav znak zaljenja.
Jednog je dana pravovjerni covjek vidio covjeka kako se zali svom bratu, pa mu je rekao : “ Tako mi Allaha, ono sto stvarno cinis jeste zaljenje na Onog Koji je prema tebi milostiv, dok se zalis o onome koji prema tebi nema milosti kod sebe da bi je tebi dao. “ Takodjer je receno : “ Kada se zalis Ademovom sinu, / Ustvari se zalis na Milostivog / Onome koji nema svoje milosti.”
Postoje dvije vrste prituzbi :
Prva je prituzba kada se zalimo Allahu Uzvisenom i Svemocnom, sto nije nedosljedno ustrajnosti, kao sto kaze Poslanik Jakub, neka je mir na njega :
“ Ja zal svoj i muku svoju iznosim Allahu !” ( Jusuf, 86 )
”…a meni lijepo strpljenje ostaje !” ( Jusuf, 86 )
Poslanik s.a.w.s. kaze : “ O, Boze, Tebi se zalim zbog slabosti moje snage i nedostatka moje sposobnosti .” ( Daif, El-Hajsami, Medzuma ez-zevaid, 6/35 )
Druga je prituzba kada se zalimo o nevolji, prigovarajuci o njenoj prirodi i vrsti. Ova je prituzba nespojiva s ustrajnoscu, te joj proturjeci i iskljucuje je.
Arena moci za roba je vaznija negoarena ustrajnosti, kao sto je Poslanik s.a.w.s. rekao Allahu : “ Ako Ti nisi ljut na mene, ja necu biti zabrinut, ali Tvoja je Moc meni vaznija .” ( Daif, dio prethodnog hadisa )
Ovo nije u suprotnosti s Poslanikovim s.a.w.s. kazivanjem : “ Nikome nije dat bolji ili veci dar od ustrajnosti .” ( Buhari, Kitab ez-zekat, 3/335; Muslim, Kitab ez-zekat, 7/144 )
Ovo se odnosi na nekoga koga je zadesila neka nevolja. Arena ustrajnosti u ovom slucaju je veca, ali, prije no sto nevolja dodje, arena moci i zdravlja bitnija je.
Vlastito je bice jahalica koja vodi roba u Dzennet ili Dzehennem. Ustrajnost je za bice ono sto du uzde i zazirci za jahalicu; ukoliko je nema, odlutat ce u bilo kojem pravcu.
El-Hadzadz rekao je jednom : " Obuzdajte svoja bica, jer se mogu vinuti ka svakojakim nesrecama. Neka se Allah smiluje svakome ko na svoje bice stavi uzde i zazirke, usmjeravajuci ga zazircima ka poslusnosti Allahu, a uzdom ga odvracajuci od neposlusnosti. Strpljivo izbjegavati ono sto je Allah zabranio lakse je nego trpjeti kaznu koju ono nanosi ."
Postoje dvije vrste poriva koja povode bice : jedan je aktivni poriv hrabrosti, a drugi je inhibirajuca snaga obuzdavanja.
Istinska sustina ustrajnosti jeste usmjeravanje prve vrste energije ka korisnom, te koristenje druge vrste za izbjegavanje stetnog.
Postoje ljudi koji ustrajavaju u redovitom obavljanju nocnog namaza i i izdrzavaju teret posta, no, ipak, nemaju snagu da se suzdrze od zabranjenog pogleda. Postoje drugi koji mogu to uciniti, ali nemaju energiju da ustraju u cinjenju dobrog i zabranjivanju zla, ili u borbi, dzihadu.
Receno je : " Podnosenje, strpljenje i ustrajnost jesu ono sto sacinjava hrabrost bica ." Slicna ovom kazivanju jeste poslovica : " Hrabrost je sposobnost da se ustraje nakratko. "
Strpljivo podnosenje oprecno je uznemirenosti. Tako Allah Uzviseni kaze :
" Zalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam nece biti !" ( Ibrahim, 21 )
VRSTE USTRAJNOSTI
VRSTE USTRAJNOSTI
Postoje tri vrste ustrajnosti ovisno o namjeri :
- Ustrajnost u cinjenju djela ibadeta i poslusnosti
- Ustrajnost u suzdrzavanju od zabranjenih djela i neposlusnosti
- Ustrajnost pri suocenju sa sudbinom, tako da se covjek ne naljuti za vrijeme nevolje.
O ove tri razlicite vrste receno je : “ Covjek mora imati naredbe da ih postuje, zabrane da ih izbjegava i nevolje da ih izdrzi.”
Postoji jos jedan nacin kategoriziranja podnosenja i ustrajnosti, a to su ustrajnost pri kojoj postoji izbor i ona pri kojoj ne postoji. Prvospomenuta je vrijednija i vaznija, jer ustrajnost pri kojoj nema izbora uobicajna je za sve ljude, primjetna je kod svih onih koji ne pokazuju ustrajnost svojim izborom.
Iz ovog je razloga ustrajnost Poslanika Jusufa a.s. u odbijanju supruge El-Aziza, vaznija od podnosenja onoga sto su mu njegova braca nanijela kada su ga bacila u bunar.
Covjek ne moze bez strpljivosti. On se prelama izmedju naredbe koju mora ispostovati i ispuniti, zabrana kojih se mora kloniti i odreci, sudbine koja mora ici svojim tokom i blagodati za koju se mora zahvaljivati Onome Koji ga odrzava. Kako ljudska situacija uvijek ostaje istom, covjek mora ustrajavati do dana smrti. Sve s cime se covjek susretne u ovom zivotu dijeli se na dvije vrste : jedna se podudara sa njegovim strastima i slaze s njegovim zeljama, a druga ne. On mora u oba slucaja biti strpljiv, ali prva vrsta, kao sto su zdravlje, bogatstvo ili moc, od njega trazi vece strpljenje :
Prvo, on ne treba imati povjerenje u njih, zbog njih se ne treba oholiti ili ruzno ponasati, ne treba da budu uzrokomnjegove zalosti, ne treba da raspolaze njima na nacin na koji Allah nije odobrio.
Drugo, ne treba biti zaokupljen njihovim postizanjem ;
Trece, mora ustrajati u ispunjenju i cinjenju propisanog u vezi s dijelom koji pripada Allahu ;
Cetvrto, mora ustrajati u naporima da ih ne povecava kroz dobiti koje su haram.
Receno je : “ I mumini i kafiri u stanju su istrajati kada ih teskoca zadesi, ali samo istinski vjernici u stanju su istrajati u lagodnosti.”
Abdurrahman Ibn Avf veli : “ Zadesila nas je nesreca, i mi smo izdrzali i bili strpljivi, ali kada smo uzivali u lagodnosti, nismo mogli ustrajati.” Zbog toga Allah upozorava vjernike o zaokupljenosti ili preopterecenosti novcem, supruznicima ili potomstvom. On, Uzviseni i Svemocni, kaze :
“ O vjernici, neka vas ne odvracaju imeci vasi i djeca vasa od sjecanja na Allaha!” ( El-Munafikun, 9 )
Druga vrsta, koja ne slijedi strasti i zelje, jeste ili u vezi s pitanjima kod kojih za covjeka postoji izbor, kao sto su djela pokornosti ili nepokornosti, ili ona kod kojih on ne postoji, kao sto su nevolje. Mozda izbor postoji u samom pocetku, ali ne u zavrsetku, nakon sto su vec u toku.
Stoga, postoje tri kategorije ove ustrajnosti :
I. to su pitanja za koja postoji izbor, a ona podrazumjevaju sva djela, bilo pokornosti ili nepokornosti.
U vezi s djelima pokornosti, potrebno je da covjek ustraje u njihovom cinjenju, jer samom bicu, po njegovoj prirodi, odbojno je mnogo toga sto je ukljuceno ibadetom i sluzenjem. Primjerice, pri obavljanju namaza vlastito bice lijeno je i preferira sporost, posebice ako je praceno tvrdim srcem koje je naplavljeno losim djelima i tezi slijedjenju strasti, te misljenju s ljudima koji zanemaruju Allahove naredbe. Pri placanju zekata, ustrajnost i strpljivost potrebni su zbog zlobnih i jadnih karakteristika bica. Pri obavljanju hadza i ucestvovanju u dzihadu, ustrajnost je potrebna zbog kombiniranih dvaju prethodno navedenih karakteristika, a to su lijenost i zlobnost.
Rob treba pokazati strpljenje u tri situacije :
Prvo, prije obavljanja ibadeta, usmjerujuci paznju na svoju iskrenost pri obavljanju djela;
Drugo, u toku ibadeta, upornoscu pri obavljanju, izbjegavajuci izostavljanje necega, ili nemarnost, sukladno najiskrenijoj namjeri, te ne dozvoljavajuci fizickim pokretima da ometu srce od mira u potpunoj pokornosti pred Uzvisenim Allahom;
Trece, nakon ibadeta, izbjegavajuci sve sto moze izbrisati nagradu za ucinjeno. Ovakvo strpljenje znaci da ne smije biti zadovoljan time sto je poslusan i hvaliti se time, objelodanivsi pred ljudsko pazljivo ispitivanje ono sto je bilo skrivena tajna.
Djelo je covjeka tajna izmedju njega i Uzvisenog Allaha, i kao takvo zabiljezeno je u carstvu tajni. Ako on o njemu govori, ono je odatle uklonjeno i postavljeno u carstvo javnog znanja. Tako, ne smije misliti da nema potrebe za ustrajnoscu nakon zavrsetka fizickog djela.
U slucaju djela nepokornosti, situacija je jasna i jednostavna. Najveca pomoc robu u strpljivom izbjegavanju ovih djela jeste odricanje od losih navika i udaljavanje od onih koji poticu te navike kroz druzenje i razgovor;
II. postoje pitanja u kojima covjek nema izbora, koja nije u mogucnosti izbjeci kao sto su nevolje, bilo one kojima covjek nije uzrok : smrt ili bolest, ili one za koje jeste, fizicko nasilje ili verbalno zlostavljanje.
U vezi s prvim, postoje cetiri poznata polozaja : polozaj nesposobnosti nosenja s nevoljom, a to ukljucuje uznemirenost i prituzbe; polozaj strpljive ustrajnosti; polozaj prihvatanja i zadovoljstva i polozaj zahvalnosti, pri kojem se nevolja vidi kao blagodat, tako da je onaj koga je zadesila nevolja zahvalan Onom Koji ju je nanio.
U vezi s drugim, dakle onim cemu je uzrok covjek, postoje ova cetiri polozaja, i jos cetiri dodatna : polozaj oprosta, polozaj cistoce srca o pitanju zadovoljavanja zelje za osvetom, polozaj mogucnosti da se to ucini i polozaj pri kojem se s krivcem ophodi ljubazno;
III. postoje oitanja koja prouzrokuje sam covjek, ali jednom kada se dese i preuzmu kontrolu nad njim, on vise nema izbora, nije u mogucnosti da ih promijeni ili da se oslobodi njihovog ucinka na njega.
Postoje tri vrste ustrajnosti ovisno o namjeri :
- Ustrajnost u cinjenju djela ibadeta i poslusnosti
- Ustrajnost u suzdrzavanju od zabranjenih djela i neposlusnosti
- Ustrajnost pri suocenju sa sudbinom, tako da se covjek ne naljuti za vrijeme nevolje.
O ove tri razlicite vrste receno je : “ Covjek mora imati naredbe da ih postuje, zabrane da ih izbjegava i nevolje da ih izdrzi.”
Postoji jos jedan nacin kategoriziranja podnosenja i ustrajnosti, a to su ustrajnost pri kojoj postoji izbor i ona pri kojoj ne postoji. Prvospomenuta je vrijednija i vaznija, jer ustrajnost pri kojoj nema izbora uobicajna je za sve ljude, primjetna je kod svih onih koji ne pokazuju ustrajnost svojim izborom.
Iz ovog je razloga ustrajnost Poslanika Jusufa a.s. u odbijanju supruge El-Aziza, vaznija od podnosenja onoga sto su mu njegova braca nanijela kada su ga bacila u bunar.
Covjek ne moze bez strpljivosti. On se prelama izmedju naredbe koju mora ispostovati i ispuniti, zabrana kojih se mora kloniti i odreci, sudbine koja mora ici svojim tokom i blagodati za koju se mora zahvaljivati Onome Koji ga odrzava. Kako ljudska situacija uvijek ostaje istom, covjek mora ustrajavati do dana smrti. Sve s cime se covjek susretne u ovom zivotu dijeli se na dvije vrste : jedna se podudara sa njegovim strastima i slaze s njegovim zeljama, a druga ne. On mora u oba slucaja biti strpljiv, ali prva vrsta, kao sto su zdravlje, bogatstvo ili moc, od njega trazi vece strpljenje :
Prvo, on ne treba imati povjerenje u njih, zbog njih se ne treba oholiti ili ruzno ponasati, ne treba da budu uzrokomnjegove zalosti, ne treba da raspolaze njima na nacin na koji Allah nije odobrio.
Drugo, ne treba biti zaokupljen njihovim postizanjem ;
Trece, mora ustrajati u ispunjenju i cinjenju propisanog u vezi s dijelom koji pripada Allahu ;
Cetvrto, mora ustrajati u naporima da ih ne povecava kroz dobiti koje su haram.
Receno je : “ I mumini i kafiri u stanju su istrajati kada ih teskoca zadesi, ali samo istinski vjernici u stanju su istrajati u lagodnosti.”
Abdurrahman Ibn Avf veli : “ Zadesila nas je nesreca, i mi smo izdrzali i bili strpljivi, ali kada smo uzivali u lagodnosti, nismo mogli ustrajati.” Zbog toga Allah upozorava vjernike o zaokupljenosti ili preopterecenosti novcem, supruznicima ili potomstvom. On, Uzviseni i Svemocni, kaze :
“ O vjernici, neka vas ne odvracaju imeci vasi i djeca vasa od sjecanja na Allaha!” ( El-Munafikun, 9 )
Druga vrsta, koja ne slijedi strasti i zelje, jeste ili u vezi s pitanjima kod kojih za covjeka postoji izbor, kao sto su djela pokornosti ili nepokornosti, ili ona kod kojih on ne postoji, kao sto su nevolje. Mozda izbor postoji u samom pocetku, ali ne u zavrsetku, nakon sto su vec u toku.
Stoga, postoje tri kategorije ove ustrajnosti :
I. to su pitanja za koja postoji izbor, a ona podrazumjevaju sva djela, bilo pokornosti ili nepokornosti.
U vezi s djelima pokornosti, potrebno je da covjek ustraje u njihovom cinjenju, jer samom bicu, po njegovoj prirodi, odbojno je mnogo toga sto je ukljuceno ibadetom i sluzenjem. Primjerice, pri obavljanju namaza vlastito bice lijeno je i preferira sporost, posebice ako je praceno tvrdim srcem koje je naplavljeno losim djelima i tezi slijedjenju strasti, te misljenju s ljudima koji zanemaruju Allahove naredbe. Pri placanju zekata, ustrajnost i strpljivost potrebni su zbog zlobnih i jadnih karakteristika bica. Pri obavljanju hadza i ucestvovanju u dzihadu, ustrajnost je potrebna zbog kombiniranih dvaju prethodno navedenih karakteristika, a to su lijenost i zlobnost.
Rob treba pokazati strpljenje u tri situacije :
Prvo, prije obavljanja ibadeta, usmjerujuci paznju na svoju iskrenost pri obavljanju djela;
Drugo, u toku ibadeta, upornoscu pri obavljanju, izbjegavajuci izostavljanje necega, ili nemarnost, sukladno najiskrenijoj namjeri, te ne dozvoljavajuci fizickim pokretima da ometu srce od mira u potpunoj pokornosti pred Uzvisenim Allahom;
Trece, nakon ibadeta, izbjegavajuci sve sto moze izbrisati nagradu za ucinjeno. Ovakvo strpljenje znaci da ne smije biti zadovoljan time sto je poslusan i hvaliti se time, objelodanivsi pred ljudsko pazljivo ispitivanje ono sto je bilo skrivena tajna.
Djelo je covjeka tajna izmedju njega i Uzvisenog Allaha, i kao takvo zabiljezeno je u carstvu tajni. Ako on o njemu govori, ono je odatle uklonjeno i postavljeno u carstvo javnog znanja. Tako, ne smije misliti da nema potrebe za ustrajnoscu nakon zavrsetka fizickog djela.
U slucaju djela nepokornosti, situacija je jasna i jednostavna. Najveca pomoc robu u strpljivom izbjegavanju ovih djela jeste odricanje od losih navika i udaljavanje od onih koji poticu te navike kroz druzenje i razgovor;
II. postoje pitanja u kojima covjek nema izbora, koja nije u mogucnosti izbjeci kao sto su nevolje, bilo one kojima covjek nije uzrok : smrt ili bolest, ili one za koje jeste, fizicko nasilje ili verbalno zlostavljanje.
U vezi s prvim, postoje cetiri poznata polozaja : polozaj nesposobnosti nosenja s nevoljom, a to ukljucuje uznemirenost i prituzbe; polozaj strpljive ustrajnosti; polozaj prihvatanja i zadovoljstva i polozaj zahvalnosti, pri kojem se nevolja vidi kao blagodat, tako da je onaj koga je zadesila nevolja zahvalan Onom Koji ju je nanio.
U vezi s drugim, dakle onim cemu je uzrok covjek, postoje ova cetiri polozaja, i jos cetiri dodatna : polozaj oprosta, polozaj cistoce srca o pitanju zadovoljavanja zelje za osvetom, polozaj mogucnosti da se to ucini i polozaj pri kojem se s krivcem ophodi ljubazno;
III. postoje oitanja koja prouzrokuje sam covjek, ali jednom kada se dese i preuzmu kontrolu nad njim, on vise nema izbora, nije u mogucnosti da ih promijeni ili da se oslobodi njihovog ucinka na njega.
VRIJEDNOSTI USTRAJNOSTI
VRIJEDNOST USTRAJNOSTI
Ummu Selme, neka je Allah zadovoljan njome, prenosi da je cula Poslanika s.a.w.s. da je rekao : ” Nema muslimana koji kada ga zadesi nevolja kaze, kao sto mu je Allah naredio : ” Mi Allahu pripadamo i mi se Njemu vracamo!” ( El-Bekara, 156 ), o Boze, nagradi me u mojoj nevolji i poslije nje daj mi bolje, a da mu Allah ne podari bolje.”
Zatim je nastavila : “ Kada je Ebu Selme umro, rekla sam : “ Koji je musliman bolji od Ebu Selme, cija je porodica prva slijedila Poslanika s.a.w.s. u njegovoj Hidzri ? Tada sam rekla ono sto nam je Allah naredio da kazemo, i On mi je podario brak s Njegovim Poslanikom s.a.w.s. “ / Muslim, Kitab el-dzenaiz, 6/220 /
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao : “ Svemocni je rekao : “ Ja imam Dzennet kao nagradu za Svoje iskrene robove, koji, kada im uzmem jednog od najboljih ljudi ovog svijeta ( tj. smrcu ), ostanu strpljivi i nadaju se Allahovoj nagradi.” / Buhari, Kitab er-rikak, 11/241 /
U dvije knjige sahih – hadisa, zabiljezeno je da je Aisa, neka je Allah zadovoljan njome, prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao : “ Svakom vjerniku koga zadesi nevolja, pa makar to bio samo ubod trnom, zauzvrat ce se izbrisati iz njegovih losih djela.” / Buhari, Kitab el-marza, 10/111; Muslim, Kitab el-birr ves-silah, 16/129 /
Habab Ibn el-Aras prenosi : “ Zalili smo se Allahovom Poslaniku s.a.w.s. o nasoj situaciji, dok je lezao u hladu Kabe, a glava mu je bila spustena na ogrtac. Rekli smo : “ Hoces li traziti od Allaha da nam pomogne ? Hoces li zamoliti zanas ? On rece : “ Medju onima prije vas, vjernik je znao biti zatocen u zamci pripremljenoj samo za njega, onda bi donijeli pilu i prepolovili mu glavu nakon sto su njegovo meso pocupali zeljeznim grebenom s njegovih kostiju, a ipak sve to nije bilo dovoljno da se odrekne svoga dina. Tako mi Allaha! Ovaj bit ce upotpunjen, a jahac ce biti u stanju putovati od Sanaa do Hadrameuta ne bojeci se nikoga, osim Allaha ili vuka, da ne nanese stetu njegovim ovcama, ali vi ste nestrpljivi !” / Buhari, Kitab el-ikram 12/315 /
Nasi su preci znali reci : “ Da nema nesreca, sasvim osiromaseni stigli bismo na ahiret.”
Komentirajuci ajet :
” I Mi smo izmedju njih vodje odredili, koji su po Nasoj Naredbi upucivali zato sto su strpljivi bili, i u Nase ajete cvsto vjerovali !” ( Es-Sedzde, 24 )
Sufjan Ibn Ujejna veli : “ Kada su htjeli Urvi Ibn ez-zubejru amputirati nogu, rekli su mu : “ Hoces li da ti damo napitak pa da ne osjetis bol?” a on im odgovori : “ Allah mi je dao ovu nevolju da me iskusa u mom strpljenju, pa hocu li ici protiv Njegove volje ?”
Omer Ibn Abdul- Aziz kaze : “ Kada Allah robu podari blagodat, pa mu je onda oduzme, a rob strpljivo podnese gubitak, On ga nagradi blagodati boljom od one koju mu je oduzeo .”
Kada se Ebu Bekr es-Siddik, neka je Allah zadovoljan njime, razbolio, a ljudi mu dosli u posjetu, rekli su mu : “ Da li da zovemo doktora da te pregleda ?” On im odgovori : “ Vec me je Doktor pregledao.” I sta ti je On rekao ?” upitase ga. “ Ono sto zalim, Ja to ucinim.”
Prenosi se da je Said Ibn Dzubejr rekao : “ Strpljenje je prihvatanje nevolje od Allaha koju je On na njega spustio, njegovo priznanje da mu je Allah to uracunao i njegova nada da ce ga Allah za to nagraditi. Covjek moze biti u unutarnjem stanju straha i panike, ali njegovom primjenom samokontrole, samo se strpljivost moze vidjeti u njegovom ponasanju.”
Ibn Dzubejrove rijeci : " Strpljenje je prihvatanje nevolje od Allaha koju je On na njega spustio " jesu kao objasnjenje rijeci : " Njemu pripadamo ". Ovdje covjek prihvata da on pripada Allahu, i da Allah cini sto hoce s onim sto mu pripada.
Njegove rijeci : " ...njegova nada da ce ga Allah za to nagraditi " jesu kao objasnjenje rijeci : " I Njemu se vracamo "
To znaci da kada se vratimo svome Gospodaru, On ce nas nagraditi za nase strpljenje, jer nagrada za strpljenje nije nikada izgubljena.
Ummu Selme, neka je Allah zadovoljan njome, prenosi da je cula Poslanika s.a.w.s. da je rekao : ” Nema muslimana koji kada ga zadesi nevolja kaze, kao sto mu je Allah naredio : ” Mi Allahu pripadamo i mi se Njemu vracamo!” ( El-Bekara, 156 ), o Boze, nagradi me u mojoj nevolji i poslije nje daj mi bolje, a da mu Allah ne podari bolje.”
Zatim je nastavila : “ Kada je Ebu Selme umro, rekla sam : “ Koji je musliman bolji od Ebu Selme, cija je porodica prva slijedila Poslanika s.a.w.s. u njegovoj Hidzri ? Tada sam rekla ono sto nam je Allah naredio da kazemo, i On mi je podario brak s Njegovim Poslanikom s.a.w.s. “ / Muslim, Kitab el-dzenaiz, 6/220 /
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao : “ Svemocni je rekao : “ Ja imam Dzennet kao nagradu za Svoje iskrene robove, koji, kada im uzmem jednog od najboljih ljudi ovog svijeta ( tj. smrcu ), ostanu strpljivi i nadaju se Allahovoj nagradi.” / Buhari, Kitab er-rikak, 11/241 /
U dvije knjige sahih – hadisa, zabiljezeno je da je Aisa, neka je Allah zadovoljan njome, prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao : “ Svakom vjerniku koga zadesi nevolja, pa makar to bio samo ubod trnom, zauzvrat ce se izbrisati iz njegovih losih djela.” / Buhari, Kitab el-marza, 10/111; Muslim, Kitab el-birr ves-silah, 16/129 /
Habab Ibn el-Aras prenosi : “ Zalili smo se Allahovom Poslaniku s.a.w.s. o nasoj situaciji, dok je lezao u hladu Kabe, a glava mu je bila spustena na ogrtac. Rekli smo : “ Hoces li traziti od Allaha da nam pomogne ? Hoces li zamoliti zanas ? On rece : “ Medju onima prije vas, vjernik je znao biti zatocen u zamci pripremljenoj samo za njega, onda bi donijeli pilu i prepolovili mu glavu nakon sto su njegovo meso pocupali zeljeznim grebenom s njegovih kostiju, a ipak sve to nije bilo dovoljno da se odrekne svoga dina. Tako mi Allaha! Ovaj bit ce upotpunjen, a jahac ce biti u stanju putovati od Sanaa do Hadrameuta ne bojeci se nikoga, osim Allaha ili vuka, da ne nanese stetu njegovim ovcama, ali vi ste nestrpljivi !” / Buhari, Kitab el-ikram 12/315 /
Nasi su preci znali reci : “ Da nema nesreca, sasvim osiromaseni stigli bismo na ahiret.”
Komentirajuci ajet :
” I Mi smo izmedju njih vodje odredili, koji su po Nasoj Naredbi upucivali zato sto su strpljivi bili, i u Nase ajete cvsto vjerovali !” ( Es-Sedzde, 24 )
Sufjan Ibn Ujejna veli : “ Kada su htjeli Urvi Ibn ez-zubejru amputirati nogu, rekli su mu : “ Hoces li da ti damo napitak pa da ne osjetis bol?” a on im odgovori : “ Allah mi je dao ovu nevolju da me iskusa u mom strpljenju, pa hocu li ici protiv Njegove volje ?”
Omer Ibn Abdul- Aziz kaze : “ Kada Allah robu podari blagodat, pa mu je onda oduzme, a rob strpljivo podnese gubitak, On ga nagradi blagodati boljom od one koju mu je oduzeo .”
Kada se Ebu Bekr es-Siddik, neka je Allah zadovoljan njime, razbolio, a ljudi mu dosli u posjetu, rekli su mu : “ Da li da zovemo doktora da te pregleda ?” On im odgovori : “ Vec me je Doktor pregledao.” I sta ti je On rekao ?” upitase ga. “ Ono sto zalim, Ja to ucinim.”
Prenosi se da je Said Ibn Dzubejr rekao : “ Strpljenje je prihvatanje nevolje od Allaha koju je On na njega spustio, njegovo priznanje da mu je Allah to uracunao i njegova nada da ce ga Allah za to nagraditi. Covjek moze biti u unutarnjem stanju straha i panike, ali njegovom primjenom samokontrole, samo se strpljivost moze vidjeti u njegovom ponasanju.”
Ibn Dzubejrove rijeci : " Strpljenje je prihvatanje nevolje od Allaha koju je On na njega spustio " jesu kao objasnjenje rijeci : " Njemu pripadamo ". Ovdje covjek prihvata da on pripada Allahu, i da Allah cini sto hoce s onim sto mu pripada.
Njegove rijeci : " ...njegova nada da ce ga Allah za to nagraditi " jesu kao objasnjenje rijeci : " I Njemu se vracamo "
To znaci da kada se vratimo svome Gospodaru, On ce nas nagraditi za nase strpljenje, jer nagrada za strpljenje nije nikada izgubljena.