Razno

Download

DRUGO POGLAVLJE

Da bi covjek bio ispravan i potpun vjernik, potrebno je da vjeruje u sest temeljnih istina vjere koje su poredane ovim redoslijedom u Kur'anu i Hadisu.

1. vjerovanje u Allaha,

2. vjerovanje u meleke,

3. vjerovanje u knjige,

4. vjerovanje u poslanike,

5. vjerovanje u Sudnji dan,

6. vjerovanje u Allahovu odredbu bila dobra ili zla (po nas).

Uzviseni Allah kaze: "Poslanik vjeruje u ono sto mu se objavljuje od njegova Gospodara, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih." I oni govore: "Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru nas; Tebi cemo se vratiti." (El-Bekara:285)

"O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet - daleko je zalutao." (En-Nisa’:136)

Poznat je hadis koji govori o Dzibrilu kada je dosao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o imanu. Rekao je: "Iman je da vjerujes u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da sve sto se dogada biva s Bozijom voljom i odredenjem.”[1]

A sada cemo ukratko o svakom temelju pojedinacno govoriti.

Prva temeljna istina

VJEROVANJE U ALLAHA

Dokazi postojanja Allaha, dzelle sanuhu

Dokazati postojanje Boga vazno je za one koji do spoznaje dolaze samo putem razuma i opipljivih cinjenica. Muslimanu je jasno na osnovu objave da Bog postoji i od njega se samo trazi da Ga vjeruje. Samim time sto je vec musliman – trebalo bi da je svjestan postojanja Allaha, dzelle sanuhu. Tako da ove dokaze, koje cemo spomenuti, navodimo radi onih kojima jos nikako nije jasno da li postoji Allah ili ne, ili su pak u nedoumici koja ih sprecava od spoznaje.

1. Urodena ljudska potreba za vjerom (instikt)

Urodena ljudska priroda (instikt) najbolji je dokaz koji upucuje na postojanje Uzvisenog Bica koje se zove “Allah”, dzelle sanuhu. Kur’an ne posvecuje puno paznje direktnom dokazivanju postojanja Boga, zato sto on tvrdi da urodena ljudska priroda i dusa koju nije dokucila prljavstina sirka bez dokaza potvrduju postojanje Uzvisenog Allaha. Allah, dzelle sanuhu, davno je stvorio duse i one su vec tada bile svjesne Njegova postojanja. On kaze: “I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vas?” - oni su odgovorili: “Jesi, mi svjedocimo.” - I to da na Sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome nismo nista znali.” (El-Ea’raf, 172) A u drugom ajetu koji izravno govori o ljudskoj prirodi Allah, dzelle sanuhu, kaze: “Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude stvorio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera....” (Er-Rum, 30)

Jedino urodeni instinkt moze da objasni stalnu covjekovu potrebu da u nesto vjeruje. Svaka ljudska zajednica u nesto je vjerovala. Nekada su nasljedivali bogove od svojih starih, a nekada ih sami izmisljali. U svakom covjeku postoji potreba za vjerom, samo je jedan dio ljudi tokom svoga zivota i uticajem raznih faktora potiskuje. Pogresno usmjereni knjizevnici, nastavnici, profesori i drugi kulturni radnici cesto puta nastoje da izmijene ljudsku prirodu i da je pri tome zaprljaju zabludjelim idejama. Roditelji su, takoder, faktor koji zna uciniti dosta na zatiranju ciste urodene prirode.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu kaze: “Svako dijete rodi se u cistoj vjeri, potom ga njegovi roditelji ucine jevrejem ili krscaninom ili vatropoklonikom.”[2]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao “pa ga njegovi roditelji ucine muslimanom”, jer je Islam ovom djetetu uroden. Islam je njegova osnova, a krscanstvo, jevrejstvo i mazdeizam (vatropoklonstvo) nametnuti su mu od strane njegovih najdrazih. To je, zaista, velika nepravda.

2. Kozmoloski dokaz

Ovaj dokaz ogleda se u cinjenici da iz svakodnevnog zivota znamo da ne postoji ni jedan proizvod bez svoga proizvodaca, a to znaci ni jedan ucinak bez svoga uzroka. Najveci primjer za to jeste sam covjek.

Uzrocnici dolaska covjeka na svijet njegovi su roditelji. Ni jedan covjek nije sam sebe prouzrocio, niti je nastao slucajem. Mi smo svjedoci da nista nije nastalo slucajem. I nasi roditelji imaju svoga uzrocnika za dolazak na ovaj svijet; to su njihovi roditelji koji takoder imaju svoje uzrocnike - nase pradjedove i pranene itd. Tako bi se moglo nabrajati sve do prvog covjeka Adema, alejhisselam. I Adem, alejhisselam, nije sam od sebe postao. Iz toga vidimo da nista nije nastalo slucajno niti samo od sebe. Sve ima svoga uzrocnika. Tako je nastao lanac uzrocnika i ucinaka. Ovakav niz, lanac dogadaja, lanac uzroka i ucinaka ne moze ici u beskraj. Mora postojati kraj svemu ovome - odnosno pocetak ili prapocetak. Svim ovim uzrocima mora postojati prauzrok, Uzrok svih uzroka. Taj Uzrok svih uzroka od Koga je sve poteklo i za Koga se sve veze jeste Allah, dzelle sanuhu.

3. Teleoloski dokaz

Teleoloski dokaz ogleda se u savrsenom redu i harmoniji koji vladaju svemirom. Kur’an je pun dokaza ove vrste. Primjera radi, spomenimo ovaj ajet: “Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noci i dana, lada koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kisa koju Allah spusta s neba pa tako u zivot vraca zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka ziva bica, promjena vjetrova, oblaci koji izmedu neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji pameti imaju.” (El-Bekara: 164)

U ovom ajetu spomenuti su slijedeci dokazi Allahovog postojanja:

1. Stvaranje nebesa i Zemlje,

2. naizmjenicnost noci i dana,

3. lade koje morem plove,

4. kisa koja zemlju u zivot vraca nakon njena mrtvila,

5. sve vrste zivotinja,

6. promjenjivost vjetrova,

7. oblaci koji izmedu neba i Zemlje lebde.

Nebesa i Zemlja u svemiru nisu sami od sebe nastali niti su ih ljudi stvorili. Na Zemlji zivimo i koristimo sva njena dobra. Sunce nam daje toplotu i svjetlost. Mjesec nam pokazuje vrijeme od mjesec dana. Prema njemu se racuna kalendar. Zemlja, dok prede put oko Sunca, oznaci vrijeme od godinu dana. Usljed kretanja Zemlje oko Sunca i njenog nagiba prema Suncu dobijemo godisnja doba. Svako godisnje doba ima svoje odlike i za svako su doba vezani razliciti poslovi.

Smjenjivanje noci i dana velicanstven je primjer Allahove moci. Ne dogodi se da budu dva ili tri dana zaredom, pa onda jedna noc, niti obratno. Sve se i u tom pogledu odvija u savrsenom redu.

Mora i rijeke Allahova su znamenja. Da nije njih Allah stvorio, lade koje ljudi naprave ne bi imale po cemu ploviti, niti bi imale svoju svrhu. A njihova svrha je, kao sto Kur’an kaze: da prenose ljudima ono sto im koristi, i da prenose i ljude. I kao sto se lada ne moze zamisliti bez svoga kapetana koji njom upravlja, tako se ni ovaj svemir ne moze zamisliti bez svoga upravljaca.

Kisa je odraz Allahove milosti prema svemu zivom na Zemlji. Sve sto raste i razvija se u indirektnoj je ili direktnoj ovisnosti o kisi. Kad bi stalno sijalo Sunce, sve bi bilo sasuseno i sprzeno na Zemlji. Ne bismo imali nista, ni voca ni povrca. A nakon dugotrajne suse svi izvori presuse i pojavi se nedostatak vode. Allah, dzelle sanuhu, daje nam kisu koja sve to u zivot vraca, i od nje ovise i zivotinje i ljudi.

Zivotinje koje Allah stvori takoder imaju veliku ulogu na ovom svijetu. Koriste ljudima i sastavni su dio prirode. One su medu najvecim izvorima ljudske ishrane, koriste se u proizvodnji i u druge svrhe.

Uloga vjetrova neprocjenjiva je. Oni tjeraju oblake koji nam donose blagoslovljenu kisu. Vjetrovi prenose polenov prah i pomazu oprasivanju biljaka. Vjetrovi nas rashladuju i vrse mnoge druge funkcije. Ni njih nije covjek stvorio, niti oni rade po ljudskim zakonima. Stvorio ih je Uzviseni, i On im je odredio i zakone po kojima ce se ponasati.

Koja je onda uloga oblaka? Znamo da na Zemlji postoji mnogo vise vode (dvije trecine), a tek jedna trecina je kopno. Voda se isparava, i pretvorena u paru, penje se do odredene visine gdje se kondenzira. Potom se ponovo iz oblaka vraca na Zemlju, ali sada u tecnom stanju kao kisa. Oblaci se ravnomjerno krecu po Allahovoj naredbi, a tjeraju ih vjetrovi.

I tako, sve ima svoj red i svoju svrhu. Nista u Allahovm zakonu nije stvoreno bez svrhe. Zato je cilj ovoga teleoloskog dokaza da objasni red i svrhovitost u prirodi koja upucuje na postojanje Jednog Jedinog.

3. Moralni dokaz

On se zasniva na cinjeci da u svakom covjeku postoji moralni osjecaj za dobro i zlo. Zato je covjek nekad raspolozen i zadovoljan, a nekada mrzovoljan i nezadovoljan. Kada ucini dobro, on je veseo i zadovoljan. A kada ucini zlo, on je mrzovoljan i nelagodno se osjeca. Navedimo jedan primjer koji ce nam pojasniti kako moralni zakon u covjeku upucuje na postojanje Allaha, dzelle sanuhu.

Mnogo puta desava se da covjek ubije covjeka na pravdi Boga, i niko od ljudi ne vidi to ubistvo. Za ubicu se dugo vremena ne zna. Ubica se uspio izvuci i spasiti od ljudskog gonjenja, ali se nije uspio spasiti od unutrasnjeg policajca, njegove griznje savjesti koja ga progoni i noc i dan zbog pocinjenog zla. Ona ga natjera da se sam preda vlastima i tako se otkriva pocinilac ubistva. Covjek bi mozda i pokusao da sakrije svoje nedjelo, ali ga njegov unutarnji sudac, moralni zakon u njemu, goni na priznanje i otkrivanje. E, taj moralni zakon nesto je sto covjek nije mogao steci sam. Jer da ga je sam stekao, on bi ga mogao i kontrolisati i po potrebi sakriti zlocin. Taj osjecaj griznje savjesti - moralni zakon usadio nam je Uzviseni Tvorac koji nas najbolje poznaje. I koliko god nastojao covjek da ga se oslobodi, nikad ga se nece moci osloboditi. Moralni zakon u nama jos je jedan dokaz Bozijeg postojanja.

4. Historijski dokaz

Ovaj dokaz zasniva se na jedinstvenom misljenju citava covjecanstva o jednoj stvari. Naime, ako kroz ljudsku povijest ogromna vecina svjedoci o postojanju necega, a manjina ima suprotno misljenje, onda se misljenje vecine uzima kao neoborivi dokaz svim generacijama koje dodu poslije njih. Cesto puta pamet pogrijesi i shvati nesto naopako, zato nam je potrebno da se udruzi vise umova. Ono oko cega se slozi vecina umova smatra se najjacim dokazom i najcvrscim uvjerenjem.

Svi stari narodi: Egipcani, Grci, Rimljani, Asirci, Kinezi, Germani, Slaveni i mnogi drugi vjerovali su da postoji Bog. Istina, oni su cesto puta u neznanju priznavali i druga, niza bozanstva, ali su ipak vjerovali da postoji bozanstvo koje je iznad svih tih drugih bozanstava. Vjerovali su da postoji “Vrhovno Bozanstvo”.

Vjerovanje svih naroda kroz povijest temeljeno je na umnom zakljucivanju. Uvjerenje plemena i naroda od prapovijesti kroz milione godina da postoji bog zasniva se na zakonima zdravog razmisljanja. Zato je takvo uvjerenje cvrst dokaz da Bog postoji. Pamet zato i postoji da bi ljude vodila istini i pravdi, a ne zabludi i neistini. Nemoguce je zamisliti da bi tolika plemena i toliki narodi kroz citavu povijest, od pocetka ljudskog roda, zivjeli u zabludi o postojanju Boga.

5. Nastanak zivota na Zemlji

Jedan od najcvrscih dokaza postojanja Boga jeste nastanak zivota na Zemlji. Odakle i kako je nastao zivot koji vec traje milionima godina? Naravno, niko od ljudi ne zna ni kada je poceo niti koliko vec traje ovaj zivot kojem smo i mi danas svjedoci i koji ce nas ispratiti i opet ostati da traje, a mi nestati kao i drugi prije nas.

Postojale su i jos uvijek postoje brojne teorije o nastanku svijeta. Jedni su tvrdili da je zivot na Zemlji dosao s nekih drugih planeta iz svemira. Bilo je ucenjaka koji su tvrdili da je zivot na Zemlji nastao iz mrtve materije - samorodenjem, ili, kako se to u biologiji zove, “autobiogenezom”. Medutim, ova teorija davno je oborena kao sto su i sve druge slicne njoj odbacene. Kako je moguce da iz mrtvoga nastane nesto zivo? Mrtvo je nista, a iz nista ne moze nastati nesto.

Nema zivota iz mrtve materije. Za zivot potreban je zivot. Prema tome, izvuci cemo zakljucak i reci: zivot na Zemlji stvorio je vjecno Zivi Koji ne umire - Allah, dzelle sanuhu. Zato je nastanak zivota na planeti Zemlji jedan od najjacih dokaza postojanja Boga.

Neki kazu da je zivot na Zemlji i sve sto vidimo svojim ocima nastalo slucajno. Upitamo li takve za najobicniju stvar, recimo olovku, da li je ona nastala slucajno ili sama od sebe, nas sagovornik ce nam reci da nije mogla sama nastati. Napravio ju je majstor. Kako je onda moguce da nesto tako ogromno kao sto je vasiona - koja se nikako ne moze porediti sa olovkom - nastane slucajno?

6. Logicki dokaz

U knjizi “Serhul - akide el-vasitijje” prenosi se slucaj kako su neki ljudi iz Indije dosli k od Ebu Hanife da sa njim raspravljaju o postojanju Boga. Trazili su od njega da im dokaze da postoji Bog. Ebu Hanife je bio jedan od najostroumnijih ucenjaka. Rekao im je da dodu sutradan. Nakon sto su se pojavili sutradan, upitali su ga o dokazu. On im rece: “Razmisljam o ladi punoj namirnica i robe kako sijece morske valove i putuje sama do svoga pristanista. Kada je stigla i istovarila teret, otisla je nazad. U njoj nije bilo ni kapetana niti radnika nosaca koji istovaraju robu.” Indijci rekose:

- “O tome razmisljas?!”

- “Da” - rece Ebu Hanife.

- “Onda ti nemas pameti! Je li moguce da lada dode sama bez kapetana, potom da se istovari i vrati nazad?! To je van svake pameti, to je nemoguce.”

Ebu Hanife rece:

- Ne mozete shvatiti da jedna obicna lada putuje sama bez kormilara, a mozete pojmiti da ova nebesa, Sunce, Mjesec, zvijezde, planine, bilje, zivotinje i ljudi opstoje bez svoga Stvoritelja.

Tada su shvatili da ih je Ebu Hanife pobijedio upotrijebivsi njihove dokaze. Nisu mu mogli nista na ovo odgovoriti.[3]

--------------------------------------------------------------------------------

[1] Muslim ibnul-Hadzdzadz El-Kusejri: “Sahihu Muslim” 1/37.

[2] Ibnu Hadzer El-Askelani: “Fethul-Bari bi serhi Sahihil-Buhari” “Kitabul-Dzenaiz” 3/245,246 hadis broj 1385.

[3] Es-sejh Muhammed Salih El-’Usejmin “Serhul-akide el-vasitijje li sejhil-Islam Ibni Tejmijje”, Dar Ibnul-Dzevzi, Cetvrto izdanje 1417.h. 1/56,57.