Razno

Download

I M A N - V J E R O V A N J E

Da bismo bili ispravni sljedbenici Islama, moramo prakticno i svojim srcem prihvatiti islamsko vjerovanje (iman). Islamska ulema ovako je definirala iman:

"Iman je cvrsto vjerovanje srcem, ocitovanje jezikom i prakticna potvrda djelima."[1]

Dokaza o ovakvom definisanju imana u Kur'anu imamo veoma mnogo, a jedan od njih je i ovaj kur'anski ajet: "Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vise ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i zivotima svojim. Oni su iskreni." (Hudzurat 15) U njemu se jasno vidi da je iman ubjedenje i uvjerenje koje u sebi nema nikakvih primjesa niti bilo kakvih sumnji, i djelo izrazeno kroz borbu imovinom i zivotom na Allahovom putu. Samo ubjedenje nije dovoljno da bi iman bio primljen. Potvrda imana koji je u srcu mora biti izrazena kroz vanjska djela. Reci: "Ja srcem vjerujem" i u isto vrijeme ciniti djela koja izvode iz vjere, kontradiktornost je koja pobija postojanje imana u srcu. Iman koji je u srcu reflektira se na djela, i shodno jacini imana jesu i brojnost i tezina djela.

Zato je islamska ulema i uvrstila djelo u definiciju kao sart za postojanje imana. A isto je tako kada se radi o ocitovanju imana jezikom. Nije dovoljno samo vjerovati nego to nas organ govora mora stalno potvrdivati. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: "Ko iskreno kaze la ilahe illellah, uci ce u Dzennet."[2]

Pogledajmo sada sta kazu najeminentniji islamski ucenjaci o ovom pitanju. Imam Ibnu Kajjim kaze: "I kazi im da se iman covjeka sastoji od govora, rada i potvrde srcem." Komentator veli: "Stav Ehli sunneta je da je iman potvrda srcem, praksa organima i izgovor jezikom. Imam Safija, rahmetullahi alejhi, u svojoj poznatoj knjizi "El-Umm" veli: "Ashabi i tabi'ini, i ostali poslije njih koje smo mi zatekli, bili su saglasni u tome i svi su govorili: "Iman je izgovor, praktikovanje i nijjet, ni jedno od ovo troje ne koristi bez ostalo dvoje. Ebu 'Umer Et-Talemenki prenosi svojim poznatim senedom od Musa ibnu Haruna El-Hammala da je rekao: "Ishak ibnu Rahevejh nam je izdiktirao da je iman govor i djelo, da se povecava i smanjuje, i nema sumnje da je tako kako nam je on opisao. Mi smo to shvatili iz pouzdanih predaja, opcih islamskih pravila i rijeci ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tabi'ina i generacija poslije njih. Svi su oni bili saglasni po ovom pitanju i uopce se nisu razilazili. U doba Evzaije u Samu, Sufjana es-Sevrije u Iraku, Malika ibnu Enesa u Hidzazu i Mu'ammera u Jemenu tvrdilo se da je iman rijec i djelo, i da se povecava i smanjuje." A Hafiz ibnu Adul-Berr u svom "Temhidu" kaze: "Islamski pravnici i muhaddisi saglasni su da je iman rijec i djelo, a nema djela bez nijjeta. Iman se kod njih povecava pokornoscu, a smanjuje grijesenjem. Sva bogougodna djela su iman. Izuzev sto se kod Ebu Hanife i njegovih sljedbenika spominje da se bogougodna djela ne nazivaju imanom. Oni kazu da je iman potvrda (srcem) i izgovor (jezikom).”[3]

- Iz ovoga se vidi da postoje tri osnovna temelja na kojima se zasniva iman a to su:

- srce: od koga se zahtijeva ubjedenje u Allahovu jednocu, strah od Njega, trazenje utocista i oslanjanje iskljucivo na Allaha;

- jezik: cija je funkcija izgovaranje dva sehadeta, slavljenje Allaha, trazenje oprosta i pozivanje Allahu;

- djelovanje organa: namaz, zekat, post, dzihad, nauka, trgovina, zemljoradnja, proizvodnja, ostvarujuci time Allahovo naredenje u pogledu ljudske uloge na Zemlji i radeci shodno islamskom ucenju.

Ucenjaci su se slozili da se ne moze smatrati vjernikom covjek koji jezikom ocituje ulazak u vjeru, a srcem ga zanijece i ne prihvati. To su munafici, dvolicnjaci, a oni su u najdubljim dubinama Dzehennema.

Isto tako, ni sama spoznaja srcem bez jezika i djela nije dovoljna u realizaciji imana. Faraon je spoznao srcem da je Musa dosao sa istinom, ali nije vjerovao u tu istinu. "... da je (Musa) odgovorio: "Ti znas da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao ocigledna znamenja, i ja mislim da ces ti, o faraone, sigurno nastradati." (El-Isra' 102) "I oni ih, nepravedni i oholi, porekose, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skoncali smutljivci." (En-Neml 14) "Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao sto poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni nece vjerovati." (El-En'am 20)

Onaj koji srcem vjeruje i jezikom ocituje vjeru, a djelima je ne potvrduje, grijesnik je prema Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zasluzuje obecanu kaznu

Kada i kako covjek postaje vjernik?

Covjek postaje vjernik potpunim prihvatanjem u potpunosti dva sehadeta i njihovim javnim izgovaranjem. Rijecima: "eshedu en la ilahe illellah ve eshedu enne Muhammeden ’abduhu ve resuluhu" pristupa se u vjeru Islam i time covjek prakticno postaje musliman, odnosno vjernik. Doslovno znacenje rijeci "la ilahe illellah" jeste: "nema drugog istinskog boga pored Allaha”. A onaj ko izgovori ovaj prvi sehadet mora da porekne sva druga bozanstva osim Allaha. Uzviseni Allah kaze: "Znaj da nema boga osim Allaha." (Muhammed 19) Znaci, ustvrditi da je jedino Allah Bog i poreci sva druga lazna bozanstva jeste znacenje prvog dijela sehadeta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: "Ko kaze da nema drugog boga osim Allaha, i u tome bude iskren, uci ce u Dzennet."[4]

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, trinaest je godina u Mekki proveo pozivajuci Arape u prihvatanje rijeci "la ilahe illellah." Govorili su: "Jedan bog, ovo do sad nismo culi." To govore zato sto su oni dobro razumjeli znacenje ovih rijeci, te da onaj ko ih izgovori i prihvati mora napustiti sve dotadasnje bogove kojima su se klanjali, sto je bilo veoma tesko. Uzviseni Allah za njih kaze: "I oni ce toga Dana zajedno na muci biti, jer mi cemo tako sa mnogoboscima postupiti. Kad im se govorilo: "Samo je Allah Bog! - oni su se oholili i govorili: "Zar da napustimo bozanstva nasa zbog jednog ludog pjesnika?"

A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze: "Ko ustvrdi da: “Nema bozanstva mimo Allaha, njegova su imovina i zivot zasticeni."[5] Hadis je potpuno jasan u definisanju stava da srce mora poreci sva druga bozanstva i biti cisto od bilo kakve primjese. “La ilahe illellah” oslonac je covjekova Islama. To je metod ispravnog zivota, a on se moze ostvariti samo ako se sve vrste ibadeta posvete jedino Allahu, te prihvatanjem obreda i zakonodavstva koje je On objavio, a odbacivanjem svih drugih ljudskih zakona.

Drugi dio sehadeta "Muhammedun resulullah" znaci vjerovati da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan od Uzvisenog Allaha i potvrdivati sve ono sa cim je poslan. Njemu se povinovati u naredbama i kloniti se onoga od cega nas on odvraca. Zatim obozavati Allaha na nacin na koji je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio i vjerovati da je on bio covjek, Allahov rob i Poslanik. Zato je i rekao: "Ne uzdizite me na stepen na koji su krscani uzdigli Isa'a, sina Merjemina. Ja sam samo rob. Recite: "Allahov rob i poslanik."[6] Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sam sebi nijece bilo kakav stepen i tretman iznad obicnog covjeka, i to zahtijeva od nas, upravo zbog toga da ne bismo i mi kao i krscani pripisali Allahu druga.

To bi ukratko bilo znacenje dva sehadeta s kojima covjek ulazi u vjeru i postaje musliman.

Povecavanje i smanjivanje imana

Koliko je djelo vazno kao sastavni dio imana - vidjet cemo i u ovom dijelu poglavlja. Naime, iman u svim periodima covjekovog zivota nije uvijek isti. Nekada je slabiji, a nekada jaci. Stoga su islamski ucenjaci, na osnovu kur'anskih ajeta i hadisa, izvukli zakljucak da se iman smanjuje i povecava. On se povecava povecanjem dobrih djela, a smanjuje sa smanjenjem cinjenja dobrih djela. Dokaze da se iman povecava imamo u ovim kur'anskim ajetima: "A kada se rijeci Njegove kazuju, vjerovanje im se povecava." (El-Enfal, 2) "... sto se tice vjernika, njima se povecalo vjerovanje." (Et-Tevba, 4) "... i to im je samo povecalo vjerovanje i predanost." (El-Ahzab, 22) "One kojima je, kad su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pricuvate!" - to povecalo vjerovanje, pa su rekli: "Dovoljan nam je Allah i divan je On Gospodar!" (Ali ‘Imran, 173) "On uliva smirenost u srca vjernika da bi jos vise povecali vjerovanje koje vec imaju - a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je." (Suretul-Feth, ajet 4) A dokazi iz hadisa su slijedeci:

1. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Iman se sastoji iz sedamdeset i nekoliko stepena. Najveci stepen imana je la ilahe illellah, a najmanji uklanjanje smetnje s puta..."[7]

Iz hadisa se jasno vidi da je iman poredan po stepenima, tj. nije uvijek iste jacine.

2. "Ko od vas vidi neko lose djelo, neka ga ukloni (izmijeni) rukom; ako ne moze rukom, onda neka ga ukloni jezikom; a ako ne moze ni jezikom, onda neka ga prezire srcem, a to je najslabiji vid imana..."[8]

3. Rijeci Omera, radijallahu anhu, upucene ashabima: "Dodite da zajedno povecamo iman," a zatim su svi zajedno spominjali Allaha."[9]

I druge brojne predaje koje jasno govore o povecanju i smanjenju imana.

Svaki covjek moze kod sebe osjetiti kako mu se iman povecava i smanjuje. Ako je veci iman, on je veseliji, bogobojazniji, sirokogrudniji, i ima osjecaj prostranosti u prsima. A ukoliko je manji, tmuran je, potisten, lahko zapada u grijeh, osjeca tjeskobu u prsima, itd.

Postoje faktori koji uticu na povecanje imana, i oni su dostupni svakome. Medu najvaznijima su:

1. Nauka: Izucavanjem nauke postize se ubjedenje i spoznaja. Kao sto kazu Dzundub ibnu Abdullah i Ibnu Omer: "Naucili smo vjerovati, naucili smo Kur'an uciti, pa smo povecali svoj iman."[10]

Alim se vise boji Boga zato sto Ga je vise spoznao: "A Allaha se najvise boje njegovi uceni robovi." (Fatir, 28)

2. Djelo: Povecanjem cinjenja dobrih djela povecava se uvjerenje i jaca iman, a smanjivanjem dobrih i povecanjem losih djela i slijedenjem strasti smanjuje se iman.

3. Zikr-spominjanje Allaha i razmisljanje:

Spominjanjem Allaha, Njegovih lijepih imena, citanjem njegovih ajeta covjek se veze imanskom vezom za Allaha i od sebe odbacuje nemarnost i ljenost. Prenosi se od Ebu Dzafera, od njegova djeda Umejr ibnu Hubejba koji je bio ashab Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Iman se povecava i smanjuje." Upitali su ga: "Kako se povecava, a kako smanjuje?" Rekao je: "Kada spominjemo Allaha, pa kazemo: elhamdulillah i subhanallah, time se povecava nas iman, a kada to zanemarimo i zaboravimo, tada se smanjuje nas iman."[11] Spominjati Allaha dozvoljeno je i sjedeci i stojeci i lezeci: "Za one koji stojeci i sjedeci i lezeci Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju." (Ali ‘Imran:191)

Razmisljanjem o Allahovom stvaranju, o Njegovim stvorenjima i ajetima, covjek dolazi do cvrste spoznaje da je sve sto postoji djelo Uzvisenog, i tako mu se iman povecava. Na sve strane gdje god se okrene osjeca moc Jedinog, osjeca velicinu i snagu sto ga navodi na jos vecu prisebnost i pokornost. S druge strane, kada vidi one koji su slijepi kod ociju i gluhi kod usiju i ne razumiju pored razuma, zahvali se Allahu na tome sto mu je omogucio da razmislja i dode do zakljucka da je samo Allah Bog. Kaze Uzviseni: "Oni koji spominju Allaha stojeci, sjedeci i lezeci, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmisljaju." (Ali ‘Imran 191)

Iman i Islam

U poznatom hadisu kojeg prenosi Omer ibnul-Hattab, Dzibril, alejhisselam, upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Muhammede, reci mi sta je islam." On rece:

- "Da svjedocis da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, da klanjas namaz, da dajes zekat, da postis Ramazan i da obavis hadzdz ako budes u mogucnosti."

- "Reci mi sta je iman?"

- "Iman je da vjerujes Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan, i da vjerujes u Bozije odredenje dobra i zla (kada' i kader).[12]

Kada se govori o imanu i islamu, cesto se mijesaju ova dva termina. Neko ce reci da su to razliciti termini sa posebnim znacenjima, te da je iman uvjerenje, a islam djelo. Drugi ce reci da je to jedno te isto i da nema razlike medu njima. Odnosno iman i islam su sinonimi, jer je nekada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo iman u znacenju islama i islam u znacenju imana, kao u ovim hadisima: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je ashabe: "Da li znate sta je iman?" A potom je odgovorio: "Iman je svjedocenje da nema drugog boga mimo Allaha, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana..."[13]

U ovom hadisu iman je prikazan definicijom islama. U drugom hadisu spominje se da je iman dio islama kao sto je hadis: "... pa koji je vid islama najbolji? Rekao je: "Iman."..[14] Ovdje je iman upotrijebljen u doslovnom znacenju, a islam u terminoloskom. Tako cemo doci do zakljucka da su iman i islam s terminoloskog stanovista jednog znacenja i da oboje sadrze ubjedenje, ocitovanje jezikom, i potvrdu djelima. Ponekad se pravi razlika kada hoce da se razluci jezicko od terminoloskog znacenja. U sustini, svejedno je da li rekao za osobu musliman ili mu'min, jer kada kazemo musliman, onda ne nijecemo njegovo cvrsto ubjedenje, a kada kazemo mu'min, onda ne nijecemo njegova djela.

Potvrdu da su ta dva termina isti pojam imamo i u ovom kur'anskom ajetu: "Pravi vjernici samo su oni cija se srca strahom ispune kada se Allah spomene, a kada im se rijeci Njegove kazuju, vjerovanje im ucvrscuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio onoga sto im Mi dajemo udjeljuju. Oni su zbilja pravi vjernici, njih pocasti i oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova cekaju." (El-Enfal 2-4)

U ajetu je Allah spomenuo i rad srca i rad organa.
--------------------------------------------------------------------------------

[1] Ibnu Ebil-’Izz El-Hanefi: "Serhul-akidet-Tahavijje", Izdavac El-mektebul-islami, Bejrut, 1983. god, sedmo izdanje, str. 373.

[2] Ahmed ibnu Hanbel: “Musnedul-imam Ahmed ibnu Hanbel”, El-mektebul-islami, 1985. God, “Musnedul-Ensar”, hadis broj 20996.

[3] Ibnu Ebil-’Izz El-Hanefi: “Serhul-akide Et-Tahavijje”, str. 373.

[4] Ahmed ibnu Hanbel “Musned” “Musnedul-Ensar”, hadis broj 20996.

[5] Ibnu Hadzer El-Askalani: “Fethul-Bari bi serhi Sahihil-Buhari”, Darul-fikr Bejrut, “Babul-dzihadi vel-gazvi”, hadis broj 2727.

[6] Ibnu Hadzer El-Askalani: “Fethul-Bari bi serhi Sahihil-Buhari” “Kasasul-enbija’ 6/478 hadis 3445.

[7] Ibnu Hadzer El-Askalani: “Fethul-Bari bi serhi Sahihil-Buhari”: 1/51.

[8] Abdul-Azim ibnu Abdil-Kavijj El-Munziri: "Et-tergib vet-terhib minel-hadisis-serif”, Darul-mektebetil-hajat, Bejrut 1987 god.: 3/403.

[9] Ibnu Ebil-’Izz El-Hanefi: “Serhul-akide Et-Tahavijje str. 386.

[10] Ibnu Ebil-’Izz El-Hanefi: “Serhul-akide Et-Tahavijje”, str. 386.

[11] Ahmed ibnu Ibrahim ibnu Isa Es-Serki "Serh Kasideti Ibnil-Kajjim", El-mektebul-islami, prvo izdanje, 1962. god, 2/140-141

[12] Ibnu Hadzer El-Askalani: “Fethul-Bari bi serhi Sahihil-Buhari” 1/114, hadis 50 i Muslim ibnul-Hadzdzadz El-Kusejri “Sahihu Muslim” poglavlje “Iman” 1/37,39, hadis broj 1 i 5.

[13] Muslim ibnul-Hadzdzadz El-Kusejri “Sahihu Muslim”, Daru ihjait-turasil-arebi, 1972.god. “Iman" 1/48 poglavlje 6 br.17.

[14] Ahmed ibnu Hanbel “Musned Ahmed ibnu Hanbela”, 4/114