Razno

Download

TEMELJNE ISTINE VJERE

Autor:
Mr. hfz. Senaid Zajimović
Recenzija:
Mr. Muharem Omerdić
Dr. Zuhdija Adilović
Lektura:
Amir Brka
Stručni konsultant:
Hfz. Mahmud Traljić
©tampa:
Tiraľ:
1000
Zenica 2001

U v o d

Zasto izucavamo akide?

U svim vremenima dolazi do izmjena u ucenju osnovnih naucnih disciplina. Nekada se to odvija tako sto se dotadasnjim teorijama dodaju nove, a stare proglasavaju neispravnim ili prevazidenim. Izucavanje islamskog vjerovanja ne spada u takve vrste nauka i ono ne prihvata nikakvih izmjena, i to iz prostog razloga sto je islamsko akide bozanski zakon i bozanska nauka koja ne trpi izmjene:

"… A ti neces u Allahovu zakonu izmjene naci." (Suretul-Ahzab, ajet 62)

Islamsko akide koje danas izucavamo samo je ustrajavanje na istom onom vjerovanju koje je objavljeno prvom covjeku Ademu. Zbog toga, nudimo ovu knjigu u kojoj su sadrzani osnovni principi nase vjere kako bismo se podsjetili i obnovili ispravno vjerovanje. I, istovremeno, zatvorili sva vrata nekom eventualnom pokusaju njegove izmjene. Cilj izucavanja akideta (islamskog vjerovanja) jeste nastavak puta vjerovanja kojeg je trasirao prvi covjek Adem, alejhisselam. Njemu je Allah, dzelle sanuhu, objavio vjeru i ona se do dan-danas nimalo nije mijenjala. Svi poslanici su propovijedali istu vjeru, a ono sto se mijenjalo, korigovalo i dopunjavalo jesu neki propisi vjere (seriat).

Znacenje i potreba vjere

Vjera je prirodna covjekova potreba. Ima pitanja na koja odgovara samo vjera. Covjeka zanimaju takva pitanja i on trazi na njih odgovor. Nema covjeka kome nije stalo do toga da sazna kako je dosao na ovaj svijet, zasto je na ovome svijetu i sta ce sa njim biti poslije smrti. Na ova pitanja prirodne znanosti ne mogu dati odgovor. Bez objave ne bismo znali da osim ovoga postoji i buduci svijet.

Bez objave ne bismo znali za Sudnji dan, kada ce se svi ljudi iskupiti pred Allahom, dzelle sanuhu, radi polaganja racuna za djela pocinjena na ovom svijetu. Vjera nas uci da ce nas Allah, dzelle sanuhu, na Sudnjem danu nagradivati za dobra djela, a kaznjavati za zlo koje smo pocinili.

Da je vjera covjeku potrebna, govori i cinjenica sto je ona toliko stara, koliko je star i ljudski rod. Od prvog covjeka, pa kroz citavu povijest ljudskoga roda nije bilo naroda bez nekog oblika objave. Kad to nije bila objavljena vjera, onda je to bila vjera koju su ljudi sami izmislili. I divlja plemena imala su vjeru, sto je dokaz da je vjera covjeku prirodena, da je osjecaj za vjerom priroden i da ga covjek donosi sa sobom na ovaj svijet.

Kada se radi o prolaznosti ovoga svijeta i smrti, vjera covjeka uci da ce svaka osoba smrt okusiti. Zbog toga je vjernik mnogo smirenije i lakse podnosi. A niko i nikakvim sredstvima je nece moci sprijeciti. Za vjernika sve sto se dogada u skladu sa Allahovim, dzelle sanuhu, zakonima ima svoj smisao, pa i smrt. Pravome i iskrenom vjerniku smrt nije strasan dogadaj. Ona je za njega rastajanje sa dusom i pocetak jednog novog, viseg zivota.

Vjera nas jaca i hrabri. Ona nam uliva pouzdanje u Allaha, dzelle sanuhu, koji je najcvrsci oslonac. Vjera nas bodri na ustrajnost i ne da nam posustati. Podstice nas da cinimo sve sto je dobro, a odvraca nas od svakoga zla.

Cak i covjek koji za sebe tvrdi da ne vjeruje u Boga ipak ima neku vjeru. On cvrsto vjeruje u pobjedu neke svoje ideologije, vjeruje u svoj uspjeh i vjeruje u mnogo stosta drugo. Govoreci o nevjernicima Allah, dzelle sanuhu, kaze: “Vama vasa vjera, a meni moja.” (El-Kafirun: 6) Dakle, iako se govori o nevjernicima, spominje se njihova vjera, bez obzira sto je ona pogresna i neispravna. Iz toga slijedi da nema covjeka a da u nesto ne vjeruje, pa makar govorio za sebe da je nevjernik.

Zbog svega toga, vjera je svakom covjeku neophodno potrebna i covjek ne moze zivjeti bez nje.

Spoznaja Boga

Postoje dva izvora na osnovu kojih covjek moze doci do spoznaje Boga. Prvi je izvor njegov razum, a drugi Allahova objava.

Svojim razumom covjek moze doci do spoznaje da postoji Uzviseno Bice - Svemoguci Stvoritelj. Kada posmatra predmete oko sebe, covjeku je sasvim jasno da nijedan taj predmet nije sam od sebe nastao, niti slucajno, vec da svaki pojedini predmet ima svoga proizvodaca. Pametan covjek zna da nema knjige bez autora, kuce bez zidara, stola bez stolara, mlijeka bez krave, ovce ili koze itd. U svim prethodno spomenutim slucajevima proizvodaci su ljudi i zivotinje. Ako covjek navece posmatra vedro nebo, vidjet ce mnogo zvijezda. Iz astronomije zna da postoji na milijarde nebeskih tijela. On u to ne sumnja, jer su to potvrdene naucne cinjenice. Kao razuman covjek, ukoliko se upusti dalje u razmisljanje, doci ce do zakljucka da ni milijarde nebeskih tijela nisu nastale same od sebe, niti slucajno. I njih je neko proizveo. Jesu li to ljudi, biljke i zivotinje? Cinjenica je da ih je neko proizveo - stvorio.

Taj Neko je svakako neizmjerno jaci, umniji i sposobniji od covjeka, pogotovo kad smo svjesni cinjenice da On odrzava red u svemiru na najsavrseniji nacin. Kao sto ljudski zakoni nisu bez zakonodavca, tako ni zakoni koji vladaju svemirom nisu bez svog Zakonodavca. Sve ovo jasno govori da postoji UZVISENO BICE, koje ljudi nazivaju raznim imenima, a mi muslimani zovemo Ga ALLAH. Na ovakav nacin razum dolazi do spoznaje Boga.

Drugi put spoznaje jeste Allahova Objava. Ona se zasniva na tome da Allah, dzelle sanuhu, posalje nekog od Svojih poslanika koji ljudima obznani postojanje Jednog Boga. Pri tome im donese jasne dokaze Njegova postojanja i poziva ih u robovanje.

Ljudi su pred izborom da prihvate neoborivu cinjenicu postojanja Boga ili da je odbiju i nakon jasnog dokaza prihvate zabludu i nevjerstvo.