Razno

Download

Vjerovanje u Allaha, dželle šanuhu

Vjerovanje u Allaha, dželle šanuhu, znači: "Čvrsto ubjeđenje da je Allah, dželle šanuhu, Gospodar svega, Vladar i Stvoritelj. On Jedini zaslužuje da Mu se robuje i da se svi ibadeti (namaz, post, zekat, dove, nada, strah, poslušnost i poniznost) jedino Njemu posvećuju. On je opisan svojstvima savršenstva i lišen svih nedostataka.”

Iz definicije se vidi da je ključ vjerovanja jednoća Allaha, dželle šanuhu, - tevhid - u svemu. Jednoća Allaha u svim segmentima.

Tevhid predstavlja obožavanje jednog jedinog Allaha. Zbog toga je On stvorio džinne i ljude. "A džinne i ljude Sam stvorio samo zato da Mi robuju...” (Ez-Zarijat: 56)

Allah je poslao ljudima poslanike da bi ih pozivali u priznavanje Allahove neprikosnovene jednoće.

- Poslanici su svoje misije ljudima uvijek započinjali sa pozivanjem u vjeru Allahove jednoće. Uzvišeni kaže: "Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte." (El-Enbija' 25)

- Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učio svoje drugove da poziv u Islam započinju tevhidom. Tako je Muazu prilikom odlaska u Jemen rekao: "Neka bude prvo čemu ćeš ih pozivati, svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha."[1]

- Nevjernici Mekke nudili su Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bogatstvo, ženidbu po njegovom izboru i druge vrste ovosvjetskih uživanja u zamjenu za napuštanje poziva u tevhid i nenapadanje njihovih tobožnjih bogova.

- Zadatak svakom muslimanu je da u svom društvu uspostavi tevhid, da poziva njemu, jer on ujedinjava vjernike.

Postoje i brojne koristi od vjerovanja u tevhid, a najvažnije su, svakako, sreća na dunjaluku i uspjeh na ahiretu. Tevhid je uzrok iskupljenju od grijeha. Njime se čovjek oslobađa robovanja i potčinjenosti nekom drugom biću mimo Allaha. Tevhidom čovjek postaje neovisan. On je izvor ljudske sigurnosti, jer puni ljudsko srce neograničenom mirnoćom, tako da se mu'min nikog drugog ne boji osim Allaha. Tevhid je izvor duševne snage koja se pretvara u nadu koja se, opet, ispoljava totalnim povjerenjem i oslanjanjem na Uzvišenog Stvoritelja.

Tevhid se djeli na tri vrste, i to:

1. Tevhidur-rububijeh,

2. Tevhidul-uluhijjeh,

3. Tevhidul - esmai ves-sifati.

Tevhidur-rububijjeh

Definicija ovog tevhida glasi: “Čvrsto uvjerenje da je Allah, dželle šanuhu, Gospodar svega i da nema drugog gospodara mimo Njega."

Znači priznati da je Allah, dželle šanuhu, jedini Stvoritelj svega postojećeg, da je On Jedini Vladar, da On oživljava i usmrćuje, da On jedini donosi korist, da On prima dove, da On opskrbljuje i daruje, da On sprečava i dozvoljava, Njemu sve pripada i u Njegovim je rukama sva vlast. On kaže: "Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad Aršom uzvisio; On tamom noći prekriva dan, koja ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (El-Ea’raf: 54)

Također vjerovanje da samo Allah, dželle šanuhu, može nešto dozvoliti ili zabraniti.

U ovu vrstu tevhida vjerovali su i mušrici u doba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali ih to vjerovanje nije uvelo u Islam, te je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ratovao protiv njih i dozvolio njihovu krv i imetke.

Ova vrsta tevhida je ustvari potvrđivanje Allahove jednoće kroz Njegova djela. Oni su vjerovali da Allah, dželle šanuhu, daje nafaku, kišu, da je On sve stvorio, ali oni nisu vjerovali da je Allah jedini Bog, tj. nisu vjerovali u tevhidul-uluhijjeh.

Dokaz da su oni vjerovali u Allaha kao Gospodara je ovaj kur'anski ajet: "Upitaj, ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?-"Allah"-reći će oni-, a ti reci: "Pa zašto Ga se onda ne bojite?" (Suretu Junus, ajet 31)

Komunisti i njima slični nisu vjerovali ni u ovu vrstu tevhida, te su tako postali najveći nevjernici. Može se zaključiti da su ondašnji mušrici-pagani - bili svjesniji postojanja Boga od savremenih ateista zadojenih lažnim parolama bezbožništva.

Tevhidul-uluhijjeh - Allah jedini neprikosnoveni Bog

"Čvrsto ubjeđenje da je Allah, dželle šanuhu, jedini istinski, neprikosnoveni Bog i da nema drugog boga mimo Njega, te da se svi oblici ibadeta jedino Njemu upućuju."

Allah, dželle šanuhu, jedini je Bog i svi ibadeti u javnosti i u tajnosti moraju biti iskreno Njemu upućeni. Pravi vjernik iskren je u svojoj ljubavi prema Allahu, dželle šanuhu, iskren u svome strahu i nadi, iskren u dovi, u oslanjanju, u poslušnosti, poniznosti i pokornosti i drugim vidovima ibadeta. To je suština ovog tevhida. Ova vrsta tevhida bila je predmet raskola i razilaženja između poslanika i njihovih naroda od Nuha, alejhisselam, pa do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Tevhidul-uluhujjeh mnogo je važniji temelj tevhida, jer sadrži u sebi i rububijjeh i tevhidul-esmai vessifati. Onaj koji vjeruje da postoji samo jedan Bog, taj vjeruje da je On i Gospodar i Onaj koji opskrbljuje i proživljava. Ali onaj koji vjeruje da je Allah, dželle šanuhu, Gospodar, ali ne vjeruje da je On i jedini Bog, njegovo vjerovanje nema smisla. Zato rububijjeh ne sadrži u sebi uluhijjeh.

Ovaj tevhid razdvaja monoteiste od politeista. Onaj koji vjeruje u ovaj tevhid monoteista je, a ako ne vjeruje - onda je politeista. Zbog ovog tevhida smo stvoreni i svi poslanici su slati zbog njega. "Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (El-Enbija' 25) Svi su govorili: "Bojte se Allaha, vi nemate drugog boga." (Mu'minun: 23, Hud: 61)

Neophodne stvari koje prate ovaj tevhid jesu:

1. Iskrenost u ljubavi prema Allahu, dželle šanuhu, tako da rob ne voli nikog drugog mimo Allaha, dželle šanuhu: "Ima ljudi koji su mimo Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kada dožive patnju - svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati." (El-Bekara: 165)

2. Upućivanje dove, oslanjanje, nada i drugo pripadaju jedino Allahu. "I pored Allaha ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus: 51)

3. Jedino se Njega bojati i nikada ne smatrati da nam neko svojom voljom može naštetiti ili korist pridonijeti. "Allah kaže: "Dvojici bogova se ne klanjajte!-samo je jedan Bog- i samo se Mene bojte!" (En-Nahl: 51)

4. Sve tjelesne ibadete jedino u ime Allaha činiti. Ako ih činimo u ime nekog drugog, onda smo pripisali Allahu druga. "Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće onome kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan." (En-Nisa’: 116)

Tevhidul-esmai ves-sifati - Vjerovanje u Allahova imena i svojstva

“Čvrsto ubjeđenje da je Uzvišeni Allah opisan svojstvima savršenstva, da je lišen svih nedostataka i da su ta imena i svojstva onakva kakvim se On opisao u Kur'anu i kako Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem."

Ako bismo željeli malo opširnije prikazati ovu definiciju, onda ćemo reći: "Uzvišeni Allah je savršen. On je opisan u Kur'anu i hadisu svojstvima savršenstva i On ima imena čiji se tačan broj zna na osnovu vjerodostojnog hadisa. Mi smo dužni u ta svojstva vjerovati i ne pokušavati da ih na bilo koji način tumačimo i prilagođavamo svojim ograničenim ljudskim shvatanjima. Jer Savršenog može opisati jedino Savršeni, a među nama ljudima nema niko savršen. Jedino je Uzvišeni Savršen. Ljudi često puta padaju u grešku kada pokušavaju da nam prikažu pojedina svojstva, kao npr. učenjaci[2] koja tumače da Allahova ruka spomenuta u Kur'anu: "Oni koji su ti se zakleli na vjernost, zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih....” (El-Feth: 10), označava "snagu", a ne ruku. Da bi izbjegli krivo tumačenje i zabludu nije dozvoljeno da tumačimo kako izgleda Allahova ruka niti da tumačimo kako izgleda Allahov silazak na zemaljsko nebo, a pogotovo da govorimo kakvo je Allahovo uzdizanje nad Aršom - prijestoljem. Ako kažemo da je to "zagospodarivanje" (istivla'- ???????), time ćemo napraviti ogromnu grešku, te će izgledati da Allah prije toga nije vladao Aršom, nego je tek tada zagospodario njime. Mi moramo vjerovati da su ova Njegova svojstva onakva kakvim ih je On opisao i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.[3] Allah, dželle šanuhu, kaže u Kur'anu: "Njemu ništa nije slično, On sve čuje i sve vidi." (Eš-Šura 11) Kako Ga možemo s nečim poistovjetiti kad ne znamo kako izgleda? Što se tiče silaska na zemaljsko nebo spomenuto u hadisu: "Allah, dželle šanuhu, svake noći silazi na zemaljsko nebo”,[4] treba tumačiti ovako: "Allah silazi na način kako to odgovara Njegovom Veličanstvu i Savršenstvu, a On ne sliči nikome od stvorenja." Vrijedno je po ovom pitanju spomenuti riječi našeg imama u fikhu Ebu Hanife koji kaže: "On ima ruku, lice i dušu, kao što to On spominje u Kur'anu. To što Allah u Kur'anu spominje lice, ruku i dušu - radi se o Njegovim atributima bez kvalifikacije (bez određivanja kakvoće). Ne može se reći da je Njegova ruka Njegova moć, niti Njegova blagodat, jer bi to značilo negaciju Njegovih atributa što je oznaka Kaderija i Mu'tezilija. Ne, Njegova ruka je Njegov atribut bez kavlifikacije. Tako isto i Njegova srdžba i zadovoljstvo Njegova su dva atributa bez kvalifikacije."[5]

Postoje tri temelja na kojima počiva vjerovanje u Allahova, dželle šanuhu, svojstva:

Prvi temelj:

Zabrana pokušaja poistovjećivanja i dokazivanja bilo kakve sličnosti između Allaha i Njegovih stvorenja. Allah, dželle šanuhu je čist od svih nedostataka.

Na ovaj temelj upućuju nas riječi Allaha, dželle šanuhu: "Njemu nije ništa slično." (Šura 11.) Uzvišen je i čist da bi sličio stvorenjima. Ovi atributi, kada se odnose na Allaha, dželle šanuhu, ne mogu se razumjeti u istom značenju u kome se razumijevaju kad se odnose na stvorenja. Kažemo: čovjek vidi, čovjek zna, i Allah vidi i zna. Ali način na koji čovjek zna i vidi nije kao Allahovo, dželle šanuhu, znanje i vid, zato što Njemu nije ništa slično.

Isto tako, Allahu se ne smije pripisati nikakva manjkavost ili nešto što je svojstveno čovjeku koji je oličenje prolaznosti i nesavršenstva, kao što su: drug, žena, sin, san, umor, smrt, neznanje, nepravda, nemarnost, zaborav, pospanost i druga svojstva manjkavosti.

Drugi temelj:

Vjerovanje u svojstva i imena potvrđena Kur'anom i Sunnetom, bez dodavanja ili oduzimanja, bez poricanja ili bilo kakvog iskrivljenog tumačenja istih.

To znači da Allaha ne možemo opisivati osim onako kako je On sam sebe opisao, ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti Ga možemo nazvati imenima kojima On sebe nije nazvao ili Ga Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije tako nazvao. On najbolje zna o Sebi, svojim atributima i imenima. "Da li vi bolje znate ili Allah?" (El-Bekara:140.)

Čuveni šejh, učitelj imama Buharije, Ne'im ibnu Hammad, kaže: "Ko poistovjeti Allaha sa Njegovim stvorenjima, postao je kafir, a ko zaniječe svojstva sa kojima se Allah, dželle šanuhu, opisao ili kojima Ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao, postao je nevjernik. U Allahovim opisima ne postoji poistovjećivanje niti uspoređivanje."[6]

Treći temelj:

Prekid svakog pokušaja zalaženja u suštinu (kvalifikaciju) tih svojstava.

Svaki pokušaj istraživanja kakvoće svojstva doveo bi nas do zalaženja u bit Allahova, dželle šanuhu, bića, a o biti Njegova bića se ne upušta u raspravu. Zbog toga se ni o kakvoći svojstva ne raspravlja. Zato su svi naši raniji prethodnici, kada bi bili upitani o svojstvima, kao npr. o kakvoći Allahova uzdizanja na Arš, rekli: "Uzdizanje je poznato, a način uzdizanja je nepoznat, vjerovanje u njega je vadžib, a pitanje o njemu je novotarija."[7]

Tako, kada bi nas neko upitao: "Kako Allah silazi na zemaljsko nebo?", pitali bismo ga: "A kako On izgleda?" Ako kaže: "Ne znam kako Allah izgleda”, mi bismo tada rekli: "I mi ne znamo način Njegova silaska, jer znanje o kakvoći radnji opisanog zahtijeva znanje o kakvoći izgleda činioca te radnje."

Ovu vrstu tevhida može da ugrozi nekoliko stvari, a insan brzo u njih zapada.

1. Tešbih (antropomorfizam): Uspoređivanje nekog Božijeg svojstva sa kosmičkim fenomenom ili ljudskom osobinom (radi približavanja shvatanja dotičnog Božijeg svojstva). Ili smatrati da su Allahova svojstva ista kao i svojstva čovjeka, kao što su kršćani poistovjetili Isa'a sa Allahom, dželle šanuhu, ili kao što su mušrici svoje idole poistovjetili sa Allahom, dželle šanuhu, ili reći da je Allahovo oko kao naše oko, itd.

2. Te'vil (izvrgnuto tumačenje):

Tumačiti svojstva Uzvišenog Allaha naslućivanjem bez ikakvog argumenta iz Kur'ana i Sunneta, i pri tome vršiti izmjene i devijacije. Radi se o izmjeni istinitog i vidljivog značenja ajeta i tačnih hadisa prema drugom, pogrešnom, iskrivljenom i neosnovanom značenju kao što je primjer u ajetu: “Milostivi se nad Aršom uzvisio” (Er-Rahmanu ‘alel-aršisteva) gdje je glagol "isteva" koji znači “uzdići se ili uzvisiti”, promijenjen u "istevla", što znači “zagospodariti”.

3. Ta'til Opovrgavanje i poricanje Allahovih svojstava:

Kao što neke zalutale frakcije niječu Allahovu Uzvišenost nad stvorenjima i kažu da je Allah na svakom mjestu gdje Ga spomeneš, ili kao oni koji kažu da su stvorenja vječna. Time automatski niječu Allahovo stvaranje tih bića.

4. Tekjif (kvalifikacija): Preciziranje suštine (kvalifikacije) Alla-hovih, dželle šanuhu, svojstava, što naši časni prethodnici nikada nisu dopuštali niti pokušavali da tako urade. Navodili su ih onako kako su ih Allah, dželle šanuhu, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuli bez nijekanja, iskrivljivanja značenja i pokušaja pre-ciziranja.[8]

--------------------------------------------------------------------------------

[1] Muslim ibnul-Hadždžadž El-Kušejri “Sahihu Muslim” u poglavlju “Iman” 1/50 hadis broj 29.

[2] Ulema eš’arijskog mezheba.

[3] Ebu Hanife En-Nu’man ibnu Sabit El-Kufi "El-fikhul-ekber" Šerh Mula Ali El-Kari El-Hanefi, str. 66-68.

[4] Muslim ibnul-Hadždžadž El-Kušejr i, “Sahihu Muslim” “Salatul-musafirin ve kasruha” 1/521 hadis broj 168.

[5] Ebu Hanife En-Nu’man ibnu Sabit El-Kufi "El-fikhul-ekber" Šerh Mula Ali El-Kari El-Hanefi, str. 66-68 i "El-fikhul-ekber" tačka 4. Ebu Hanife (Prijevod prevodilačke sekcije ITF-a Sarajevo).

[6] Muhammed Halil Heras “Šerhul-akidetil-vasitijje" (od Ibnu Tejmijje) treće izdanje 66.g. str.21.

[7] Zejd ibnu Abdil-Aziz ibnu Fejjad "Er-Revdatun-nedijje šerhul-akidetil-vasitijje", Drugo izdanje, 1968. God, Rijad, str. 29.

[8] Ali ibnu Muhammed Eš-Ševkani "Et-Tuhuf fi mezahibisselef" Matbe’atul-imam, Egipat, str.7.