Haridž ibnus-Salt prenosi od svoga amidže da je otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i primio Islam. Na putu od njega
je naišao pored ljudi kod kojih je vidio ludog čovjeka okovanog željezom. Njegova porodica reče:"Rečeno nam je da je ovaj vaš drug
došao s dobrom pa ima li nešto čime biste ga mogli izliječiti?" Proučio sam mu Fatihu i ozdravio je. Dali su mi zbog toga stotinu
ovaca. Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga šta mi se desilo, pa mi je rekao:
"Da li si rekao nešto drugo osim toga što si učio?" Ne, - rekao sam. On reče: "Uzmi ih. Teško onome ko uzme nešto za
neispravnu rukju, ti si uzeo za ispravnu rukju."
U drugom rivajetu se prenosi: "Učio mu je Fatihu tri dana, ujutro i navečer. Kad god bi je završio sakupio bi zrak i puhnuo" Hadis prenosi Ebu Davud u poglavlju "Et-tibb" pod brojem 19, a Nevevi kaže da je vjerodostojan i bilježi ga u djelu "El-Ezkar, 87".
Simptomi sihra ludosti
- odsutnost duha, smetenost i velika pospanost,
- nejasan smušen govor,
- netremično gledanje u jedno mjesto,
- nemogućnost ustrajnosti u jednom poslu,
- u nekim momentima na njegovom licu se pokaže da ne zna gdje ide, a ponekad spava na pustim mjestima gdje niko ne zalazi.
Kako nastaje sihr ludosti?
Džin koji je zadužen za sihr ulazi u opsihrenu osobu i stacionira se u njegovom mozgu, kako mu je naredio sihirbaz. Zatim vrši
pritisak na centre u mozgu i to naročito one koji imaju funkciju razmišljanja, sjećanja ili ponašanja. U tom momentu na
opsihrenoj osobi se pokazuju simptomi koje smo već ranije naveli. Osoba koja je opsihrena u većini slučajeva je svjesna svega
šta se dešava sa njenim tijelom, ali nema nikakvu kontrolu. Rijetko se desi da se osoba ne sjeća ničega.
Praktični primjer liječenja sihra ludosti
Prvi slučaj
Nazvali su me da mi pitaju kada mogu da dovedu ženu koja već tri dana ne spava, ne jede i nikom ne da mira. Priča gluposti,
kao na primjer svoju sestru koja je se utopila prije par godina, vidi neke ljude po prozorima i slično.
Doveli su je, ali su imali problema da je uvedu u auto, jer neće da ide nigdje a ja nemam naviku da idem u kućnu posjetu.
Kada su je doveli, nije htjela da izađe iz auta a mene ne smije pogledati u oči, ali uporno ponavlja, ne možeš ti meni ništa.
Uspjeli smo nekako da je uvedemo u sobu gdje ja radim i ugledala je na zidu okačenu levhu sa ispisanom Ajetul-Kursijjom te je
prišla i učila e'uzu... i bismillah... te je izgovarajući te riječi krstila to. Zatim je počela da skače po sobi i da vrišti,
i kao pijana osoba da skače po kauču. Uporno je izbjegavala moj pogled. Uhvatili smo je i držali (njen čovjek, čovjek od sestre
i ja) i počeo sam učiti. Uporno je vrijeđala (stoko, životinjo, gori si od mene), zatim je skupljala puna usta pljuvačke te je
pljuvala po meni i pokušavala da me ujede za ruku. Govorila je ako te samo uspijem da te ujedem, odgrist ću ono zašto te uhvatim.
Dao sam terapiju koju su radili 15 dana uz obnovljenu rukju od 7 dana, Allah je dao da je ozdravila.
Na žalost, ne dešaje se tako lako da svi riješe svoj problem tako lako i relativno brzo.
Drugi slučaj
Pozvali su me da idem učiti jednoj djevojci u susjednom selu, nisu imali nikoga da ih doveze pa sam ja otišao. Meni su
telefonom objasnili da je u pitanju svađa stalna koja se pojavljuje samo kad je neko prisutan mimo njih ukućana. Moj uslov za
dolazak je bio bacanje svih zapisa koje imaju, jer je problem prisutan od prije rata u BiH, a ja sam došao kod njih 2001. godine.
Ušao sam u kuću i očekujući normalnu situaciju, vidio sam tu je otac i djevojka sjede, a majka je izašla da otvori vrata kad sam
stigao, nažalost bilo je suprotno.
Upitao sam djevojku ko će pričati o problemu (ne znajući njeno stanje), djevojka je ustala i počela da skače po namještaju,
govoreći riječi koje su nepovezane (o, Karadžiću brate muslimanu; gdje Englez može biti musliman; eno ih izlaze iz ormara i
slično), a njen otac ustaje i uzima štap (nije tanji u prečniku od 1 cm i udara je i govori joj da sjedne, da se smiri i tako je
nekako doveo nju u stanje mirovanja).
Ispričali su mi kako je sve krenulo, a otprilike je bilo da je djevojka krenula u srednju školu, a jedna od komšinica je rekla
da je krenula, ali je neće nikada završiti. Nažalost, tako je i bilo jer sam ja došao, a djevojka je imala oko 30-tak godina.
Proučio sam joj rukju, a nju smo morali držati: ja, njen otac, brat i majka i dao sam terapiju da koristi, a ja ću doći ponovo
za 15
dana. Došao sam ponovo i stanje je bilo malo bolje, ali ne previše te sam ponovio rukju i rekao da ću doći ponovo za par dana.
Nažalost, ja sam se razbolio i nisam otišao više od dva mjeseca, a ni oni me nisu zvali. Pošto sam ja posljednji put kad sam
bio kod njih uzeo njihovu knjigu da pročitam, krenuo sam da odnesem istu. Kada sam došao, njen otac me dočekao na vratima sa
riječima: "Nema više potreba za učenjem. Ona je sad dobro!"
Drago mi je bilo čuti te riječi, ali nisam ništa razumio, te sam pitao ima li bujruma?
Uveli su me i vidim tu istu djevojku kako sjedi i odgovara na moj selam kada sam ulazio. Pitao sam roditelje šta se desilo i
odgovorli su mi da su se pridržavali svega što sam im dao i bilo je gore sve dok nisu potrošili terapiju (ulje, voda, med).
Kad im je toga nestalo, ona je počela da se ponaša normalno. U trenutku dok mi oni to pričaju djevojaka progovara: "Majko
šta ćeš sa ovom vodom što ključa, hoću li zaliti kafu?" Majka joj daje odobrenje i ona nam donosi kafu, kao sasvim normalna
djevojka.
Djevojka koja laje i mjauče
Nazvali su me drugi dan Kurban bajama i pitali me da dovedu djevojku koja je bolesna, da laje, mjauče, naveče ustaje i baca
namještaj po kući (stvari koje ne mogu dvije osobe lako ponijeti ona baca bez problema).
Ja nisam vjerovao da je stanje tako loše, jer sam bio upoznat sa tim slučajem da je ta djevojka još od Ramazana bolesna ali da
niko ne vjeruje da je u pitanju sihr. Njeni simptomi su bili u početku kočenje desne noge. Primala je inekcije, ali ništa nije
pomagalo.
Dogovorio sam da je dovedu sutra uveče i nažalost uvjerio sam se u istinitost njihovih riječi da laje i mjauče. Kada su je vodili
djevojka je uporno lajala, a svoju lijevu ruku je stavljala preko usta da bi to zaustavila, ali nije mogla da to spriječi.
Učio sam joj i dao trepiju (maslinovo ulje, voda, med, a na sve ovo su naučeni određeni ajeti, kaseta sa ajetima rukje).
Dogovorili smo se da je dovedu za 7 dana, ali velike padavine snijega su ih spriječile da dođu, ali je njeno stanje bilo dosta
bolje. Kad su padavine prestale doveli su je ponovo, ali im je ovog puta, kada su stigli kod mene i izveli je iz auta, pobjegala,
tako da su je morali ganjati da bi je stigli. Jedva su je doveli jer se previše opirala. Učio sam joj ponovo i Allahu
hvala, ozdravila je.