Razno

Download

Predio koji usmerava nase ponasanje

Gospodaru nas, u Tebe se uzdamo i Tebi se obracamo i Tebi cemo se vratiti. (Kur`an 60:4)

Od skromnog covjecjeg znanja i saznanja misterije duse navodim naucnu studiju pokusaja razjasnjenja funkcije ceonih centara kortexa prednjeg dela covjecjek mozga - komparativno vezuci ih za Kuranske pouke i hakk koji nam je jos prije 14 i po vijekova objavljen nadajuci se jedino da uz pomoc te projektirane poruke i smisla mozemo shvatiti i razjasniti bar djelimicno najvecu misteriju cudesa stvaranja nasu dusu ili nefs. Ne valja to! Ako se ne okani dohvatit cemo ga za kiku: za ono lazno i grijesno celo! (Al-Alaq, 15-16)

Karakteristika cela lazno i grjesno celo koja je navedena u citiranom ajetu je detalj koji zavredjuje krajnju paznju. Odredjenim istrazivanjima provedenim poslednjih godina ustanovljeno je da se u prednjem ceonom reznju lobanje nalaze djelovi koji upravljaju odredjenim aktivnostima mozga.

Objasnjenje vezano za ovaj dio i njegovu funkciju na sta je kao sto vidosmo u citiranom ajetu prije 1400 godina i vise upozorio Kur`an, savremeni naucnici su uspjeli dati tek u proteklih 60 godina.

Kad se pogleda u prednji dio lobanje primetit ce se ceoni dio mozga. Rezultati do kojih se o pitanju funkcije ovog dijela doslo, nakon provedenih istrazivanja u oblasti fiziologije na sledeci nacin su izneseni u djelu Essentialis of Anatomy and Physiology:

Motivacija, planiranje, misljanje i pocetak davanje komandi se realizira u prednjem djelu ceonih krila mozga. Ovo je jedan segment asocijacije korteksa ...

Pored ovoga u spomenutom djelu se u vezi s ovim predjelom nalazi i sledeca formulacija: Uporedo sa vezom sa pokretima, smatra se da je ceoni dio mozga u isto vrijeme i funkcionalni centar agresivnosti ...

Mi vas stvaramo pa zasto ne povjerujete kazite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to cinimo (Al-Waqi`a 57-59)

Kao sto se da razumjeti iz navedenih objasnjenja ceoni segment mozga vodi sve aktivnosti vezane za planiranje, motivaciju i za govorenje istine ili lazi.

Sasvim je ocito da forumlacija lazno i grijesno celo navedeno u Kur`anskom poglavlju Al-Alaq, pokazuje veliku paralelnost s prethodnim objanjenjima.

Kroz komparativno (vjersko-znanstveno) proucavanje, otvaramo vrlo vazno pitanje lokalizacije insanovog nefsa duse i duha u covekovom tijelu, pokusavajuci da ispravno razumemo i shvatimo tu povjezanost i nacin njihovog medzusobnog uticaja, funkcionisanja i odredjivanja naseg ponasanje. Najpre zelim da iznesem stav islamske uleme (a ona se podjelila po ovom pitanju). Jedna grupa, koju cine stanoviti ucenjaci hadisa(muhadisi), pravnici(mufekihi) i sufije, su na misljenju da su dusa(nefs) i duh(ruh) dva odvojena entiteta, dok ona druga skupina alima muhadisa, mufekiha i muhadis'a, tvrde da se iz sahihul hadisa poslanika saws, jasno izrazava da su nefs i ruh u biti jedno te isto.

Prema jednoj grupi ucenjaka, dakle (Ibn Kajjimu u njegovom djelu Kitabur-Ruh i Ibn Ebu Izz elHanefiu u El-akidet et-Tahavijjeh), duh i tijelo zajedno cine covjeka. Duh (ruh) je entitet koji se razlikuje od fizickog, opipljivog tijela, ali je pojmovno i sustinski istovjetan dusi (nefsu). Oni ovo dokazuju citiranjem kljucnih hadisa koji potvrdzuju njihovo ubjedzenje:

Ummi Selemeh r.a., prenosi da je Poslanik saws, rekao: Kad ruh napusta tijelo, oci ga prate.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik saws, rekao: Zar ne vidis da kada osoba umre, njen pogled je nepeto nepomican, to se desava kada njene oci prate nefs(kako napusta tijelo).

(Referenca: Ebu Bilal alKanadi, Razjasnjene misterije duse, Libris, Sarajevo 2002, str. 30)

Mukatil bin Sulejman, dr. Mustafa Mahmud i neki drugi alimi, tvrde da je ruh jedno (te da se o njemu uvjek u Kuranu i hadisima govori u superlativu), a dusa nesto drugo i njoj se pripisuju uvjek neke nagonske osobine. Dusa je ta koja kusa smrt, a ne duh: "Svako zivo bice (nefsun) okusit ce smrt." (El-Enbijja, 35) (ibid, str., 25, takodzer vidi vise u prevod teksta Duh i dusa od Mustafe Mahmuda)

U Komentaru iz Buharijine zbirke sahih hadisa, sa osvrtom na mislejnja Ibn Kesira, Et' Taberija i El' Kurtubija, a kojeg je pripredio dipl. Ing. ef. Mustafa Mlivo, za Suru 97, str. 80, stoji slijedece:

Ti zivis pomocu Mene, cujes pomocu Mene, govoris pomocu Mene. Ovo je osobenost svakog covjeka, zivi pomocu Allaha, cuje i vidi pomocu Allaha - jer je covjek u svom bicu mrtav. On ne zivi pomocu svog bica. Svi se u svom egzistiranju oslanjaju na Jednog i Jedinog koji je sve stvorio, koji je u svojoj jednoci neovisan od bilo cega.

Postoje dva svijeta. Prvi je Alem el-emr (svijet zapovijedi), a drugi je Alem el-halk (svijet stvaranja). Veza izmedju svijeta zapovijedi i svijeta stvaranja je Duh (Ruh). Duh pripada svijetu naredbe, ali on po nalogu Allahovom proizvodi dejstvo u materijalnom svijetu. Duh (ruh) i naredba (emr) su nerazdvojni. Dok se pojavio emr, odmah postoji i ruh koji realizira emr; a Allah najbolje zna.

Cistoca duha (ruha) koja je udahnuta Od Gospodara svih Svijetova u tjelo covjeka da bi ga ucinila zivim ' biva u toku rasta i razvoja svijesti o svom postojanju, a pod uticajem prostornih i fizioloskih ogranicenja ljudske zivotne sredine, promjenjena (njena cistoca biva pomucena). Upravo manifestacija te dinamicke veze i odnosa izmjedzu materije i duha koja naginje za realizacijom tjelesnih uzitaka i zadovoljstava, mi vidimo kroz ekpresiju sada vec kvalitativno razlicitijeg ali jednog te istog entiteta - ljudskog nefsa, insanovog dzana iliti duse. Forma i bit duha koja je na neki nacin zarobljena u ljudskoj cauri biva potisnuta jacinom tih tjelesnih nagona (kod svakog pojedinca razlicito). Ipak kad nastupi trenutak odvajanja esencijalnog duha (pri smrti) iz svog privremenog ovodunjaluckog postojanja (te njeno putovanje ka visim sferama daljnje egzistencije), tada se vraca potpuna svijest o biti nje same (nase duse) i tada prestaju da djeluju na nju svi tjelesni nagoni. Dakle, sama svrha ne samo njenog individualnog postojanja, vec i zivota uopce, jeste da se u toku ove nam date kratkotrajne egzistencije trudimo da sto je vise moguce zanemarimo ili potisnemo to naginjanje materije (fizickog tjela) a razvijamo samoanalizom i samospoznajom kroz Upute iz savrsenog putokaza Islama one duhovne kvalitete i vrline mu'mina(ki).

dipl. Psiholog Nedzad Gicic i saradnici