|
Stav o krscanskom ili jevrejskom sihirbazu
1. Ebu Hanife, Allah mu se smilovao, je rekao: Bit
ce ubijen na osnovu opcih dokaza (iz hadisa), i zato sto je sihr
zlo koje je rezultiralo ubistvom muslimana, a ubistvo muslimana
zahtijeva ubistvo zimmije (sticenikom iz druge vjere u muslimanskoj
zemlji).[6]
2. Malik, Allah mu se smilovao, rekao je: Ne
treba ubiti sihirbaza sljedbenika knjige (kitabiju) osim ako je
on svojim sihrom ubio nekoga. Ako takav sihr nanese stetu muslimanu,
koja nije u skladu sa ugovorom koji je zimmija potpisao sa islamskom
drzavom, on time sam krsi ugovor te postaje dozvoljeno njegovo ubistvo.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ubio Lubejda Ibnul-Easama
zato sto se on nikada nikome nije svetio zbog sebe licno, i zato
sto se bojao ako ga ubije da se time ne prosiri smutnja medu muslimanima,
i njegovim saveznicima iz redova ensarija.[7]
3. Safija, Allah mu se smilovao, rekao je: Nije
dozvoljeno ubiti sihirbaza iz redova krscana ili jevreja, osim ako
je on nekoga ubio svojim sihrom. U tom slucaju ga je dozvoljeno
ubiti.[8]
4. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: Sto
se tice sihirbaza pripadnika ehli-kitabija, on se ne ubija osim
ako je on sam ubio svojim sihrom. Uglavnom se ubija iz odmazde,
kao sto je utvrdeno da je Lubejd ibnul-Easam opsihrio Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem. On ga nije ubio. Sirk je tezi od sihra,
a kafir se radi sirka ne ubija. Postojeci dokazi govore da musliman
sihirbaz bavljenjem sihrom postaje kafirom. Tako je neispravna analogija
da se pripadnici drugih vjera trebaju ubijati zbog sihra, jer kada
ozenjen krscanin pocini zinaluk, zbog toga nece biti ubijen, dok
musliman biva kamenovan.[9] Allah najbolje zna.
[6] El-Mugni: 10/115.
[7] Fethul-Bari: 10/236.
[8] Fethul-Bari: 10/236.
[9] El-Mugni: 10/110.
|