Razno

Download

PRAVO NA INTIMU I PRIVATNOST

Islam svoje drustvo uspostavlja na cistoti i vanjskih i unutarnjih odnosa. Pravo na intimu i privatnost u svim segmentima Islam garantuje svojim sticenicima. Zavirivanje u ljudske privatne poslove i uhodenje njihovih tajni zabranjeno je, cak i ako oni rade nesto grijesno sve dotle dok to oni cine u tajnosti a ne javno.

Imajuci u vidu spomenuto, nuzno se osvrnuti na niz problema zazivjelih u nasem narodu koji direktno atakuju na intimu i gdje se ne postuje privatnost ukucana. Skoro se moze reci da covjek vise nije komotan ni u svojoj vlastitoj kuci.

Prvi komsija bez najave upada u kucu i direktno ide u sobu gdje sjede, a mozda i leze njeni stanari. Komsiji cesto puta i ne bude neugodno i zna se desiti da on kritikuje ukucane sto ih je zatekao da spavaju i sto jos nisu ustali kao on, ili zato sto ne rade sto je on zamislio da trebaju raditi. Ovo je veoma ruzan obicaj koji nema ama bas nikakve osnove u vjeri. cak stavise, ovakav ruzan obicaj osuduju sve vjere u svom osnovnom ucenju kao sto se on protivi i svim moralnim nacelima.

Unutrasnjost kuce je privatni kutak njenih ukucana. Oni imaju pravo da rade sta god hoce u svojoj kuci i niko nema pravo da im prigovori. Netrazenje dozvole prije ulaska u odredenu kucu je prije svega znak kucnog (ne)odgoja, znak niske vjerske svjesti i nedostatk osnovnog kulturnog ponasanja.

Uzviseni Allah je ucinio obaveznim onome ko zeli da posjeti nekoga u njegovoj kuci da ne ulazi dok ne dobije dozvolu i dok ne pozdravi one koji stanuju u toj kuci: “O, vjernici, u tude kuce ne ulazite dok dopustenje ne dobijete i dok ukucane ne pozdravite; to vam je bolje, poucite se! A ako u njima nikoga ne nadete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: “Vratite se!” – vi se vratite, bolje vam je a Allah zna ono sto radite.” (En-Nur, 27-28)

Da bi zastitio privatni zivot ljudi, Poslanik s.a.v.s. je strogo zabranio da bilo ko ulazi u neciju kucu dok ne dobije dozvolu za to i dok ne obrati paznju da ne bi uznemirio stanare. Rekao je: “Ko zaviri u neciju kucu bez dozvole, ukucanima je dozvoljeno da mu izbiju oko.” (El-Buhari i Muslim)

Nekada smo se izigravali sa albancima kada bi primijetili da je neko od Bosnjaka ogradio svoju kucu i avliju “tarabama” ili nekom drugom vrstom ograde. Rekli bismo im: “sta si se ogradio ko’ siptar!” Ne znam da li albanci i danas rade to sto su nekada radili, ali znam da su ograde znacile zastitu privatnosti i da albanci kao muslimani nisu dozvoljavali da im neko narusi njihov spokoj i mir. Unutar svojih taraba ukucani su se odmarali i radili. zene su mogle slobodno otkrivene hodati, a djeca se, nikoga ne smetajuci, igrati raznih igara. Nasi stari su itekako postovali tudu privatnost. Nestankom nasih predaka nestale su ne samo tarabe, vec i moral, kultura, privatnost i intima, smirenost i spokoj. Danas imamo veliki broj neodgojenih pojedinaca koji nam u svako doba dana mogu hrupiti u kucu i zateci nas u stanju kakvo bi nam najmanje bilo drago.

Kuce su nam gole, u avlijama nemamo ograda, vidi nas svako kada nosimo u torbi hranu za svoje ukucane. Ne moze niko ni uci ni izaci iz kuce a da komsije ne gledaju s prozora i pogadaju ko je usao u kucu. Nije iznenadenje ako vas i upitaju: sta vam je u torbi, sta ste kupili, gdje ste bili, gdje idete, ko vam je ono jucer bio a ko prekjucer i sta je htio itd…

Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko odgurne zavjesu i zaviri u kucu prije nego sto je dobio dozvolu da ude, usao je u podrucje gdje mu nije dozvoljeno da ude.” (Ahmed)

Kada razgovaramo sa svojim ukucanima ili komsijom ispred svoje kuce, drugi komsija se napreze da cuje o cemu se to govori.

Poslanik s.a.v.s. je rekao o prisluskivanju razgovora: “Ko tajno prisluskuje ljudske razgovore mimo njihove volje, na Sudnjem danu ce mu u usi biti saljevano olovo.” (El-Buhari i Muslim)

Prvo jutro nakon sto se uda, mladu ujutro svi posmatraju i gledaju hoce li prostrijeti casaf svoje nevinosti. Ako vide da je opran znak je da su mlada i mladozenja spavali zajedno, a ako se, pak, ne pojavi ujutro komsije ustvrde kako nesto sigurno nije uredu. Ovo je klasican primjer uhodenja o kome Uzviseni Allah kaze: “..i ne uhodite jedni druge…..(El-Hudzurat, 12) Poslanik s.a.v.s. je takoder uhodenje zabranio.

Uzviseni Gospodar svjetova nam se obraca: “O vjernici, neka od vas u tri slucaja zatraze dopustenje da vam udu oni koji su u posjedu vasem i oni koji jos nisu polno zreli; prije jutarnjeg namaza i kada u podne odlozite odjecu svoju, i poslije obavljanja nocnog namaza. To su tri doba kada niste obuceni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objasnjava propise! A Allah sve zna i mudar je.” (En-Nur, 58)

U ovom ajetu se govori o pravilima ponasanja u obiteljskom krugu. Djeca imaju razmjerno slobodan pristup, mogu dolaziti i odlaziti u svako doba dana i u postupanju sa njima postoje male formalnosti. Ali i za njih postoje ogranicenja. Po noci i prije sabahskog vremena trebaju diskretno traziti dopustenje prije nego sto udu, djelomicno zato sto smetaju ljude dok spavaju, djelomicno zato sto bi ih mogli iznenaditi neodjevene ili kod presvlacenja. Isto vrijedi i za vrijeme podnevnog odmora i poslije jacije. Za odrasle postoje strozija pravila; oni moraju u svako doba moliti dopustenje. Iz ovoga vidimo koliko Islam vodi prigu o svim normama ponasanja u drustvenom zivotu, a prije svega o pravu na intimnost.

Kada se radi o kucnim problemima, ni ukucanima niti komsijama ukoliko znaju za probleme nije dozvoljeno da ih u javnost iznose. Bosnjaci su narod koji inace voli rjesavati tude probleme a ne svoje sopstvene. To je jedan od razloga naseg nazadka u svakom pogledu. cinjenica je da se svijet ulijenio nakon ovoga rata. Naviknuti smo da dobijamo humanitarnu pomoc i da nas drugi hrane. Ta navika nas je na neki nacin paralizovala i ulijenila. Zbog toga imamo previse slobodnog vremena. U nemogucnosti rjesavanja vlastitih problema, komsije rjesavaju tude probleme i u javnost prezentiraju mahane. Poslanik s.a.v.s je rekao: “O, vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do cijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istrazujte njihove mahane, jer ko istrazuje mahane svoga brata muslimana, Allah, dzelle sanuhu, ce istraziti njegove mahane. A ciju mahanu Allah istrazi razotkrit ce ga cak i u njegovoj kuci. (Et-Tirmizi i Ibn Madze).

Kada se radi o svekrvi i snahi tu zaista imamo jako dosta problema, a jedan od razloga takvoga stanja jeste i obostrano nepostivanje privatnosti i nepoznavanje uloga. Kod nas je obicaj da se u vecini slucajeva zivi u zajednici sto samo po sebi dovodi do netrpeljivosti ukoliko se uloge pomijesaju.

Svojom udajom mlada prelazi u tudu kucu u kojoj vec postoji porodica koja ima svoje obicaje i pravila. Svekrva koja je docekuje je imala sina kojeg je jako voljela, mazila i pazila. Dolaskom nevjeste ona ostaje bez svog mezimca i brigu o njemu preuzima strano celjade koje ce se sada na neki nacin isprijeciti izmedu nje i sina. Tesko je to podnijeti i zbog toga mnoge svkrve se odlucuju na borbu u kojoj samo one vide smisla. Ona dobro poznaje ajet u kome stoji: “Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi..” (Lukman, 14) “majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rada, nosi ga i doji trideset mjeseci…” (El-Ahkaf, 15)

Svaka bi majka zeljela da joj sin ostane samo njen i da ga ni skim ne dijeli. Zbog toga nastaju ispocetka blagi vidovi netrpeljivosti izmedu nje i njene snahe, odnosno sinovljeve supruge. Supruga se udala za covjeka kojeg voli i ona s pravom zeli da taj covjek bude samo njen. Jer, inace, zasto se udavala ako ce ga morati dijeliti. Ocito je da su majka (svekrva) i supruga (snaha) pogresno shvatile svoje uloge. Ljubav sina prema majki je neupitna kao i poslusnost prema njoj. Ljubav sina prema svojoj supruzi je takoder neupitna ali u ovom slucaju nema one poslusnosti kao prema majki. Dakle, sin je duzan slusati majku i ciniti joj dobrocinstvo prema kur’anskom ajetu: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobrocinstvo cinite…” (El-Isra, 23)

Mijesajuci izmedu djecije ljubavi i poslusnosti i ljubavi prema zeni, mnoge majke kada primijete da dijete vise vremena posvecuje svojoj zeni nego majki, pocinju da se mijesaju u zivot, da mu kroje planove, da ga savjetuju kako da postupa prema svojoj zeni itd., sto se suprotstavlja hadisu u kome Poslanik s.a.v.s. kaze: “Zaista je pravo djeteta da ga njegov roditelj poduci Kur’anu, da mu nadjene lijepo ime i ozeni ga, odnosno uda, kada postane punoljetno.” (El-Hakim).

Onoga momenta kada sin dopusti da majka prede granicu mijesanja u brak poremetit ce se ravnoteza porodice i to ce biti prvi korak ka izazivanju nesuglasica u braku. cesto puta majka to radi iz dobrih namjera.

S druge strane, snaha ne trpi da joj se svekrva mijesa u zivot i ona nastoji da covjeka kojeg je izabrala zadrzi samo za sebe. Ta, ona se zato i udala. U vecini slucajeva snahe godinu-dvije nakon udaje pokusavaju nagovoriti muza da se odvoje ili kako je to u narodu poznato da se odijele, zeleci time da postignu svoj mir i zastite privatnost. Mnoge se zadovolje i sa odvajanjem u krugu iste kuce. Snahe uglavnom ovo zahtijevaju zbog toga sto im je ugrozena privatnost i sto se ne mogu opustiti u kuci u kojoj pored nje i muza zive i drugi. One bi htjele da budu slobodne kada su sa svojim muzevima. Islam im to dozvoljava, On ne vole da ih neko kontrolise i da imaju tutora. Zamislite kako izgleda kada snaha ne moze da se raskomoti u svojoj sobi i strepi hoce li ko naici i hoce li joj svekrva uci u sobu. Zbog toga mnoge vole da svekrve i nema. Poznato je da za djevojku, koja se udaje za momka koji nema roditelje, druge djevojke znaju kazati: “Blago se njoj, udala se za fina momka; nema ni oca ni majku.

Na samu pomisao da se sin hoce odijeliti majke reaguju s negodovanjem. Nastaju problemi. Prvo se posvadaju svekrva i snaha, jer ona misli da je snaha nagovorila sina na taj cin. Potom se posvadaju sin i mati, da bi na posljetku doslo i do prepirke i razlaza medu samim supruznicima.

Bosna i Hercegovina je po mnogo cemu specificna, a jedna od njenih specificnosti je i zivot vise bracnih parova u istoj kuci. Vjerovatno je on kod nasih starih bio motiviran zeljom za zadrzavanjem imetka u krugu porodice.

U osnovi Islam nema nista protiv zajednickog zivljenja ako je to nuzno, ali je cinjenica da ne mozemo naci ni jedan kur’ansko-hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajednickog zivljenja vise bracnih zajednica, pa makar se to radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naci cemo tekstove koji govore suprotno. Ibrahim a.s. nije zivio sa svojim sinom i njegovom snahom, vec odvojeno, a s vremena na vrijeme ih je posjecivao. Islam postuje privatnost bracnih drugova i zbog toga je zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju traziti dozvolu. Mnoge se zene zale kako im svekrva u bracnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima izmedu njih dvoje i uz sve to prati kada je bojler upaljen a kada nije.

Kada u Kur’anu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bracne zajednice, uvijek se govori u dvojini, tj. samo o muzu i zeni. Kada citamo siru ashaba vidjet cemo da kada se govori o bracnoj zajednici, nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju onda se spominju u kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znaci i prekinuti onose sa roditeljima. Radi se o novoj porodici koja zasluzuje da zivi samostalno.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: Svi ste vi pastiri i svi cete biti odgovorni za svoje stado… zena je pastir u kuci svoga muza, pa ce i ona biti odgovorna za svoje stado…” (El-Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne moze biti vise pastira u jednoj kuci. On je samo jedan, a to je supruga. Muz je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje kuce.

Islam sve probleme lijeci u korjenu i ako se zna da ce nesto u dogledno ili nedogledno vrijeme izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svade. U ovom slucaju, ako ce zivot u zajednici posvadati sina i majku i razbiti bracnu zajednicu, bolje je u startu to rijesiti i odvojiti bracne parove. Neka svako ima svoj zivot i svoju intimu. Ne mora svekrva znati kada je bojler ukljucen a kada ne. Neka snaha zivi brak u miru. U tom slucaju ce se i majka i sin i snaha vise slagati i voljeti.

One su duzne biti poslusne prema svojim roditeljima, a svekrvu su duzne postovati kao majku njihovih muzeva. Djeca su duzna slusati svoje roditelje a ne snahe. Nigdje se ni u Kur’anu ni u sunnetu ne spominje slijepa poslusnost svekrvi.

Nekada poslusnost svekrvi ide na racun muza. Muz, odnosno, sin je razapet izmedu majke i supruge. Tesko mu je obadvijema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nesto sto utice na nemiran zivot u braku.

Sve ovo sto smo spomenuli ne znaci da je problem uvijek u svekrvi. Nerijetko porodicnim svadama zna kumovati i snaha. Vrlo cesto bas ona biva razlogom nepravde prema majci od strane sina. Jedan od pokajnika je prije nego se pokajao na nagovor svoje zene istjerao majku iz kuce. zena mu nije podnosila majku i cinila je sve da je sin zamrzi. Sin nije mogao vise izdrzati i poslusao je svoju zenu. Majka je zavrsila u starackom domu. Nakon nekog vremena sin je shvatio da mu njegova zena samo zlo nanosi, a da mu majka zeli dobro. Pustio je svoju zenu i vratio majku.

Ibrahim a.s. je prilikom posjete svom sinu Ismailu upitao njegovu zenu kako im je. On je rekla da im je tesko i da pate od oskudice u hrani i imetku. Ibrahim joj je rekao da prenese njegovom sinu da treba da promijeni kucni prag, sto je znacilo da treba promijeniti zenu.

Ovo je primjer kada snaha nije dostojna zivota u braku i kada zivot sa njom ugrozava ne samo muza vec i njegovu rodbinu.

Mnogi ce kazati kako se nema uslova i kkao je situacija teska, te je zbog toga nuzno da se zivi u zajednici. Nema sumnje je da je ekonomska situacija u Bosni veoma teska, ali to ni u kom slucaju neopravdava sukobe proizasle iz povrede tude intimnosti.

Ako se nema uslova za zivjeti u odvojenim kucama, sto bi svakako bilo idealno, ima se uslova da se u istoj kuci svakome obezbijedi intimnost ili privatnost.

Veoma je lijep obicaj u arapskim krajevima. Sin se ne odluzuje na zenidbu dok sebi i svojoj buducoj mladi ne obezbijedi stan ili makar sobu u kuci svoje porodice sa zasebnim kupatilom. Kada se ozene oni svojim roditeljima idu u goste. Majka ih toplo i srdacno docekuje i ispraca i jedva ceka da opet dodu. I svi su sretni i svi se vole.

U nekim mjestima je obicaj da im se sedam dana ne dolazi u posjetu. To je izraz postovanja prema mladencima…

Svaka vjerska zapovijed pociva na mudrosti ili razboritom razlogu bez obzira da li je to direktno objasnjeno ili ne. (Mevdudi).

Hfz. Mr. Senaid Zajimovic