Razno

Download

Sihirbaz "liječi" unesrećujući

SIHR - crna magija, kao duševna bolest

Hoćemo li postupiti po onoj ''bolje spriječiti nego liječiti'' ili pokušati da vidimo kako je to kad te ima, a nema te, kad si čitav, a kontroliraš samo nekoliko procenata svoga tijela, kad ti život ni na šta ne liči, kada fizički egzistiraš u ovom svijetu, ali si, ustvari, u nekome drugom

Duševne bolesti se poistovjećuju sa psihičkim bolestima, iako je pod znakom pitanja mogu li se one okarakterizirati duševnim, jer je duša duhovni pojam, a ne fizički organ. Pojavno je nije moguće vidjeti. Kako, onda, definirati njenu bolest? Kako god bilo, mi ćemo ih u ovom tekstu zvati onako kako su poznate u bosanskome rječniku.

Bolesti kao što su depresija, nervoza, tjeskoba, ludilo, priviđanja u snu i na javi, pretjerani strah, gušenje, duševna rastrojenost, padavica, paraliza određenih nerava, mogu biti posljedica: griješenja, jer Uzvišeni Allah kaže: ŤA onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti...ť (Ta Ha, 124), loše organizacije života, Allahove kušnje, sihra, džinskog dodira i uroka koji imaju utjecaj na razum i tijelo.

Najčešći uzročnik psihičkih oboljenja

Mi ćemo govoriti o najčešćem uzročniku psihičkih oboljenja kod nas, tj. o sihru, iako ga današnja psihologija, odnosno psihijatri svim silama nastoje ignorirati. Pri tome, a na osnovu medicinskih statističkih podataka, možemo s pravom konstatirati da je naš narod uveliko duševno bolestan. Mnogo je razloga ili uzroka ovakvoj dijagnozi, ali je jedan svakako najvažniji - radi se o nemogućnosti uspostave ravnoteže u tjelesnom i duševnom odgoju. Oni se nalaze u dvije krajnosti: ili su veliku pažnju posvetili tijelu, a zanemarili duh ili su se usredsredili na duh, a zapostavili tijelo, mada je ovo drugo rijetkost.

Ideal islama je da uspostavi ravnomjernost u potrebama, da duh ne zanemari tijelo, niti tijelo duh.

Odgoj duše je zanemaren, a on je kamen temeljac ukupnog islamskog odgoja. Neodgojena duša remeti sva druga nastojanja u odgoju i životu. Uzvišeni je rekao: ''Duše se, doista, spominjanjem Allaha smiruju'', tj. bivaju zadovoljne (Er-Ra'd, 3. Allah je još u praiskonu stvorio duše svih bića što su živjela na Zemlji, što trenutno žive i onih što će živjeti do Sudnjeg dana. Upitao ih je tada: ''Zar Ja nisam vaš Gospodar?'' ''Jesi, mi svjedočimo... ''(El-E'araf, 172). U čovjeka je udahnuo od Svoga duha i zato je ljubomoran na njegovo čuvanje. Duša se ne može odgojiti ukoliko se prekine njena veza sa Stvoriteljem, Koji ju nam je udahnuo i Kome se ona vraća. Ta veza se stalno održava i obnavlja vjerovanjem u Allaha na način kako On to od nas traži i prakticiranjem objavljenog, također na način kako se traži od nas u Kur'anu i sunnetu. Vjerovanje u Allaha, meleke, poslanike, Sudnji dan, knjige i određenje jest duševna hrana. Bez nje duša ne može, jer joj je sve nabrojeno pogonsko gorivo. Ukoliko je hranimo bilo čim drugim, duša to neće moći probaviti i zato će patiti. Temelji imana odgajaju dušu i čiste je od svih sumnji i bolesti. Jedan od uzročnika duševnih bolesti je i sihr, koji smo definirali u prošlom broju "Saffa", a o čemu ćemo ovdje govoriti u drugom kontekstu.

Posljedica velikog griješenja

Sihr, između ostalog, nastaje kao posljedica sumnji, nevjerstva, velikog griješenja. Kad čovjek ne vjeruje u imanske šarte, kad ne prakticira islamske, kad sumnja u božansko postojanje i moć, postaje pogodnim tlom za nabacivanje sihra, ali isto tako može postati i potencijalnim spravljačem sihra. Neko će reći: Zašto sihr spopada i one koji vjeruju i koji nisu veliki griješnici? Kazat ćemo da niko nije imun na sihr. Poslanik, s. a. v. s., bio je opsihren i Allahovom moći izliječen. Njemu je sihr napravio židov po imenu Lubejd ibnul-E'asam, i to na dlakama njegove kose i češlju.

Allah nam je pokazao koliko je sihr opasan, da je čak i najbogobojazniji rob bio njegovom žrtvom. Drugo, Allah nam na primjeru Poslanika pokazuje da je sihr istina i da postoji.

Ovisno o tome zašto je namijenjen, sihr ima djelovanje paralize određenih nervnih stanica koja se kasnije manifestira kroz nefunkcionalnost pojedinih organa. Sam uticaj na nerve i nervni sistem izaziva duševnu tjeskobu kod čovjeka. Duševna tjeskoba rađa duševnu bolest oličenu u depresiji, ludilu, pretjeranom strahu, gušenju, priviđanju itd. Ovisno o tome koji je centar u mozgu zaposjeo džin, doći će do promjene u funkciji istog centra u vanjskom pojavnom svijetu.

Oružje u borbi protiv sihra

Čovjek je često u trenucima slabosti i vjerske otsutnosti, a džin šejtan to koristi. U momentima slabosti, straha, velikog veselja i nemarnosti, džin sa sihrom za koji je zadužen ulazi u osobu kojoj je poslan. Ako u tome momentu nemamo štita, tj. oružja, on će lahko ući. Budemo li imali oružje, pružit ćemo otpor i spriječiti ga da uđe.

Štit ili oružje jest Kur'an i dove koje vjernik treba učiti i ujutro i navečer, a pogotovo kad nailazi kraj mjesta poznatih kao džinska okupljališta, kraj mjesta u kojima žive pokvareni sihirbazi, tj. oni koji ljudima po narudžbi Ťskidajuť, odnosno Ťnabacujuť sihre. Zatim kraj mjesta i u kućama osoba koji su u bliskim vezama sa takvim ljudima, kad kod njih pijemo kahvu, kad jedemo, kad hoćemo spavati, itd. Osoba koja je duševno nahranjena, a to je osoba koja ispravno vjeruje u Boga i prakticira vjeru, lahko će se zaštititi i pružiti otpor, dok osoba čija je duša prazna i napuštena, niko je ne čuva, lahko postaje plijenom svakog sihirbaza zlobnika. Poruka je jasna, što više zikrimo na način kako su to Poslanikovi sljedbenici činili, što više učimo Kur'an i dove i budimo u stalnoj vezi sa Uzvišenim. Dok smo sa Njim u vezi, neće nam se približiti ni džin ni šejtan. Kad prekinemo vezu sa Allahom, više nemamo zaštitnika i prepušteni smo sami sebi. A tada ćemo doživjeti napade sa svih strana. Jesmo li spremni na taj rizik? Hoćemo li postupiti po onoj ''bolje spriječiti nego liječiti'' ili, pak, pokušati da vidimo kako je to kad te ima - a nema te, kad si čitav - a kontroliraš samo nekoliko procenata svoga tijela, kad ti život ni na šta ne liči, kad fizički egzistiraš u ovom svijetu, ali si, ustvari, u nekome drugom.

Dušebrižnici i "džepobrižnici"

Kako god postoji naš narod koji je duševno obolio, tako isto postoje oni koji brinu o njihovim dušama. Zovemo ih dušebrižnici. Postoje dobri dušebrižnici i oni koji to nisu, odnosno Ťdžepobrižniciť. Ovih drugih, koji ljude liječe na pogrešan način i pomoću džina, nažalost ima velik broj. Neko ih zove hodžama, neko nadrihožama, neko onima koji ogledaju i saljevaju strave, a neko iscjeliteljima ili istjerivačima duhova.

Ova imena nisu toliko ni bitna koliko je bitno njihovo djelo i način na koji liječe bolesnog. Većina onih koji liječe svijet na pogrešan način rade to u savezu sa džinom nemuslimanom. Džin je, uglavnom, poslušan i oni dobro sarađuju. Djelomično smo ovaj savez opisali u prošlom broju. Ovdje nas zanima razotkrivanje njihove prljave rabote. Naš svijet ide sihirbazima a da često nisu ni svjesni te činjenice. Iznesu im svoj problem i onda iščekuju reakciju ili mišljenje sihirbaza. Sihirbaz je već poslao džina u kuću osobe bolesnika i saznao sve pojedinosti vezane za dotičnu osobu. Tada mu počne otkrivati tajne stvari i opisivati kuću kao da je pred njegovim očima. Govori mu kakva je kuća, šta se sve nalazi u njoj, kako su stvari raspoređene po kući, gdje šta stoji, koga ima od rodbine, kako se ko zove itd. Bolesnik se čudi i divi sihirbazu i njegovu znanju. Stiče povjerenje u njega i zaključuje da se stvarno radi o osobi koja posjeduje izvanljudske sposobnosti te da je, prema tome, to osoba koja je i sposobna da izliječi. Jer, nije običan čovjek onaj ko Ťznať nevidljivo i nepoznato, on mora da zna i liječiti. Sihirbaz upravo to i hoće. Varka je uspjela. On želi da bolesnik povjeruje u njega i da povjeruje da sihirbaz posjeduje božansko znanje. A poslije će sve biti uredu. Bolesnik se ni u jednom momentu nije zapitao je li normalno da čovjek kao i on poznaje i vidi sve ono što nikad nije vidio niti čuo. On i ne sluti da mu to džin šapće i - dok on govori bolesniku i opisuje mu detalje njegovih tajni - džin partner mu u uho šapće šta je vidio.

Ovo i nije neka tajna, a evo i zašto.

Džini su bića kojima je Allah dao moć veoma brzog kretanja i, zahvaljujući tome daru, oni za par sekundi mogu biti na jednom mjestu i nakraj svijeta. Sjetimo se Sulejmanovih, a. s., džina, kad im on reče: ''O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto (prijesto kraljice Sabe) prije nego što oni dođu da mi se pokore? 'Ja ću ti ga donijeti' – reče Ifrit, jedan od džinova - 'prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan'. 'A ja ću ti ga donijeti – reče onaj koji je učio iz Knjige – prije nego što okom trepneš. I kad Sulejman vidje da je prijesto već pred njega postavljen, uzviknu: 'Ovo je blagodat Gospodara moga ''(En-Neml, 38-40). Prijesto kraljice Sabe bio je udaljen nekoliko hiljada kilometara. Jedan džin je bio sposoban da ga za par sekundi prenese kod Sulejmana, dok je drugi bio sposoban da ga prenese u roku jednog treptaja oka... Problem je u tome što sihirbazi i džini zloupotrebljavaju božanski dar.

Pogrešan način liječenja

Nakon što bolesnik stekne povjerenje u svog liječnika, koji će se, svakako, pobrinuti za njegovu bolesnu dušu i, naravno, džep, sihirbaz pristupa slijedećoj fazi, fazi liječenja, a način bira obavezno uz dogovor sa džinom. Treba uskladiti interes i jednog i drugog. I, kako smo već rekli, interes sihirbaza je materijalna dobit, dok je interes džina nemuslimana nanijeti što više zla ljudskom rodu. Na kraju se oni dogovore i rezultat njihova ''napornogť rada i dogovora bude ''skidanjeť sihra - koji su možda i sami napravili - sa te osobe na drugu. Uglavnom se sihr ne uništava potpuno, već se prenosi sa jedne osobe na drugu. Onaj slijedeći koji oboli, doći će kod istog sihirbaza po preporuci prvog bolesnika i tako unedogled. Prilikom liječenja, sihirbaz koristi džina i izgovara nerazumljive ili samo džinu i njemu razumljive riječi. Bolesnika nije briga šta on izgovara, njega je briga da ozdravi i vrati se u normalno stanje. I svi su zadovoljni; i bolesnik i sihirbaz i džin. Dokle? Pitanje je vremena kad će sihirbazu na um pasti da opet upotrijebi isti sihr i vrati ga na opet istog bolesnika. Bolesnik nikad nije potpuno izliječen već samo zaliječen. Sihr nije uništen već je Ťposuđenť drugome. Jadnom bolesniku je dato samo sredstvo za umirenje, ali ne i lijek.

"Arka" i "slučajevi x" u borbi protiv sihra

Zanimljivo je da su se i neki ovdašnji časopisi čudne tematike uključili u rješavanje ovog problema. "Arka" u jednom od svojih zadnjih brojeva govori o crnoj magiji. Autor teksta zbrda-zdola prilazi temi, navodi činjenice i, na kraju, nudi bolesnicima lijek. ''Pečat sretne kuće'', oštampan na plastificiranom kartonskom papiru, navodno je spas za mnoge unesrećene brakove, za nervno oboljele, za one koji ne vide smisla u ovom životu, za potencijalne samoubice itd. Štiti od nesreće, nasilja, psihičkih tortura, stimulira zdravlje, podstiče harmoniju, sreću i ljubav te donosi svekolik napredak i blagostanje kući u kojoj se nalazi. Jednostavno, kupovinom tog papira koji košta pet KM i njegovim unošenjem u vašu kuću, bit ćete izliječeni! Nakon ponude, navode se svjedočenja oboljelih koji su nakon upotrebe Ťpečata sretne kućeť ozdravili i pronašli sreću. Vjerniku ne preostaje ništa drugo nego da kaže da se radi o običnoj laži, širku i dobroj reklami lista "Arka" i njenoga autora, koji nosi muslimansko ime. "Pečat sretne kuće" je klasični zapis-hamajlija na kome je ispisano nekoliko kur'anskih ajeta koji služe kao dobra kamuflaža, tako da čitalac na prvi pogled u njemu ne vidi ništa loše. Ko bolje zagleda, vidjet će da su, pored ajeta, ispisani i razni trokutići, kvadratići, crtice, zvjezdice, upitnici, brojevi, arapska slova, hijeroglifi i mnogo nerazumljivih riječi. Na njemu je 38 pravougaonih polja u kojima su ispisana imena najmoćnijih "bogova" kao što su Jah, Ormazd, Savaot, Adonaj... Davidova zvijezda i Solomonov pečat dio su sadržaja "Pečata sretne kuće". Osim toga što se radi o nedozvoljenoj hamajliji-zapisu, ovo je i direktan poziv u idolatriju. Naravno, taj zapis nema nikakve veze sa ispravnim načinom liječenja i onaj ko ga kupi i unese u kuću, neka zna da je unio veliko zlo, time je i rizikovao da svoju porodicu učini mamcem za džine i sihr. Možda mu privremeno i bude lakše jer će to džin koji ga nosi omogućiti, ali samo privremeno! Poslanik, s. a. v. s., nije nas učio Ťpečatima sretne kućeť već Kur'anu i dovama, da se njima liječimo ako se razbolimo.

Usput da se spomene da se i američka kinematografija već odavno bavi ovim problemom, pokušavajući filmovima dokazati da zaista postoji problem sa pojavom bolesti na koje medicina nije kadra dati odgovor. Oni ukazuju i na postojanje drugog problema, a to je susret čovjeka sa drugim svijetom. Pri tome, filmovi kao što je "slučajevi X" i mnogi drugi najplastičnije nam prikazuju navedeni problem. Većina naučnofantastičnih i horor filmova inspirirani su demonima-džinima i crnom magijom-sihrom. Oni nemaju odgovore na izneseni problem. Čak šta više, oni ga često puta još više produbljuju, a svijet obmanjuju. Kad već snimaju filmove na ovu temu, ne bi im ništa falilo da snime jedan istinski o džinima te kontaktu džina i sihirbaza, ispravnom i neispravnom načinu liječenja bolesnih. Zanimanje za ovakvim filmovima naglo bi poraslo, a sam film bi se uzdigao iznad statusa lažnog.

Šta je činiti?

Kada je Uzvišeni Allah objavio Kur'an, dao je da on bude lijek i uputa ljudima. ''Mi u Kur'anu objavljujemo ono što je lijek i milost ljudima'' (El-Isra, 82). U drugom ajetu: ''U njemu je uputa i lijek ljudima''.

Onaj ko ga takvim drži i uputom ga smatra, on će na pravom putu biti. Ako ga slučajno zanemari i pokuša ignorisati, odnosno leđa mu okrenuti, Allah će dati da čovjek teškim i mučnim životom živi: ''A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti'' (Ta Ha, 124).

Ako nekoga zadesi ova opaka bolest, a ona je, nažalost, česta, neka se sjeti Kur'ana i lijeka u njemu i neka ode onima koji Allahovom Knjigom liječe, a ne onima prvima. Jer, kako god postoje nadriliječnici, pokvareni sihirbazi, tako isto postoje i oni koji vole Kur'an i koji samo Kur'an i Poslanikove dove priznaju za lijek. U našem narodu ima i jednih i drugih, samo što je ovih drugih mnogo manje. Postoji određen broj imama i hafiza koji liječe na ispravan način i koji će, uz Allahovu dozvolu, pomoći unesrećenoj osobi. Svako je dužan praktikovati preventivne mjere kako do bolesti ne bi došlo. A ako dođe, ne treba se plašiti, već treba od Allaha lijeka tražiti, pa onda ići pravim i iskrenim liječnicima. Njih ćete lahko prepoznati. Za razliku od prvih, koji Kur'an gaze, ne klanjaju ili to rade samo radi svijeta, a njihova obitavališta im podsjećaju na grobnice i vampirske jazbine iz filmova nego li na kuće, ovi drugi su veseli, na licima im se vidi nur, čuvaju svoj namaz, a u porodicama im vlada sklad i idila.''Ne postoji ni jedna bolest, a da za nju nema lijeka'', rekao je Poslanik, s. a. v. s. Ako postoji ljekar za fizičke bolesti, mora postojati i za psihičke. Psihijatri koji ljude liječe bez Kur'ana i dova, koje su, inače, hrana za dušu, ne mogu izliječiti sve duševne bolesti. Pored razgovora i teorija koje su učili na fakultetima i koje prakticiraju u liječenju, njima fali najveći i najdjelotvorniji lijek, a to je Kur'an.

Kad bi se današnji psiholozi naoružali Kur'anom i primjenjivali ga u svojim teorijama, bili bi idealni liječnici. Medicina još uvijek sebi ne može dopustiti da uzme Kur'an kao osnovu za svoja liječenja i terapije. Kad bi to uradila, ovaj svijet bi, bez sumnje bio duševno smireniji.

Piše: Hfz.mr. Senaid Zajimović