Post
od Mirza » Pon Jul 31, 2006 8:31 pm
Selam alejkum
rijec psihologija znaci doslovice "nauka o dusi". Prije nego sto svi krenete citirat kuranski ajet:"... vi o dusi neznate nista osim malo..." neka reknem da ga i ja znam.
Sama psihologija nema za cilj istrazit dusu i odgovorit na pitanje sta je dusa, nego pokusat razumijet zasto se covjek u danim situacijama odazove tako ili drugacije. Uposto je najgrubja podjela ljudi na djecu, adolescente i odrasle tako se i psihlogija dijeli na djeciju, tinejdzersku i ostale(kriminalisticka, odjel za zrtve, itd.) . U tom svjetlu, danas svaka ugledna obrazovano naucna ustanova ima psiholoskog radnika. Svako ko se skoluje za ucitelja ima predmet djecija psihologija. Misli da ga ima i Zenicki IPA.
Kad covjek dodje u stuaciju gdje mora da uradi zivotne odluke, kod njega sudjeluju samo dvije komponente STRAH i NADA. Sve sto uradi (ne govorim o onome zasto je na testu iz matematike pogrijesio) svede se na to cega se boji i cemu se nada. To je ono duboko skriveno dno duse pa tako i svakog covjeka. Tu su izvori ljubavi, mrznje, srditosti, nemara, ljutnje i svega ostalog sto karakterizira osobu.
Psihologija ima za cilj kod svakog na ponaosobu te stvari kanalizirat tako da covjek nece nastetit sebi ili okolini u kojoj se nalazi. Vrlo lako je jednoj odrasloj osobi da kaze jednom tinejdzeru koji je kao djete ostao siroce, svijet je lijep. Ali svako ko je procitao barem jednu stvar o psihologiji tinejdzera, znace da je taj sada pun hormona, pun ideala, da vrlo jednostavno mu je proci iz jednog raspolozenja u drugi. I to nema veze sa djinima nego je normalan ljudski razvoj. Takome reci primi se kurana i sunneta, moze otic u pogrenom smijeru. On nema oca i majke s kim bi mogao da poprica o onome sta je procitao, da dobije jedan drukciji pogled koji ce mu svakako pomoc.
Na te i takve stvari opozorava psihologija.
Postoji jedna stigma da kod psihologa idu samo oni koji su "caknuti". To je jedno razmisljanje koje je pogresno i koje treba odbacit.
Toliko za sad
Selam alejkum
