Kad ozivi strava

[Tazika]

Hvala vam za odgovore i brigu,
otkad mi je AbuAmRibnFadL kazao da Sotona nije bio Božji anđeo od vatre stvoren nego džinn/demon otpočetka, stalno o tome razmišljam, kad god mognem tražim po Bibliji i katekizmu (crkvenom učenju) od čega su u stvari Anđeli, osim što znamo da su Božji duhovi. Anđeli se u Bibliji pojavljuju i u ljudskom obliku, i kao ratnici s plamenim mačevima, kao glasnici, Jakov se čak hrvao s anđelom... Zar i Islam ne kaže da je sve Bog stvorio, i da je Bog stvorio samo dobro, i da se zatim Sotona od njega odvratio, svjesno i svojom voljom, i to je početak zla na zemlji?
Otkrivenje/Apokalipsa nam kaže da nije Bog zbacio Sotonu i njegove anđele na zemlju, nego drugi anđeli, predvođeni Mihaelom. Bog je zatim Sotoni dao još (određeno) vrijeme, koje se nama eto čini da prilazi svome kraju jer pogledajmo kako Sotona i njegovi anđeli, i demoni i zlodusi divljaju po zemlji, kao da znaju da im je blizu kraj i žele što više zla učiniti na zemlji, i što više duša odvući u pakao...
Dugo ću još o ovome razmišljati, vidim. Ali puno važnije od preciznih naziva Zlih, i njihove točne prošlosti, jest to da sa sigurnošću znam da sotona i zli duhovi postoje, da su oni moji/naši otvoreni neprijatelji, da je Sotona stvaran, da je njegova zla narav stvarna, i da je njegovo miješanje u naše živote stvarno. Znam i to da su naše ljudske snage nedostatne u borbi protiv zlih sila, da nema tog ljudskog poštenja i čvrstog karaktera s kojim ćemo se od Zlog spasiti bez Božje pomoći. To je valjda istina svake prave vjere, ali razlike su u NAČINU na koji od Boga tražimo pomoć, čini mi se?
AbuAmRibnFadL mi je postavio pitanje: kako osjećam Isusovu prisutnost u svom životu, i Duha Svetoga? Moram iskreno odgovoriti da ja neznam što točno je Isus učinio za nas, kako se on to žrtvovao i spasio nas. Ali znam da jest; on je nekako, kada je otišao sa križa (a tu dozvoljavam sve opcije) nama otvorio put prema Bogu. Dok je živio on nas je prvo poučio, sve nam je kazao i pokazao, i bio je pun Duha Svetoga, Duha Božjega, Božje Sile, i uvijek je kazivao da samo ta Sila kroz njega radi, i da mu je od Boga dana: našega Boga, jedinoga. Isus nam je ostavio našu osnovnu molitvu: OČE NAŠ (Oče naš/ koji jesi na nebesima/ sveti se ime tvoje/ dođi kraljevstvo tvoje/ budi volja tvoja/ kako na nebu tako i na zemlji). Naučio nas je moliti, i ja tako isto molim: molim od Boga Oca da mi pomogne, i uvijek završim kako nas je Isus naučio: "Ali neka bude volja tvoja" -ako je Božja volja da patim, ja i drugi, itd. neka bude tako, Bog zna čemu to služi.
Isus je više puta rekao da nebudemo žalosni što on skoro odlazi Ocu, jer da će od njega izmoliti da nama dade Duha Svetoga/Božju Silu, što je i učinio 50.-toga dana nakon što je otišao. I govorio je da nam (nama, koji uzvjerujemo) daje autoritet nad silama zla U NJEGOVO IME: "U moje ime izgonit ćete zle duhove, na bolesnike stavljat ćete ruke i oni će ozdravljati."
Prije 3 godine, tek godinu dana nakon što sam krštena (jer i ja sam iz ateističke porodice i okruženja), kada sam se posve predala Bogu, u mene je ušla Božja Sila. To je nešto što se nemože riječima opisati, samo onaj koji ima isto iskustvo me razumije, onaj koji vjeruje-taj mi vjeruje, a ostali razgovori prelaze u nadmudrivanje i teološku raspravu. Da je ta Sila Božja, a ne demonska, znam sa sigurnošću; to se ZNA. Bog me očistio i otvorio mi srce. I tako vidim put koji je Isus otvorio nama prema Bogu.
Bog daje kako hoće i kome hoće-svidjelo mu se da dadne meni, i moj je život otad sasvim u njegovim rukama, zahvaljujem mu dan i noć, moj život je stalna molitva i zahvala, često plačem kad me sreća prelije.
Isto tako znam da sada moram pomagati drugima, pogotovo kad vidim da su zastarnili ili da su opsihreni; pa neka me sto puta zovu budalom i ludom, sto i prvi me čuje i posluša i sve se isplatilo. Sve što ja znam je da kažem nesretnoj izgubljenoj osobi da se okrene Bogu, vidite da Sestre nisam navodila na kršćanstvo, nego Bogu jedinome.
Tako kaže i Sura XLII, 13 (...) Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati"
15. (...) "Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah će nas sve sabrati, i Njemu ćemo se svi vratiti."
Mislim da negdje u Kur'anu piše i da ćemo svi kada umremo i na Nebo krenemo sresti Isusa, samo sad nisam mogla naći. Jesam li u pravu?
Bog je jedan, otac; Isus je Sin njegov koji nam je tako mnogo dao; Duh Sveti je Sila Božja koja silazi na one koji uzvjeruju; mislim da to nitko ne može brkati? Kršćani su se zaista razjedinili zbog štovanja anđela, svetaca i Marije; nisam imala vremena ulaziti u to. Mnogi crkveni raskoli su nastali jer se uvijek dio kršćana želi vratiti na osnov vjere, na vjeru Evanđelja a bez Rima. Rim se pak poziva na neprekinutu vezu od sv.Petra i na razvoj, napredak. Predzadnji papa, "Dobri" papa je javno rekao da se sotona uvukao u Vatikan, a sadašnji papa Benedikt javno poziva na borbu protiv đavla (iako mu se mnogi smiju i nazivaju ga "zastarjelim" zbog toga). Velika sotonina pobjeda je 16. -18. stoljeće, u kojima je ljude uspio uvjeriti da on ne postoji. Tek u najnovije vrijeme Zapad opet otkriva njegovu zlu prisutnost, a svo to ruganje i podsmijeh je sotonsko djelo.
Događaji su se ubrzali, ja se držim onog što znam, i po vjeri i iz vlastitog iskustva. Istina je da mnogi kršćani zazivaju svece i Mariju, ali uvijek drukčije nego Boga Oca, i nego Isusa i Duha Svetoga. Ja sam sigurna da se i u štovanje svetaca uvukao mnogi demon, jer sotona je otac laži i prevare. Ima demona koji čak uzimaju i lik i ime Isusovo!!!, ali kada se vjernik pozove na KRV Isusovu, tu se prevara razotkriva.
Zašto je to tako? Ja neznam, ali tako je.

Oprostite ako sam bila neprecizna u riječima, nemojte mi svaku riječ mjeriti; uzela sam od sna da vam se javim (molila sam Boga da mi dade budnost ovu noć, da mu se molim i da vam se javim, jer stalno o ovome ovdje razmišljam). Kako mi ovdje kažemo: "Najte mi kaj zameriti", puno sam pisala, ali sve ću vam poslati. Na mnogim mjestima dirnule su me vaše riječi i oči mi se punile suzama, tako čistu i divnu vjeru imate!
Sada žurim isprintati mnoge vaše stranice Sestrama u Sarajevo.

Hvala vam još jednom,
i Bog bio s vama!

[Enes]

Ne pratim sve postove niti ih citam do kraja, ali me zainteresuju postovi od osoba kao sto ja Tazika.
Ono sto je osnova u Islamu( a netko je to bjasnjavao vec) da nema boga osim Allaha.
Evo vidis ovdje je nesto napisao sto je po Islamskom ucenju strogo zabranjeno tj ovdje se opisuje grijeh kojeg Allah nece oprostiti a to je pripisavnje Bogu druga.
'' Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na nebesima i na zemlji. Njemu se sve pokorava.''(El-Bekare,)
''a On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! – uzeo sebi ni druge ni djeteta''(El-dzin, ajet)
To je prva razlika izmedu krscana i muslimana.
RAzlog objave Kur'ana kao posljednje Bozije rijeci poslane ljudima, jeste sto su ljudi svaku boziju objavu iskrivili.
Hajde uslovno receno da doslo do izmjene Bozijih zakona ljudksom rukom(ljudi su mjenjali sadrzaj vjekovima tevrata, zebura i indzila) pa je opet bozijom mislocu dosao Kur'an, da nam ukaze na nase propuste i greske da bi se spasili.
Dosta bibilisjkih tekstova je slicna kur'anskim i nitko ne smije negirati da u bibiliji nema izvornih bozijih rijeci.
Problem nastupa tamo sto je skoro nemoguce napraviti razliku od ljuskih dodatak i orginalnog bozijeg govara.
A mi muslimani smo nauceni da se klonimo stvari koje su sumnjive.
Znaci za sve u zivotu sto je sumnjivo treba ga se kloniti da ne bi izazavlo vecu sumnju a svaka sumnja vodi u zabludu a zabluda u vatru!
Posto rece da nisi odgojena u vjeri, ja ti savjetujem da malo vise porucis Islam, a ne same muslimane....
jer malo toga mozes nauciti o toleranciji kod muslimana, jer je vecina daleko od onoga sto nas je poslanik ucio.
Da nam se Allah smiluje i ucvrsti na pravom putu!

[AbuAmRibnFadL]

selam alejkum we rahmetullahi we berekatuhu

Sestro Medina de mi reci molim te sta si mislila reci sa ovim".Dakle nije svaki dzinn "demon",jer medju njima ima bogobojaznih.Eh,Iblis je upravo bio dzinn vjernik,bio je lijep dzinn i toliko bogobojazan da ga je Bog primio medju meleke">Kako je Allah primio njega medju meleke?dao mu svojstva meleka?Molim te ako bi htjela da mi objasnis ovo interesuje me bas,nebitno cija je predaja dali nesto imas o imenu "sejtanovom" prije nego ga je Allah nazvao iblis,sta je ime iblis .imali predaja prije naredbe Allaha dz.s melecima da ucine sedzdu Ademu a.s,sta se desavalo sa melecima i dzinnima.de mi molim te objasni bas me interesuje.I Interesuje me u kom dijelu teksta je moja da`wa bila ravna nuli,da bih se popravio insaAllah,mi smo ljudi grijesimo,a covjek se uci na greskama.

[Tazika]

Hvala ti Enese (i svi ostali) na odgovorima.
Zaista o svemu razmišljam ovih dana. Točno, ljudi su svaku Božju objavu iskrivili, i riječi stalno iskrivljuju. Mene je moj deda učio da "netreba svakoj riječi kolač mijesiti", a naročito ne što se tiče riječi kojima opisujemo duhovni/nematerijalni svijet: ta mi ga i nemožemo opisati nego riječima iz ovog našeg vidljivog, materijalnog svijeta.
Moja kuma je bila mrtva 43 sata (umrla je na operacionom stolu, priključena na aparate, dakle nije zamrla nego baš umrla, izašla iz tijela).
Kada se vratilla, nije mogla opisati precizno gdje je sve bila i što vidjela. Pročitala je nakon toga hrpu knjiga kao što je LIFE AFTER LIFE (Život nakon života) i mnoge knjige u kojima ljudi koji su bili mrtvi opisuju taj vantjelesni život. Ona kaže da ljudi napadaju takova svjedočanstva tvrdeći da ti ljudi "opisuju različite stvari", a da se u stvari radi samo o tome da svatko IZABERE DRUGE RIJEČI (iz našeg materijalnog, trodimenzionalnog svijeta) da bi opisao ISTI svijet.

Eto zato mislim da nastanu i mnoge nesuglasice, razlike u raznim vjerama. Vidim da Muslimane jako ljuti što mi Isusa i Duha Svetoga nazivamo riječju istom kojom i Boga jedinoga. Meni je jasno da je Bog-Bog, jedan jedini, a da je Isus bio pun njegovoga Duha- Sile Božje, koja je opet nešto treće, ali došla je od Boga, njegovom milošću. Mogli su i neku drugu ljudsku riječ upotrebiti.
I opet bi ju iskrivili. Iskrivljuju stalno, nekad slučajno nekad namjerno, ali stalno, u svim vremenima, se opet pojavljuju ljudi Bogom obasjani koji ju shvate ispravno.

I voljela bih da Medina odgovori na pitanje AbuAmRibnFadLa, i mene to zanima.
I osim toga, ako je Bog stvorio sve, i sve je stvorio dobro, da li su i džinni bili dobri na početku, kao što mi vjerujemo da su bili pali anđeli? Koji je bio trenutak njihovog pada?

[AbuAmRibnFadL]

EN-NASRANIJE ili KRSCANSTVO

Postoji predaja da su nazvani po mjestu Nasara u Palestini. To je vjerovanje koje je objavljeno Isau alejhi selam kao dopuna Objavi, koju je dobio Musa alejhi selam, koja poziva u tevhid – vjerovanje u jednog Allaha subhanehu ve te'ala i lijep ahlak, međutim, to vjerovanje je brzo doživjelo iskrivljenje, posebno od strane svetog Pavla – židova. On je, ako se može nazvati insanom uveo mnoge novine u vjerovanje, pomiješavši ga sa raznim drugim vjerovanjima; sa idolatrijom i filozofijom.
KRŠĆANSTVO DANAS
1. To je iskrivljena vjera.
2. Proširila se diljem zemaljske kugle, pomognuta kolonijalizmom i prisilnim pokrštavanjem. Oni su osnovali ogromna udruženja s ciljem širenja ove vjere.
3. Postoje tri najveće kršćanske sekte:
- katolici, koji su posebno rasprostranjeni u Italiji, Francuskoj, Belgiji i Španiji.
- Ortodoxi ili krivoslavci, kojih ima najviše u Rusiji i na Balkanu.
- Protestanti, oni su najviše rasprostranjeni u Njemačkoj, Danskoj i Sjevernoj Americi.
KRŠĆANSTVO (VJERA S KOJOM JE DOŠAO ISA ALEJHI SELAM)
Jedini izvor iz kojeg se može naučiti vjera s kojom je došao Isa alejhi selam jeste Kur'an, koji nam govori da je vjera u koju je pozivao Isa alejhi selam, tevhid Allahu subhanehu ve te'ala u svakom pogledu, tevhid koji u sebi sadrži i rububijjet, uluhijjet i tevhidul-esmai ves-sifat. Iz ovih ajeta ne razumijemo ništa drugo, osim da je Isa alejhi selam bio poslanik Gospodara svjetova i da je ispovijedao tevhid Allahu subhanehu ve te'ala, i temelj u njegovom vjerovanju bio je: nema posrednika između stvorenja i Stvoritelja subhanehu ve te'ala, bez obzira koliki stepen ''svetosti'' imao taj posrednik. Poznato je iz hadisa Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem da je Isa alejhi selam bio veliki zahid na dunjaluku. Podsticao je svoje sljedbenike na rad za Ahiret, jer je Ahiret uzvišeni čovjekov cilj. Nekada se čovjek zapita; zašto je da'va Isaa alejhi selam bila takva da je naginjala odricanju od dunjaluka? Zato što su tad ljudi bili u moru materijalizma, do te mjere, da su tražili da im se pokaže Allah subhanehu ve te'ala.
LIČNOST ISA ALEJHI SELAM KROZ KUR'AN
Ličnost Mesiha je srž kršćanstva, te je naša obaveza da je pojasnimo kroz Kur'an. Allah subhanehu ve te'ala pojašnjava situaciju Mesiha sa njegovom majkom – pojašnjava Merjeminu trudnoću i rođenje Isaa alejhi selam: ''Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom – sve porod jedan od drugog –, a Allah sve čuje i sve zna. Kada Imranova žena reče: ‘Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!’ Poslije ona, kada je rodila, reče: ‚Gospodaru moj, rodila sam žensko’, – a Allah dobro zna šta je rodila –, ‚a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.’ I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. ‘Odakle ti ovo, o Merjema?’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ‘Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.’” (Ali 'Imran 33-37. ajet)
* Merjem je kćerka Imrana, a Imran je velikan iz Benu Israila. Njegova žena nije mogla rađati, pa se zavjetovala, da ako joj Allah subhanehu ve te'ala da dijete, da će ga dati u službu Allahu subhanehu ve te'ala u svetom hramu. Merjem je odgojena u pokornosti Allahu subhanehu ve te'ala, pogotovu kad je skrbništvo nad njom preuzeo Zekerijja koji je bio muž njene sestre. Allahove subhanehu ve te'ala počasti njoj su bile da je razgovarala sa melecima koji su joj rekli da ju je Allah subhanehu ve te'ala odabrao. ''I kada meleki rekoše: ‘O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio. O Merjema, budi poslušna svome Gospodaru i licem nas tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!’” (Ali 'Imran, 42-43. ajet)
* Taj odabir je bio to što će ona roditi čovjeka, a muškarac je neće ni dotaći. Allahova subhanehu ve te'ala mudrost kroz stvaranje Mesiha bez oca je dokaz Allahove subhanehu ve te'ala moći, te da On nije obavezan da se pridržava prirodnih pravila koja je On postavio, te da ih može kad god hoće zaobići. Ajeti sure Merjem od 16-32. govore o Merjemi, njenoj trudnoći, rođenju Isaa alejhi selam, njegovom obraćanju ljudima iz kolijevke itd.[1]
* Allah subhanehu ve te'alaga čini poslanikom u tridesetoj godini, kao što se to navodi u nekim predajama: pozivao je Benu Israil da obožavaju Jednog i Jedinog Allaha subhanehu ve te'ala, da se okrenu od dunjaluka, posvete asketizmu itd.
MU'DŽIZE ISA ALEJHI SELAM
Pored toga što je rođen bez oca i što se ljudima obraćao iz kolijevke Allah subhanehu ve te'ala ga je počastio sa još pet mu'džiza:
1. Pravio je od zemlje nešto u obliku ptice, pa bi puhnuo u njega i ono bi postalo ptica uz Allahovu subhanehu ve te'ala dozvolu.
2. Oživljavao je mrtve uz Allahovu subhanehu ve te'ala dozvolu.
3. Liječio je slijepce i gubavce, što su bolesti koje nisu mogle biti izliječene u to vrijeme.
4. Spustio je trpezu sa neba, na traženje svojih učenika.
5. Obavještavao je o stvarima koje ljudi nisu mogli znati, poput toga: šta ljudi jedu u kućama i šta skrivaju.
* Zašto su njegove mu'džize bile ovakve prirode? ''Nije bilo poslanika kojeg Allah subhanehu ve te'ala nije slao sa mu'džizama prikladnim u vremenu u kojem se našao kao, Musa alejhi selam, Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem itd.''
* U vrijeme Isa alejhi selam medicina je doživjela ekspanziju, te su njegove mu'džize bile u tom smjeru: ukazivale su na njihovu nemoć da urade isto kao i on s jedne, i činjenicu da postoji duša s druge strane. Ove mu'džize su odgovarale pozivu u tevhid i iman, s tim da su Izraelćani negirali i u laž utjerivali njega i njegove mu'džize. Potvarali su ga da laže i nagovorili bizantijskog kralja da ga razapne. Allah subhanehu ve te'ala je spasio Svoga poslanika. Allah subhanehu ve te'ala je Judu učinio sličnim Isa alejhi selamu, a Juda ga je izdao kralju, pa su kraljevi stražari uhvatili Judu, misleći da je Isa alejhi selam, a Allah subhanehu ve te'ala je digao Isa alejhi selama na treće nebo. Kad su stražari došli da uhvate Isa alejhi selama, Allah subhanehu ve te'ala je naredio melecima da uzmu Isa alejhi selama i dignu ga na treće nebo, pa je Juda ušao u sobu u kojoj je bio Isa alejhi selam i njegovi učenici. Allah subhanehu ve te'ala je učinio čudnu stvar: promijenio je Judu u izgled Isa alejhi selama, te su ga židovi uhvatili i ubili ga. Dakle to je taj kraj i nema drugog kraja. Kaže Allah subhanehu ve te'ala: ''I kada Allah reče: ‘O Isa, dušu, ću ti uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiću te od nevjernika i učinit ću da tvoji sljedbenici budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ćete se, poslije, svi povratiti i Ja ću vam o onom u čemu se niste slagali presuditi.’” (Ali 'Imran 55. ajet)
Ovo je onaj suštinski kraj koji se desio, a ne ono što tvrde kršćani.
1. U šta kršćani vjeruju povodom Mesiha?
Vjeruju da je Allah subhanehu ve te'ala zabranio Ademu alejhi selam i njegovoj ženi da jedu sa jednog drveta, pa su oni na šejtanovo nagovaranje to učinili, čime su zaslužili kaznu i vječnu zabranu. Allah subhanehu ve te'ala je onda iz Svoje milosti prema Svojim robovima, Svoga ''vječnog sina'' pretvorio u čovjeka i složio se da on umre na krstu, a on to nije zaslužio – on je ustvari žrtva i iskupljenje za Ademovu alejhi selam grešku, niko nije mogao da se iskupi za taj grijeh kod boga, osim ''Njegov sin'', uzvišen neka je Allah subhanehu ve te'ala od ovoga što Mu oni pripisuju.
* Kad je Mesih napunio trideset godina, kršten je u rijeci Jordan, zatim je postio četrdeset dana, a meleci su ga služili, a potom je krenuo u misionarstvo. Kad su se njegove mu'džize – koje ukazuju na njegovo božansko porijeklo (uluhijjet), proširile među masama, jevreji su ga predali bizantijskom kralju, te ga je ovaj razapeo i ubio.
* Mesih je govorio dok je bio razapet: ''Zašto si me ostavio, bože moj?'' – a zatim je umro i bio zakopan. Tri dana nakon smrti uskrsnuo je iz mrtvih na dan židovskog praznika, a potom je živio još četrdeset dana, te je zatim uzdignut.
2. Vjerovanje u trojstvo.
Oni su ubjeđenja da je Allah subhanehu ve te'ala podijeljen u tri dijela:
a) Kao otac.
b) Kao sin.
c) Kao sveti duh.
Znači otac nije kao sin, niti je kao sveti duh. Otac predstavlja stvaranje, a sin predstavlja iskupljenje od grijeha, a sveti duh predstavlja čišćenje, iako vjeruju u to trojstvo oni su ubjeđenja da je Allah subhanehu ve te'ala Jedan, te pokušavaju da objedine vjerovanje u Jednog Allaha subhanehu ve te'ala i vjerovanje u trojstvo. Pavle je bio židov, pa je ušao u kršćanstvo. Njegovo pravo ime je Šaul Jehudi, u osnovi on je židov, a ušao je u kršćanstvo da bi ga iskrivio. On je prvi koji ga je iskrivio, i on je taj koji je rekao da je Isa alejhi selam dostojan dove – vjerovanje u uluhijjet Isa alejhi selama, i on je taj koji je prvi rekao da je Isa alejhi selam kažnjen radi grijeha Ummeta Adema alejhi selam, i rekao: da je kršćanstvo svjetska vjera koja je zastupljena u cijelom svijetu. Imao je velike aktivnosti unutar samog kršćanstva.
3. Sedam tajni.
Kršćani su uvjerenja da je svaki kršćanin obavezan da poznaje ovih sedam tajni, spomenut ćemo neke:
a) Et-Tamid – Prilikom rođenja djeteta da se stavi u vodu tri puta, tako da bi se očistio od grijeha i da bude pravi kršćanin.
b) Gospodarska večera. Uvjerenja su da je Isa alejhi selam prije nego su ga razapeli na križ okupio svoje učenike, te dao im hljeba i vina. Hljeb predstavlja kao njegovo tijelo, a vino kao njegovu krv – a ko na ''božić'' jede hljeb[2] i vino pije – oni su ti kojima je Isa alejhi selam oprostio.
4. Obračun Isa alejhi selama sa ''svojim'' stvorenjima.
Kršćani ''vide'' da će Isa alejhi selam doći na Sudnji dan, da obračuna ljude, za svakog čovjeka, ako je uradio dobro piše mu se dobro, a ako je uradio zlo i piše mu se zlo, i neće se nijedan izvući od obračuna Isa alejhi selama. Kada je Pavle prešao na kršćanstvo rekao je, da je Isa alejhi selam ''bog'', a kršćani prethodno nisu bili ovakvog uvjerenja.
5. Kršćansko obredoslovlje
Imaju namaz i post.
a) Namaz, ne znamo kakvi su i nemaju nikakvih izgovora, nema određenih učenja, te za njega je da uči ono što on hoće, znači te radnje nisu određene, zato što im Isa alejhi selam nije pojasnio šta da uče u tim molitvama, te kako da se klanjaju. Njihova kibla je Istok. Zašto? Zato što su uvjerenja da će se Isa alejhi selam pojaviti sa Istoka, i za obavljanje njihove molitve nije uvjet da se bude čist.
b) Oni u određenim danima u godini ne jedu hranu koja ima masnoću u sebi, i oni su uvjerenja da poste kršćanski post.
SVETA KNJIGA
Sastoji se od Starog i Novog zavjeta:
1. Stari zavjet, to je Tevrat i knjige koje su vezane za Tevrat. Kod ortodoksa kažu da imaju 53 primjerka, a protestanti 39.
2. Novi zavjet – sastoji se od četiri Indžila. U trećem vijeku su prihvatili ova četiri Indžila. Ono što je primjetno da se ne pripisuje Mesihu, jeste to da, niti ga je on napisao, niti popunio, nego se pripisuje njegovim savremenicima (po njihovoj tvrdnji poslanicima). Ova četiri Indžila nisu bila poznata prije drugog vijeka i njihova potvrda se nije desila sve do trećeg vijeka.
a) Zavjet (Indžil) po Mateju. On je jedan od havarijuna koji su slijedili Isa alejhi selama i koji se nastanio u Abesiniji. Većina kršćana se složila da ga je napisao na hebrejskom jeziku, ali najstariji primjerak je napisan na grčkom, ali ko ga je preveo na grčki? – tu je veliko neznanje o prevodiocu, ne zna se ko je taj čovjek.
b) Zavjet po Marku. Kažu da on nije od havarijuna, nego kažu da je on bio jedan od sedamdeset ljudi koji su bili u Mesihovoj kući prije nego što je uzdignut. Angažirao se u da'vi – Antakija, na jugu Turske, u Egiptu i Rimu. Napisao je svoj zavjet na grčkom jeziku na traženje Petra – vođe havarijuna, a Petar ga prenosi od njega. Ovdje je razilaženje oko onoga ko ga je napisao – da li je to bio Marko nakon Petrove smrti ili ga je napisao Petar prenoseći ga od Marka? Isto tako razišli su se oko vremena njegovog pisanja.
c) Zavjet po Luki. Rodio se u Antakiji i bio je ljekar. On je jedan od učenika Pavla – židova. Postoji razilaženje oko toga ko je napisao ovaj Zavjet, da li su to židovi, Rimljani ili Grci?
d) Zavjet po Ivanu. Ovo je jedan od najopasnijih zavjeta, zato što sadrži jasne odlomke koji govore o božanstvenosti Mesiha. Neki kršćani se ne slažu da je njegov pisac bio havarijun Ivan, nego da je to neki drugi Ivan. Negiranje ovog zavjeta se veoma proširilo tokom drugom vijeka. Enciklopedija Britanika kaže da je ovaj zavjet, bez sumnje, iskrivljen, a da je njegov pisac, bez sumnje, pokvareni falsifikator. Iz ovoga izvlačimo dvije stvari:
e) Da u prva tri Zavjeta koja smo naveli ništa ne ukazuje na božanstvenost Mesiha.
f) Da je zavjet u kome se potvrđuje božanstvenost Mesiha relativno nepoznat i da su ga čak negirali.
POSLANICE
* Postoje dvadeset i dvije, od kojih je četrnaest napisao Pavle – židov (vođe židova su odredile ovome Pavlu smrt redžmom – kamenovanjem 62. godine po gregorijanskom kalendaru), i poslanica koju je napisao Jakob, dvije poslanice napisao je Petar, tri poslanice napisao je Jona, a jednu poslanicu napisao je Juda.
* Sve su one napisane na grčkom.
* Sve ove poslanice su poslane radi pouke, osim poslanice ''Djela poslanika'' koja je u biti historijska. U njoj se nalaze mnoge tvrdnje o božanstvenosti Mesiha i nju ujedno smatraju i najsvetijom.
KONTRADIKCIJA ''SVETE KNJIGE''
Kršćani tvrde da je ono što se nalazi u zavjetima i poslanicama Allahov subhanehu ve te'ala govor ili govor Mesiha alejhi selam i da su napisane pod nadahnućem duha svetoga, a koje su napisali havarijuni koji se smatraju poslanicima. Da bi ovaj govor bio ispravan moraju nam dati sedam dokaza:
1. Potvrda božanstvenosti Mesiha koji je poslao ove poslanike.
2. Potvrda božanstvenosti svetog duha koji ih je nadahnuo za pisanje ovih zavjeta.
3. Potvrđivanje poslanstva ovih poslanika kojima se pripisuju ove knjige.
4. Nepobitan dokaz o poslanikovom diktiranju prilikom pisanja Zavjeta koji mu se pripisuje.
5. Povezanost seneda od vremena pisanja knjiga sve do današnjih dana.
6. Dokazivanje ispravnosti prijevoda sa jezika poslanika na druge jezike uz dokazivanje pravednosti prevodilaca, njihove bogobojaznosti i znanja obadva jezika.
7. Da dokažu da ovi zavjeti nisu kontradiktorni jedni drugima. Sve pobrojeno nam dokazuje da Novi zavjet nije sveta knjiga.

Izvor: Šeri'atska akademija Mus'ab ibn Umejr

[Tazika]

Ostala sam bez daha...
Još dugo ću ovo proučavati... I vaše poučne priče.
Da, točno je da je autorstvo evanđelja upitno. I točno je da je Pavle odmah dosta toga promijenio u kršćanstvu. Iako on na dosta mjesta baš kaže koja su poglavlja njemu kazana od Svetoga Duha, a koja on, Pavle osobno, savjetuje kršćanima, iako nije to navedeno svugdje.
Evanđelja su u trećem stoljeću složena, na temelju proto-evanđelja (koje je izgubljeno) i na temelju mnogih kratkih prepisa koja su kolala među narodom (također izgubljena). Tokom stoljeća se crkva gubila, ali i Božjom milošću opet pronalazila; ima puno više frakcija nego što su navedene 3, iako to su 3 bitne.
Ovo će vas zanimati, a meni je kao kršćanki bitno: krajem 1930.-tih jedna grupa kršćana u Sjev.Americi (protestanata? pentakostalaca?) je proučavala Djela Apostolska, i danima bez prestanka postila i molila Boga da im dade Silu Duha Svog onako kako je opisano u Djelima, i kako je Isus obećavao da će biti. I nakon nešto dana, zaista, kada bi stavljali ruke jedan iznad drugoga u molitvi, Duh Sveti je ulazio u njih, i sve je bilo kao u Djelima: dobili su darove Duha Svetoga - počeli su govoriti u jezicima, polaganjem ruku liječili su bolesne, ako bi što otrovno pojeli nije im naškodilo itd., a dobili su i dar RAZUMIJEVANJA vjere.
To se proširilo kršćanskim svijetom kao požar (u Hrvatsku je došlo početkom 1990.-tih) unutar svih frakcija (jedino neznam za ortodoksne, nemam podataka), prozvalo se kršćanskom OBNOVOM, KARIZMATSKIM POKRETOM, kod nas u Zagrebu pokret je UNUTAR katoličke crkve, ali u njemu glavnu riječ vode pentekostalci (pentekost: pedesetnica, pedeseti dan nakon što je Isus uzašao na nebo i poslao Duha prvim kršćanima). U Zagrebu znam da ima grupa, pogotovo mladih, koji sebe nisu pronašli u okviru crkve, nego se sastaju po kućama, mole i primaju Duha Svetoga, bez svećenika, bez posredstva institucionalne crkve i njenih obreda, žene kao i muškarci, direktnim predanjem Bogu, i nazivaju sebe kršćanima. Ja sam primila Duha Svetoga unutar crkve, na jednom seminaru duhovne obnove koje je vodio jedan Isusovac. Neopisivo sam zahvalna za taj ničim zaslužen Dar, važno mi je jedino da otad svaki dan slavim Boga od trenutka kada otvorim oči, pa nekoliko puta dnevno i dok ne zaspem navečer; vidim u svome životu Božje djelovanje (kao npr. u mom opisanom pozivu i putu u Sarajevo), a budući da sam potpuno Bogu posvećena sigurna sam i da je moj dolazak na ovu stranicu isto tako Božja volja, da me Bog ovamo poslao.
I inače sam odgojena tako da nikog ne prezirem, da svaku vjeru poštujem (iako, otkad sam postala vjernik, veliki sam neprijatelj vjera koje se klanjaju demonima, kao što su npr. ti što prokletnika Sai babu zovu bogom, i mnoge Istočnjačke vjere, i mnoge Afričke itd.)

Ovo što ste napisali za mene je prosvjetljujuće! Studiram Bibliju i knjige mnogih vjerskih frakcija, ali uvijek kršćanskih, tako da je ovo za mene jedan sasvim nov pogled, nova perspektiva.
Bog vas blagoslovio!

[AbuAmRibnFadL]

U Ime Allaha


Tazika evo jos tekstova iz biblije pa prosudi sama.


Dokazi da je ova Biblija prepuna proturiječnosti, grješaka i iskrivljivanja
Prvi dio:
Objelodanjivanje nekih protivriječnosti
1. Neslaganja u imenima i broju Benjaminovih sinova:
U Prvoj knjizi Ljetopisa (7:6) stoji:
"Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica."
U Prvoj knjizi Ljetopisa (8:1-2):
"(1) Benjamin rodi prvenca Belu drugog Ašbela, trećeg Ahraba, (2) četvrtog Nohu i petog Rafu."

U knjizi Postanak (46:21):
"Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard."
Prema prvom tekstu Benijamin ima samo tri sina, a prema drugom pet. Tako ova dva teksta isključuju jedan drugoga. Razišli su se u imenima i broju. A slažu se samo u imenu Bela. Dok, prema trećem tekstu on ima deset sinova. Dakle razilazi se u odnosu na prva dva teksta u broju i imenima, a slaže se samo po pitanju dva imena, a sva tri teksta slažu se samo u imenu Bela.
Prva dva teksta su iz iste Knjige i predstavljaju protivuriječje u riječima jednog te istog autora, a to je Ezra. Zatim imamo protivriječnost i međusobnu isključivost između onoga što je napisao Ezra u Prvoj knjizi Ljetopisa i onoga što je napisano u knjizi Postanje. Kršćanski učenjaci su se u ovim protivriječjima spleli i bili konačno prinuđeni priznati grješku i pripisati je Ezri. Rekli su: "Rodoslovni listovi iz kojih je Ezra uzimao podatke nisu bili kompletni te zato nije pravio razliku između sinova i unuka".
2. Kontroverza u broju izraelskih i judejskih boraca:
U Drugoj knjizi Samuelovoj (24:9):
"Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuća ratnika vičnih maču, a Judejaca pet stotina tisuća ljudi."
U Prvoj knjizi Ljetopisa (21:5):
"Joab dade Davidu popis naroda: Izraelaca bijaše milijun i sto tisuća ljudi vičnih maču, a Judejaca četiri stotine i sedamdeset tisuća vičnih maču".
Prema prvom tekstu broj ratnika u Izraelu je: (800.000), a u Judeji (500.000), a prema drugom tekstu njihov broj u Izraelu je: (1.100.000), a u Judeji (470.000).
Između dva navedena teksta postoji ogromna razlika u zbrajanju ratnika. Razlika u broju ratnika Izraela je (300.000), a razlika u broju boraca Jude dostiže (30.000). Adam Clark1 je u svome komentaru priznao da je veoma teško odrediti koji je tekst ispravan, jer je u historijskim knjigama bilo jako mnogo korigovanja i izvitoperivanja. Ulaganje truda u to je bezvrijedno pa je najbolje priznati iskrivljavanje jer ovo je činjenica koja se ne može osporiti, a ni prenosioci nisu bili nadahnjivani.
3. Proturiječnost u vijesti Gad Eraja:
U Drugoj knjizi Samuelovoj (24:13):
"Gad tako pode Davidu i javi mu ovo: ^Hoćeš li da dođu sedam gladnih godina na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji će te goniti..."?
U Prvoj knjizi Ljetopisa (21:11-12):
"(11) Došavši Davidu Gad mu reče: Ovako veli Jahve Biraj sebi (12) ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima, i mač tvojih neprijatelja da te stiže...".
I između dva teksta postoji razlika u dužini gladovanja. U prvom tekstu sedam godina, a u drugom tri godine. Njihovi komentatori su priznali da je u prvom tekstu grješka. Adam ~~~~~~
1) Adam Clark: (1675-1729. g.), jedan od najistaknutijih engleskih filozofa, veliki protestantski komentator, učenik i prijatelj Ishaka Nevvtona. 1851. g. je u Londonu izdat njegov komentar Starog i Novog zavjeta.
~~~~~~ Clark kaže: "Zaista je tekst Prve knjige Ljetopisa, bez sumnje, u pravu i on se slaže s grčkim primjerkom."
4. Neslaganje po pitanju starosti kralja Ahazija u vrijeme njegovog ustoličenja:
U Drugoj knjizi o Kraljevima (8:26): "Ahaziji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevac je godinu dana u Jeruzalemu".
U Drugoj knjizi Ljetopisa (22:2):
"Bile su mu četrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevac je jednu godinu u Jeruzalemu".
I tako se jedan tekst suprostavlja drugome. Razlika je u dvadeset godina. Drugi tekst je, bez sumnje, pogrešan, jer prema onome što stoji u Drugoj knjizi Ljetopisa (21:20 i 22:1-2) njegov otac Joram je umro u četrdesetoj godini života, a Ahazija ga je naslijedio odmah nakon njegove smrti. Prema tome ako drugi tekst nije pogrešan trebalo bi da Ahazija bude stariji od svoga oca dvije godine, što je nemoguće. Da je ovdje pisac pogriješio potvrđuju Adam Clark, Hom, Henry i Scott u svojim komentarima.
5. Neslaganje po pitanju starosti kralja Jojakina u vrijeme njegovog ustoličenja:
U Drugoj knjizi o Kraljevima (24:8-9):
"( 8 ) Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio, i kraljevac je tri meseca u Jeruzalemu ...(9) On je činio stoje zlo u očima Jahvinim".
U Drugoj knjizi Ljetopisa (36:9 ):
"Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevo je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; činio je stoje zlo u Jahvinim očima."
I između ova dva teksta je razlika u deset godina. Komentatori su objasnili da je grješka, posigurno, u drugom tekstu, jer je dužina njegove vlasti samo tri mjeseca, zatim je odveden kao zarobljenik u Babilon i oslao zajedno sa svojim ženama u zatvoru. Suprotno je običaju dn osobu od osam godina ima supruge i suprotno je zakonu da NO kuže /a nekoga poput
ovog dječaka: "... činio je ono što je zlo u Jahvinim očima". Zbog toga učenjak Adam Clark kaže: "Ovaj dio poslanice je iskrivljen".
6. Neslaganje u broju onih koje je jednini udarcem koplja ubio jedan od Davudovih a.s. heroja:
U Drugoj knjizi o Samuelu (23:8 ):
"... on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput".
U Prvoj knjizi Ljetopisa (11:11):
"... on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobi ih odjednom".
Razlika u zbrajanju ubijenih u dva navedena teksta je 500. Adam Clark i dr Kennicott kažu: "U ovom pasusu postoje tri velike grješke".
7. Neslaganje u broju ptica i stoke koja je uzeta u Nuhovu a.s.' lađu:
U knjizi Postanak (6:19-20):
"(19) A od svega što je živo - od svih biča - uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. (20) Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama, i od svih stvorova što po zemlji puze po njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi, da preživi".
U istoj knjizi (7:8-9):
"( 8 ) Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, (9) uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je parovi, sve muško i žensko, kako je Bog naredio Noi".
U istoj knjizi (7:2-3):
"(2) Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku, a od nečistih po dvoje, mužjaku i ženku njegovu. (3) Isto lako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji". Ovo su tri teksta jedne, te iste, knjige. Iz prvog i drugog se razumije daje Uzvišeni Allah naredio Nuhu a.s. da ukrca u lađu od svih životinja, ptica i insekata po dvoje, muško i žensko, i razumije se daje to Nuh a.s. i uradio.
A iz trećeg teksta se razumije da mu je Uzvišeni Allah naredio da uzme sedam parova samo od čistih životinja i čistih ptica, a što se tiče stoke koja nije čista, da od nje uzme samo po dvoje, muško i žensko.
U prvom i drugom tekstu se ne pominje broj sedam, dok se riječ "parovi" pominje u sva tri teksta. U trećem tekstu je broj dva (po dvoje) rezervisan samo za nečiste životinje, a broj sedam za ptice i ostale životinje, što se ne slaže s prva dva teksta i što predstavlja ogromnu razliku.
8. Neslaganje u broju Davudovih a.s. zarobljenika:
U Drugoj knjizi o Samuelu (8:4):
" David zarobi od njega tisuću i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuća pješaka".
U Prvoj knjizi Ljetopisa (18:4):
"David zarobi od njega tisuću bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka".
Dva teksta su se razišla u (1.000) kola i (5.300) konjanika kojih ima više u drugom tekstu.
9. Neslaganje u broju Aramejaca koje je Davud a.s. pobio:
U Drugoj knjizi o Samuelu (10:18 ): "... / David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka".
U Prvoj knjizi Ljetopisa (19:18 ):
"Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuća konja od bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka".
I tako se u drugom tekstu nade (6.300) kola više nego u prvom.
10. Neslaganje u broju Sulejmanovih a.s. konja:
U Prvoj knjizi o Kraljevima (5:6):
"Salomon je imao četrdeset tisuća konja za vuču i dvanaeset tisuća za jahanje".
U Drugoj knjizi Ljetopisa (9:25):
"Salomon je imao četiri tisuće konjskih jasala i bojnih kola, i dvanaest tisuća konjanika ...".
Razlika između ova dva teksta: (36.000) konja više u prvom nego u drugom tekstu. Komentator Adam Clark je rekao: "Najbolje je da priznamo izvitoperenost broja".
11. Neslaganje u porijeklu Isaa a.s.:
Isaova a.s. loza u Evanđelju po Mateju (1:1-17), i Evanđelju po Luki (3:23-38 ). Onaj ko napravi uporedbu ove dvije loze naći će šest velikih proturiječja:
a - u Evanđelju po Mateju (1:16), se kaže daje muž Isaove a.s. majke bio Josip sin Jakova, a u Evanđjelju po Luki (3:23), se kaže daje to bio Josip sin Helijev.
b - u Evanđelju po Mateju (1:6) se kaže da Isa a.s. vodi porijeklo od Davudovog a.s. sina Sulejmana a.s., a u Evanđelju po Luki (3:31) da on vodi porijeklo od Davudovog a.s. sina Natana,
c - iz Evanđelja po Mateju (1:6-11) se saznaje da su svi preci Isaa a.s. od Davuda a.s. do zatočeništva u Babilonu, bili poznati kraljevi, a iz Evanđelja po Luki (3:27-31) saznajemo da oni nisu bili niti kraljevi niti poznati, izuzev Davuda a.s. i njegovog sina Natana.
d - prema Matejevom Evanđelju (1:12) Salatijel je sin Jehoniev, a prema Lukinom Evanđelju (3:27) Salatijel je sin Nerijeva.
e - prema Evanđelju po Mateju (1:13) Zorobadelovom sinu je ime Abijuda, a prema Lukinom (3:27) Rezin. A čudno je i to da među imenima Zorobadclovih sinova pomcnutim u Prvoj Knji/.i Ljetopisa (3:19), nema imena Abijud i Rezin.
f - iz, Evanđelja po Mateju (1:6-17) se saznaje da u lozi između Davuda a.s. i Isaa a.s. postoji dvadeset i šest generacija, a iz Evanđelja po Luki (3:23-31) da u toj istoj lozi, između njih, postoji četrdeset i jedna generacija.
Stari kršćanski istraživači i učenjaci su još od trećeg stoljeća nove ere, kada su ova dva Evanđelja postala poznata, naprosto ostali nemoćni pred ovim proturiječjima i nisu ih mogli izbrisati. Žudili su da ove proturiječnosti isčeznu tokom vremena, ali su njihove nade propale. Ove proturiječnosti u lozi su i danas prisutne te i današnjim učenjacima predstavljaju kamen spoticanja.
12. Razlika u broju onih koje je Isa a.s. izliječio:
U Evanđelju po Mateju (20:29-34) se navodi priča o dva slijepca. Navodim samo neke njene odlomke:
"(29) Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan narod. (30) Kraj puta sjedila dva slijepca ... (34) Isus se sažali te im se dotače očiju. Oni smjesta pregledaše i pođoše za njim."
U Evanđelju po Mateju (8:28-34) se navodi priča o dvojici luđaka. Navodim samo prve rečenice:
"(28 ) Kad stigoše na drugu obalu, u gadarski kraj, dođoše mu u susret dva opsjednuta, što su izašli iz grobova. Oni bijahu tako bijesni da nitko nije mogao proći onim putem".
U ova dva evanđeljska teksta oni su slijepi i ludi.
Prva priča se navodi i u Evanđelju po Marku (10:46-52), ali se iz nje saznaje da je na putu sjedio samo jedan slijepac kome je ime Bartimej. Druga priča se pominje u Evanđelju po Marku (5:1-20), kao i u Evanđelju po Luki (8:26-39), i u njoj se pominje isti slučaj s tim da se iz posljednje dvije vidi da ga je na putu dočekala samo jedna luda osoba.
13. Pruturiječja po pitanju štapa pomenutog u oporuci Isaa ajs. dvanaestorici apostola:
U Evanđelju po Mateju (10:9-10) stoji:
"(9) Ne pribavljajte sebi u pojase, ni zlatnog, ni srebrenog, ni bakrenog novca; (10) ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa ..."
Ista misao se navodi u Evanđelju po Luki (9:3):
"I reče im: 'Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novca! Niti imajte po dvije haljine."
U Evanđelju po Marku (6:8-9):
"(8 ) Zapovjedi im da na put, osim jedino štapa, ne nose ništa: ni kruha, ni torbe, ni bakrenog novca u pojasu, (9) nego samo sandale na nogama; i da ne oblače dviju haljina".

Imamo tri teksta. U prvom i drugom stoji zabrana Isaa a.s., dvanaestorici učenika koje šalje, da sa sobom na put nose bilo šta, pa čak i štap.
Međutim u trećem tekstu se navodi da im je Isa a.s. dozvolio da sa sobom na put ponesu samo štap.
14. Proturiječje u svjedočenju Isaa a.s. o samome sebi:
U Evanđelju po Ivanu (5:31) stoje ove Isaove a.s. riječi: "Ako ja svjedočim sam za se, moje svedočanstvo nije vjerodostojno".
U istom Evanđelju (8:14) Isa a.s. kaže:
"/ ako ja svjedočim sam za se - odvrati im Isus - moje je svedočanstvo vjerodostojno ...".
Prvi tekst znači da ne treba uzimati svedočenje Isaa a.s. o samome sebi, dok drugi znači da se to njegovo svedočenje mora prihvatiti.
15. Neslaganje po pitanju ko je nosio krst do mjesta raspeća:
U Evanđelju po Mateju (27:32):
"Izlazeći sr etose nekog Cirenca, imenom Šimuna, i prisiliše ga da mu ponese križ".
U Evanđelju po Luki (23:26):
"Dok su ga vodili, uhvatiše nekoga Šimuna, Cirenca, koji je dolazio iz polja, te na njega staviše križ da ga nosi za Isusom".
U Evanđelju po Ivanu (19:17):
"... A on, noseći svoj križ, uziđe na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota".
Tri teksta o istom događaju. Prvi i drugi (Matejcv i Lukin) tvrde daje križ nosio Šimun Cirenac, a treći (Ivanov) da ga je nosio sam Isa a.s.
16. Da li je Isa a.s. gradio mir ili ga je rušio?
U Evanđelju po Mateju (5:9):
"Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji!"
U Evanđelju po Luki (9:56):
"...jer sin čovjeČiji nije došao da pogubi duše čovječije, nego da ih spase".
U Evanđelju po Mateju (10:34):
"Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač".
U Evanđelju po Luki (12:49 i 51):
"(49) Došao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih želio da se već zapalio! (51) Mislite li da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kažem vam, nego razdor".
Proturiječje je očito. U prva dva teksta pohvala mirotvorcima "blago mirotvorcima", te tvrdnja da "sin čovječiji nije došao da pogubi duše ljudske, nego da ih spasi", da bi, samome sebi, u trećem i četvrtom tekstu osporio miroljubivost i objasnio da je došao s mačem da baci oganj i razdor na zemlju.
I tako se nezaobilazno nameće sud da Isa a.s. nije došao da spasi, nego da uništi i da nije od onih za koje se kaže: "blago mirotvorcima".
Drugi dio:
Objašnjenje nekih grješaka
Proturiječja koja su do sada pomenuta se otkrivaju poređenjem različitih knjiga, njihovih prijevoda i poglavlja. Međutim, grješke koje sada navodimo su vidne onda kada se ne slažu sa stvarnošću, razumom, običajima, historijom, matematikom ili bilo kojom drugom naukom, shodno izjavama istraživača, kao što će se vidjeti.
1. Gr ješka u dužini boravka Izraelaca u Egiptu:
U Poslanici Izlazak (12:40-41) se navodi:
"(40) Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina. (41) I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske".
Ovo je grješka, jer dužina boravka Izraelaca u Egiptu je samo dvije stotine i petnaest godina, a period od (430) godina je, ustvari, dužina oba njihova boravka u Kenanu (Palestini) i Egiptu (tj. boravak Izraelaca i boravak njihovih djedova prije njih). Jer je vrijeme od ulazka Ibrahima a.s. u Kenan do rođenja njegova sina Ishaka a.s. (25) godina, a od rođenja Ishaka do rođenja Ja'kuba a.8.1 (60) godina, a Ja'kub je imao (130) godina kada je ušao u Egipat. Tako je zbir godina od ulaska Ibrahima a.s. u Kenan do ulaska njegovog unuka Ja'kuba u Egipat dvije stotine i petnaest godina (215). (tj. 25 + 60 + 130 = 215 godina).
A dužina boravka sinova Izraelovih u Egiptu, otkako je Ja'kub a.s. u njega ušao do njihovog izlaska sa Musaom a.s., je, također, dvije stotine i petnaest godina (215). Tako su, dakle, oba boravka (sinova i predaka Izraelovih) u Kenanu i Egiptu trajala ukupno četiri stotine i trideset godina, a ne samo jedan od njih. Istraživači, istoričari i komentatori Biblije priznaju ovu grješku, objašnjavajući: "Zaista je tačna verzija samurijskog primjerka Starog zavjeta koji objedinjava ta dva boravka i ta verzija dokida ostale".
Evo leksla samurijskog primjerka Tevrata, knjiga Izlazak (12:40):
"Boravak sinova Izraelovih i njihovih djedova u Kenanu i Egiptu trajao je četiri stotine i trideset godina".
A evo i njenog teksta u grčkoj verziji Tevrata: "Izraelci i njihovi djedovi su, u Kenanu i Egiptu, boravili četiri stotine i trideset godina".
Do istog zaključka je došao i autor knjige, "Vodič kroz bogatstvo Svetog Pisma", koju kršćanski istraživači priznaju i cijene. On navodi da je od Ja'kubaova boravaka u Egiptu do rođenja Isaa a.s. proteklo (1.706) godina, a od vremena kada su Izraelci prešli more i kada je potopljen faraon, pa do rođenja Isaa a.s. (1.491) godina. I ako izračunamo (1706-1491=215) godina, a to je dužina boravka Izraelaca u Egiptu od Ja'kubaova dolaska u njega pa do Musaova a.s. izlaska iz njega, tj. faraonova potopa. I kada znamo da je Ja'kub a.s. četvrti djed Musaov a.s. (jer je Musa a.s. sin Imranov sin Kahatov sin Lavija sin Ja'kuba) dolazimo do čvrstog uvjerenja da je nemoguće da su Izraelci u Egiptu boravili duže od (215) godina. A s tim se slažu i svi jevrejski i kršćanski istraživači, učenjaci i istoričari, dok tvrdnje hebrejskog Tevrata o boravku Izraelaca (samo) u Egiptu, u vremenskom periodu od (430) godina su proglasili netačnim. Zato Adam Clark u svome komentaru kaže: "Svi se, uistinu, slažu daje sadržaj hebrejske Tore veoma sumnjiv, da su Pet Mojsijevih Poslanica iz samirijske Tore ispravnije od ostalih i da historija potvrđuje ono što se navodi u samirijskoj Tori".
Sakupljači Henry-Scottova komentara su rekli: "Zaista je samirijska verzija tačna i dokida svaku sumnju u tekst".
Postalo je sasvim jasno da sljedbenici Knjige, za navode u knjizi Izlazak (12:40) nemaju objašnjenja osim priznanja da su pogrešni.
2. Grješka u zbrajanju Izraelaca koji su sa Musaom a.s. napustili Egipat:
U knjizi Brojevi (1:44-47):
"(44) To su oni koje popisaše M oj.s i je i Aron ... (45) Kili \u popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od
dvadeset godina i više, svi za borbu sposobni u Izraelu. (46) Bilo je, dakle, svih popisanih šest stotina i tri tisuće i pet stotina i pedeset. (47) Među te nisu se ubrajali Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu".
Iz teksta se razumije da je broj onih koji su sa Musaom i Harunom a.s. izašli iz Egipta, starijih od dvadeset godina i sposobnih za rat, bio (603.550). U taj broj nisu ušli Levijevci (ni njihove žene ni ljudi), zatim sve žene Izraelaca i svi muškarci mlađi od dvadeset godina. Ako se tome broju pridodaju svi koji nisu popisani njihov broj neće biti manji od dva i po miliona, a ovaj broj nije tačan zbog nekoliko činjenica:
a - Jer se u knjizi Postanak (46:27), u knjizi Izlazak (1:5) i u knjizi Ponovljeni zakonik (10:22) pominje da je ukupan broj članova Ja'kubaove a.s. porodice koji su došli u Egipat sedamdeset (70) osoba.
b - Jer je boravak Izrelaca u Egiptu trajao samo dvije stotine i petnaest (215) godina.
c - Jer se u poslanici Izlazak (1:15-22) navodi da su, osamdeset (80) godina prije izlaska Izraelaca iz Egipta, njihova muška novorođenčad bila ubijana, a ženska ostavljana u životu.

I kada se imaju u vidu ove tri činjenice razum zaključuje da je pomenuti broj (603.550) pogrešan. Pa kada bismo zanemarili i ubijanje njihove novorođenčadi, te pretpostavili da se njihov broj svakih dvadeset i pet godina udvostručavao, ustanovili bismo da se broj sedamdeset (70) u dvije stotine i petnaest (215) godina udvostručio devet puta i da on nije veći od trideset i šest hiljada (36.000). Pa kako onda, broj njihovih ratnika, može biti (603.550)?! A ako je broj njihovih boraca bio veći od pola miliona, broj ukupnog stanovništva ne može biti manji od dva i po miliona, a to je apsurd kojeg zdrav razum ne može prihvatiti. Ako tome pridodamo ubijanje novorođenčadi apsurd postaje očitiji i veći. Osporavanju ovoga broja (603.550) je pribjegao i veliki istraživač Ibni Haldun1 u uvodu svoje historije, jer između Ja'kuba i Musaa a.s. su samo tri oca tj.četiri generacije i on je prema poslanici Izlazak (6:16-20) i poslanici Brojevi (3:17-19): (Mojsije sin Amramov sin Kehata sin Levija sin Jakoba) i nemoguće je da sedamdeset osoba imaju, samo u četiri generacije, tako velik priraštaj.
Postoje još dvije stvari koje potvrđuju grješku u ovome broju:
a - u poslanici Izlazak se pominje (12:38-42):
- da su sa sobom, imali mnoga stada ovaca i goveda,
- da su more prešli u jednoj noći,
- da su se iseljavali svaki dan,
- i da su im direktne riječi Musaove a.s. bile dovoljne kao naredba za iseljavanje.
Nakon prelaska mora Izraelci su odsjeli kod dvanaest izvora u blizini doline Sinaj. Da su Izraelci bili u broju koji je ranije pomenut bilo bi nemuguće da sa mnoštvom svoje stoke pređu more u jednoj noći, da se iseljavaju svaki dan i da svi čuju direktne riječi Musaove a.s. koje su bile dovoljne kao naredba za iseljavanje, kao što ni mjesto oko doline Sinaj ne bi bilo dovoljno prostrano za sve njih i njihovu stoku.
b - U poslanici Izlazak (1:15-22) se navodi da su Izraelci za svoje žene u Egiptu imali samo dvije porodilje i da im je faraon naredio da ubijaju svako njihovo muško novorođenče. Da je broj Izraelaca bio tako velik bilo bi apsurdno vjerovati da su samo dvije babice porađale sve njihove žene.
Naprotiv, bilo bi neophodno da ih bude na stotine. Istina je da je broj Izraelaca bio onoliki koliki je mogao nastati priraštajem (70) osoba u vremenskom periodu od (215) godina. Njima su, uistinu, bile dovoljne dvije babice za porod, bila im je dovoljna samo jedna noć za izlazak sa stokom iz Egipta u Sinaj, tome broju bio je sasvim dovoljan glas Musaa a.s. kao naredba za iseljavanje svaki dan i prostor oko doline Sinaj bio je dovoljan da na njemu odsjednu sa svojom stokom. Zato bez najmanje sumnje tvrdimo da je broj (603.550) Izraelaca sposobnih za rat, pomenutih u Poslanici Brojevi (1:44-47) pogrešan.

3. Grješka iz koje proizilazi osporavanje Davudove ajs. vjerovjesničke misije:
U knjizi Ponovljeni zakon (23:2) piše: "U sabor Gospodnji neće ulaziti onaj koji je rođen iz veze nedozvoljene; ni deseto koljeno njegovo neće ulaziti u sabor Gospodnji."
Ovaj navod je netačan, jer se iz njega razumije da Davud a.s. ne ulazi u sabor Gospodnji, i da nije vjerovjesnik, jer je Pereš dijete zinaluka. Prema onome što se navodi u knjizi Postanak (38:12-30) njegov otac Juda je učinio blud sa svojom snahom Tamarom koja je iz tog bludnog čina rodila Peresa, a Davud a.s. je, u toj lozi, deveto koljeno iza Peresa, a ako brojimo i Peresa onda je on deseto koljeno, jer loza Davudova prema onome što se navodi u Evanđelju po Mateju (1:1-6), i Evanđelju po Luki (3:31-33) slijedi ovako:
"David, sin Jesejev, sin Obedov, sin Boozov, sin Salmonov, sin Naasonov, sin Aminabadov, sin Aramov, sin Esromov, sin Faresov, sin Judin, sin Jakovljev, sin Izakov, sin Abrahamov."
A prema onome što se navodi u pjesničkoj knjizi Psalmi (89:26-27), Davud a.s. je predsjedavajući na skupu Jahvinom i on je iznad svih kraljeva na Zemlji, te i to potvrđuje činjenicu da je tekst u knjizi Ponovljeni zakon (23:2) pogrešan. U Lukinom Evanđelju koji je izdao Ričard Vats 1825. g. u Londonu i u Lukinom Evanđelju koje je 1826. g. izdao Kilketa u Davudovu a.s. lozu je, između Arama i Esroma, ubačeno ime Jerem (tj. Aram sin Jevrema sin Esroma sin Peresa) te je Davud a.s. prema tome jedanaesto koljeno. Međutim, ljudi koji iskriviše Svetu knjigu dodajući joj ovo ime, zaboraviše ga dopisati u istom izdanju, i istoj lozi, koju navode u Evanđelju po Mateju. l istina o tome izađe na vidjelo, a proturijcčje između ova dva Evanđelja po pitanju Davudove a.s. loze osta prisutno i u današnjim izdanjima. Ime Jevrem, također, nije navedeno u izdanju iz 1844. i 1865. g. kao ni kasnije u Evanđelju po Mateju i Luki. U svima njima je ostalo Aram sin Esroma. Istina je da je navod iz knjige Ponovljeni zakon (23:2) u osnovi pogrešan kao što je i kazivanje o bludu Jude sa snahom Tamarom potvora, jer je apsurdno da ovakav sud bude izrečen od strane Uzvišenog Boga ili Musaa a.s. Komentator Horslev je za riječi "ni deseto koljeno njegovo neće ulaziti u sabor Gospodnji" rekao da su pridodate i da je njima izmijenjen tekst.
4. Grješka u broju nastradalih stanovnika Bet Šemesa:
Dovoljno je spomenuti sljedeće dvije misli iz priče o kovčegu navedene u Prvoj knjizi Samuelovoj (6:13 i 19):
"(13) Stanovnici Bet Šemesa upravo su bili zabavljeni Žetvom pšenice u dolini. Digavši oči ugledaše Kovčeg i potr čaše mu s veseljem u susret. (19) Gospod udari stanovnike Bet-Šemesa kad se zagledaše u Kovčeg Gospodnji, i pobi pedeset hiljada i sedamdeset ljudi iz naroda. I narod bi u očajanju, jer ga Gospod udari velikom pogibijom."l
I ova vijest je, u to nema sumnje, netačna. Adam Clark je, nakon opovrgavanja ove vijesti, rekao: "Hebrejski tekst je u većini slučajeva izvitoperen. Ili su mu neke riječi oduzete ili pridodate. Riječi "pedeset hiljada" su dopisane, ili grješkom ili namjerno, jer je nemoguće da jedno malo selo ima toliki broj stanovnika i da tako velik broj ljudi u isto vrijeme žanje žito, a još je apsurdnije da pedeset hiljada ljudi istovremeno vidi kovčeg postavljen na kamenu u sred njive."
U latinskoj verziji su navedene ove riječi: "... sedamdeset poglavara i pedeset hiljada običnog naroda". U grčkom, kao i hebrejskom izdanju: "... pedeset hiljada i sedamdeset ljudi iz naroda". Na sirskom i arapskom jeziku:"... pet hiljada sedamdeset ljudi." Kod historičara Josepha2 samo: "sedamdeset osoba."* Neki istaknuti svećenici su spomenuli i neke druge
1) Ovaj citat se nalazi u hebrejskoj verziji Prve knjige Sainuelove, a nema ga u zagrebačkom izdanju Biblije iz 1994. g
2) Joseph: (37-95), jevrejski historičar i rabin, vladur pokrajine UI-Dželil. 67.

brojeve. Ove međusobne isključivosti nam jasno potvrđuju da se je ovdje, zaista, desilo iskrivljivanje - dodavanjem ili izbacivanjem nečega.
Henry i Scott u svome komentaru smatraju nevjerovatnim da stanovnici jednog malog sela toliko zgriješe i budu kažnjeni tako surovom kaznom, pa su posumnjali u istinitost vijesti.
Razmotre li se izjave ovih komentatora Biblije vidjet će se kako su ovaj događaj smatrali nemogućim, a vijesti o njemu su porekli te priznali grješku i namjerno iskrivljivanje povećavanjem broja ili njegovim smanjivanjem.
5. Grješka u proračunu visine trijema kojega je sagradio Sulejman a.s.:
U Drugoj knjizi Ljetopisa (3:4) stoji:
"Trijem koji je bio pred Domom, imao je, po širini ovoga potonjega, u dužinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata."
A u Prvoj knjizi o Kraljevima (6:2) stoji da je visina kuće koju je gradio Sulejman a.s. trideset lakata, pa kako onda visina trijema može biti stotinu i dvadeset lakata?! Adam Clark je priznao da se u sirski i arapski jezik izbacili riječ stotinu i rekli: "njegova visina je dvadeset laktova". Ispravka u arapskoj verziji je napravljena 1844. godine, pa navedeni pasus sada glasi: "Prednji trijem odgovaraše širini doma i imaše dvadeset lakata dužine i dvadeset lakata visine."

Ako zelis mozemo nastaviti na privat...

[Tazika]

Zaista mnogo je proturječnosti; ali za svaku pohvalu je da je i toliko podataka došlo do nas, kroz sva ona burna vremena (u kojima su mnogi naginjalo uništavanju/spaljivanju knjiga). Godine su se brojale i obilježavale na razne načine, pa i brojanje (stvari, ljudi, novaca...). U tekstu o dolasku Antikrista piše da će on doći na 40 dana; prvi dan bit će kao godina, drugi kao mjesec... (nisam točno navela, da sad ne tražim). Također u Apokalipsi je zbrka sa godinama, a i stvaranje svijeta u 7 dana: 7 Božjih dana sigurni nije ovisilo o tome da se zemlja 7 puta okrene oko svoje osi.

Ono što bih ja naročito naglasila, izvukla na posebno mjesto, bi bile npr.točke 13. i 16., koje me muče što se tiče kršćanstva. Toč.13.: meni je nebitno smiju li, uz odjeću, nositi štap ili ne; ja se pitam što se sa kršćanskom crkvom u međuvremenu dogodilo??? Varam li se ili je Vatikan najbogatija ustanova na svijetu? Varam li se ili on posjeduje i velik procenat novca koji se obrće u SAD.-u? Čitam opet i opet Evanđelja i poslanice: tko je želio ići za Isusom, taj se trebao prvo odreći svega što posjeduje da bi išao za njim, jer mi smo samo prolaznici na ovome svijetu, i pravu nagradu ćemo dobiti u Kraljevstvu Nebeskom. Kada i kako se sve to izokrenulo???

16.: Isus je zapovjedi da se Boga treba ljubiti iznad svega, i druge kao samoga sebe uzdigao iznad ostalih zapovijedi; govorio je da tko poštuje te dvije, taj poštuje i sve ostale. Učio nas je da treba oprostiti neprijatelju, i tko ti otima košulju sa tebe, podaj mu dvije. Zaista, kada bi se svi pridržavali toga, nastalo bi Kraljevstvo Nebesko na zemlji.
I tada dolazi ta rečenica: "Nemojte misliti da sam došao donijeti na zemlju mir! Nisam došao da donesem mir, nego mač!" - kako sam ja do sada shvatila, i VIDJELA, OSJETILA na svojoj vlastitoj koži (jer sam obraćenica, dakle moje se ponašanje pred 3 godine promijenilo pa vidim razlike): čim se počnem ponašati ne samo obično, pozemljarski, ljudski dobro i pošteno, nego kad u sebe stavim srce Isusovo, najednom oni nisu u Bogu počnu se čudno ponašati: počnu me napadati i usto vrijeđati Boga, a da im ja nisam uopće Boga niti vjeru spomenula. Tako sam doživjela da npr. moje prijateljice, sa kojima sam mogla o svemu pričati bez svađe i vrijeđanja, nisu u stanju slušati me kada počnem pričati o vjeri i Bogu. Također, kada uopće o tome ne pričam, nego osjetim Duha u sebi, one odmah reagiraju i počnu psovati Boga. Što me vraća na staru temu o sihirima i džinnima, ali neću o tome nego o toč.16.: da, nažalost, Isus je odmah na početku znao da, kao Božji mirotvorac, donosi mač na zemlju; sigurno je znao kako će se duhovi uznemiriti, kako će pobjesniti osjećajući ljude pune Duha Božjega, i da će zaista nastati nemiri na zemlji zbog toga što Isus (Bog) donosi. Dakle: ZBOG mirotvorstva nastat će borbe.

[AbuAmRibnFadL]

U ime Allaha!!!!

Tazika cilj mi je bio da ti ukazem na greske koje Bibliju ne cine Bozjom Knjigom,kao sto danasnji (Pavleizam)Krscani nemaju nikakve veze sa Krscanstvom u vrijemenu Isa.a alejhi selama.Jer nemoze Bog biti Bog ako grijesi u svojoj knjizi(,pa mijesa brojeve,imena, mjesta,predmete) niti ce ta Bozja Knjiga biti Bozja ako je u njoj 50 000 gresaka.Zakljucak u pitanju.Jeli Ispravna ova vasa vjera????? ako nije zasto u nju vjerujes????Isa alejhi selam(neka je Allahov mir i spas nad njim)je rekao:Ja sam Poslan izgubljenim ovcama doma Izrailovog:sto znaci da je poslan samo jednom mjestu,Izraelu,a ne i ostalim djelovima svijeta.Tako da ti nisi od tih izgubljenih ovaca doma Izraelova.Dok je Muhammed alejhi selam rekao:Ja sam Poslan cijelom covjecanstvu:

Pitao sam dali hoces da nastavimo na privat na ovu temu??

[Sablja]

Tema moga straha se pretvori u K-M dijaloh. hehehhe neka neka

Imam par pitanja za Taziku:

1: Sta je smrt? Ako je Isus umro (zrtvovao se) za nas kako on sada sjedi u raju sa svojim ocem? Znaci dosao je iz raja i vratio se na isto mjesto. Tu nema logike.

2: Kakva je razlika izmedju Isusa, Mojsije, Abrahama, Muhameda itd....Osim sto vi vjerujete da je Isa obrisao vase grijehe, nista drugo nije uradio do donijeo poruku kao i svi ostali.

3: Kazete da se Isa nikad nije borio i ratovao kao Muhamed, a sta ce biti (sudeci po bibliji) kada se on vrati? Biti ce najveci ratnik i osvajac zar ne?

4: Vjerujete da je bio bezgresan. Imali ista u Bibliji zabiljezeno o njegovom zivotu od rodjenja dok nije poceo pozivati narod u vjeru?