Ovako; U braku smo 5 godina, sve elhamdulillah, ljubav između nas je zaista jaka, možda baš zato svaki put sam uspjela da se oduprem trenutku kada me tjeralo nešto da odem od njega. Tištilo i peklo iznutra.
Završila sam i fakultet, on je dobio bolji posao mašAllah, i skoro smo se preselili. Radili smo sve moguće medicinske nalaze, barem one što nas je doktorica upućivala, svi nalazi moji, i njegovi su uredni, ali do trudnoće nikada nije došlo.
Odlučimo otići zajedno na učenje RUKJE, i hvala Allahu to nam je bila prekretnica mislim u životu.
Prvo je učač učio meni; čini mi se da samo što je počeo da uči ja sam počela da jecam i plačem iz sveg glasa, moje tijelo se treslo, u nogama slabi osjet i onda je završio (kratko je trajalo)
Zatim je učač učio mužu, gdje je on osjetio treptanje očnih kapaka, očiju, takođe nije osjećao noge, i rečeno nam je 100% sihr.
Dobili smo terapiju, koju koristimio redovno.
Ono što je je prekretnica bila jeste, da je mene vratila namazu. Srcem i dušom. Prije, dok sam obavljala namaz, nisam se osjećala baš lijepo, nešto me je u meni krivilo da to radim samo iskorsti, pa sam često znala i izbjegavati obavljanje namaza zbog osjećaja krivice.
Muž radi puno vremenski, pa nije u mogućnosti redovno obavljati namaz.
Molim vas, zanima me ako imamo sihr jel to znači da nećemo imati djece. Mnogo me to ubija. Danas mi je baš teško, ponovo su bile tu misli da se spakujem i da idem.
Rečeno nam je da je moguće da se javi mučnine i povraćanje, međutim drugi dan naše terapije još uvijek se nije javilo ništa, i o tome razmišljam.
Allah vas nagradio na svakom odgovoru!
