moj san

[Nebitno]

daijdza i dajnica su se jako svadjali, on je njoj nabacivo da ima ljubavnika a ona je se klela da nema.. ja nisam bila u istoj prostoriji ali sam ih cula.. cula sam zvuk pistolja i znala sam da je ubio nju pa sebe.. nasljedilo je zalenje u staroj kuci moje nane, bili su dosli neki gosti.. moja nane je bila tu, moja mama i neke komsije, neznam ih.. svi su zalili ali nije bilo suza, nisam nikoga vidila da place.. pozvala sam mamu i rekla sam joj da moram ici na put.. rekla mi je da je mrak i da imamo goste, da nemogu da idem.. rekla sam da ne mogu da cekam i da moram krenuti... rekla je da onda i ona ide samnom.. krenule smo na put (imala sam jasan cilj ali neznam koji je to cilj bio), hodale smo jedna do druge, meni je to islo jako sporo.. sagela sam se i uzela mamu da nosim na ledjima.. pocela sam da trcim, htjela sam da trcim ali nisam mogla sa mamom na sebi, bila mi je preteska.. tako da sam isla normalnom brzinom ali nju jos uvijek noseci na ledjima (mama mi nije ni stara ni bolesna bila u tom snu).. put kojim smo isle je bio ravan, uzak put, nigdje zive duse, nigdje planina, nikakva cesta za auto, samo ravna livada koja se nije vidjela u mraku.. put predamnom je bio dug, nisam vidila nikakav kraj, samo dugu stazu koja ide pravo.. pogledala sam u nebo, nebo je bilo tamno plavo, iako je bio mrak nije bilo skroz crno.. bilo je jasno i preljepo.. nisam se bojala.. nasla sam smiraj kad sam pogledala u nebo, nije bilo oblaka, bilo je skroz cisto... isla sam dalje i opet pogledala u nebo...

pojavile su se oci na nebu.. gledala sam u njiha i nestale su.. i pitala sam se jesul to Bozije oci... oblik nije bio kao sto su nase oci.. kad cujem mamu kako me pita jesamli vidjela oci na nebu.. bila sam iznenadjena, mislila sam da sam to samo ja vidjela.. pitala sam se kako to da ih je i ona vidjela kad ona nije vjernica.. pogledala sam jos jednom u nebo i opet sam vidjela oci, bolje receno kako mi jedno oko namiguje.. ovaj put sam samo ja to vidjela.. to me je ohrabrilo i nastavila sam dalje na put sva zadovoljna nekako... poslje nekoliko osjecam kako ide neko iza nas... okrenula sam se i ugledala jednu staru babu, jako sam je se uplasila..osjecala sam neku negativnu atmospheru.. baba je nosila maramu ali mislim da nije bila muslimanka, nije imala ljubazno lice.. pitala sam se odakle ona, kad nicega nije bilo u okolini.. pocela sam da zurim a i ona zamnom.. cula sam mamu kako mi govori sto si se toliko uplasila.. pocela sam jos vise da zurim... kad cujem babu kako mi govori netrebas se mene plasit... stala sam, kad se ta baba pretvori u jednog mladog momka u mojim godinama.. bio mi je nepoznat... od njega se nisam plasila.. poznavao je nas.. mama mi je sisla sa ledja i isla snjim ispred mene.. pitao je za oca, i za brata mog.. pricao je tako sa mamom i raspitivao se o nasoj familiji i kako smo.. rekao je, da ce nas odvest na pravi put i da idemo za njim... tako da su on i mama isli ispred mene a ja za njima slusajuci njih.. odjednom je skrenuo desno.. i nastavio par koraka uzbrdo... vidjela sam jednu veliko ogradu... mislila sam da je iza te ograde neko groblje.. on je usao a mama za njim... bilo me malo strah... al kako sam vidjela da su usli tamo reko idem i ja... vrata od ograde su bila samo malo otvorena, jedva sam se provukla...

kad sam usla tamo bila sam iznenadjana... iznenadjena onim sta sam ugledala, kako god da opisem, nemogu tu ljepotu i taj smiraj opisati... nalazila sam se u velikom prostranom vrtu... nisam vidjela granice tog vrta, toliko je velik bio... bio je ispunjen ljudima, mjesano, i zenskim i muskim, ali taman sredinom nekom... nije nimalo bio prepunjen koliko je mjesta imalo.. naprotiv... al ipak nije ni prazan djelovao... svi su bili u bijelo... bile su klupe u vrtu... bijele klupe na kojima su ti ljudi sjedili... na svakoj klupi je samo po jedna osoba sjedila, max. dvije..ali je bila tisina, vidila sam ljude kako se smiju ali nisam cula zvuk njihovog smijeha..niti sam cula bilo ciji razgovor.. gledala sam u te ljude nebil nekoga prepoznala ali svi su mi bili nepoznati... onda sam ugledala mamu i onog momka kako sjede na jednoj klupi... isla sam prema njima... sa osmijehom na licu rekao mi je taj momak da sjednem... sjela sam na praznoj klupi koja je bila pored... opet mi se taj momak obratio, rekao mi je, sjedni tu, sad ce on doci... neznam na koga je mislio... cekajuci, pogledala sam jos jednom oko sebe, i shvatila sam da se nalazim u dzennetskom vrtu... i tu je se san zavrsio...

[djetelina]

Ja isto rijetko kad upamtim šta sam sanjala, ali ugledah da si napisala u staroj kući tvoje nane, pa sam se sjetila da sam i ja u posljednje vrijeme često sanjala da se nalazim u staroj kući moje nane.