Eh ovako, prije godinu dana sam se probudio potpuno drugaciji i potpuno sam se osjecao drugacije, kao da me nesto naglo promijenilo i ne osjecam se vise isto tacnije ne osjecam da imam dusu... Osjecam samo prazninu i nemam nikakvog suosjecanja sa drugima... I svoju mamu, djevojku, sestru, oca itd....cesto povrijeđujem rijecima bez ikakvog razmisljanja, a kasnije mi bude zao i kajem se i ne znam kako i na koji nacin to nisam mogao da obuzdam, u tome se ne mogu kontrolisat, a prije sam mogao, i ako pokusam kontrolisat bijes mi se samo jos poveca i pocnem da drhtim ako se ne istresem...pogotovo sto se tice moje djevojke, na nju najvise se istresam za najmanju, obicnu sitnicu koja uopste ne bi smetala nikom...za sto se na kraju logicno kajem i bude mi krivo sto sam to uradio, a ne znam ni zasto ni zbog cega.
Poceo sam gubit koncentraciju i pamcenje mi je oslabilo pa se i ne sjecam nekih događaja dok mi ih neko ne preprica...i imam sve simptome depresije i poceo sam umisljat psihicke bolesti, svaki dan je druga bolest u pitanju bila, da sam na kraju svaku noc proveo u plakanju od muke sto ne znam sta mi je, i trazeci po internetu lijek...i svaki dan mi je bilo sve gore kako vise pokusavam da se borim sa tim i da se lijecim na sve nacine, izlazio druzio se i sve (da uklonim depru) i nista...samo.jos gore bude...
Izađem s prijateljem na kafu i u kaficu pocnem osjecat da mi nesto smeta kao da.ne mogu tu bit i lagano drhtim i izađwm malo.prosetat i dođem sebi...
Sa djevojkom se slabo evo zadnje pola godine dopisujem jer ne moze vise podnijet ovo sto radim, a volim je previse da bih to tako lahko pustio, ali bilo mi zao da mi govori svaki put kako je plakala zbog rijeci koje joj kazem i morao sam da prekinem kako ona ne bi to trpila svaki put
i onda pocnem istrazivati da nisam nagazio ili imam sihre ili slicno i vidim da imam nekih simptoma...i pocnem da klanjam svaki dan sve namaze, sto mi je bilo izraaaaazito tesko da radim, bukvalno sam saam sebe tjero da ustanem iz kreveta i klanjam kao da sam vojnik i moram to ispunit...(jer sam se izolovo i iz drustva i ulijenio se maksimalno)...Sto se namaza tice primijetio sam da ne mogu da se skoncentrisem na namaz ni minutu kako tteba odmah se zamislim i znam po 2-3minute gledat u jednu tacku ispred sebe te se trznem odjednom i ne znam ni dokle sam stigo ni koji rekat ni sura i ponovo, i cesto cinim sehvi sedzde...svaki dan ucim jutarnji i v. zikr...cesto uzimam abdest i slusam cesto Kur'an, slusalise u usi i tjt...ponekad klanjam i istiharu ali ne cesto i svaki namaz molim Allaha dž.š. da me izlijeci sta god da je u pitanju...
Onda sam jedan dan sebi pustio rukju, naravno gusul, abdest, naucio sebi fatihu i 3 zadnje sure na vodu po 3x...stao i okreno se prema kibli, zazmirio i poceo...nakod 5-6 minuta slusanja sam poceo teze disat, i tresle su mi se noge ali sam svojom voljom mogao da zaustavim...i prekinem slusanje kontam mogu past u nesvijest udarit se u glavu itd....
Sad me bas zanima, a nisam siguran ni u sta 100% :/.....pa bih volio da mi neko kaze svoje misljenje, a i volio bih da posjetim Enesa, meni je blizu jer sam i ja tu iz Zavidovica...
I izvinjavam se na predugom tekstu ali htio sam sto preciznije objasnit...
