Selamzbunjeni2 napisao:enese pomozimi
imam nekoliko pitanja
1. jel samo zadovoljanje grijeh (pubertet)
2. sta se podrazumjeva Bludne radnje
3. ako se zakunemo Allahom i to prekrsimo , to je grijeh
4. da mi Uzviseni oprosti grijeh , trebam da se pokajam i da proucim istinsku teobu ?? gdje je mogu nauciti
5. jel zabranjeno da se kunemo Allahovim imenom (Allahami ...)
Nadam se da nije problem što ja odgovaram ali mislim da će ti ovim biti sve jasno:
1. Što se tiče prvog pitanja:
U pogledu masturbacije – onanisanja učenjaci su zauzeli različite stavove, ispravno je mišljenje onih koji su kazali da je to zabranjeno – haram, i to je stav većine islamskih učenjaka, koji su svoj stav argumentirali općenitošću riječi Uzvišenog Allaha: ''I koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju; a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.'' (Vjernici, 5- 7.) U ovim ajetima Uzvišeni Allah hvali one koji čuvaju svoja stidna mjesta, i koji svoje strasti zadovoljavaju na jedan od dva načina: sa suprugama ili robinjama, a obavještava nas da je zadovoljavanje strasti na bilo koji drugi način zapravo prekoračivanje onoga što je Allah dozvolio, što svakako obuhvata onanisanje. Onanisanje nosi sa sobom mnoge neželjene posljedice, od koji je sigurno: uništavanje potencije i slabljenje nerava. Poznato je da islam zabranjuje sve ono što šteti čovjekovoj vjeri, tijelu, razumu, imetku i časti.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 1376, 22 tom, str. 55)
2. Blud u užem smislu, kao krivično djelo za koje je propisana sankcija hadda, jeste svaki vanbračni spolni odnos muškarca i žene koji podrazumijeva penetraciju muškog u ženski spolni organ. I sve druge vanbračne intimne radnje su zabranjene, ali one nisu sankcionisane haddom, već sankcijom čija visina i karakter spadaju u diskreciono pravo sudije. Blud u širem smislu, kao moralni prekršaj, jeste svaka nedozvoljena intimna radnja između muškarca i žene, muškarca i muškarca, žene i žene, kao i nedozvoljen postupak nekog od organa čovjeka usmjeren ka zadovoljenju seksualne pohote, shodno hadisu u kojem se navodi da i "oči, ruke i noge mogu počiniti blud, a sve to potvrđuje ili demantuje spolni organ". (Muslim
3. I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. - A Allah sve čuje i sve zna
4. teoba je pokajanje
Pokajanje od grijeha, vraćanjem onome koji prikriva mahane (manjkavosti) i koji zna ono što je skriveno, početak je puta obožnjaka i kapital onih koji idu ka uspjehu.
Pokajanje glača srce i skida sa njega zavjesu (koprenu) kojom su ga zastrli grijesi kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Kada rob počini grijeh na njegovom srcu ostane crna tačka, a ako se pokaje, ostavi grijeh i zatraži oprosta od Allaha, njegovo srce ponovo postane bijelim. Ako nastavi činiti grijehe, povećava se crnilo sve dok ne potamni srce. To je zastor za kojeg je rekao Allah, dž.š.: "Na njihovim srcima je zastor zbog onoga što su radili" (Prijevod značenja, El-Mutaffifin, 14.) (Hadis je zabilježio Tirmizi i rekao da je hasenu-s-sahih) Čovjek ima neizmjernu potrebu za Allahom, dž.š. Čovjek je griješnik i nužno je da upada u grijehe, bilo zbog prirode sa kojom je stvoren, bilo zbog šejtana koji je stalno prisutan uz čovjeka i nagovara ga da učini grijeh, pa makar on bio mali. U ovom slučaju potreban mu je Allahov oprost, a Allah, dž.š. je nazvao sebe Tewabom (onim koji mnogo prašta). Mnogi ljudi su nemarni prema pokajanju od grijeha. Neke je šejtan uspio uvjeriti da su počinili toliko velik grijeh za kojeg nema oprosta, a neke je uspio uvjeriti da ima vremena za pokajanje tako da nema potrebe da žure. - Ta, Allah je taj koji prima pokajanje sve dok duša ne dođe do grla, a mi smo mladi i ne treba da još razmišljamo o tome. Pogreška i jednih i drugih je više nego očita: prvih zbog toga što nema grijeha kojeg Allah, dž.š. ne prašta kada se čovjek iskreno pokaje. Allah, dž.š. obraća se kršćanima koji su mu pripisali sina (Neka je Uzvišen i dalek od toga), a On ih ipak poziva na pokajanje i kaže: "Zbog čega se ne pokaju Allahu i ne zatraže oprosta jer je Allah taj koji prašta i milostiv je" (Prijevod značenja, El-Maide, 74.) A pogreška drugih je u tome što čovjek ne zna kada će mu doći Melek smrti i uzeti dušu. U drugom kur'anskom ajetu, Allah, dž.š. kaže: "I ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti." (Prijevod značenja, Lukman,34.)
Značenje teobe
Kaže šejh Muhammed ibn Salih El Usejmin: "Tevba u jezičkom smislu dolazi od glagola tabe jetubu što znači vratiti se, a u šerijatskoj terminologiji teoba je vraćanje u pokornost Allahu, dž.š. nakon nepokornosti.”
Tefsir ajeta
"Allah prima pokajanje samo od onih koji kakvo hrđavo djelo urade iz neznanja i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti, a Allah sve zna i mudar je." (Prijevod značenja, En-nisa, 17.) Rekao je Ebu-l-Alije: "Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s. govorili su: - "Svaki čovjek koji zgriješi prema Allahu je neznalica, a svaki čovjek koji se pokaje prije smrti, spada u one koji su se brzo pokajali." Rekao je Mudžahid: "Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s. složni su oko toga da svaki čovjek koji zgriješi prema Allahu je neznalica." Odavde razumijemo da onaj koji čini grijeh nije svjestan kakvoće kazne koju je Allah pripremio za one koji čine taj grijeh, i nije svjestan (ne zna) istinskog Allahovog prava kod Njegovih robova. Kaže Allah, dž.š.: "O vi koji vjerujete, pokajte se Allahu istinskim pokajanjem, da bi vam vaš Gospodar prešao preko hrđavih postupaka i uveo vas u Džennete ispod kojih rijeke teku." (Prijevod značenja, Tahrim, 8.) Istinska teoba je ona teoba koja je čista od svakog nedostatka (manjkavosti) i onoga što je može pokvariti. Rekao je Hasan El Basri: "Istinska teoba je da se čovjek pokaje za ono što je prošlo i da odluči da se više neće vratiti tom postupku." Rekao je Kelbi: "Istinska teoba je zatražiti oprost jezikom, pokajati se u srcu i sačuvati svoje tijelo od onoga što je zabranjeno." Rekao je Ibnu-l-Kajjim: "Istinska teoba sadrži u sebi tri stvari:
Obuhvatanje svih grijeha, tako da ne bude ni jedan grijeh izuzet iz ove teobe,
Potpuna odlučnost i iskrenost u teobi tako da nema ni trunke vaganja, kajanja niti oklijevanja,
Da bude čista od svih primjesa i negativnosti (manjkavosti) koji mogu narušiti ihlas (iskrenost) u njoj, tj. da bude postaknuta strahom od Allaha, strahopoštovanjem prema Njemu i težnjom za Njegovom nagradom i strahom od Njegove kazne.”
5. to se može vidjeti u trećem odgovoru, znači svaka zakletva je zabranjena osim Allahom.
toliko nadam se da sam pomogao, selam.
, neznam uopće za šta ti je potrebo da se kuneš u pisanoj verziji.., ima bezbroj ozbiljnjih pitanja tako da o ovom netreba puno ni diskutovati.